Dragan Hazler: UZ 584. OBLJETNICU BASELKSKOG KONCILA

.

UZ 584. OBLJETNICU BASELKSKOG  KONCILA
Basilea

Basel, 23. srpnja 1431. – slijedi Basel 23. srpnja 2015.

Povod za objavu ovog članka je: HTV kalendar od 25. svibnja o.g. u kojoj odlični voditelj Vladimir Brnardić spomenje Jacoba Burckhardta pa je osvrt važan jer je geneza Burckhardt na ovaj ili onaj način vezana s Hrvatima od 1100. godine do sada. Prof. Dr. Max Burckhardt je suosnivač i redovni član Hrv. akad. HAZUD-a u Baselu. Više o značaju Burckharda bit će u drugom članku posvećenom hrvatskom biskupu Andriji Jamometiću. Dragan Hazler

Nekoliko uvodnih pripomena

Na ovogodišnjoj svečanosti Svetog Vlaha u Dubrovniku (3.veljače 2015.) u povijesne značajke istaknuta je mudrost Dubrovnika u odnosu s Turcimna. Svaki u svojim ulogama nastupali su crkvenjaci, pjevači, glasbenici, mnoštvo naroda, mediji, govornici i uvaženi povjesničar, Dubrovčanin Dr. Ivo Banac.

Hvale vrijedno istaknuta je uspostava odnosa Dubrovnika s Turcima i očuvanje slobode te obostrano jaka trgovina između Dubrovnika i Osmanlijskog carstva.

Najzaslužniju osobu, Dubrovčanina Ivana Stojkovića za sve odnose, napose za slobodnu trgovinu Dubrovnika s nekrstima nije nitko spomenuo.

U tome značaju dubrovačke trgovine je jedan od razloga za ovaj osvrt na nadbiskupa iz Dubrovnika Ivana Stojkovića, koji je na Baselskom koncilu (1431.-1439.) isposlovao službeno pravo Dubrovnika za trgovinu s nekrstima. Druge pomorske sile toga vremena nisu imale to trgovačko pravo pa su njihove robe išle preko Dubrovnika u Osmanlijsko carstvo i obratno.

Drugi razlog jest Erasmus von Rotterdam, koji je radi djela iz ostavštine Ivana Stojkovića došao u Basel, gdje je nakon plodnog djelovanja umro, 12. srpnja 1536.
O tome značaju slijedi kraći osvrt u ovome članku.

Treći i glavni razlog za ovaj članak je 580. obljetnica Baselskog koncila (1431.-1439.), kojeg je organizirao, svečano otvorio 23. srpnja 1431. nadbiskup Ivan Stojković i vodio na koncilu prvorazredne uloge za Crkvu i za civilnu Europu, za Basel i Švicarsku, za Hrvatsku i za svoj zavičajni Dubrovnik.

Četvrti razlog za ove uvodne pripomene je ispričnica autora, koji je do sada objavio stotine stranica o Ivanu Stojkoviću pa je u svakome bilo ponavljanja, što je neizbježivo i ovdje.

Ivan Stojković, hrvatski nadbiskup iz Dubrovnika

Ovaj veliki čovjek kulturne sveukupnosti svoga vremena rodjen je u Dubrovniku oko 1385. i radeći sav život na udruživanju naroda, pomirenju vladara, parlamentarizmu u Europi, koncilijarnosti u crkvenoj hijerarhiji, promicanju kulture, vjerskom ekumenizmu, slozi, miru i obrani Europe, umro je u Lausanni, 20. listopada 1443.

U svijetu je najpoznatiji pod latiniziranim imenom Johannes de Ragusio Stoicus, zatim pod francuskim imenom  Jean de Raguse, njemačkim Johannes Stoichowitsch von Ragusa, a za trajanja Općeg Baselskog koncila (1431-1439) oslovljavan je govorno imenom Joannes de Crovatii, Joannes Croatus (Ivan Hrvat) i Johannes Sclavus (Ivan Slaven) , a pismeno Johannes der Ragusio, in theologia magister, inače opće poznat kao sljedbenik Gersona, general dominikanskog reda, europski diplomat, pisac i kardinal Rimske crkve.

Iako je gotovo čitav život proveo u tudjini, pa su i njegova djela ostala sačuvana u knjižnicama diljem svijeta, a ne u Dubrovniku nalaze ona svoje pravo mjesto i u hrvatskoj znanstvenoj baštini jer se je Stojković ponosio svojim zavičajnim gradom Dubrovnikom i narodnošću Hrvatom, što je u ono doba bila rijetkost. Napose valja istaknuti, da je Stojkovićevo predstavljanje Hrvatom u Europi jedan od istaknutih dokaza hrvatstva Dubrovačke Republike.

Osnovnu naobrazbu stekao je u rodnom gradu, gdje stupa u dominikanski red. Teologiju i filozofiju studira u Italiji na Sveučilištu u Padovi (1414 – 1417) i završava u Parizu (1417-1420). Stojković je došao u Paris zahvaljujući novčanoj potpori (stipendiji) Senata Dubrovačke republike. Na Pariskom sveučilištu postiže magisterij i doktorat i brzo napreduje u karijeri. 2. svibnja 1422. Ivan Stojković podnosi molbu sveučilišnim vlastima da mu se izdaju potvrdu o stupnju magistra i doktora teologije, kao i preporuke potrebne za izvršavanje misije kod pape i njemačkog cara. Ti su dokumenti potpuno sačuvani u rukopisu Sveučilišne knjižnice u Baselu. Najprije bude izabran za generala dominikanskog reda, zatim zaredjen za biskupa i nadbiskupa, koji je odigrao vrlo značajnu ulogu na koncilu u Baselu (1431-1439) i pripremio put zbližavanju Grka i Latina na saboru održanom u Ferari i Firenzi (1438-1439). U tu svrhu vodio je Ivan Stojković izmedju 1435. i 1437. godine poslanstvo Baselskog koncila Ivanu VIII. Paleologu i ekumenskom patrijarhu Josipu II. u Carigrad kako bi zajednički pripremali ujedinjenje istočnih i zapadnih kršćana.

Godine 1440. imenovao ga je papa Felix V. za kardinala

Još za studija u Parisu postaje Stojković prijatelj, suradnik i sljedbenik Gersona (pravo mu je ime Jean Charlier) kancelara Pariskog sveučilišta, inače skolastičkog filozofa naprednih ideja, napose na polju uklanjanja šizme i na reformaciji u crkvi. Poznat je po takovim  stavovima i po umjerenom  realizmu u sporu oko univerzalija na koncilima u Pisi i Konstanzu. Univerzalije su tzv. opći i rodni pojmovi, o kojima se spori u srednjovjekovnoj filozofiji.

Zanimljivo je pripomenuti da je uz Stojkovića i Marko Marulić visoko štovao Gersona i prevodio na hrvatski njegova djela pod naslovom: “Knjige Ivana Gersona kancilara pariškog, Od naslidovanja Isukarstova i pogarjenja taščin sega svitnjih”.

Suradnja Stojkovića s Gersonom bila je trajna, od studija u Parisu do njegove smrti 1429. godine.  Kao pristaša gersonovske (galikanske ) struje i protivnik papinske autokracije bio je Stojković 1422. godine delegat Pariskog sveučilišta, koje je od pape Martina V. tražilo  saziv Općeg crkvenog koncila jer Koncil u Konstanzu (1414-1418) nije riješio mnoge postavke.

U istoj ulozi potrebe sazivanja Općeg koncila, koji bi rješio pitanja sredjivanja Crkve “u glavi i udovima”, pitanja europskih ratova, vladarskih nesloga i obrane Europe od unutarnjih sukoba i vanjskih prijetnji od Turaka i drugih Azijata našao se je Stojković pred papom i kao zastupnik njemačkog cara, hrvatskog, češkog i madjarskog kralja Sigismunda (Žigmunda).

To je doba kada nastaju nesuglasice u redovima Katoličke crkve koje su prijetile odvajanjima od Rima. Zato Stojković preuzima dužnost da ispita stanje u Katoličkoj crkvi i prouči prilike na terenu te ih po mogućnosti otkloni. Zbog toga dulje živi u Njemačkoj i Češkoj, gdje su bila središta suprostavljenih strujanja i gdje je Jan Hus (1369-1415) imao mnogo svojih pristaša.

Svojim poznavanjem prilika i teološkim znanjem postao je jedna od glavnih osoba na crkvenim  saborima u to doba. Tako je na koncilu, koji je započeo u Paviji i preseljen u Sijenu radio od godine 1422. do 1424. kao glavni tajnik koncila, a bilo mu je povjereno i držanje glavnog, uvodnog predavanja.  U to vrijeme Ivan Stojković je već u suradnji s kardinalom Julijanom Cesarini, s kojim se zacijelo upoznao za vrijeme  studija u Padovi. Kada je kardinal Cesarini bio imenovan papinim zastupnikom na Baselskom koncilu, zadužio je hrvatskog učenjaka da u njegovoj odsutnosti predsjeda koncilskim sjednicama.

