Otvoreno pismo Hrvatskom Saboru Fra Martina Planinića

Fra Martin Planinić
Župni ured Ploče-Tepčići
88268 Biletić Polje

                                                                                Hrvatskom Saboru
                                                                                Trg sv. Marka 8
                                                                                Zagreb

 

OTVORENO PISMO

Cijenjeni Naslove!

Prošle su već četiri godine od početka suđenja Dinku Šakiću. Domalo će proći i pet godina (21. travnja 1998.) otkako se kazalo u «Press klubu» na Televiziji: «Suđenje Dinku Šakiću trebalo bi Hrvatskoj biti prigoda da zauzme stav prema NDH.»

Sve što bi trebalo biti ne znači da je bilo. Zato pitam: Je li «suđenje Dinku Šakiću (bila) prigoda Hrvatskoj da zauzme stav prema NDH?» Vjerojatno je ta prigoda, što ju je «Press klub» «reklamirao», prošla mimo Hrvatske i Hrvatska mimo nje. Dinko Šakić, koji je osuđen 99 dana zatvora za svaki dan što ga je proveo u Jasenovcu, još trune u zatvoru iz kojega ne će živ izaći. A stavovi prema NDH? Ostat će kakvi su bili 15. svibnja 1945. Neizmijenjeni, pokazuje «22. aprila» kad se svake godine sastaju jasenovački posjetitelji na odavanje djelomične počasti jasenovačkim žrtvama i još više na protuhrvatsku trač-partiju. Bez pokrića! Da je kojom srećom Hrvatska zauzela kakav-takav stav prema NDH, ozbiljnije bi se govorilo u Jasenovcu.

Nisam protiv odlaska u Jasenovac. Neka se ide i ove godine, ali 22. travnja, a ne «22. aprila» kao do sada, i onda će se paziti što će se ondje govoriti. Ako ovogodišnji posjetitelji žele biti ozbiljniji, neka se prije svoga odlaska u Jasenovac pozabave pitanjima:

  1. Je li NDH bila naša država?
  2. Jesu li ustaše i domobrani bili naši vojnici?
  3. Je li država, koja je imala: svoj teritorij, svoju vojsku, svoju policiju, svoje sudstvo i svoju novčanu jedinicu, imala pravo na obranu od svojih neprijatelja?
  4. Je li zločin što je takva država imala svoje obrambene mehanizme: što je nakon provedenoga postupka osudila «seljake» koji su na svojim poljima glumili poštene zemljoradnike, a noću se popartizanili i napadali hrvatske vojne položaje; što je netko osuđen jer je uhićen na djelu kako, po partizanskom zadatku, trga vezne žice ili stavlja eksploziv pod vlak, poštu ili neku drugu javnu zgradu?

Primjeri kolektivnih kazna nakon oružanih napada i bježanja zatočenika pokazuju da je u Jasenovcu bilo i zločina. No, to nitko ne niječe.

Tko ne priznaje NDH svojom državom, a ustaše i domobrane svojom vojskom, taj, razumije se, nema ni razloga ni prava kajati se za ustaške zločine u Jasenovcu. Tko drži, kako se, unatoč ne priznavanju NDH svojom državom, a ustaša i domobrana svojim vojnicima, mora kajati za ustaške zločine u Jasenovcu, neka odgovori: Je li se ikada (po)kajao za američko bacanje osiromašenoga urana na Irak u prvom zaljevskom ratu? Ako to nije učinio zato što Amerika nije naša država i što njezini vojnici nisu naši, onda, zbog istih razloga, ne bi se smio kajati ni za ustaške zločine u Jasenovcu. No, to ne znači kako on ne bi smio, na temelju golih činjenica, proučavati ustaški pokret, NDH i Jasenovac u njoj. Tko se upusti u pošteno istraživanje Jasenovca morat će potražiti odgovor i na slijedeća pitanja:

  1. Kad je počelo i završeno prekopavanje Jasenovca?
  2. Jesu li utvrđeni ne samo ustaški tragovi nego i tragovi anglo-američkog bombardiranja?
  3. Je li ustanovljen približan broj jasenovačkih žrtava na temelju iskapanja?
  4. Koliko je identificiranih žrtava?
  5. Koliko je neidentificiranih?
  6. Koliko ih je nakon identifikacije pokopano u obiteljskim grobnicama?

I, kad bi bilo moguće ustanoviti stvaran broj žrtava na temelju iskapanja, bilo bi i tada nemoguće ustanoviti približan broj nevinih žrtava, jer je zasada nemoguće odgovoriti:

  1. Zašto su zatočenici odlazili u Jasenovac?
  2. Kako su završili u Jasenovcu: prirodnom smrću, smrtnom kaznom nakon provedena sudskog postupka, kao žrtve kolektivne krivnje?

            Kad već dosada nije ustanovljen ni približan broj stradalih, a pogotovo način na koji su stradali, pa čak ni od koga su stradali, kako je moguće sve to pripisati ustašama?

