Knjige autora gospodina Mile Prpe na Internetu

 

HRVATSKI MORALNI KODEX (Codex moralis croaticum) unikatno remek-djelo svenacionalnog hrvatskog značaja autora Mile Prpe dostupno na Internetu. Tom knjigom smo postali prvi narod na svijetu koji ima svoj codex moralis.
Također na Internetu je dostupna i najnovija knjiga VRABAC TVRTKO I FEDERACIJA PTICA d.o.o. autora Mile Prpe – koja sadrži 32 frapantne i uzbudljive dječje priče iz suvremenog života čije su radnje smještene u svjetski poznate objekte, čime je djelo dobilo planetarni karakter.
Knjige se mogu otvoriti na sljedećm linku;
- izravna poveznica: https://gum.co/qJLi 


– ukoliko netko želi cijelu prezentaciju postaviti u članak (na internetu), može koristiti sljedeći kôd:


<script src=”https://gumroad.com/js/gumroad-embed.js”></script>
<div class=”gumroad-product-embed” data-gumroad-product-id=”qJLi”><a href=”https://gumroad.com/l/qJLi”>Loading…</a></div>


 

ovdje na >> download…


 

SLOBODAN MILOŠEVIĆ POTAJNO U KARADŽIĆEVOM PROCESU OSLOBOĐEN KRIVNJE

 

pravda

SLOBODAN MILOŠEVIĆ POTAJNO U KARADŽIĆEVOM PROCESU OSLOBOĐEN KRIVNJE

Sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije – ICTY – 10 godina nakon smrti potajno oslobodio Slobodana Miloševića krivnje za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini.

Promatrajući izazivački i drski način na koji predstavnici srpske službene vlasti šalju protestne note, daju bezobrazne i drske izjave Hrvatskoj i o Hrvatskoj čovjek se upita zar se naši novinari, naši predstavnici u Ministarstvu vanjskih poslova i u vladi nisu upitali što bi mogao biti uzrok tako iznenadnog, uznositog i izazivačkog ponašanja Srbije prema Hrvatskoj i BiH.

Ako upišete u Google tražilicu: Milosevic exonerated …- Miloševoć oslobođen  …dobit ćete na desetine, ako ne i stotine web stranica koje izvještavaju: Milošević oslobođen krivnje na haaškom Tribunalu – ICTY. Svjetski i naši mediji o tome šute.

Oslobođenje od krivnje nije učinjeno za života Slobodana Miloševića nego potajno u toku suđenja Radovanu Karadžiću. U spise na procesu Radovanu Karadžiću tokom suđenja uz tematske rasprave dopisivano je ono o Slobodanu Miloševiću što ni na koji način ne bi moglo proći na javnom suđenju.

Presuda Radovanu Karadžiću koja je donesena u ožujku 2016 teška je gotovo 4000 stranica. U čvrstoj nadi da se nikomu normalnom neće dati uroniti u toliki mračni spis suci ICTY-a su na 1303 stranice donijeli oslobađajuću presudu za Slobodana Miloševića, za sve zločine počinjene na prostoru Bosne i Hercegovine. No dogodilo se da je novinar istraživač Andy Wilcoxon bio toliko znatiželjan da sazna što je u Karadžićevoj presudi da je prečešljao cijelu presudu i otkrio da je u njoj skriveno 1303 stranice sadržaja kojim se Slobodan Milošević oslobađa krivnje. Eto otkuda tolika glasnost i drskost kod srpskih vlasti koje naprosto izazivaju Hrvatsku i hrvatsku javnost svojim izjavama, protestima itd. Možete li misliti kako njima izgleda smiješno što se Hrvatska poziva na svoje članstvo u EU i na pravnu tečevinu i ostale besmislice ne znajući da je Milošević  potajno službeno oslobođen krivnje.

Da ispravim tu nepravdu i neznanje prevela sam tekst Andy Wilcoxona koji je objavljen u Counterpounch on line magazin. Evo prijevoda:

SUD U HAAGU DESET GODINA POSLIJE SMRTI OSLOBODIO SLOBODANA MILOŠEVIĆA  KRIVNJE ZA ZLOČINE U BOSNI

SUD  ULJEDINJENIH NARODA ZA RATNE ZLOČINE ODLUČIO JE DA POKOJNI SRPSKI PREDSJEDNIK NIJE BIO ODGOVORAN ZA ZLOČINE POČINJENE U BOSNI TOKOM 1992-95. SUCI SU ODLUČILI DA SLOBODAN MILOŠEVIĆ NIJE BIO DIO „ZLOČINAČKOG POTHVA“ ZA ZLOČINE POČINJENE NAD MUSLIMANIMA I HRVATIMA.

Autor: Andy Wilcoxson, 18 srpnja 2016

Odabrala i s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović


 

Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) u Haagu odlučio je da pokojni predsjednik Slobodan Milošević nije odgovoran za ratne zločine počinjene za vrijeme rata u Bosni 1992-95.

Na zaprepašćujući način u postupku kojim je osudio bivđeg bosansko-srpskog predsjednika Radovana Karadžića za ratne zločine na 40 godina zatvora jednoglasno je zaključio da Slobodan Milošević nije dio „udruženog zločinačkog pothvata“ koji je činio zločine protiv muslimana i hrvata u bosanskom ratu.

Na dan 24 ožujka stajalo je u Karadžićevoj presudi „da Sud nije imao dovoljno dokaza u tom slučaju da se Slobodan Milošević slagao sa zajedničkim planom da se bosanske muslimane i bosanske hrvate zauvijek ukloni s tzv. srpskog teritorija.