Ivan Stojković i Baselski koncil

Ideja i potreba za saziv koncila ušla je već u zaključke Koncila u Konstanzu, 22. travnja 1418. godine, a Ivan Stoković, kojemu je papa Martin V. povjerio organizaciju i pripreme  koncila odlučio se je za grad Basel.
čitati dalje:  Continue reading

Do kada će EU ignorirati namjerno i sustavno kršenje EU povelje 1481?

.
Karl Kutniak
Heinrichspl. 10     D-38350Helmstedt
karlkutniak@gmail.com

25.svibnja 2015.

Do kada će EU ignorirati namjerno i sustavno kršenje EU povelje 1481 iz godine 2006. od strane hrvatskih antiFašista?

Postavlja se pitanje do kada će ovi moji hrvatski hrčki spavati, jer dosta je bilo spavanja, oni izgleda ništo ne vide, Europa se zabavlja s Rusijom, Ukrajinom, Engleskom i Grčkom i sad pomalo već i Poljskom, gdje ih ovaj Duda sve iznenadio do besvijesti i uztalasao, a najviše moje Švabe, i sad samo o tome brundaju kao mede u nas u Lici! Hrvati spavaju neumorno dalje dok im se velikosrbin i četnik Boris Tadić ušetao u zemlju kao ono nije mogao odoliti IKEA-i, isto kao onomad 1975. na Korčuli na sastanku “PRAXISA”-ovih filozofa kad mu otac Ljuba Tadić podučio naivnog i onomad najvećeg marksističkog filozofa, prof. dr. Ernst Blocha kako su svi Hrvati ustaše i fašisti i kao takovi kao narod jako opasni, a sve potkrijepio onom poznatom “Jasenovačkom bajkom” “povjesničara” Vladimira Dedijera ili još bolje Bulajića, njegova brojka je daleko impozantnija, 3,5 milijuna brate mili, to da su ih bagerima zakapali ne bi stigli u vrijeme postojanja NDH logora postići Bulajićevu normu! Naslušao se Bloch Ljubinih “lepih i milospevnih reči” i čim se vratio u Njemačku u magazinu “Der SPIEGEL” prolio svoj proljev o Hrvatima ustašama i genocidnom narodu rvackom, a ovi iz Hamburga to velikodušno objavili i pljucccc po Hrvatima, a Bojilo Gojić, taj što danas neumorno u “Hrvatskom tjedniku” pljuje po meni na pet stranica šutio kao ona stvar, nitko ne kontra tom proljevu od teksta o Hrvatima osim neki i nekakav Karl Wolff, ali ovi iz hamburškog ogledala poznati kao veliki prijatelji velikosrba i jugoslovenskog Maršala ne objavljuju njima poslane dvije stranice teksta kao odgovor Blochovom blebetanju, nego samo par redaka, ali očito cijeli tekst dostavili Blochu i ovaj samo što se nije ufrastioooo! Nobody Wollf proziva i kiti ga diletantom i nekim čudnim naivnim filozofom neznalicom…….sve sam to već opisao u jednom od prijašnjih kružnih pisama……pa velike Hrvatine oko Kušana iz Londona pišu u “Nova Hrvatska-joj”: Nijemac Karl Wolff brani Hrvate! Wauuuuuu, prevario taj Švabo Wolff sve udbaše i Bojila Gojića, ali i sve velike Rrvatine, nitko ne zna ništo o njemu, ali zato blebeću svi kao selske babetine na pijaci, a najviše Bojilo Gojić na pet stranica u HT!!!

Strašno, dok ovi strateški razaraju i sustavno rade kao pravi profesionalni operativci, moje Rrvatine spavaju duboko zimski san kao velebitski hrčki…..najprije i napokon oni “rehabilitovali” svoga milog Dražu, a Dačić, zvani mali SLOBA kao ono protiv pa i Vučilo, to da dobiješ proljev i je sve proljev, ali gospođa ministarka kao da je u Nušićevom pozorištu ne vidi razlog za blokadu Srbije u EU, grozno koja samo ološ i ljudski otpad na čelu ministarstva “spoljnih” poslova RH, a ovaj došao u IKEA-u u Zagrebu…..moš mislit, strašno ga ista interesirala?……došao on svom bratu Porfiriju dati lep savet kako da još malo lepše zapeva pa da ohrabrena bratija na nekoj drugoj “NORIJADI” ne igraju samo “Užičko kolo” kao oni u Vukovaru nego i Žikino, a uza sve lepo zapevaju i “Oj vojvodo Sinđeliću” kako bi to rekao njihov  pašalučki drug Radivoje Cvetičanin, onaj što u onom svome velebnom “delu”: Zagreb indors sve ove naše ljudske otpade poput Mate Kapovića, Hrvoja Klasića, Ive YUsipovića, Zorana NUlanovića, Marijane Mirt, Vesne Teršelič, Sandre Benčić, Jurja Hrženjaka, Nenada Stazića, Zorana Pusića, Nenada Horvata, onog čuvenog psihijatra iz Varaždina, ali ima takovih Nenada svugdje, a najviše tamo gdje se čovjek ne nada, i spravom ih drug Cvetičanin krstio moljcima, a ja ih proglasio strašnim i pošasnim moljčugama mog roda!

Hvala mu što mi pomogao, makar i nevoljko i ne namjerno, čistim autogolom, bolje autogol nego negol!

A Kara Mara pozvao NUlanovića na čašicu razgovora, valjda da dogovore veliku koaliciju, a ovaj kao po običaju šalje nonsens odgovore, a što je i drugo od toga NUlanovića bilo i drugo za očekivat, on ima sada neki novi razvojni model, samo ne smijemo biti rigidni i zatucani, a tko je zatucaniji i rigidniji još od njega na ovom svijetu?…….blebetalo koje proljeva već skoro četiri godine samo neki svoj proljev, on ili njegov splitski Branko balvanko…..ponekad ih zamjeni onaj ministar nerada iz Rijeke, koji odmah smanjuje broj nezaposlenih kada se iseli nekih 20 ili 30 tisuća Rvata……kao ono privreda se oporavlja, negativni trendovi se mijenjaju, a ja pjevam: Bože čuvaj Hrvatsku moj premili dom…..Kara Mara još k tome bez ideja, a još manje dara, samo tumara, od Josipa Budimira do “Šokadije” iz Muenchena i misli da je vodit državu vodit ljubav s čajkušama…….slijepac imao poslije pobjede naše lijepe i pametne Kolinde veliku šansu izazvat ove NUlanovićeve neznalice na megdan, ali ne, on samo lagano pjevuši: čoban tjera ovčice preko jedne rječice!……. i šansa propala, popala je maca i sad se Kara Mara bez dara, žaca – zove NUlanovića na čašicu razgovora, a ovaj njega na TV sučeljavanje i da dođe na posao sa Aninim autom, valjda da potom istim odu na kavu!

A Vedriš u hotelu “Panorama” danas mudruje kako nas nitko ne može spasiti, čovjek zaboravio vedrit u ovoj turbnosti koju on i njegovi laparoši producirali u Domaji, a ja tvrdim da može, ali samo ako Vedriš i ostala ekipa vrate sve pokradeno dobrovoljno, jer kada počne izgladnjeli narod to vraćati bit će hebeno pa da se riješimo svih uhljeba poput Vedriša i Kregara, Pupovaca i Napuhovskih, Nulanovića, Teršelički, Pusića i Musića, Goldsteina i Ivina, Čičaka i golih p*a u stotine općina i nepotrebnih bezbroj županija sve će biti bolje i drugačije, a tek kad počnemo stimulirati proizvodnju i razvijemo turističku ponudu tokom cijele godine kao Austrijanci, ma tko će nam biti ravan, ali za to treba pljunut u šake, a ne na punom stolu janjetine i dingača gladit curke o narodnom trošku, to ne bu više išlo, moj Mladene!

Koja i kakova samo hrvatska močvara, dok bratija sve radi u dosluhu, ciljski i po planu, a EU sustavno ignorira nepoštovanje njihove izglasane EU rezolucije 1481 iz 2006. od strane hrvatskih samozvanih antiFašista a Juncker drži uporno u svojoj vladi lex Perković suautora i udbaškog zločinca Nevena Mimicu, istu EU boli briga što velikosrbi ovih dana rehabilitirali Dražu Mihajlovića, pa sada imaju dva antiFašistička pokreta, hvale se u VN, Dražin i patizanski, moš mislit!? Sve bi bilo čak i vjerodostojno da nema onoga čuvenoga proglasa od 13. kolovoza 1941. srpskome narodu s onih 546 najpoznatijih Srba potpisnika istog i gdje je na 90. mjestu Rvatina Viktor Novak sa svojim Magnum Crimenom!

Sigmar Gabriel ne izbacuje udbaškog pukovnika i zločinca Josipa YUratovića iz SPD-a iako ovaj dokazano veliča diljem Njemačke i po prostorima propale države jednog od najvećih zločinaca svijeta dvadesetog stoljeća, Josipa Broza, ja se s pravom pitam što su moje Rvatine bogu skrivile da je to sve tako?!