Zato imajmo na umu: ljubav prema istini i pravičnosti nalaže svima onima koji su zaduženi za opće dobro, posebice državnim tijelima vlasti i politike da ne dopuste iskrivljivanje povijesne istine uvećavanjem ustaških i prebacivanje tuđih zločina na ustaše, kako posjet Jasenovcu ne bi bio ponovni Bleiburg okrutno poubijanih ustaša, domobrana i ostalih civila.

 

Uz pozdrav do izvješća o mojoj obilježbi Jasenovca 22. travnja ove godine.

Ploče-Tepčići, 26. ožujka 2003.                                                      Fra Martin Planinić

________________________________________

U prilogu dostavljam svoj dopis «Hrvatskom informativnom centru od 15, ožujka 2003.», gdje je usputno, ali ne i bez razloga, spomenut i Jasenovac.

Naknadna bilješka: Budući da nisam dobio odgovora, nisam Saboru ni slao svoje obećano izvješće. Fra Martin Planinić

Marija Dubravac: Sveti Martin hrvatski

Sveti Martin hrvatski

 

Mračak pao panonskom nizinom

U kućici  suha trijeska gori.

Otac  Hrvat s nejakim Martinom

O svecima katoličkim zbori.

U ruci mu knjiga pohabana,

A u knjizi divnoga li krasa!

Ljudi časni, milost Bogom dana,

Ljudskom rodu da izmole spasa.

Petar, Pav’o, Jakov i Andrija,

Filip, Toma, Šimun, Sveti Ivo…

Časnih ljudi cijela ”kupmanija!”

Otac čita, mališ prati živo.

Najedanput uzdisaj se krao,

Bol i tuga  ovladaše sinom.

”Ružno si mi ime oče dao,

Pa me zovu ”smrdljivim Martinom”.

Ličim kukcu od kojeg svijet bježi,

Kud god krenem ”Martin” sramoti me.

Svakim danom srdašce mi teži

Da promjenim to ogavno ime.

Što me nisi zvao Tomislavom,

Zvonimirom il’ možda Stjepanom?

Ličio bih Hrvatiću pravom,

Zvali bi me kraljem ili banom.

Je l’ ti oče krivo ili milo,

Slušaj molbu nesretnoga sina:

Daj mi ime ma koje god bilo,

Ne mogu se smislit na Martina.”

Malom sinku vrela suza vrca,

Niz obraze ko da biser pada.

Brižni otac stisnuvši kraj srca

Svog jedinca utješio rada:

-  Moj sokole, mali Hrvatine,

Uzdanico našeg roda časnog.

Ime tvoje, ime od starine,

Poteklo je od čovjeka krasnog.

Međimurje kolijevka mu rodna,

Hrvatska nam dična pokrajina.

Othranila zemlja naša plodna

Crkvi svetoj velikoga sina.

Tvoj imenjak poganin bijaše

Vojnik – časnik, cara, sred Galije.

Jednog dana prosjak vapijaše:

”Pomoć ljudi, pomoć, hladno mi je!”

Svijet bezdušni bogca zaobiš’o,

A bila je, ranko, zima ljuta.

Tvoj imenjak siromahu priš’o,

Nema prosjak halje ni kaputa.

Dobri časnik tužno proplakao

Bolan pogled na jadnika svrni.

Svog mu plašta pola odrezao;

”Uzmi brate pa se zaogrni.”

Zasp’o Martin, a netko mu zbori,

Čuje riječi Isukrsta Boga.

Na leđima plašt mu se vijori,

Rukom nježno gladi slugu svoga.

-  O Martine, o moj dobrotvore,

Svojim plaštem ti me zaodjenu.

Kada stigneš u nebeske dvore,

Uživat ćeš plaću zasluženu.

”Tad se sinko Martin obratio,

Od pogana posta čovjek novi.

U Kristovu vjeru se krstio

Sveto pismo žarom srca slovi.

Propovijed’o ravnoj Panoniji

I još dalje odvela ga želja,

Italiji, slavnoj Dalmaciji…

Hranila ga snaga Spasitelja.

Slušao je mudrog Hilarija

Sakupljao sva nebeska blaga.

Jerbo sine, Bogu dragom prija

Stvor ponizan, a protivnik Vraga.

Ime ‘svetac’ zaradit se mora,

Strmi puti do svetačke slave.

Skromnost, patnja, kušnje odozgora,

Nema vijenca bez muke krvave.

Tvoj imenjak siromašak bio,

Odjeća mu sveđ u zakrpama.

S patnicima zalogaj dijelio,

Mio stvorak, a dobrota sama.

U čast Kristu diže samostane,

Opatom ga svetim braća zvala.

U pokori provodio dane,

Žrtva njeg’va blagoslovom cvala.

Pričalo se o njem nadaleko,

Pobožnost mu veličali ljudi.

I tad narod jednoglasno reko:

Oj Martine, ti nam biskup budi.

Zgražali se opati crkveni,

Zar će bogcu štap biskupski dopast?

Zar će pred njim klečat na koljenim’,

Neće l’ mahom biskupija propast?