Sud je utvrdio  „da su se odnosi između optuženog /Karadžića/ i Miloševića pogoršali počevši od 1992. 1994 oni se više nisu slagali o toku akcija koje su poduzimane. Dalje, počev od ožujka 1992 postojalo je otvoreno neslaganje između optuženog i Miloševića u susretima s međunarodnim predstavnicima za vrijeme kojih su Milošević i druge srpske vođe otvoreno kritizirali bosanskosrpskoe vođe da čine „zločine protiv čovječnosti“ i etničko čišćenje, i da vode rat po vlastitim odlukama.

Suci primjećuju da su Slobodan Milošević i Radovan Karadžić željeli očuvanje Jugoslavije, i da je to Milošević u početuku podržavao, ali da su se njihovi pogledi razmimoišli tokom vremena. U presudi stoji da “od 1990 do 1991 politička namjera optuženog i bosanskog srpskog vodstva je bila da spriječe neovisnost BiH koja bi značila odvajanje bosanskih srba od Srbije. Sud drži da je Slobodan Milošević podupirao tu namjeru i bio protiv neovisnosti BiH.

Sud je utvrdio da je „proglašenje neovisnosti u Skupštini BiH u odsutnosti delegata bosanskih srba 15 listopada 1991 zaoštrilo situaciju, ali da se Milošević nije slagao s predstavnicima Republike srpske. Presuda kaže da je Slobodan Milošević pokušavao zauzeti oprezniji pristup.“

Presuda tvrdi da je u prisluškivanim razgovorima s Radovanom Karadžićem „Slobodan Milošević pitao je li mudro koristiti nezakonit čin protiv drugog nezakonitog čina“ i propitivao je legalitet Skupštine bosanskih srba.“Suci su također utvrdili da je „Slobodan Milošević izrazio svoju zabrinutost o tome kako Skupština bosanskih srba može isključiti muslimane koji su bili za Jugoslaviju.“

Presuda utvrđuje da je na susretima srba i bosanskih srpskih dužnosnika „Slobodan Milošević tvrdio da pripadnici drugih naroda i narodnosti moraju biti zaštićeni, i da nacionalni interes srba nije diskriminacija“. I dalje:“Milošević je izjavljivao da se protiv zločina treba odlučno boriti.“ Istražni postupak utvrđuje da je  „na privatnim sastancima Milošević bio izuzetno ljut na bosansko srpsko vodstvo zbog odbacivanja plana Vance-Owen i psovao je optuženog.“Također su utvrdili da je „Milošević  pokušavao urazumiti bosanske srbe govoreći da razumije njihovu zabrinutost, ali da je važnije okončati rat.“

Presuda tvrdi da je „Milošević također pitao hoće li svijet prihvatiti da bosanski srbi koji čine jednu trećinu stanovništva BiH dobiju 50% teritorija i poticao je politički sporazum.“

Na sastanku Vrhovnog obrambenog vijeća, presuda kaže da je „Milošević rekao vodstvu bosanskih srba da oni nemaju pravo na više od polovice teritorija BiH, govoreći: Ni na koji način više od toga ne pripada nama, jer mi predstavljamo samo trećinu stanovništva. … Mi nemamo prvo na više od pola teritorija, mi ne smijemo otimati nešto što pripada drugima. … Kako možete zamisliti da će se dvije trećine stanovništva gurati na 30% teritoija, a vama je premalo 50%? Je li to ljudski, je li to pravo?“

Na drugim sastancima sa srpskim i bosansko srpskim predstavnicima, presuda kaže: da je Milošević „izjavio da se rat mora okončati i  da bosanski srbi čine najveću grešku htijući potpuni poraz baosanskih muslimana.“ Zbog raskola između Miloševića i bosanskih srba suci primjećuju da je SR Jugoslavija  smanjila pomoć Republici srpskoj i ohrabrivala bosanske srbe da prihvate mirovne prijedloge.“

Sud je odlučan u tome da Slobodan Milošević nije bio dio zločinačkog pothvata i da je suprotno tome „osuđivao etničko čišćenje“ i to je od ogromnog značenja jer se njega osuđivalo za svo krvoproliće u Bosni, i da su zbog toga stroge ekonomske sankcije nametnute Srbiji. Krive optužbe protiv  Miloševića su jednake optužbama za napad na Irak, da bi se kasnije utvrdilo da nije bilo oružja za masovno uništenje.

Sloboda Milošević je bio oklevetan u cijelom zapadnom tisku i od gotovo svakog političara u svakoj članici NATO-a. Zvali su ka „krvolok s Balkana.“ Uspoređivali su ga s Hitlerom i optuživali za genocid. Demonizirali su ga i od njega načinili krvoločnog monstruma i tom krivom slikom su opravdavali ne samo ekonomske sankcije protiv srba nego i bombardiranje Srbije i Kosova od strane NATO-a 1999 godine.

Slobodan Milošević je morao provesti pet godina svoga života u tamnici braneći sebe i Srbiju od izmišljenih optužbi za vrijeme rata koji je, sada dopuštamo, on pokušavao spriječiti. Najozbiljnije optužbe s kojim se suočio Milošević, uključujući i optužbe za genocid, bile su sve u svezi s Bosnom. Sada, deset godina nakon njegove smrti, oni dopuštaju da nije uopće bio kriv. /Opa!/

ICTY nije ništa učinio  da objavi činjenicu o  tome da su Milošveića oslobodili od sudjelovanja u zajedničkom zločinačkom poduhvatu. Oni su mirno te zaključke, od 1303 stranica pohranili među 2590 stranica Karadžićeve presude znajući sasvim sigurno da se nitko vjerojatno neće zamarati da to pročita.