Ovo jasno govori da moramo postati svoga tela gospodari jer Europa tak i tak za nas nikaj kod ove političke naše gamadi ne mari, njima očito ovako jako dobro i zato ja tražim tristo sokolova, pa da napravimo malo reda, kad to može poljski Duda imamo i mi valjda  muda, jer ovo kaj nudi Kara Mara zajedno sa njegovim nesuđenim popijačem kave je luk i voda, opet s sve puno praznih obećanja, a još više puno praznog hoda!

Sve sam u kružnim pismima već po nekoliko puta napisao, program je gotov, traže se samo školovani i pametni sokolovi, koji vole svoju Domaju i svoj narod, i spremni su saviti leđa, sve drugo su iluzije bez granica!

Sine ira et studio, ZDS

carlo

Rudi Tomić: Žrtve srbijanskih Srba i srbofila u Hrvatskoj

.

Kakvo smo stajalište zauzeli nasprama pučanstvu, koje se u Hrvatskoj izdaje za srpsko? Danomice nam se nameće pitanje: da li u Hrvatskoj žive hrvatski Srbi, ili srbijanski Srbi?

Kad su pitali dr. Antu Starčević kakvo je njegovo stajalište o srpskom pučanstvu u Hrvatskoj, odgovorio je: ”Mi smo naprama njemu zauzeli sasvim isto stajalište, koje i naprama bilo kojem drugom pučanstvu.” Odmah potom Otac domovine pojasnio je da u svakoj zemlji ima pučanstva različitih jezikom, vjerom, podrijetlom i t.d. ”Mi ne vidimo da ti nazivi škode općenitosti stanovništva, ili domovini. Dok je tako, naše je načelo: te nazive ne ometati ni narivavati, neka ih svatko rabi i mijenja, kako hoće. Ali, ima stvari, koje mogu i moraju koristiti ili škoditi ne samo pojedinim pučanstvom i imenom, nego i svim stanovnikom domovine, zvali se oni kako im drago.”

Kad bi Starčević (uživu) vidio i čuo četnike u hrvatskim državnim vlastima i njihovog predstavnika Milorada Pupovca, srpskog zastupnika u Hrvatskom saboru i predsjednik Saborskog odbora Republike Hrvatske u Europskoj uniji, sigurno bi nas sve prokleo, kako smo dopustili da Pupovac pljuje po Hrvatima, hrvatskim Srbima i državi hrvatskog naroda?

Četnik Pupovac tuži Hrvatsku!

Nakon što je Srbija rehabilitirala Dražu Mihailovića, četnici se ne osjećaju sigurnima u Hrvatskoj, ali himbeni Pupovac nije iznio pravu istinu, jer nitko u Hrvtskoj nije ugrožen osim četnika, petokolonaša i hrvatskih veleizdajnika.

Pupovac je skupio osam predstavnika nacionalnih manjina, koji su na sastanku u Puli (14.05.2015.) obznanili Deklaraciju: ”Mnogi pripadnici nacionalnih i drugih manjina osjećaju povećanu nesigurnost i nelagodu zbog ponovnog proizvođenja straha i netolerancije u posljednje vrijeme u Hrvtaskoj i zato u njihovo ime i kao njihovi predstavnici tražimo solidarnost i pomoć svih odgovornih institucija, a u prvom redu institucija Hrvatske vlade, institucija Europske unije i institucija civilnog društva”, uvodna je riječ u Deklaraciji.

Prije svega, ova je Dekleracija očita farsa, jer nema države u svijetu u kojoj se nacionalne manjine osjećaju sigurnima. Dapače, nacionalne manjine, posebice srpska, dobrim dijelom vladaju, ili ucijenjuju Vladu, u čijoj su koaliciju u Hrvatskoj. Potpisnici Deklaracije: Nedžad Hadžić (Bošnjak), Milorad Pupovac (Srbin), Mile Horvat, (Srbin), Dragan Crnogorac (Srbin), Furio Radin (Talijan), Šandor Juhas (Mađar), Vjeko Kajtaz (Rom), Vladimir Bilek (Slovak) i predsjednik Savjeta za nacioanlne manjine, tko drugi nego Aleksandar Tolnauer (Židov).

Šta bi tek mogli reći predstavnici hrvatske nacionalne manjine u matičnim državama predstavnika i potpisnika ove Deklaraciju? Koliku sigurnost Hrvati imaju u državama čije su manjine toliko ”ugrožene” u Hrvatskoj?

Paradoksalno je da Pupovac i društvo traže solidarnost i pomoć od države u kojoj su oni na vlasti, te Europske unije u kojoj su oni zastupljeni i – cinkari, u institucijama civilnog društva koje oni vode i režim financira. Miloradu Pupovacu je sve crno pred očima, jer i pomisao da će uskoro ostati bez vlasti, bez režimskih privilegija, bez srpske crkve i bez hrvatskih Srba u Hrvatskoj.

Deklaracija je dobila podršku (ne)vladine, odnosno Josipovićeve udruge Dokumenta, koju vode slovenska državljanka Vesna Teršelič i Zoran Pusić, prijatelj i suradnik Save Štrbca. Usput rečeno, ovaj dvojac (Bonnie & Clyde) tužili su dr. Zvonimira Šeparovića, predsjednika Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, koje je etički osudilo: Mesića, Pusića, Lončara. Tereličku, Josipovića i Pupovca za velizdaju hrvatskih nacioanlnih interesa. Državno tužiteljstvo je pozvalo Šeparovića na saslušanje zbog uvreda njihove časti (!), a (ne)pravosuđe nije pozvalo na odgovornost Tešeliščku, Pusića i one koje je HNES osudilo zbog veleizdaje. Naprotiv, dobitnici su odličja od predsjednika Mesića i Josipovića za ”nacionalne” zasluge, a izdašno su plaćeni za veleizdaju s ”ustaškim” kunama!

Sve je u režiji Pupovca i Radina

U nekim medijima, uočivši alarmantnu zabrinutost izraženu u Dekleraciji, o nesigurnosti nacionalnih manjina, u prvom redu srpske, obratili su se za mišljenje Vukovarskom odvjetniku gosp. Jovanu Ajdukovića, predsjednika srpske Naše stranke sa sjedištem u Borovu, u kojem bi nesigurnost i netrpeljivost trebala biti – nesnošljiva.

”Apsolutno ne. Potpisivanje ove Deklaracije je potpuna ludost bazirana na neistini. Ovo je još jedan moment Milorada Pupovca koji pred izbore pravda svoje postojanje i glumi ”djelovanje”. Četiri godine nije radio ništa, a onda se uhvati ”ugroženosti Srba”. Tu priču prodaje već 15 godina…”Srbi nemaju ovo. Srbi nemaju ono”. Upravo on stvara jednu nervozu i navlači bijes među ljude, a ja pouzdano znam da to čini svjesno, kao što je činio sa ćirilicom. Pa znate li kako europske uši vole čuti za ovakve objede na račun Hrvatske. On i Furio Radin rade veliku štetu, a još su za to i plaćeni”, zaključak je Ajdukovića, našeg Srbina u Hrvatskoj.

Za gospodina Ajdukovića malo se zna u Hrvatskoj, jer ovakvi ljudi teško dođu do izražaja u režimskim medijima, jer nije sklon senzacijama, cmizdrenju i pričama o “ugroženosti” Srba poput Pupovca, koji je nakon završetka Osloboditeljskog (Domovinskog) rata, uz pomoć mitropolita SPC u Hrvatskoj, nanio neprocjenjivu štetu hrvatskim Srbima. Zašto hrvatski Srbi nemaju podršku državnih vlasti i pravosuđa? Zašto Hrvatska pravoslavna crkva ne može biti osmislena u Hrvatskoj?

Pupovac je u srbovanju nasljednik Nikole Pašića i Slobodana Miloševića, koji su u prošlosti zastupali ideju Velike Srbije do mora. Nisu ovo samo problemi naših – hrvatskih Srba i hrvatskih pravoslavaca, nego je na najizrazitiji način diskriminacije hrvatskog naroda u Hrvatskoj. ‘

‘Dok nas globe i naganjaju kako sami hoće, dotle se mi među se prepiremo ne samo bez koristi, nego na štetu i sramotu, a na korist i diku skupnih neprijatelja, protiv kojim bi svi morali kao jedan složan biti, ako hoćemo da si pomognemo”, rekao je Starčević u Sušaku 23. ožujka 1883.god.