Zar pastiru to stvorenje liči,

Blijedo, ružno, ispijena lica?

Biskupija da se njime diči?

Da im biskup bude neznalica?

A naš Martin pobjeg’o u sijeno,

Poput miša skrio se i moli:

-  Moj Isuse, nek je određeno

Da gladujem sred zemaljske doli.

Ostavi me s mojim bijednicima

Nek sam vječno siromaha slika.

Udobni me prijesto ne zanima,

Daj da živim životom patnika.

Martin moli, a narod dolazi,

Guska bijela gače oko sijena.

De Martine, iz sijena izlazi,

Biskupska ti halja donešena.

U Toursu gradu francuskome,

Siromašak biskupom se zvao.

Vječni ponos rodu hrvatskome,

Jer je Kristu pola plašta dao.

Jučer biskup, danas svetac pravi,

Krasan uzor čestitog življenja.

Hrvatski ga narod štuje, slavi,

Putokaz je sigurnog spasenja.

Po Martinu mnoge crkve slove,

Spomendan mu širom Domovine.

Po njem narod djecu svoju zove,

Po njemu si i ti nazvan, sine.

Kud ćeš ljepšeg imena od svoga,

Njim se diči kud ti noga krene.

Tvoj imenjak obuk’o je Boga,

Nek i tebe vjerom zaodjene.

Od starina, baka tvoja reče,

Ostala nam tradicija fina:

Na Martinje selo gusku peče,

Na Martinje blagoslov je vina.

Nigdi sinko lijepih običaja

Ko u Zemlji mrtvih pradjedova.

Sa svecima Hrvat prošlost spaja,

Čvrst mu temelj u vijeke vijekova.”

Otac prič’o, sinku lice sjalo,

Zagrlio brižnog roditelja.

Srdašce mu u grud’ma igralo,

Očice mu sjale od veselja.

Uskliknuo: ”Tato moj voljeni,

Stijeg Hrvatstva nek mi čelo kiti.

Dično ime nadjen’o si meni,

Ja sam Martin – i Martin ću biti!”

 

Marija Dubravac Brisbane

Hrvatski branitelji, povedite nas 27. srpnja 2014. u akciju protiv fašizma i komunizma!

Hrvatski branitelji,

povedite nas 27. srpnja 2014. u akciju protiv fašizma i komunizma!

Hrvatski domobrani,

pridružimo se nastupu protiv derneka fašista i komunista u Srbu!

Domoljubni Hrvatski narode,

spriječimo fašistički i komunistički dernek u Srbu 27. srpnja 2014.

Domoljubni i državotvorni Hrvatski narode, Hrvatski branitelji, Hrvatski redarstvenici, Hrvatski častnici i vojnici, veterani Hrvatski domobrani i sve hrvatske udruge i institucje, Hrvatska mladeži i svi Hrvati i građani, koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom pridružimo se Hrvatskim braniteljima i zajednički spriječimo fašističko-četnički i marxističko-komunistički dernek, na kojemu se neprijatelji Hrvatske i Hrvatskog naroda okupljaju na slavu svoga zločinačkog fašističkog i komunističkog ustanka protiv Hrvatskog naroda u Srbu 27. srpnja 2014. godine.

Nijedna Međunarodna konvencija ne dozvoljava nikakve proslave zločinačkih ustanaka, kao što su bili srpski fašističko-četnički i marxističko-komunistički ustanci protiv Hrvatskog naroda i Hrvatske vojske u Drugom svjetskom ratu i u Hrvatskome Domovinskom obranbenom ratu 1991…

Štoviše, Europska Unija, u kojoj je Hrvatska članica obznanila je Rezoluciju 1481, kojom se zabranjuje djelovanje totalitaristima: fašistima i komunistima. Zabranjuje se fašistima i komunistima djelovanje u politici.

Rezoluciju Europske Unije 1481 je usvojio Hrvatski sabor i obveza je svake Hrvatice, svakog Hrvata i svake lojalne građanke i građanina djelovati na sprovedbi EU rezolucije 1481, u ovome slučaju spriječiti i zabraniti fašistički i komunistički dernek u Srbu 27. srpnja 2014. i nadalje.

Ovim zajedničkim dernekom srbskofašističkih četnika predvođenih Miloradom Pupovcem i komunističkih zločinaca predvođenih Ivom Josipovićem, nasljednikom zapovjednika Golog otoka pokazuju srpski fašisti i marxistički komunisti svoje protuhrvatsko zajedništvo u Drugom svjetskom ratu, u poraću, u srbskom agresivnom i genocidnom ratu na Hrvatsku od 1991. do 1995/97.  i nadalje, što moramo spriječiti i zabraniti.

To zajedništvo fašista i komunista, najvećih zločinaca ne samo 20. stoljeća, nego i čitave ljudske povijesti, koje se oživljava u Hrvatskoj moramo spriječiti i zauvijek zabraniti.