Sudac predsjednik u suđenju Radovanu Karadžiću, O-Gon-Kwon iz Južne Koreje bio je također jedan od sudaca u procesu Slobodanu Miloševiću. Skidanje krivice sa Slobodana Miloševića u Karadžićevom procesu može biti znak na koji je način Miloševićev proces bio vođen, u najmanju ruku po  pitanju onog što se tiče optužbi za Bosnu. Da je samo Milošević doživio da vidi zaključke svog vlastitog suđenja!

Važno je napomenuti da je Slobodan Milošević umro pod sumnjivim okolnostima. Umro je od srčanog udara upravo dva tjedna prije neto je Tribunal odbio njegov zahtjev da se podvrgne operaciji srca u Rusiji. Nađen je mrtav u čeliji manje od 72 sata prije nego je njegov odvjetnik uručio pismo ruskom ministru vanjskih poslova u kojem je rekao da se boji da je on /Milošević/ bio otrovan.

Službeno izvješće Tribunala po pitanju istrage o njegovoj smrti  potvrdilo je „da je Rifampicin nađen u uzorku krvi gosp. Miloševića na dan 12 sječnja 2006. I da je gosp. Miloševiću rezultati nisu bili saopćeni do 3 ožujka 2006 jer je bilo teškoća u zakonskom položaju u kojem se našao Dr. Falke (glavni liječnik Tribunala) zbog nizozemskih zakonskih odredbi koje se tiču medicinske povjerljivosti.

Prisutnost Rifamicina /lijeka koji nije propisan/ u Miloševićevoj krvi mogla je djelovati suprotno lijeku koji je uzimao protiv visokog krvnog tlaka i povećavao je rizik od srčanog udara koji ga je konačno ubio. Tribnalovo dopuštanje da su znali mjesecima za Rifampicin ali da nisu rekli Miloševiću rezultate njegovog krvnog testa sve do par dana prije njegove smrti zbog „Nizozemskih  pravnih odredbi o povjerljivosti“ je nevjerojatno, to je neuvjerljiv i neiskren izgovor. Ne postoji nizozemska pravna odredba koja priječi liječnika da kaže pacijentu rezultate njegovog vlastitog krvnog testa. To bi bilo idiotski. Suprotno tome skrivanje takve informacije od pacijenta moglo bi se smatrati kao zloupotreba i nesavjesno vršenje zvanja.

Sve ovo povećava dobro utemeljenu sumnju da je moćnim geopolitičkim interesima bilo u interesu da Milošević umre prije kraja procesa radije nego ga gledati oslobođenog optužbi. To bi raskrinkalo njihove grozne laži.

Telegrami State Departmenta SAD-a koji su procurili Wikileaksom potvrđuju da je Tribunal razgovarao  o Miloševićevom zdravstvenom stanju i o medicinskim podacima s Veleposlansvom SAD-a u Haagu bez njegovog pristanka. Tada se nisu brinuli o zakonskoj povjerljivosti kada su brbljali o medicinskim podacima s Američkim veleposlanstvom.

Izaziva nezadovoljstvo činjenica da je Milošević mirno opravdan za najozbiljnije zločine za koje je bio optužen deset godina poslije smrti. Najmanje bi bilo da se plati financijska zadovoljština njegovoj udovici i njegovoj djeci. Odšteta bi trebala biti plaćena i Srbiji od strane zapadnih vlada koje su tražile da kazne Srbiju držeći Miloševića „odgovornim“ za zločine za koje sam Tribunal dopušta da nije bio odgovoran za njih nego da ih je pokušavao zaustaviti.

 

[1] ICTY, Karadzic Judgment, 24 March 2016, Para. 3460
< http://www.icty.org/x/cases/karadzic/tjug/en/160324_judgement.pdf >

[2] Ibid., Footnote 11027

[3] Ibid., Para. 3276

[4] Ibid., Para. 2709

[5] Ibid., Para. 2710

[6] Ibid., Para. 2685

[7] Ibid., Para. 2687

[8] Ibid., Para. 3288

[9] Ibid., Para. 3284

[10] Ibid., Para. 3289

[11] Ibid., Para. 3295

[12] Ibid., Para. 3290

[13] Ibid., Para. 3297

[14] Ibid., Para. 3293

[15] Ibid., Para. 3292

[16] Ibid., Para. 3280

[17] ICTY Case No. IT-02-54 Prosecutor v. Slobodan Milosevic, Decision on Assigned Counsel Request for Provisional Release, February 23, 2006

[18] Text of Slobodan Milosevic’s Letter to the Russian Ministry of Foreign Affairs
< http://www.slobodan-milosevic.org/news/sm030806.htm>

[19] Judge Kevin Parker (Vice-President of the ICTY), Report to the President of the ICTY: Death of Slobodan Milosevic, May 2006; ¶ 31, 76
< http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/custom2/en/parkerreport.pdf >

[20] U.S. State Dept. Cable #03THEHAGUE2835_a, “ICTY: An Inside Look Into Milosevic’s Health and Support Network”
< https://wikileaks.org/plusd/cables/03THEHAGUE2835_a.html>

http://www.counterpunch.org/2016/08/01/the-exoneration-of-milosevic-the-ictys-surprise-ruling/

 

 

Jeranism Intervju UŽIVO sa Prof. Brianom Coxom

 

Dragocjeno. Bolje od Monty Pythona.
Svakako pogledajte ne samo jer je zabavno, nego i poučno.
RAVNA ZEMLJA — PARODIJA — Jeranism Intervju UŽIVO sa Prof. Brianom Coxom

Veröffentlicht am 20.09.2016 von:
Vivid Light 888

~”Za Vivid Light 888 od prijatelja Adriana”~

Intervju-parodija Jeranisma sa profesorom Bryanom Coxom, koji se jednostavno mora pogledati! Uživajte!