Nacionalna (ne)odgovornost

U našem stogodišnjem iskustvu, čini se, da možemo otkriti tri glavne pogrješke naših neuspjeha, napisao je prof. Ivan Oršanić: Nacionalna odgovornost, (Republika Hrvatska, 10. Travnja 1959.):

Prva naša pogreška: S pogreškom kretali smo se u punom jedinstvu pod vodstvom i u odgovornosti Hrvatske seljačke stranke u Jugoslaviji, kao unutrašnji objekt srpskih potreba i bez međunarodnog značenja. Opet s argumentom, da nam nema egzistencialnog smisla izvan Jugoslavije;

Druga naša pogreška: Ogleda se u tome da smo stalno kolebljivi u svojoj nacionalnoj osobnosti. U toj kolebljivosti nismo uspjeli dati ni jednoj ideji kičmeno dostojanstvo, ni sigurnost u sebe i za druge;

Treća naša pogreška: da smo činjenice smatrali vječnim, prema kojima se treba uvijek oportunističko-reformistički odnosti, te u takvom osjećaju nismo razvili duboke revolucionarne porive s vjerom u druge činjenice i mogućnosti…

Mogli bismo dodati još nekoliko naših pogrješaka ovim trima prof. Ivana Oršanića, jer u poslijednih 60 godina od ovog njegovog definiranja hrvatskih pogrješaka ima mnogo novih, koje su isto tako pogibne kao i one tri. U biti Hrvati su slobodarski narod, jer smo i u prošlosti imali demokratske strane: Hrvatska stranka prava i Hrvatska seljačka stranke. Ali totalitarizmi u kojima su se stranke razvijale i djelovale nametnuti su im jugoslavenski, fašistički i komunistički principi, koji su u narodu ubijali slobodarski duh i poticali totalitarizam i balkanštinu u (ne)razum hrvatskog čovjeka, kao vjersku dogmu.

Ne trebamo duboko ulaziti na političko područje, u kojem se nitko razuman ne može snaći, jer niču političke stranke u Hrvatskoj kao gljive poslije kiše. Čelnici stranaka (ili partija) uvjeravaju sebe i druge da su oni – oni pravi, koje treba slijediti jer oni imaju prvu formulu za boljitak u Hrvatskoj! Neodgovorna politika i nacionalna neodgovornost političara otvorili su širom vrata pojedincima da se uključe u politiku, ali ne u neku postojeću stranku, nego da se sa svojom ”strankom/partijom” na izborima prilijepe u koaliciju s drugim sićušnim i sličnim strankama i tako se uvale u saborsku fotelju. Milanović je čak preporučio nekima, koji su tražili posao, da se bave politikom!

Zabrinjavajuće pojavnosti u Hrvatskoj

Ovih svibanjskih dana hrvatski je narod bio u žarištu obljetnica tragedija i stradanja, pa su na površinu izbile i mnoge neugodne scene kojima su uglavnom kumovali vladajuća vrhuška i režimske udruge u Hrvatskoj. Puno se je govorilo i pisalo o Jasenovcu, koji je ponovo bio forum za političke, odnosno partizanske, četničke i “antifašističke” ideologe i idiote, pa se tek može sa sigurnošću ustanoviti lokacija Jasenovca, a sve drugo spada u primjenu specijalnih oblika medijskog ratovanja.

Žrtve u Jasenovcu su svake godine ponovo žrtve onih koji ih navodno žale, jer se mržnji na Nezavisnu državu Hrvatsku obračunavaju s umnožavanjem broja mrtvih, što je najveći moralni i nacionalni zločin. Ali, tko može Mesiću, Josipoviću, Milanović, Pupovcu, Goldsteinu, Puhovskom, Jergoviću, Tešelički, Pusićma i drugima ukazati na dostojno i dosljedno poštivanja hrvatskih ratnih i poratnih žrtava. Zna se da od čovjeka nevalja ni koža ni meso. Ako mu dakle riječ nevalja, on je najzadnji stvor u naravi, (Hrv. Pravo 2. prosinca 1895.)

Na komemoraciji 70. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta okupilo se mnoštvo svijeta, prema austrijskim informacijama bilo je preko 60 tisuća, a prema režinskim medijima u Hrvatskoj, bilo je oko 25.000.! Misnom slavlju predvodio je kardinalom Josip Bozanić, ali nije bilo političkih baluna, nego skrušenost, poniznost i molitve za hrvatske nevine žrtve. Ipak se je morala istina reći, da su pokolj, odnosno genocid na Bleiburgu i Križnom putu izvršili jugoslavenski komunisti po zapovijedi Tita.. Nije se ovdje ni s brojkama poginulih razbacivalo, jer žrtve nisu samo statistika, nego su osobe, Božja stvorenja i nevine žrtve ljudske mržnje, zlobe i zločina.

Ovogodišnji najzapaženiji događaj Bleiburške tragedije nije bio u Bleiburgu nego u Zagrebu. Ničim izazvan dr. sc. Mate Kapović, docent na Odsjeku za lingvistiku zagrebačkog filozovskog fakulteta i član HAZU-a, poručio je na svom Facebook profilu Hrvatima: Se*em vam se na Bleiburg… ! Zašto se ”delija” Kapović nije pos*ao na Dedinju ili nekom drugom mjestu? Vjerojatno Kapović neće biti pozvan na odgovornost u policijsku postaju, niti od državnih vlasti, niti će izgubiti katedru, niti će biti izbačen iz HAZU. Da se je virtualno “pokakio” na nekom drugom mjestu već bi bio u paklu, a zbog izjava o Bleiburgu može čak dobiti i priznanje u današnjoj Hrvatskoj! No, studenti imaju moralnu, nacionalnu i državotvornu odgovornost da na dosljedan nači kazne Kapovića – bojkotiratirajući njegova predavanja, kako to rade studenti i u Africi, kad spodoba dođe u razred studenti napuste zgradu… Uprava sevučilišta nema drugog izbora nego darti otkaz profesoru, a ne suspendirati studenate.

Ne samo što je to ogavan riječnik jezikoslovca i akademika, nego je to i kažnjivo djelo uvrede stotinama tisuća poginulih Hrvata poznato pod zajedničkim imenom – Bleiburska tragedija. Možemo sa sigurnošću reći, da nema studenta na sveučilištima u Hrvatskoj koji nije izgubio bartem jednog člana obitelji u ratu i nakon Drugog svjetskog rata. Da je Kapović uvrijedio židovske ili muslimanske žrtve već bi bio i on među mrtvima. Dakle, taj se lik udostojio tako nešto izreći u glavnom gradu Hrvatske, u kojem je rođen i školovan.

Tko su instruktori na hrvatskim sveučilištima?

Ne ćemo se s Kapovićem osobno baviti, nego treba uzeti njega kao primjer za pogubne posljedice, jer on i takvi kao on odgajaju hrvatsku mladež koja ne može ništa drugo biti doli kopija tog istog Kapovića. Na hrvatskim sveučilištima, na kojima predaju Goldsteini, Puhovski, Josipović, Jović i mnogi drugi odgajaju janjičare, koji će kasnije kao i Kapović sr*ti i urinirati po svemu što je hrvatsko.

Turci su već isprobali takvu metodu odgajanja hrvatske mladeži, koji su se kao janjičari vraili u Bosnu i bili najgori koljači hrvatskog i katoličkog življa u povijesti. Možda ovi današnji potencijalni hrvatski ”janjičari” mogu se čak uključiti u pokret ”Islamske države” (IS) koja već ima svoje ćelije u Bosni. Što doista možemo očekivati od hrvatske mladeži koju odgajaju neprijatelji i progonitelji hrvatskog naroda? Na žalost, ne vidimo u današnjoj hrvatskoj mladeži duh hrabrosti, odvažnosti, domoljublja, odnosno heroizma, nego većinom vidimo opuštene mlade ljude kojima je potrebna droga, alkohol, seks i zabava da bi bili – cool! Tko to ne vidi taj ne vidi ni špicu svoga nosa!

Država je odgovorna za odgoj obezglavljene mladeži, jer je dopustila da se na hrvatskim sveučilištima i u medijima uhljebe ljudi koji su tvorci zla, mržnje i lošeg odgoja. Nema sveučilišta ni u jednoj najnerazvijenijoj državi, koja bi dopustila da se odgajaju antinacionalni i antidržavni i antivjerski kadrovi na njihovim svučilištima. Na hrvatskim sveučilištima takav odgoj nije izuzetak, nego je pravilo za ”vaspitanje” sveučilištaraca u Hrvatskoj – čast izuzetcima. Da li su zastupnici u Hrvatskom saboru uopće svijesni, da se u državi oblikuje ubojiti mentalitet koji je razorniji od atomske bombe – indoktrinacija hrvatske mladeži zbog uništavanje nacionalne samobitnosti hrvatskog naroda. Treba pod hitno zaustaviti moguću apokalipsu – propast sada ili nešto kasnije.

Nasuprot pogreškama iz prošlosti treba dakle usvijestiti do najveće djelatne snage revolucionarnu vjeru u ideju slobode, u naš slobodarski duh i u međunarodnu poziciju hrvatskog prostora. Po tom nepokolebljivom slobodarskom duhu i po čvrstim stavovima međunarodnog zančaja definiramo sebe pred sobom i za sebe, pred drugima i za druge – potpuno. (Oršanić)

Rudi Tomić, Toronto

Uvu odličnu raspravu Hrv. akademika Rudia Tomića proslijedjujem u hrvatsku javnost i za objavu na

hrvatskim portalima. Zahvaljujem i domoljubno pozdravljam, odani hrvatskom zajedništvu Dragan Hazler

http://www.hrsvijet.net/index.php/vijesti/132-hrvatska/37600-rudi-tomic-zrtve-srbijanskih-srba-i-srbofila-u-hrvatskoj

Hrvatski vojnici i častnici idu na hodočašće u Lordes?