Ovdje se ponavlja Poziv iz “Dragovoljca” za organizirani odlazak u Srb i podpisnik ovog pisma – antifašist i antikomunist Dragan Hazler u svima svojim ulogama za neovisnu, demokratsku i pravednu Hrvatsku poziva sve ljude u Hrvatskoj i sve antifašiste i antikomuniste iz Europske Unije i iz svih antifašističkih i antikomunističkih država da se pridruže Hrvatskom narodu u konačnom obračunu s ostatcima četničkog fašizma i marxističkog komunizma u Hrvatskoj. Pokažimo to već 27. srpnja 2014. u Srbu i nadalje!

 

Preuzeto iz Portala Hrvatski Dragovoljac i slijedimo taj Poziv:

 

“+2 #1 Zvone 2014-07-15 21:10

Prosvjed u Srbu 26 ili 27. srpnja 2014. godine
Za organizirani odlazak u Srb molimo vas da se javite koordinatorima:
- Darko Kovačić, Benkovac – 095 8452277
- Karlo Starčević, Gospić – 098 491855
- Dražen Keleminec, Koprivnica – 099 8276510
- Marko Đapić, Knin – 095 8000500
- Mile Biondić, Rijeka – 091 5710515
- Josip Budimir, Zadar – 091 4313234
- Miro Matijević, Otočac – 095 5566598
- Silvio Gustović, Zagreb – 091 2012076
- Vladimir Kinđerski, Samobor – 091 1704106
- Josip Vidović – Kasać , Ružić – 095 5249467
- Joso Vuković, Brinje – 099 2041446
- Tomislav Biuk, Split – 095 9057425
- Marinko Perec, Bjelovar – 098 1362292
- Vlado Turudić, Zaprešić – 091 5961347
Bog i Hrvati!”

Po uzoru na gornji POZIV za organizirani odlazak u Srb, molim ispred Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dijaspori – HAZUD u Baselu i osobno da se sve domoljubne Hrvatice i Hrvati i sve lojalne građanke i građani organiziraju na sebi mogući način i dođu 27. srpnja 2014. u Srb spriječiti i zauvijek zabraniti udruženi fašistički i komunistički dernek!

Zahvaljujem i pozdravljam u ime poštene i domoljubne hrvatske savjesti!

Mr.sc. Dragan Hazler, hrvatski djelatnik – antifašist i antikomunist

Basel, 16. srpnja 2014.

 

Molim sve hrvatske portale i medije da objavljuju pozive na Skup u Srbu protiv srbskih fašističkih četnikih i protiv svih komunista jer se Hrvatska mora zauvijek osloboditi tih najvećih zločinaca u ljudskoj povijesti.  D.H.

Poziv Hrvatskim braniteljima da spriječe zločinački kult u Srbu, 27. srpnja 2014.

U Hrvatskoj, članici EU se slave zločinački ustanci

Hrvatska je članica EU i UN, a ne poštiva Međunarodne konvencije!

Republika Hrvatska ne poštiva Međunarodne konvencije o pravima živih i mrtvih Hrvata. Ovdje se zadržimo samo na EU rezoluciji 1481 i na Konvenciji o pravu na grob i grobno obilježje poginulih u ratovima na obadvije zaraćene strane.

Protivno Međunarodnim konvencijama u Hrvatskoj se slavi zločince

Nema nijedne Međunarodne konvencije, koja dozvoljava slavljenje fašističkih i komunističkih zločinačkih ustanaka. Protivno konvencijama i kulturi ponašanja Hrvatska kao članica UN i EU, slavi fašističko-četničke ustanke u Veljunu, u Srbu i drugdje, slavi komunističke zločinačke ustanke i zlocince, primjerice u Brezovici, u Kumrovcu i dan komunističkog ustanka u cijeloj Hrvatskoj. To je hrvatska sramota!!!

Srpska pravoslavna crkva poznata kao državno politička nasilnica kroz cijelu povijest uzdiže na slavu oltara fašističke četničke zločince Dražu Mihailovića i fašističkog vođu SPC-protu Momčila Đujića…

Marxistički zločinac Tito  je poubijao i prognao dva milijuna Hrvata, nepovratno uništio  gospodarska, kulturna i vjerska dobra, zlostavljao i mučio ljude za vrijema rata i mira: Za vrijeme rata poubijao je Tito više od milijun Hrvata, a za vrijeme mira, Tito je ubijao, mučio i progonio Hrvate, primjerice: Titov Jasenovac, Titov Goli otok, Titovi logori mučenja za čitave svoje vladavine, logorsko mučenje proljećara od 1971. nadalje, ubijanje Bugojanaca 1973. i ubijanje Hrvata u dijaspori do 1991.