***VELIKO HVALA***
Prevod i obrada: Neebo (Adrian Martan)

Originalni video:
https://www.youtube.com/watch?v=fs5D8…

  • Kategorie

    • Wissenschaft & Technik
  • Lizenz

    • Standard-YouTube-Lizenz

Sydney: RODOLJUBNO KOMEMORATIVNO SJEĆANJE

 

hrvatski-grb

 HRVATSKI MEĐUDRUŠTVENI ODBOR
za zajedničku suradnju u NSW-u  Australia

                              RODOLJUBNO KOMEMORATIVNO SJEĆANJE

koje će se održati u nedjelju  25.9.2016. u 1.30 popodne
u prostoriji Hrvatskog društva Sydney u Punchbowl-u

 

RUJANSKE ŽRTVE

Drugi svjetski rat je završio za mnoge, a u Hrvatskoj titovi komunisti i četnici slave svoj krvavi pir. Jedna grupa hrvatskih rodoljuba organizira odlazak u Hrvatsku, kako bi organizirali Hrvatski narod da se bori protiv komunista i četnika i oslobodi Hrvatsku od zločinaca, koji nastavljaju s ubijanjem po cijeloj Hrvatskoj.

 

SJETIMO SE NA DR. MILU BUDAKA
koga su komunistički zločinci mučili i objesili bez suda.

BUGOJANSKE ŽRTVE

Blaženog Kardinala Alojzija Stepinca
kojemu mrzitelji Boga i Hrvatske, ne daju mu mira ni danas.

SVIBANJSKIH ŽRTAVA, KRIŽNIH PUTOVA

BLEIBURGA, JAZOVKE, MACELJA, RAKOVA POTOKA, HUDE JAME, TEZNA, LEPOGLAVE, STARE GRADIŠKE, GOLOG OTOKA, GOLUBINKE, VUKOVARA, ŠKABRNJE..

ŽRTVE SU VELIKE, DA IH SE SVE NE MOŽE NA OVAJ PAPIR STAVITI.

Spomen ploča za Dr. Milu Budaka ne može stajati u mjestu spomena na dr. Milu Budaka, niti za Viteza Juru Francetića u Slunju.

Spomenik u Srbu, odobravala je prošla a i današnja vlada Republike Hrvatske. Četnici sa mrziteljima svega što je Hrvatsko, svake godine slave u Srbu, kako su klali i ubijali Hrvate 1941. kao i 1991.

Msgr. Bogović, kazao je : Država se treba prekriti sramom što se u Srbu proslavlja okrutan zločin nad Hrvatima!

Hrvatski rodoljubi odazovite se našem pozivu, dođite i pokažite da nas nisu slomili.

Sveta misa biti će u 10.30 ujutro u crkvi Svetog Antuna Padovanskog u Summer Hill a poslije Svete mise u 1.30 popodne u prostoriji Hrvatskog društva Sydney u Punchbowlu.

Radni Odbor:

Hrvatski međudruštveni odbor za zajedničku suradnju Sydney-Australija

AKADEMIKU VINKU GRUBIŠIĆU URUČENA LISTINA ČLANA HAZU

 

AKADEMIKU VINKU GRUBIŠIĆU URUČENA LISTINA ČLANA HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI

U palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu u petak 16. rujna 2016. održana je prigodna svečanost uručidbe diplomske listine dopisnog člana HAZU prof. dr. sc. Vinku Grubišiću, uglednom kroatistu i umirovljenom profesoru emeritusu Sveučilišta Waterloo u Kanadi. Pri čemu je Akademijinu diplomsku listinu uručio glavni tajnik HAZU akademik Pavao Rudan, kazavši da je Hrvatskoj akademiji posebna čast imati među svojim članovima prof. dr. sc. Vinka Grubišića koji ima iznimne zasluge za promicanje hrvatskog jezika i kulture u svijetu. Svečanosti su nazočili i tajnica HAZU Marina Štancl, akademica Dubravka Oraić Tolić i akademik Dubravko Jelčić.

grubisic-037

 

Prof. dr. sc. Vinko Grubišić rođen je 1943. u Posuškom Gradcu u Bosni i Hercegovini. Nakon završene tri godine studija slavistike i latinskoga jezika u Zagrebu emigrirao je u Austriju, a zatim u Švicarsku u kojoj je nastavio studirati germanistiku, filozofiju, klasičnu filologiju i antropologiju na Sveučilištu u Fribourgu, na kojemu je diplomirao slavistiku i pedagogiju 1970., nakon čega je doktorirao u Aix-en-Provenceu 1974. kod svjetski uglednog  i glasovitog akcentologa Paula Garda koji je dopisni član Hrvatske akademije od 2006. godine.