.

Hrvatski vojnici i častnici idu na hodočašće u Lurd?

Gospa Sinjska je europski  i hrvatski vrijednija nego Gospa Lurdska!

Za pozdraviti je, za pohvaliti je i za podržati je, što hrvatski častnici i vojnici, isto invalidi iz domovinskog obranbenog rata protiv srbske genocidne  agresije na Hrvatsku, isto Hrvatski branitelji protiv te srbske genocidne okupacije, isto Hrvatice silovane od srbskih divljaka iz redova srbskih genocidnih okupatora, isto i druge hrvatske institucije i udruge kao primjerice Vojni ordinarijat Hrvatske vojske, hrvatske redovnice, redovnici… svi su za pohvaliti koji od 1953. naovamo odlaze na hodočašće u svetište Majke Božje Lurdske.

Ove godine (2015) je na svečanostima, što se održavaju u svibnju sudjelovalo 700 hrvatskih hodočastnica i hodočastnika. Lijepo i uzrno ih je bilo vidjeti s hrvatskim oznakama među sudionicima iz 40 država Europe i svijeta. Uz ostalo sudioništvo Hrvatske u Lourdesu (Lurdu) s državama NATO-a i drugim državama pokazuje, gdje je naše mjesto. Zato, zaključimo ovim mislima: Njegujmo tu međunarodnu smotru i sudjelujmo u njoj svake godine u najvećoj mogućoj zastupljenosti.

Prednje izjave iz moje hrvatske i kršćansko katoličke duše napisao sam radi izrečene pohvale, ali i radi kritike, točnije radi potrebe neki “usuglašavanja između ljudskog i božanskog” koje slijede, a s njima ću ukazati na (možda?!)naš propust i uvođenje boljih ili jasnije rečeno: manje trgovačkih hodočašća. Koliko se sjećam iz učenja vjeronauka u slunjskoj Osnovnoj školi  prije Drugog svjetskog rata: Isus je istjerao trgovce iz hrama, a što su današnja hodočašća to vidimo očima i sjećamo u novčaniku.

 

Svetišta Majki Božjoj u Hrvatskoj

Mi Hrvati i naša domovina Hrvatska imamo kršćanski, hrvatski i europski motreno kroz opće kriterije  vrijednija  svetišta Majki Božjoj, nego ijedan narod u Europi jer smo se malne pola tisućljeća uz pomoć Majke Božje borili za spas ljudskih života i vjere katoličke na našem prostoru. Pritom se mi Hrvati – kršćanski katolici nismo obranbeno borili  samo za sebe, nego i za spas Kristovog nauka i za spas naroda Europe u našem zaleđu.

U tim našim obranbenim, protiv s druge strane nama nametnitim ratovima pomagala nam je naša vjera kršćanska i u njenom središtu Majka Božja, u nas popularno zvana Gospa.

Kroz našu uzajamnost vjere i pomoći Gospinoj postali smo Marijanski narod i država. Štujemo Majku Božju kao Kraljicu Hrvata. Kao branitelji vjere kršćanske – katoličke proglašeni smo od ovozemaljskog poglavara Kristove crkve predziđem kršćanstva ili Antemurale Christianitatis.

Ne trebamo bolje potvrde naše vrijednosti za hrvatsko-europska svetišta Majki Božjoj od ove dvije iznešene istine: 1. Marijanski narod Hrvati i 2. predziđe kršćanstva ili Antemurale Christianitatis na hrvatskome prostoru.

Ovo nije samo pohvala i čast, nego i obveza nama – Hrvatskom katoličkom narodu da organiziramo hrvatska, europska i svjetska hodočašća na najznamenitijim mjestima u Hrvatskoj, gdje nam je Gospa pomogla pobijediti daleko jače neprijatelje, koji su ugrožavali Hrvatsku i Europu s naglaskom na kršćanstvo na tim prostorima.

Takovih mjesta ima više u Hrvatskoj, a ja ću kao Hrvat, kao laik – kršćanin i katolik spomenuti samo dva s najkraćim osvrtom na zasluge i potrebnu zahvalnost Majki Božjoj – Kraljici Hrvata – našoj Gospi.

Pobjeda nad Turcima uz pomoć Gospe Slunjske

Još davne 1584. godine je hrvatski ban Toma Bakač uz blagoslov i pomoć Gospe Slunjske pobijedio nadmoćne Turke u zaselku Močile  između Slunja i Rakovice i pritom oslobodio oko 30.000 roblja, koje su Turci vodili iz Hrvatske i iz Kranjske u Tursku.

Do Drugog svjetskog rata, točnije prije komunizma o ovoj pobjedi hrvatskog bana uz pomoć Gospe Slunjske učilo se je u slunjskoj školi i čak se je Sisačka pobjeda bana Tome Bakača nad turskim napadačima pripisivala nazočnošću duha Gospe Slunjske.

O čudotvornosti Gospe Slunjske napose su rado govorile za života, davno pokojne slunjske učiteljice – sestre †Jelena i †Lucija Cindrić.

Drveni kip iz 13/14. stoljeća te čudotvorne hrvatske i kršćanske zaštitnice Gospe Slunjske, kojoj se pripisuje i zaštita hrvatskih ognjišta čuva se na najistaknutijem mjestu u Crkvi zavjetnih darova na Trsatu.

Na tom prostoru, gdje je hrvatski ban Toma Bakač porazio Turke srpnja mjeseca 1584. nalazi se sada Poligon Hrvatske vojske “Eugen Kvaternik” Slunj. Tu dolaze na vježbe vojnici iz Amerike, iz europskih i drugih država, poglavito iz NATO-a.

Hrvatska Biskupska Konferencija bi trebala taj prostor  proglasiti Međunarodnim Hodočastnim Mjestom za sve vojske i druge štovatelje Majke Božje iz  Europe i iz svijeta u znak zahvalnosti i štovanja Gospe Slunjske, koja je i Gospa svih kršćana u svijetu.

Majka Božja, u Hrvatskoj nazivana Gospa Slunjska je na tom mjestu spasila Hrvatsku i Europu od onovremene najjačče protukršćanske turske sile, koja sila je iza toga poraza počela nepovratno slabiti.

Zahvalimo Gospi Slunjskoj održavanjem međunarodnih kršćanskih hodočašća svake godine u mjesecu srpnju.

Vrlo poznati umjetnik iz Istre Dubravko Radman izradio je nedavno tri replike kipa Gospe Slunjske iz drveta prema sačuvanom izvornom kipu na Trsatu.

Jedna od tih replika kipp Gospe Slunjske bi se trebala postaviti na budućće hodočastno mjesto, na Poligonu Hrvatske vojske “Eugen Kvaternik” Slunj.

S tom svrhom, obnove ili točnije uvođenja zasluženog štovanja Gospe Slunjske radi spasa ljudi i kršćanstva u Hrvatskoj i Europi, šaljem ovaj članak uzoritom biskupu Gospićko-Senjskom, Prof. Dr. Mili Bogoviću, poznatom graditelju Crkve hrvatskim mučenicima u Udbini, da proglasi Hrvatskim i Europskim Svetište Gospi Slunjskoj na prostoru Vojnog poligona Hrvatske vojske “Eugen Kvaternik” Slunj.

Svetište u Lurdu proglasili su za vojnička hodočašča dvojica kapelana

Ako su dvojica kapalana – jedan francuski i drugi njemački mogli u čast štovanja Majke Božje Lurdske stvoriti najveće europsko i svjetsko hodočasničko okupljalište, koje je odobrila i Sveta stolica, uvjeren sam da to isto može učiniti za Gospu Slunjsku Hrvatski biskup Mile Bogović uz blagoslov pape Franje, velikog prijatelja svih ljudi i Hrvata među njima.

Na tom hrvatskom i međunarodnom poligonu trebalo bi izgraditi Crkvu

Na tom poligonu HV “Eugen Kvaternik” Slunj,  gdje dolaze i susreću se vojske, malne iz cijelog svijeta trebala bi se izgraditi dgovarajuća Crkva Gospi Slunjskoj iz međunarodnih sredstava.

Ovo bi zapravo trebala biti naša hrvatska, europska i svjetska zahvalnost Gospi Slunjskoj, što nam je pomogla u najvećoj nevolji.  To mjesto u Slunju bi trebalo postati “Hrvatski Lurd” za sve ljude i narode dobre volje i poštenih namjera.

Ovaj hrvatski i međunarodni kršćanski projekt spada u nadležnost hrvatskog biskupa Mile Bogovića i Svete stolice, a ja kao kršćanski katolik ću ga uvijek podržavati i okupljati za njegovo oživotvorenje.

Čudotvornost Gospe Sinjske

Gospa Sinjska je pred 300 godina pomogla hrvatskim vojnicima, braniteljima Sinjske krajine  pobijediti one istočnjačke sile, koje su ugrožavale Hrvatsku i cijelu Europu.