Zločinačka Titova era je zlostavljala čak poginule u ratu i rušila im grobove

Titova era porušila sva vojna groblja poginulih Hrvata, koji su se borili i pali za Hrvatsku, a posttitova Republika Hrvatska ruši i sada posmrtna obilježja Hrvatima, koje su komunisti poubijali, primjerice Juri Francetiću, Miji Abičiću u Slunju, Mili Budaku na groblju u Svetom Roku…

Kakova je ovo država Hrvatska po pitanju Konvencije o ljudskim pravima, u kojoj ni živi ni mrtvi Hrvati u Hrvatskoj nisu ravnopravni s genocidnom srpskom nacionalnom manjinom, koja se nije odrekla četničkog fašizma i u zadnja dva rata je ubijala, progonila, svestrano zlostavljala Hrvate, pljačkala i uništavala sva dobra u Hrvatskoj, silovala majke, djevojke i malodobne djevojčice ubijala djecu (Srbi su ubili od 1991. do 1995. 402 hrvatske djece), minirali ubitačnim minama malne polovicu Hrvatske.

Sabor Republike Hrvatske postupa protivno Međunarodnoj konvenciji

Sabor Republike Hrvatske odustaje od komemorativnog pokroviteljstva u Bleiburgu i Križnim putevima, gdje su komunisti ubijali Hrvate, a o brizi za više od 2000 masovnih grobnica Hrvata u Hrvatskoj, oko 1500 masovnih grobnica Hrvata u Sloveniji i o neutvrđenom broji masovnih grobnica Hrvata u BiH, u Srbiji, u Vojvodini, u Crnoj Gori, Kosovu i u Makedoniji, Hrvatski sabor nije nikada niti raspravljao.

Posebice je zabrinjavajuće da je Hrvatski sabor komunističke SDP (KPJ) Ivice Račana i koalicije za predsjednikovanja komunističkog udbaša Sjepana Mesića ukinuo i zabranio rad Saborskoj komisiji za utvrđivanje žrtava rata i poraća.

Suprot Konvencijskom poučku o jednakom odnosu prema poginulim i ratnim žrtvama na obadvije strane, zastupnici Hrvatskog sabora i vlade s predsjednikom RH Ivom Josipovićem sudjeluju:

a) na komemoracijama sepskim žrtvama nacifašističkog terora, što je opravdano i ispravno, ali ne sudjeluju na komemoraciji hrvatskih žrtava, koje su počinili komunisti i četnici…

b) sudjeluju na dernecima srbskih fašističkih četnika, koji su po planovima Moljević/Mihailović i SPC-a sprovodili genocid na Hrvatima.

Ne postoji nijedna Međunarodna konvencija koja dozvoljava kult prema zločinačkim ustancima, kakovi su bili srpski fašističko-četnički ustanci i komunistički genocidni i vandalski ustanci. 

Komunisti i fašistički četnici zajednički slave svoje ustanke

Ovakovu družbu komunističkih i fašističkih derneka uz spomeničko veličanja idelogije i najvećih zločinaca ne samo 20. stoljeća, nego čitave ljudske povijesti sprovodi se samo u Hrvatskoj, plaća ih Republika Hrvatska, toleriraju Hrvatski branitelji i obespravljeni Hrvatski narod. Zašto?!

Samo u Hrvatskoj djeluju zajedno i nekažnjeno srbski fašistički četnici i genocidni komunistički antifašisti – zajedno održavaju jubilarne ustaničke derneke, primjerice u Srbu, Veljunu, Petrovoj gori, Brezovici, Kumrovcu…

Za takav kult prema zločinačkim ustancima i revolucijama genocidne i vandalske ideologije nema dozvole niti opravdanje po nijednoj Međunarodnoj konvenciji niti po EU rezoluciji 1481.

Važno i treba ponoviti:

Kult prema mrtvima iz obadvije zaraćene strane je u skladu s propisima Međunarodne Ženevske konvencije i njenih dopuna, ali kult prema zločinačkim komunističkim i fašističkim ustancima i revolucijama nije dozvoljen prema nijednoj međunarodnoj konvenciji niti po EU rezoluciji 1481, koju ne poštiva RH – članica Europske Unije.

Slunjani ne dozvoljavaju kult četničkog ustanka u Veljunu

Polazeći od poštivanja Međunarodnih konvencija, koje ne dozvoljavaju kult zločinačkim ustancima, pisatelj ovih redaka Dragan Hazler je sa svojim veteranima domobranima i ustašama uz pomoć Hrvatskih branitelja sprijećio četniki skup 5. svibnja 2000. u Veljunu, na kojem su četnici Milorada Pupovca pokušali slaviti svoj ustanak i pokolj 8-člane nedužne hrvatske obitelji Jose Mravunca.

Četničko-fašistički i komunistički ustanak u Srbu, 27. srpnja 1941.

Zašto Hrvatski branitelji i hrvatski narod kao u Veljunu ne spriječe takav isti kult zločinačkog četničkog ustanka u Srbu, kojemu su se kasnije pridržili i komunistički zločinci. 

Četnički fašistički ustanici u Srbu su poubijali i prognali tisuće nedužnih Hrvata u tome kraju Zagore i Like, čak su ubili komunističkog prvaka Marka Oreškovića jer je bio Hrvat pa se pitamo, što se tu ima slaviti. Zašto Republika Hrvatska krši Međunarodne konvencije i EU rezoluciju 1481 obznanjenu protiv komunizma i fašizma.