Od 1975. živi u Kanadi u kojoj je djelatno u srednjoj školi predavao hrvatski, njemački i francuski jezik, pritom djeluje i kao sudski tumač, a 1988. unatoč onodobnim zahtjevnim okolnostima uspio je osnovati Katedru za hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu Waterloo koja je bila druga sveučilišna katedra na svijetu, na kojoj se hrvatski jezik predavao i proučavao kao samostalan jezik pod svojim imenom. Ondje je predavao do umirovljenja 2008. Prije toga je 1985.  djelovao je kao gostujući lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu, na kojemu je 1983. zaslugom Luke Budaka započeo djelovati Hrvatski studij kao najstariji izvandomovinski studij hrvatskog jezika, književnosti i kulture. Prof. dr. sc. Vinko Grubišić priredio je nekoliko sveučilišnih priručnika hrvatskog jezika na engleskom, a 2007. pokrenuo je internetski tečaj hrvatskog jezika. Objavio je više znanstvenih i stručnih djela s temama iz hrvatskog jezika i književnosti, među kojima se izdvajaju Hrvatska književnost u egzilu (1991.) i Izazovne teme starije hrvatske književnosti (2006.). Autor je i nekoliko zbirki pjesama, drama i eseja. Za kulturski doprinos Kanadi nagrađen je 2003. Zlatnom medaljom kraljice Elizabete II.

Ovom prigodicom u HAZU javnosti je predstavljen hrvatski akademik Vinko Grubišić, koji je nedavno na redovnim izborima 2016. za članove Akademije izabran za dopisnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, pritom je istaknuo da je iznimna čast biti član Hrvatske akademije, slikovito se prisjetivši pojedinih detalja iz razdoblja borbe za afirmaciju hrvatskog jezika u svijetu. Poglavito je naglasio bitište povezivanja Hrvatske sa svojim iseljeništvom i dijasporom, kazavši da ono ima velike intelektne mogućnosti, a ne samo materijalne, što potvrđuju i mnogi dopisni članovi HAZU iz redova hrvatskog iseljeništva u Kanadi i drugih država.

Akademik Vinko Grubišić profesijom jezikoznanstvenik, uz to donekle je javnosti poznat i kao pjesnik, književnik i antologičar. Pjesme su mu uvrštene u antologije hrvatske lirike od sredine osamdesetih, dok su eseji i monografije s područja teorije književnosti, kroatistike i opće lingvistike zapisani u probranim stručnim nakladama u tuzemstvu i svijetu. Među priređenim knjigama koje je objavljivao ističu se udžbenici hrvatskoga jezika i književnosti za dijasporu i izvan domovinsko proučavanje hrvatskog jezika i književnosti koji su nezaobilazno nastavno gradovo na mnogim sveučilištima diljem svijeta na kojima se pročava hrvatski jezik i književnost kao i kulturska povijest Hrvata.

Ivan Raos

grubisic-040

grubisic-013

 

Ante Babić: Praznine u Meštrovićevoj strategiji

 

Praznine u Meštrovićevoj strategiji (1)

Uvod

U idućih pet dijelova ovoga feljtona prenosim svoje razmišljanje na političku strategiju tadašnjega predsjednika Hrvatskoga narodnog vijeća u iseljeništvu dr. Mate Meštrovića, koja se manifestirala u brzojavima koje su 1987. godine dr. Mate Meštrović i dr. Mladen Zorkin poslali predsjednicima nekoliko najvažnih svjetskih država. Moje stajalište objavljeno je u Hrvatskoj slobodi od rujna 1987. godine.

Hrvatsko narodno vijeće osnovano je u Torontu 1974. godine u želji da se izgradi zajedništvo Hrvata u svijetu te da ta organizacija istovremeno bude i demokratsko predstavništvo hrvatske političke emigracije. Temeljni je cilj HNV-a, kako su ga osmislili njegovi utemeljitelji, bilo usmjeravanje svih hrvatskih iseljeničkih snaga na stvaranje samostalne i demokratske hrvatske države. Budući da se HNV s vremenom razvio u najveće i najbrojnije demokratsko predstavništvo iseljene Hrvatske koje je pokrivalo sve svjetske kontinente, postalo je i predmetom bliskoga praćenja ne samo jugoslavenske tajne službe Udbe, nego i stranih obavještajnih službi, a posebno onih u SAD-u i Ujedinjenoj Kraljevini. Dakle, u zemljama koje su imale snažan geopolitički i strateški interes u očuvanju Titove Jugoslavije. Kako se sada može zaključiti, dolazak dr. Mate Meštrovića, čiji je otac, poznati slikar Ivan Meštrović, bio veliki zagovaratelj Jugoslavije, bio je dio plana američke administracije da utječe na rad Hrvatskoga narodnog vijeća. Meštrović je postao predsjednik HNV-a 1982. godine, dvije godine nakon Titove smrti, koja je dodatno pogoršala izglede za opstanak komunističke Jugoslavije. U početku obavljanja svoje dužnosti predsjednika HNV-a dr. Mate Meštrović prihvatio je neupitan iseljenički, tj. emigrantski politički diskurs o rušenju Titove Jugoslavije i stvaranju samostalne hrvatske države. Međutim, u iseljeništvu je bilo ljudi, među kojima sam bio i ja, koji nisu bili potpuno sigurni da će Meštrović ostati pri tom stajalištu kada kriza Jugoslavije uđe u završnu fazu. Continue reading