Istaknuti turski intelektualac Dr. Kaya Atassoy izjavio je na jednom znanstvenom skupu u Baselu, da su Hrvati krivci, zašto Paris ili Berlin nisu postali glavni gradovi velikog Turskog carstva. Uz ostala ratišta u Hrvatskoj, gdje su Turci bili poraženi ili odbijeni,  poimence je Dr. Kaya Atassoj spomenuo: Slunj, Sisak i Sinj – tri hrvatska “S”, gdje su Turcima nanešeni najveći porazi.

Svjedoci smo, da nasljednici  tih mračnih sila, čije su predke pobijedili Slunjani, Siščani i Sinjani, ubijaju ljude koji su po bilo čemu drugčiji od njih, uništavaju ostatke starodrevne kulture, siju strah među ljudima i narodima.

Predke od takovih pobijedili su Sinjski junaci uz pomoć Gospe Sinjske. Dakle Gospu Sinjsku treba slaviti čitava  kršćanska Europa.

U Sinj trebaju dolaziti častnici i vojnici iz svih europskih držva i ostalog svijeta primiti Gospin blagoslov i zahvaliti se hrvatkim braniteljima – sinjskim junacima, kojima je Gospa Sinjska pomogla  izvojevati pobjedu “Davida nad Golijatom”.

Jednako kao što se već 300 godina alkarskim natjecanjem sjećamo na veliku i značajnu pobjedu hrvatske kršćanske vojske, trebali bismo ne samo mi Hrvati, nego svi narodi svijeta, napose Europljani izražavati zahvalnost Gospi Sinjskoj.

U tom je opravdani zov i razlog, da Sinj postane međunarodni hodočastni grad u znak zahvalnosti Gospi Sinjskoj na velikoj pomoći u Sinju, ali ne samo za Sinj i za Hrvatsku, nego i za Europu.

Naša je obveza i dužnost izraziti trajnu zahvalnost i čast Gospi Sinjskoj ustrojstvom Međunarodnog hodočastničkog okupljališta u Sinju, svaka godine u mjesecu kolovozu.

Gospa Lurdska je postala simbol pomirenja Francuske i Njemačke

Gospa Lurdska je započeta slavom kroz dogovor  njemačkog i francuskog kapelana i to mjesto je postalo Međunarodno hodočašće Lourdes (Lurd)  od 1993. Da ne pogriješim u opisu evo prijepisa iz Wikipadije:

“Negdje iza II. svjetskog rata 1948. godine zajedno su se našla dva vojna kapelana – francuski i njemački – i postavili pitanje:  „Možemo li mi nešto učiniti da se naši narodi, koji su u ovom stoljeću dva puta ratovali jedni protiv drugih, približe miru? I uz dozvolu svojih pretpostavljenih, počeli su okupljati grupu vojnika Francuza i grupu vojnika Nijemaca, te su zajednički hodočastili Majci u Lurd. To je trajalo deset godina, da bi prigodom stote godišnjice ukazanja u Lurdu 1958. godine predstavnici drugih naroda postavili pitanje: „Zbog čega i mi ne bismo hodočastili sa svojim vojskama u Lurd?“ Očito je bilo potrebito naći se oko zajedničke ideje, zajedničke osobe koja bi nam pomogla da ne ulazimo u ludosti rata u koje smo ulazili u prvoj polovici 20. stoljeća. Tako je prije pedeset godina započelo i službeno Međunarodno vojno hodočašće u Lurd”.

Par zaključnih misli

Gore sam se izrazio da Hrvatska ima povijestno opravdanjih, kršćanskih vojničkih i mirotvornih hodočastnih mjesta, nego je Lourdes. Spomenut ću primjerice samo nekoliko ne ulazeći u pojašnjenja:

Aljmaška Gospa, Bistrička Gospa (Majka Božja Bistrička), Certingradska Gospa, Lepoglavska Gospa, Gospa u Međugorju,  Sinjska Gospa, Slunjska Gospa, Trsatska Gospa. Trošmarijska Gospa…

Ova spomenuta i brojna nespomenuta svetiša Majke Božje imaju svoja obredna slavlja. U Mariju Bistricu dalazi organizirano Hrvatska vojska. Sva spomenuta i druga Marijinih svetišta, osim, nažalost od Svete stolice još nepriznatog  Mađugorja imaju uglavnom nacionalni, a ne inernacionalni karakter.

Bar neka od hrvatskih Marijinih središta, primjerice Slunj i Sinj bi trebalo internacionalizirati.

Pisatelj ovih redaka samo predlaže, a nadležni Katoličke Crkve u Hrvata bi trebali ovaj prijedlog razmotriti i uz blagoslov pape Franje sprovesti u djelo.

Kako je došlo do hrvatskog vojnog hodočastčenja u Lurd?

Međunarodno vojno hodočašće – Lourdes

U vremenu do međunarodnog priznanja Lurda država  Hrvatska je bila u sastavu Jugoslavije. U tom vremenu vojska i Crkva bile su na suprotnim stranama zbog komunističke indoktrinacije. Svi mi koji smo tada služili vojsku znamo što je to značilo. Nismo mogli ni zamisliti da bismo mogli sudjelovati u Lurdu. Pitanje je li uopće itko znao da postoji vojno hodočašće. Sve se zbivalo daleko od nas. Bili smo, kako se onda govorilo, iza željezne zavjese.

Tek 1993. godine francuski vojni biskup mons. Michel Dubost preko svog generalnog vikara, koji je tada dolazio u posjete vojnicima u Sarajevu, šalje nam poruku: „Zašto i vi ne biste hodočastili u Lurd?“ I tada je jedna grupica od dvadeset i četiri vojnika s prve crte bojišnice krenula u Francusku. I to je bio početak našeg lurdskog hodočašća. Odmah se došlo na zamisao da se takvo hodočašće organizira i u domovini – u Mariji Bistrici. U prvo vrijeme odlučeno je da će svake godine na hodočašće ići 100 vojnika i 50 policajaca – dakle, tri autobusa i to je bilo tako sve do osnivanja Vojnog ordinarijata 25.travnja 1997. godine, a 1998. kad je Vojni ordinarijat počeo s djelovanjem, došlo je do razgovora između oca biskupa i generalnog vikara te tadašnjeg ministra obrane gospodina

Miljavca. Kako se je sve odvijalo do danas i nadalje to nam je poznato pa ne treba ovdje ponavljati. Dodat ću samo naprijed najavljenu kritičnu misao. Kristova crkva treba slijediti Krista, koji je istjerao trgovce iz hrama. Nota bene!

Hvaljen Isus i Marija!

Mr.sc. Dragan Hazler – kršćanski katolički vjernik – hrvatski djelatnik u dijaspori

Basel, 23. svibnja 2014. – na obljetnički dan rođenja Otca domovine Ante Starčevića

Ante Starčević (Žitnik, Gospić, 23. svibnja 1823. – Zagreb, 28. veljače 1896.)

 

Ana-Maria Braim: Ja svoju djecu nisam vidjela gotovo tri mjeseca…

Ja svoju djecu nisam vidjela gotovo tri mjeseca…samo zato sto sam radila svoj posao…

Bila sam najbolja majka na svijetu, sto mi je rekao otac moje djece, njegovoj sestri, svojoj sogorici, bila sam uzor…

Druga djeca žive vise gladna nego sita, zanemarivana, tuku ih, maltretiraju…
I dalje su sa svojim majkama…
Narkomani, prostitutke, psihopati, imaju djecu a ja majka, koja nikom nije dala da digne ruku na njih ili da viče na njih, ja sam nepodobna???

Ja sam svojoj djeci pružila sve sto je bilo u mojim mogućnostima, a i ono sto nije ja sam znala stvorit.

Moja djeca nikad nisu bila ni gladna ni zanemarena, odlični učenici, uredni, uzorni… Kako su mogla ispast takva djeca ako sam ja nepodobna i tako losa majka kakvom me se prezentira?

Njihov ih otac sada ostavlja same, gladne, u sred zime u kratkim rukavima idu u školu bez potkosulje, njegova cura šeće u grudnjaku i gacama po stanu pred djecom, pred šogoricom, pred mužem svoje sogorice, meni brane da vidim svoju djecu, ne zna ni kavu skuhati, a osim sto ne zna ni neće, a socijalna radnica kaže da su oni podobniji za moju djecu????

Kad god sam nazvala djecu na telefon još dok su mi se htjeli javiti, bili su sami, tata je u dućanu… U 17, u 18 u 19, u 21, subotom, nedjeljom, tata je u dućanu…tako kažu djeca…nije on u dućanu, već u birtiji, po običaju, kako je bilo i dok smo živjeli zajedno… Bila sam kao samohrana majka, došao je doma, ako je došao, samo spavati…

A ja sam preko noći postala opasna i nepodobna za svoju djecu???

Možda i jesam opasna, ali ne za svoju djecu, nego me se očito netko boji pa vise ne smijem raditi svoj posao, niti smijem imati život…

Ja nista nisam lagala.

U svakom trenutku mogu na poligraf.