Polazeći od poštivanja Mađunarodnih konvencija, koje ne dozvoljavaju kult zločinačkim ustancima i revolucijama,  kao i od EU rezolucije 1481 koja zabranjuje komunistima sudioništvo u politici, ove godine na dan 27. srpnja trebalo bi se u Srbu naći barem nekoliko tisuća Hrvatskih branitelja i domoljubnog hrvatskog naroda, koji neće dozvoliti četničko i komunističko slavlje zločinačkog ustanka, kojemu se predhodilo i nastavilo masovno klanje, ubijanje, mučenje i progon hrvatskog naroda.

Vlasti Republike Hrvatske moraju zabraniti fašističko-četnički i komunistički kult u Srbu i drugdje u RH. Ne učine li to, pisatelj ovih redaka će tužiti Republiku Hrvatsku i predsjednika RH Ivu Josipovića pred pravosuđem Europske Unije i međunarodnim sudovima UN-a.

Velečetnik Pupovac vuče komunjaru Ivu Josipovića poput “Vola oko stola”

Ivo Josipović ima komunističkog putra na glavi, četničkog fašizma u duši, mržnju na sve hrvatsko u savjesti, rasipničko ponašanje u trošenju hrvatskog novca na stotinu savjetnika i još veću potrošnju hrvatskog novca za obnovu i izgradnju komunističkih i četničkih spomenika,  primjerice Srb…

U Veljunu i Srbu je počeo četničko-fašistički ustanak i klanje Hrvata već u travnju 1941.

Ivo Josipović kao visokoobrazovani sveučilišni profesor znade za taj četničko-fašistički ustanak počev od Knina preko Srba i Like sve do Slunjskog kraja, gdje su lokalni srbski četnici uz pomoć elitnih četnika iz Srbije oružano napali mjesto Slunj već 12. travnja 1941. i nastavili zlostavljanjem hrvatskog naroda na sve načine, primjerice ubijanjem putnika na cestama, utapanjem Hrvata sa zavezanim kamenom oko tijela u rijeci Mrežnici i poznatim pokoljem 8-člane hrvatske obitelji Jose Mravunca u Blagaju (Slunj) već 5. svibnja 1941. Koljači mirne hrvatske obitelji Mravunac su bili pretežno srpsko-fašistički četnici iz Veljuna, kojima su komunisti podigli spomenik, a dotrajalog od starosti i atmosferilija obnovio ga je četnik Milorad Pupovac s hrvatskim novcem, kojeg je dobio od komunističke vlade Ivice Račana.

Neizostavno dodajem: Niti jugoslavenske komunističke vlasti niti vlasti novostvorene RH niti Milorad Pupovac ni Božo Biškupić nisu podigli spomenobilježje hrvatskoj obitelji Mravunac – prvim žrtvama fašističkog srbsko-četničkog pokolja u tome dijelu Hrvatske.

Jugokomunisti i fašistički srbski četnici na čelu s Miloradom Pupovcem spomenički i dernecima ustoličuju četničke zločince, ali ne i nedužne hrvatske žrtve, koje su počinili slavljeni srbski fašistički četnici i komunisti.

Taj fašistički srbsko-četnički spomenik stoji uz glavnu cestu u Veljunu, obnavlja se hrvatskim novcem i služi “na čast” Republici Hrvatskoj – članici UN i EU,  poglavito četniku Miloradu Pupovcu i komunističkom agnostiku Ivi Josipoviću..

Srb i Knin su bili još istaknutija četničko-fašistička žarišta, nego Veljun

Za Ivu Josipovića, kojega velečetnik Milorad Pupovac vuče “kao vola oko stola” na četničko-fašističke i komunističke derneke, evo podsjetnik o stvaranju oružanog četničkog ustanka već 10. travnja 1941 pa i ranije. Podatak je iz dokumentarne knjige Ivana Košutića “Rađanje, život i umiranje jedne države 49 mjeseci, ISBN 953-6547-01-5, Stručna i poslovna knjiga, Zagreb, 1997. str. 46/47″ (uz neznatno skraćivanje, koje ne utječe na sadržaj – D.H.):

“Jedanaestog travnja 1941. Slavko Kvaternik izdao je pod brojem 4/41 naredbu, kojom se ovlašćuju sve banovinske ustanove da mogu i nadalje obavljati svoje poslove služeći se postojećim načinima i žigovima Banovine Hrvatske…

Međutim, lokalne vlasti u nekim krajevima Zagore, dijela Like i Banije kategorički su odbile naredbu tvrdeći da to neće prihvatiti i da hrvatsko znamenje neće nikada postati njihovo. Počeli su se koristiti isključivo samo ćiriličkim pismom, čak s mješavinom ekavice i ijekavice jer na čistu ekavicu u tim krajevima nitko nije navikao.