Milano – Mostra d’arte contemporanea

 

lombardia

COMUNICATO STAMPA

Mostra d’arte contemporanea
una collaborazione Mikeroart e Regione Lombardia

Duomedia
in  Photography

MARIA MULAS Lo scatto indagatore

MARILENA VITA L’autoscatto performativo

a cura di Ante Glibota e Carmelo Strano

20 settembre -22 ottobre 2016

Grattacielo Pirelli

Spazio Eventi, 1° piano

Via Fabio Filzi, 22 Milano

Inaugurazione:  martedì 20 settembre, ore 18.30

Due protagoniste dell’arte fotografica internazionale: Maria MULAS, nome da tempo consacrato, e Marilena VITA, apprezzatissima nel suo percorso verso la piena affermazione nel sistema dell’arte. Rappresentanti di punta di due generazioni e anche di differenti approcci alla fotografia che hanno tuttavia in comune un costante interesse per la ricerca linguistica. Sia la MULAS che la VITA sono ben attente alle emergenze sociali e culturali di oggi. Inoltre sono portatrici di punta di climi culturali che precedono (con estensione temporale comprensibilmente più ampia, nel caso della MULAS). Pertanto, offrono al visitatore spaccati emblematici del cammino della fotografia impegnata al raggiungimento di esiti sempre nuovi, anche perché ormai da tempo la critica e il pubblico le riconoscono piena e autonoma dignità professionale. Continue reading

Knjiga akademika Stjepana Krasića: Mučeništvo sv. Marka Križevčanina u povijesnom kontekstu

 

krasic

Predstavljena knjiga Stjepana Krasića “Mučeništvo sv. Marka Križevčanina u povijesnom kontekstu” u Križevcima

U četvrtak 8. rujna na blagdan Male Gospe u križevačkoj župnoj crkvi sv. Ane održano je predavanje “Mučeništvo sv. Marka Križevčanina u povijesnom kontekstu”, pri čemu je predstavljena novoobjavljena knjiga istog naslova u nakladi Glas Koncila kojoj je autor ugledni hrvatski i vatikanski povijesničar akademik Stjepan Krasić, koju je za objavljivanje i tisak priredila Udruga za promicanje znamenitih Križevčana “Dr. Stjepan Kranjčić”. O sadržaju knjige uvodno je govorila predsjednica Udruge i urednica knjige dr.sc. Tanja Baran, nakon čega je akademik Krasić iscrpno govorio o djelovanju sv. Marka Križevčanina i njegove pogubljene subraće detaljno predstavivši temu.

Uoči predavanja i predstavljanja knjige dominikanac akademik Stjepan Krasić uz župnika domaćina Stjepana Sovičeka predvodio je misno slavlje u župnoj crkvi sv. Ane u Križevcima. Pritom je kao uvertira predavanju dojmljivo izveden prigodni kraći glazbeni i recitalski program kojeg su izveli Zbor mladih križevačkih župa „Crisinus“ i članice Udruge „Dr. Stjepan Kranjčić“.

Predgovor u knjizi napisao je bjelovarsko-križevački biskup mons. dr.sc. Vjekoslav Huzjak, koja uz dojmljiv uvod oznanjene i upotpunjuje mnoge do sad tematske nepoznatosti. Iako je riječ o ozbiljeno povjesno znanstvenom gradivu kojeg oznanjuje, knjiga je čitko pisana i slikovito ilustrirajuće prikazuje na 144 stranice cjelovitu sintezu protestantizma od kojega su 7. rujna 1619. godine stradali Košički mučenici – sv. Marko Križevčanin i njegova subraća isusovci Stjepan Pongracz i Melkior Grodziecki.

Nakon uvoda i teksta o porođajnim mukama novoga vijeka, akademik Krasić je predstavio lik i djelovanje ključnih reformatora Martina Luthera, Ulricha Zwinglija i Jeana Calvina. Zatim se posvetio pojašnjavanju kalvinizma u zapadnoj Europi i Ugarskoj, reformaciji u hrvatskim područjima, Europi u vihoru Tridesetogodišnjeg rata (1618. – 1648.), i o mučeništvu trojice 1995. godine proglašenih svetaca, i na kraju o toleranciji kao ključu suživota. Knjiga je zanimljivim sadržajima likovno opremljena s naglaskom na opisivanje povijesnih osoba, prije svega na portrete sv. Marka Križevčanina, naročito onih nastalih na dosadašnjim izložbama galerije Laudato, koji su nastali tijekom Dana hrvatskih svetaca i blaženika u Križevcima. Među zapaženim umjetničkim portretima sv. Marka koji se autorski sveprimjetno ističu bilo na naslovnici ili u knjizi, kao autore spomenut ćemo umjetnike Josipa Botterija Dinija, Antu Mamušu, Tomislava Buntaka, Matka Antolčića i Maju Vidović. Continue reading

UZ BLAGDAN UZVIŠENJA SVETOGA KRIŽA

 

razpelo
ZAŠTITNI ZNAK

 

Raspelo sveto zlato il’ čelik

Kraj srca moga zaštitni znak;

Na njemu Čovjek, moćan i velik

S njime sam i ja silan i jak.

Čovjek na križu Isus je Bog

Alfa, Omega, života mog.

 

Il’ sjalo sunce il’ puco grom,

Kroz suze, žalost, sreću i smijeh,

Raspelo malo na srcu mom

Razgoni vijekom mržnju i grijeh.

Vođa je meni Isus Bog

Prijatelj vjeran života mog.

 

Kad Suzne doli prohuji vijek

Kad smrt će lomit tijelo i duh,

Zaštitni znak, utjeh i lijek -

Okrijepa moćna, nebeski Kruh

Od dušmana će branit me zlog -

Moj čuvar krasni, moj Isus Bog.