Pisala sam svima…svim medijima, policiji, centru za soc. skrb, MUP, opacicki, Josipović u, kolindi, milanovicu, kuci ljudskih prava…

I nista…

Prije godinu dana oteli su mi djecu, ne živim s njima jer su me izbacili iz stana, i oteli dom i djecu u njemu…

Sto sam vise pisala to je bilo gore, do te mjere da su me i u zatvor Remetinec zatvorili…

Nisam djecu vidjela tri mjeseca, a bojim se da ce napraviti tako da ih vise nikad ne vidim…

Samo zato sto sam radila svoj posao…

Ova stranica koristi kolačiće. Pretpostavljamo da se slažete sa time, u suprotnom možete izaći. Hvala. Prihvaćam Više

HOP Hr ⇓IzdvojenoVijestiHrvatskaSvijetLokalnoPolitikaKulturaKolumneIGOR ZA VAS OTKRIVA AFEREGospodarstvoNadnaravnoZdravljeHome

13.05.2015 /         Igor Drenjancevic

Skandal: Policija i sud proglasili policajku ludom, jer ih je otkrila i trovali je ljekovima

Nisam odmah shvatila otkud taj niz neugodnih događaja, a onda sam povezala da je sve počelo iste noći nakon mog zaključka o ubojstvu. Paralelno s tim, započeo je i mobbing na poslu. Bila sam, međutim, vrlo žilava i nisam dopuštala da me se izbaci iz takta, a onda je pronađen novi način. Počeo se vršiti pritisak na mog supruga, također policijskog djelatnika. Vremenom su mu uspjeli dokazati kako sa mnom “nije sve u redu”, ali nije niti moglo biti jer sam prisilno hospitaliziranja i kljukana teškim medikamentima
Ana-Maria Braim 39-godišnja je Zagrepčanka, majka dvoje djece i osoba zavidne karijere u u sektoru kriminalističke policije, odjelu analitike PU Zagrebačke. Sve to, naime bila je donedavno… Danas, Ana-Maria nema ništa jer je proglašena “nesposobnom za obavljanje poslova policijskog službenika”. Protivno njenoj volji upućena je na psihijatrijska liječenja gdje joj je dijagnosticiran poremećaj osobnosti te opsesivno-kompulzivni poremećaj, izbačena je iz stana, oduzeta su joj djeca. Što se to dogodilo Ana-Mariji, koja je godinama živjela normalno i ugodno, zadovoljavajući sve društvene i moralne norme? Evo njene priče:

– Završila sam Višu kriminalističku i VSS za sigurnost na radu. Moja uža specijalnost je specifična, jer radim na odjeli analitike gdje stižu neriješeni slučajevi, bilo ubojstva, bilo neke druge kriminalne radnje, pri čemu je moj zadatak malo studioznije ući u slučaj i tražiti poveznice. Jednog dana, na moj stol je stiglo neriješeno ubojstvo, vrlo poznat slučaj koji se dogodio u Zagrebu. Uz malo dublju analizu, neke sam stvari povezala i svoju analizu poslala nadređenima. A onda je počeo pakao… – priča nam krim policajka, Ana-Maria.

Tvrdi da se od tog dana u njenom životu počeo događati niz neugodnih situacija. Iste večeri nakon njenog otkrića, zapaljen je kontejner pred njenim stanom, počeli su kvarovi na autu a u stan su odjednom počeli dolaziti razni “anketari” sa sumnjivim pitanjima:

– Nisam odmah shvatila otkud taj niz neugodnih događaja, a onda sam povezala da je sve počelo iste noći nakon mog zaključka o ubojstvu. Paralelno s tim, započeo je i mobbing na poslu. Bila sam, međutim, vrlo žilava i nisam dopuštala da me se izbaci iz takta, a onda je pronađen novi način. Počeo se vršiti pritisak na mog supruga, također policijskog djelatnika. Vremenom su mu uspjeli dokazati kako sa mnom “nije sve u redu”, ali nije niti moglo biti jer sam prisilno hospitaliziranja i kljukana teškim medikamentima zbog kojih danima ne možete doći k sebi. Svaki moj pokušaj odbijanja liječenja, bio je dodatan minus za mene i razlog da se na mene “udari” još jačom terapijom. Opisati događaje s psihijatrije, nemoguće je. Dan po dan, moj se život počeo narušavati. I poslovni, a na žalost i obiteljski – pokušava Ana-Maria dočarati sistematsko rasulo u svom životu:

– Najgori dio, zapravo, uslijedio je od moje djece koja su to sve gledala. Nerijetko su mi i sami govorili da se ne opirem liječenju i da se prijavim na psihijatriju, samo kako bi imali mir u kući. Željela bih da shvatite kako, kad vam se jednom uspostavi ovakva dijagnoza, šizofrenija ili slično, jako teško možete vratiti svoj život natrag i dokazati okolini da je s vama u redu – priča Ana-Maria koja se na razgovoru pojavila s hrpom liječničke, ali i druge dokumentacije, rješenjima i žalbama iz koje se vidi da joj je situacija razorila brak i da je zbog dijagnoze ostala bez djece koja su pripala ocu:

– Da, moj brak se raspao, suprug je našao drugu, izbačena sam iz stana, socijalna služba me hladnokrvno obavijestila da sam ostala bez djece. Sistem me se poželio riješiti i uspio je. Proglasili su me ludom, podvrgli teškim medikamentima, uvjerili okolinu da sa mnom “nije sve kako treba”, i sada s nekakvom naknadom čekam umirovljenje. Svi nalazi Ana-Marie Braim ukazuju na vrijednu i pametnu osobu iznadprosiječnih intelektualnih sposobnosti. Zaključuju, ipak, da je poremećena, nesposobna biti policajkom, kao i majkom. Ona se ipak, ne miri s tim i pokazuje sijeli niz žalbi na odluke koje su joj oduzele normalan život:

– Ja volim svoj posao. Obavljala sam ga odlično iako sam vjerojatno zbog te izvrsnosti kažnjena. Najteže mi, međutim, pada otimanje moje djece. Činim sve da mi se vrate… Napominjem da sam se obratila svim eminentnijim medijima, međutim, nitko mi nije htio pomoći i objaviti moju priču – završila je Ana-Maria, krim policajka PU Zagrebačke.

Autor: S.Vučković

-Zbog ovog članka su me zatvorili, jer sam navodno iznijela neistine za portal  i uznemirila javnost..
Ja sam rekla istinu, a ako je istina uznemirila javnost nisam  kriva, nego oni koji su dopustili da se to dogodi, bilo činjenjem bilo nečinjenjem…
Kažu neka institucije rade svoj posao…
Pa gdje su te institucije?
Policija zatvori jednu majku od 52 kg samo zato sto je rekla istinu…
Pa ja sam majka…te institucije koje rade svoj posao uništile su mi život oduzimajući mi djecu samo zato što sam  dobro radila svoj posao…policijski

Povrijedili su mi sva moguća prava, od toga da su me protuzakonito tzv liječili, oduzeli slobodu, mučili, proglasili me ludom i suicidalnim na taj način pripremajući moju eliminaciju, našli bi me mrtvu a rekli bi luda žene, ubila se i nitko ne bi vise nista pitao…

Godinu i pol pišem svim medijima i ništa…

Nakon godinu i pol Snježana s portala  objavi moju priču u kojoj ništa nije niti rekla niti ikoga spomenula, i MUP naredi moj progon po službenoj dužnosti; da sam lagala i uznemirila javnost, traži prisilno liječenje u Jankomiru, sva sreća pa sam naletila na dobrog suca koji me zatvorio u Remetinec na 15 dana i tražio vještačenje, jer na njegovom mjestu i ja bih učinila isto…
Vještačenja me, ponovno imam kao neke dijagnoze, kao bolesno se želim suditi?
I vještakinja traži da mi se izrekne mjera obaveznog lijećenja, a kaže da ni ne zna koji poremećaj imam, koji je trajan i ne da se korigirati????
I onda sam luda?

Uglavnom, sudac me pustio doma, čekam poziv, presude još nema…

Kako će završiti moj sudac…

Pa se pitam, za koga te tzv institucije rade?- rekla je hrabra policajka A.B. nakon obračuna države sa njom i oduzimanja djece. Govorite li istinu oduzet će vam djecu i proglasiti vas ludom… da prikriju svoj kriminal.

hop.hr

Dana 25. 5. 2015. 02:53 osoba “Karl Kutniak” <karlkutniak@gmail.com> napisala je:

Poštovani gospodine glavni državni odvjetniče Cvitan,

u privitku Vam šaljem popis osoba za koje ultimativno tražim njihovo neodgodivo privođenje ogledalu pravde kako bi se napokon RH ustrojila po demokratskim načelima EU uljudbene zajednice, a ne po volji udbaških sinekura kao što je to trenutno slučaj!

Dozvoljavam si napomenuti Vam, da ću o istom obavijestiti sve meritorne organizacije i subjekte RH, EU-a i UN-a.

Sine ira et studio,
carlo

Spalenschwibbogen, mjesto u kojem je tamnovao Andrija Jamometić

.