Pučanstvo pravoslavne vjere, odnosno Srbi, kako su zahtijevali da ih se zove, oduvijek su u kućama imali raznog oružja, od kojega se ni uz koju cijenu nisu namjeravali razdvojiti. Sada, prvih dana na početku rata, a potom i raspada Jugoslavenske vojske, došli su u priliku da se naoružaju koliko god ih je volja. Stoga nije bilo srpske kuće, koja ne bi imala barem vojnički karabin i obilje streljiva. No, nisu bili rijetki oni koji su pokupili automatsko naoružanje, pa čak i dobro posakrivali lake brdske topove što ih je vojska ostavljala gdje ju je zateklo opće rasulo: u stogovima sijena ili slame, zakopano u zemlju ili su odvlačeni duboko u šumu. Takvo su naoružavanje opravdavali opasnošću po vlastiti život, kakva, navodno prijeti “ugroženom, uznemirenom i golorukom srpskom življu u ovim krajevima.”

Iza svega toga, razumljivo, stajali su nekakvi inicijatori i pokretači okupljanja Srba u tim krajevima, osobito u okolici Knina. Među njima je bio bivši narodni poslanik Niko Novaković sa svojim bratom Vladom iz Kistanja, zatim prota Momčilo Đujić iz Strmice, Pajo Popović iz Biskupije, Stevo Rađenović, bivši poslanik JRZ, Milan Torbica i Jovo Keča iz Srba…” (podcrtao D.H.) Kraj navoda iz dokumentarne knjige o fašističko četničkom ustanku u Srbu već 10/11. travnja 1941.

Iz navedene dokumentarne knjige Ivana Košutića se vidi da su srbski fašistički četnici ustali u Srbu već 10/11. travnja, a oružanim četničkim napadom na Slunj, četnički ustanak je službeno započeo 12. travnja 1941.

Ne trebaju nas zbunjivati datumi četničkih i komunističkih ustanaka

Vjećeslav Holjevac u knjizi “Zapisi iz rodnoga grada” navodi četničke ustanke u srpskim selima oko Vojnića, Veljuna i Petrove gore još prije 1941.  Bježanije komunista iz gradova nakon svađe prijatelja Hitlera i Staljina k četnicima u šume i u srpska sela nazivaju četnikopartizani ustancima. Četničko-partizanski napad na hrvatsko selo Glinice naziva se ustankom, u kojem su “ustanici” poubijali šestero poštenih i mirnih Hrvata.

Poznato je Ivi Josipoviću, da su srbski fašistički četnici podizali već početom travnja 1941. ustanke protiv Hrvata i protv Hrvatske ne samo u Srbu, nego u svima hrvatskim krajevima, napose gdje žive miješano Hrvati, posrbljeni Vlasi i Srbi, koji su dolazili u Hrvatsku od “Seobe Srbalja”, koncem 17. stoljeća do naseljavanje hrvatskih krajeva srpskim ratnim  ratnim invalidima i “hrabrim” Solunašima…

Znamo da je Pupovčev i Bojkovčev četničko-komunistički dernek u Veljunu rastjerao Dragan Hazler sa svojim veteranima – domobranima i ustašama. Pupovac je bio nogiran u donju guzicu i ne usuđuje se više dolaziti na četničko-komunističke derneke u Veljun. K tome, Ivo Josipović, zvani “odmrznuta crvena lignja” samozvana Barbika je poznati lažljivac.Obećaje  promjenu izbornog sustava, a zašto od 2010. godine do sada nije niti to učinio.

“Ustanak u Srbu 27.7.1941. za „kralja i otadžbinu“

Za kraj ove rasprave, evo nekoliko šturih podataka o srbočetničkom ustanku u Srbu 27.7.1941. “Pokolji nevinih hrvatskih civila  uslijedili su odmah nakon toga ustanka koji je dignut pod parolom „za kralja i otadžbinu“. Četnici su tih dana ubili  Anicu Barać i njezinih osmero djece, u  Divoselu 7 hrvatskih seljaka, u Ostrovici 5, u  Kuli 30, u Metku 20, u selu Krnjeuše ubili su 84 zarobljena seljaka, a među njima su zaklali i katoličkog župnika  Krešimira Barića, te do temelja sravnili i s lica zemlje izbrisali  obližnje hrvatsko mjesto Borićevac. Ova su „čišćenja“ provedena u skladu sa četničkim programom  Stevana Moljevića „Homogena Srbija“. Prema tome programu iz  „etnički čiste“ velike Srbije  trebalo je protjerati oko  2.675.000 nesrpskih stanovnika , od čega oko 1.000.000 Hrvata. Metode su ovoga nasilnog „čišćenja“ uključivale protjerivanje i likvidaciju. Kada se danas taj monarhofašistički ustanak prikazuje  kao antifašistički, obistinjuje se ono što je Pilar rekao  o srbijanskoj historiografiji , da je ona bizantijsko krivotvorenje povijesti („Južnoslavensko pitanje“, Varaždin 1990. str. 332). Prof. Branimir Lukšić

Treba zakonom zabraniti svaki kult komunizmu i fašizmu

Odmah valja reći da potomci komunističkih zločinaca poput Mesića nazivaju sebe i svoje predke antifašistima. Ako je Mussoliniev fašizam pojam za zločinstvo na ljudima i svima dobrima, onda je Titov komunistički antifašizam stotine puta veći fašizam od Mussolinijevog fašizma.