 

Marija Dubravac, Brisbane

hostije

Dr. T. Sunic: « L’Identité croate ; état des lieux, état d’urgence » (BIOS, 09/2016)

 

http://editionsbios.fr/article/L-identite-croate-Etat-des-lieux-Etat-d-urgence

Le cas « Hasanbegović » et les nouvelles idées dominantes

………Sur le plan de sa politique culturelle, ce qui saute aux yeux c’est que la Croatie, malgré le nombre élevé d’anciens cadres communistes et yougoslaves, surtout dans son corps diplomatique et dans son éducation supérieure, porte toujours dans les médias étrangers le stigmate d’un pays d’extrême droite, à forts résidus nazis-oustachis. Sur le plan déductif, c’est un constat faux et malhonnête. Mieux vaudrait qualifier la Croatie d’aujourd’hui de pays à fortes tendances néo-communistes et yougo-nostalgiques. L’ancien ministre de la Culture, M. Zlatko Hasanbegović, a dû subir un vrai lynchage médiatique en raison de ses prétendues opinions révisionnistes et néo-oustachies. Il fallait s’y attendre. Lors de son court mandat, M. Hasanbegović s’est fait l’avocat acharné de la lustration des anciens cadres yougo-communistes. De surcroît, en tant que ministre de la Culture, il a refusé de distribuer pêle-mêle des subventions à de nombreuses organisations non gouvernementales liées aux divers centres du pouvoir culturel et médiatique occidental. Le lynchage médiatique, déclenché par les médias occidentaux tels que Libération et Le Monde, ne devait pas tarder. La plus efficace méthode pour fermer la bouche à un identitaire ou à un nationaliste européen quelconque, que ce soit en France, en Croatie ou en Allemagne, est de recourir aux amalgames et de le qualifier d’antisémite, d’oustachi et de fasciste. Hasanbegovic en a fait l’amère expérience.

…….Suite aux élections du 11 Septembre 2016, le nom de Hasanbegovic figure toujours en premier sur la liste du parti victorieux, le HDZ. Or même avec le succès du HDZ (parti centre droite) auquel il appartient, le nouveau gouvernement, par manque d’une majorité absolue, sera obligé d’entrer en cohabitation avec d’autres partis, tous à l’écoute, bien sûr, des  oukases  bruxellois. Force est de constater que dans le système parlementaire  « plus ça change, plus c’est pareil ». À part les formules à la mode sorties de l’évangile des droits de l’homme, de la théologie du marché unique, et de l’idéologie du progrès, répétées inlassablement sur toutes les ondes et par toute la classe politique croate – certes au travers de différentes syntaxes -, il n’y aura rien de neuf en Croatie avec le nouveau gouvernement dirigé  par le HDZ……

Dobitnici su izbora Andrej Plenković i HDZ, a stvarni gubitnik je hrvatski narod

 

Antun Babić

Dobitnici su izbora Andrej Plenković i HDZ, a stvarni gubitnik je hrvatski narod

Usuđujem se zaključiti da, sukladno mojem predviđanju, parlamentarni izbori održani u nedjelju 11. rujna nisu u ovom trenutku ništa bitno promijenili na hrvatskoj političkoj pozornici. Zahvaljujući novom vođi HDZ-a Andreju Plenkoviću, ali i uz veliku pomoć sisačkoga biskupa Vlade Košića, relativni je pobjednik na tim izborima HDZ. Da nije bilo onako snažne intervencije uzoritoga biskupa Košića u njegovoj propovijedi u Ludbregu, veliko je pitanje bi li rezultat izbora bio isti. Da je HDZ dobio samo četiri zastupnička mjesta manje, bilo bi jako upitno s kakvim bi ulogom Plenković mogao ići u pregovore s MOST-om i drugim manjim strankama o sastavljanju nove Vlade. Ako se sadašnja neodrživa društvena, moralna, gospodarska i demografska situacija ubrzo ne promijeni nabolje, najveći gubitnik ovih izbora bit će hrvatski narod.

Zbog velikog neodaziva birača na izbore i sve dubljega razočaranja hrvatskoga naroda u politiku i političare, tj. u dvostranačje, na ovim je izborima definitivno potvrđena želja respektabilnoga postotka glasača da se stvori stranka ili pokret koji bi bili alternativa HDZ-u i SDP-u. U tom je kontekstu veliki pobjednik heterogena koalicija ljudi i udruga okupljenih oko Živoga zida. Međutim, rezultat koji je Živi zid postigao na izborima najbolji je pokazatelj onoga što bi se tek dogodilo da je na ovim izborima glasačima ponuđena istinska domoljubna, a u gospodarskom pogledu stručna i znatno drukčija alternativa od MOST-a i Živoga zida. Možda bi već nakon ovih izbora ta alternativa bila toliko jaka da bi na temelju postignutih rezultata mogla pri formiranju Vlade opravdano postavljati uvjete koje sada neopravdano postavlja MOST sa svojih samo trinaest zastupničkih mjesta.

Mogućnost preferencijalnoga glasovanja pokazala je da su dosad vođe mogli na izbornu listu postavljati poslušnike, a da sada u narodu popularni političari mogu ući u Sabor, pa makar bili i na zadnjemu mjestu. To je iznimno dobar pomak prema boljoj selekciji saborskih zastupnika i njihovomu manjem strahu pred predsjednikom stranke.