Osuđujući do daske Mussolinijeve fašiste – kopilad Marxovih i Lenjinovih komunista, radi istine treba reći da je samo jedan komunistički antifašist Simo Dubaić, hvaleći se sa svojim “antifašističkim” zločinom poklao 30.000 Hrvata, što je više, nego su u Hrvatkoj počinili svi zajedno Mussolinievi fašisti.

Ponavljam jer će mi umirovljeni komunistički udbaš Stjepan Mesić reći da sam fašistofil. Ne Mesiću, ja imenom i prezimenom Dragan Hazler sam antifašist i antikomunist i borio sam se u Slunju protiv talijanskih fašista, za što imam još živih svjedoka, ali istini za volju talijanski fašisti nisu u Slunju ubili nijednog čovjeka (jesu pljačkali, krali i palili kuće po selima!), a komunistički antifašisti su samo u “prvom oslobođenju Slunja”, prema dokumenarnim dokazima (Đuro Zatezalo, Zbornik 18, HAK, Karlovac) poubijali oko dvije tisuće hrvatskih civila i hrvatskih vojnika, među kojima oko 750 ranjenika i oko 30-ero djece.

Završno ovom stavku, ponovit ću iz međunarodne dokumentacije da je komunizam najveće zločinstvo ne samo 20-og stoljeća, nego čitave ljudske povijesti. Kopilad komunizma – fašizam i nacizam ostali su po zločinstvima odlični šegrti komunizma. Brojčano izraženo komunizam je poubijao više od 100 (sto) milijuna ljudi, a komunistička kopilad ili šegrti fašisti i nacisti oko 26 (dvadesetišest) milijuna ljudi.  Obadvoji: komunisti i komunistički antifašisti su isto kao fašisti i nacisti superzločinci.

Ovdje je za zapitati, što je to za slaviti u komunističkim i u srbskočetničkim fašističkim jubilejima?!

Samo istinom i osudom svakog zločinstva, a ne kultom zlu i mržnjom se može graditi sloga među ljudima, suživot i trajna budućnost.

Ovo što čine komunistički antifašisti i četnički srbski fašisti u slavljenju svojih zločinačkih ustanaka i tobože kao kult mrtvima je najpodmuklija politička, komunistička i velikosrbska perfidija. Njima je manje stalo do davnih mrtvih, nego do lanjskog snijega, ali tom lažnom glumom oni nastoje skrenuti na sebe pozornost i zamagljivati ljudima oči pred užasnim stanjem, u koje su doveli žive ljude u Hrvatskoj (i šire!). Po nepoštivanju i nebrizi za žive ljude vidi se njihova iskrenost prema mrtvima.

U ime istine o zločinstvima na ljudima i na svima dobrima stvorenim od Boga i od čovjeka treba odgovorna vlast u Hrvatskoj zabraniti srbske četničke – fašističko-nacističke i komunističko partizanske obljetničke derneke. Bolji izraz od zločinačkog derneka za njih ne postoji.

Poziv Hrvatskim braniteljima da spriječe zločinački kult u Srbu, 27. srpnja 2014.

Kao stari domobran i ustaša pozivam Hrvatske branitelje i domoljubni hrvatski narod da u tisućama dođu 27. srpnja 2014. ranom zorom u Srb i spriječe proslavu zločinačkog četničko-fašističkog i komunističkog ustanka. Zasigurno vas neće spriječavati hrvatska policija isto kao što nije spriječavala Slunjane – domobrane, ustaše i Hrvatske branitelje, kad su u Veljunu rastjerali četničko-fašističku i komunističku gamad predvođenu od Milorada Pupovca i Josipa Boljkovca.

Hrvatskim braniteljima  i domoljubnom hrvatskom narodu sretan put u hrvatski Srb 27. srpnja 2014 i uspjeh u rastjerivanju četničko-fašističkih i komunističkih zločinaca – crne i crvene zločinačke gamadi.

Za dom i za Hrvatsku – Uvijek spremni!

Dragan Hazler – hrvatski djelatnik   -   sanitetski častnik HV u pričuvi

Basel, 15. srpnja 2014.

Hrvatski branitelji, dođite u tisućama spriječiti kult zločinstvu u Srbu, 27. srpnja 2014. Na to imate pravo prema svojoj hrvatskoj savjesti,  prema Konvencijama UN i EU rezoluciji 1481.

Vi, Hrvatski branitelji ste izborili suverenu Hrvatsku i branite ju od fašista i od komunista!

Molim sve hrvatske portale i druge medije da ovo odmah objave radi priprema Hrvatskih branitelja i domoljubnih Hrvata za spriječavanje zločinačkog derneka u Srbu! Hvala! D.H.