Milanović otišao u povijest, a Krešu Beljaka čeka politička kazna HSS-a

Zoran Milanović te posebice njegov partner i sitni kriminalac Krešo Beljak, koji je odveo HSS u naručje neokomunista i neojugoslavena, imali su izuzetno velika očekivanja, no doživjeli su težak poraz. Osobno se nadam da su i moja osobna upozorenja na tešku prijevaru i neprihvatljivo skretanje HSS-a ulijevo pod Krešom Beljakom barem malo utjecala na iskrene radićevce kod donošenja odluke o tomu za koga će glasovati. Beljak Milanoviću nije donio ništa, a Milanović je Beljaku osigurao saborsko mjesto, što je šefu HSS-a i bio osnovni cilj. Međutim, loš rezultat na ovim izborima doveo je do ostavke Zorana Milanovića, a izazvat će velike poteškoće i Kreši Beljaku, kojega čeka ne samo smjena s predsjedničke dužnosti, nego i isključenje iz HSS-a.

U komentaru prije izbora iznio sam mišljenje kako su HSP i HSS mrtve i danas na hrvatskoj političkoj pozornici irelevantne stranke. To se na zadnjim izborima i pokazalo. Vrlo sam skeptičan u odnosu na vjerojatnost da bi bilo kakav redizajn tih dviju stranaka doveo do oživljavanja tih tradicionalnih i povijesnih hrvatskih stranaka. Nažalost, obje stranke, tj. bezbroj verzija tih stranaka pate od pomanjkanja dobrih vođa i jasnih vizija za budućnost, koja je već sada milenijima udaljena od vremena kad su te stranke stvorene. To međutim nikako ne znači da u tim strankama nema vrijednosti koje su nam i danas silno potrebne. Prije svega neupitno domoljublje i poštenje, koji su bili temelj tih stranaka i koji su privlačili velik postotak hrvatskoga naroda da im se priključi. Možda treba reći i to da su te stranke odigrale vrlo veliku ulogu u osvješćivanju hrvatskoga naroda i postavljanju čvrstih temelja za borbu u osnivanju samostalne hrvatske države. Hrvatska je, ma koliko mi njome danas bili opravdano nezadovoljni, postala samostalna država, pa danas hrvatskim političarima prioritet ne smije biti borba za prošlost, nego vizija za budućnost Hrvatske i hrvatskoga naroda.

Andrej Plenković je kompletniji političar od Tomislava Karamarka

Kod mojega ranijeg ustrajnog pozivanja na smjenu Tomislava Karamarka često su me kritizirali nakon što sam izjavio kako bi Andrej Plenković bio bolji vođa HDZ-a od Karamarka. Iako me ništa osobno ne veže za Andreja Plenkovića, niti u svemu imam istovjetnja stajalištva s novim predsjednikom HDZ-a, ovi su izbori nedvojbeno pokazali da se radi o sposobnijem političaru nego što je to bio Karamarko. Iako ne dijelim njegov velik entuzijazam kad je u pitanju budućnost Europske unije, svoje razmišljanje o Plenkoviću temeljio sam na njegovom radu u Ministarstvu vanjskih poslova. Kao jedan od ljudi koji su bili u Ministarstvu vanjskih poslova od njegova osnutka, u Plenkoviću sam s vremenom prepoznao vrlo sposobnog i savjesnog diplomata. U jednom razgovoru s njim dok je bio pomoćnik ministra, mislim da je to bilo 2011. godine, rekao sam mu da bih volio njega vidjeti na mjestu ministra vanjskih poslova: Vrlo smireno rekao mi je sljedeće: «Nije još vrijeme». Kako nemam nikakvih ambicija, ovo iznosim kako bih pokazao ozbiljnost i sustavnost Plenkovićeva dugoročnoga razmišljanja strategije.

Ne treba se nikako zavaravati da je sada u Hrvatskoj sve riješeno kad je eratičan i potpuno zbunjen Zoran Milanović doživio potpun poraz. Hrvatska će i dalje biti u teškoj političkoj i ozbiljnoj gospodarskoj situaciji. Plenkovića čekaju izuzetno iscrpljujući i dugi, pa i nesuvisli, pregovori s MOST-om, koji je i dalje enigma na hrvatskoj političkoj pozornici.

Iznenadilo me je HDZ-ovo ambivaletno javno stajalište o potencijalima iseljeništva

Uspije li sastaviti Vladu kojoj će on biti na čelu, Plenkoviću treba dati pune četiri godine da pokaže što zna i može. U kojem će smjeru voditi Hrvatsku, vidjet će se već nakon godinu dana. Ne pokažu li se prvi veći pomaci nabolje, teško je očekivati da će se nova koalicijska Vlada održati. Kad su u pitanju demografska i gospodarska politika, ono što me posebno iznenadilo kod Plenkovića jest potpuno zanemarivanje hrvatskog iseljeništva i golemoga potencijala koji još uvijek postoji u iseljeništvu. No, da bi se taj potencijal mogao ostvariti, nova Vlada taj resor ne smije dati stranačkim poslušnicima ili kao nagradu za lojalnost, nego isključivo ljudima koji najbolje poznaju to područje.

Čeka nas suspenzija demokracije

Ni HDZ ni Andrej Plenković, a niti bilo koja druga stranka, tj. njezini novi zastupnici ne smiju, a ni nemaju pravo zanemariti činjenicu da je na ove izbore izišlo deset posto manje birača. To je nedvojben pokazatelj dubokoga razočaranja ukupnim stanjem u Hrvatskoj, a i indikacija u kojoj mjeri hrvatski narod više ne vjeruje hrvatskim političarima. Nastavi li se ovaj postotak apstinencije glasača na sljedećim izborima, u Hrvatskoj će nastupiti suspenzija demokracije. No, vjerojatno će se prije toga pojaviti nova, snažna, djelotvorna, domoljubna i vjerodostojna politička snaga na hrvatskoj političkoj sceni. Alternativa tomu jest revolucija s vrlo neizvjesnim ishodom.