Spalenschwibbogen aus Wikipedia, der freien Enzyklopädie

Spalentor

Der Spalenschwibbogen vom Spalenberg aus gesehen (Aquarell, 1838)

Der Spalenschwibbogen (auch Spalenturm oder Inneres Spalentor genannt) ist ein ehemaliges kleines Stadttor der Stadt Basel und früherer Bestandteil der inneren Basler Stadtmauer. Er war der Vorläufer des Spalentors, welches nach der Stadterweiterung weiter aussen gebaut wurde, und wurde 1838 abgerissen.

Der Spalenschwibbogen, welcher am oberen Ende des Spalenbergs in der um 1080 von Burkhard von Fenis errichteten Stadtmauer stand, war vor dem Bau der Äusseren Stadtmauer die Porte zur Stadt. Er war wahrscheinlich der Nachfolgebau eines alten Tores aus dem 11. Jahrhundert und wurde erstmals 1230 schriftlich erwähnt. 1231 gründeten die Franziskaner direkt vor dem Tor ein Kloster, welches später Gnadental genannt wurde. Zu Beginn verfügte der Schwibbogen über eine Zugbrücke, die wohl nach dem Bau der Äusseren Stadtmauer (1362-1398) durch eine feste Steinbrücke ersetzt wurde, die auch auf dem Vogelschauplan von Matthäus Merian (1615) gut erkannt werden kann. Der eigentliche Schwibbogen bestand aus einem massiven viereckigen Turm, gemauert aus Hausteinen, wobei lediglich ein Teil der zur Stadt gewandten Seite glatt verputzt war.

Der Basler Meister Lawelin, der später auch die Hoffassade des Zeughauses dekorierte, schmückte 1428 den Spalenschwibbogen mit Malereien. 1518 wurde Hans Frank mit weiteren Malereien beauftragt. Spätere Darstellungen zeigen den Torturm mit einem Pyramidendach, welches ein Glockentürmchen auf der Spitze trug. Das oberste Geschoss war mit einem hölzernen Kranz verkleidet, wobei dieser auf der Feldseite als hervorstehende Laube verlief. Im 16. Jahrhundert wurde direkt unter dem Kranz auf beiden Seiten eine Uhr angebracht. Über dem Zifferblatt auf der Stadtseite hatte ein Künstler ein Fenster mit einem herausblickenden Mann auf das Holz gemalt.

Gefängnisgebrauch

Nach der Fertigstellung des Spalentors blieb der Spalenschwibbogen als Gefängnis in Gebrauch. Die drei Turmgeschosse über dem Torbogen beherbergten sechs so genannte “Gefangenschaften”:

der Eichenwald für besonders schwere Fälle; war aus Eichenholz-Balken gefertigt.

der Hexenkäfig und Saal, welche besonders peinigend gewesen sein sollen und die zuoberst im Turm lagen, wo noch Foltergeräte verwahrt wurden.

das Gewahrsamsstüblein, welches mit einem Ofen versehen war.

das Herren-Küfer-Stüblein welches einen kleinen Kachelofen aufwies.

das Hurenkämmerlein für inhaftierte Damen dieses Berufsstandes; wurde als sehr ungesund beschrieben.

Nicht nur Dirnen sassen im Spalenschwibbogen ein, auch Andrea Zamometić, Erzbischof von Granea, wurde im Turm gefangen gehalten; er hatte sich von Papst Sixtus IV. abgewandt und ist nach Basel geflüchtet, ein kaiserlicher Erlass im Dezember 1482 erzwang jedoch seine Verhaftung und Inhaftierung im Spalenschwibbogen. Obschon Sixtus die Auslieferung des Erzbischofs erzwang, blieb dieser weiterhin im Spalenschwibbogen inhaftiert, bis er sich am 13. November 1484 erhängte.

Abriss

1822 hob die Basler Regierung die Gefängnisräume auf. 1837 erwarb der Maurermeister Remigius Merian bei der Versteigerung des Spalenschwibbogens für 7.200 Franken den Bau und liess ihn 1838 abreissen. Die Zifferblätter der Uhren wurden abmontiert und neu am Spalentor angebracht. Der Abriss des Spalenschwibbogens war der Beginn der Beseitigung der mittelalterlichen Befestigungsanlagen in Basel; ein Jahr später wurde das Rheintor, welches an der Rheinbrücke am Grossbasler Ufer stand, niedergerissen.

Gospodine Cvitan, privedite zločince ogledalu pravde EU rezolucijom 1481 iz 2006.!

.

Karl Kutniak
Heinrichspl.  10   D-38350Helmstedt
karlkutniak@gmail.com

Glavni državni odvjetnik RH
Gospodin DINKO CVITAN
HR-10.000 Zagreb
Dostavljeno mailom: Dinko.Cvitan@dorh.hr

 24. svibnja 2015.

Gospodine Cvitan, privedite zločince ogledalu pravde EU rezolucijom 1481 iz 2006.!

Uvaženi gospodine glavni državni odvjetniče Cvitan,

pisao sam Vam već u nekoliko navrata, no Vi niste našli za svrsi shodno odgovoriti i pokrenuti istragu glede dokazanih zločinaca poput Milorada Pupovca, Vojislava Stanimirovića ili Ive Josipovića i Ante Josipovića, Nevena Mimice itd., a koji su se jasno i elementarno ogriješili o EU o statute rezolucije 1481 iz 2006. godine.

Tako je zahvaljujući Vama i Vašem prethodniku RH ostala i postala pravi raj za komunističke zločince u Europi što se i te kako negativno odražava na njenu negativnu reputaciju u svijetu ali i na ovu današnju katastrofalnu privrednu situaciju koja je hrvatski narod dovela na prosjački štap i uvelike postalo glavnim razlogom odlaska mladih školovanih hrvatskih najboljih kadrova zauvijek iz Domaje.

Vas nije nimalo bilo tada, a još manje je danas sram, da umjesto Vas i Vaših suradnika, 17. listopada 2014 njemačko pravosuđe pod predsjedavanjem suca, gospodina Manfreda Daustera u Muenchenu otvara sudski  postupak u slučaju Lex – Perković – Mustač glede onoga neviđenoga zločina mučkoga i strašnog ubojstva Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu, 28. srpnja 1983. i de facto započinje provedbu lustracije istih, koju je već odavno trebalo učiniti hrvatsko pravosuđe i DORH, na čijem čelu Vi danas stojite, jer i vlada i parlament RH prihvatila i potpisala je istu rezoluciju!

Kako se za demokraciju svaki dan treba iznova izboriti, a upornost i vjera u pravdu su atributi koji mene rese od mog postanka pa ću Vam ja ustrajno staviti do znanja kako je ovo ireverzibilan postupak kojega maliciozne izjave bivšeg predsjednika jučer u Kumrovcu ne mogu zaustaviti i mene ni malo ne iznenađuju i ne iritiraju,  jer njegovo je mjesto u Vrapču i Remeticu kod Vlade Jukića i Anice Biško, a ne da tamo čami jedan nedužan Ivan Pranklin i ostali sužnji upravo subverzivnim djelovanjem zločinca Stjepana Mesića i njegove antiFašističke bratije koja danas prijeti diljem RH sa izjavom: Borit ćemo se svim sredstvima protiv revizionista!

Znači li, kakti za nekakvog pravnika ( vjerojatno isto Banjalučke diplome kao i u nasljednika mu ), revizionisti su po njemu svi ti koji su tada 2006. u EU parlamentu glasovali za tu EU rezoluciju 1481? Krajnje je vrijeme da on to pojasni i EU predsjedniku Junckeru i njegovom zamjeniku i predsjedniku EU parlamenta, gospodinu Martinu Schulzu! Ne će mu biti to teško on ionako jako dobro govori ruski i engleski kada priča viceve svojim šiparicama i sekama u njegovoj Orahovici, one će mu možda i povjerovati da je pravi poliglot i gdje mu se otac onomad “proslavio” kao poznati partizanski koljač i bio strah i trepet orahovičkog kraja za vrijeme II. SR ali i u poraću!

Da se već od 2000 bori svim sredstvima, dokazao je onim sramotnim i neovlaštenim otpuštanjem najboljih hrvatskih generala i istim prekršio ustavne predsjedničke ovlasti, a cijelu zemlju pod krinkom lažne demokracije i slobode iz takozvane njihove samozvane izolacije po njemu njegovom “detuđmanizacijom” zamračio Republiku Hrvatsku gore od svake pomrčine sunca i uveo vladavinu terora, koji je iz godine u godinu bio u kontinuiranom porastu i ovih dana postigao svoju neviđenu kulminaciju njegovom prijetećom izjavom u Kumrovcu!

Iz istih gore navedenih opravdanih razloga tražim od Vas, gospodine Cvitan neodložno privođenje ogledalu pravde dolje navedenih osoba i dozvoljavam si o istom obavijestiti sve meritorne ustanove i subjekte RH ali i EU kao i generalnog sekretara UN-a, gospodina Ban Ki-moona.

Josipa Manolića u slučaju Marije Belošević iz Gudovca, u proljeće 1945., tada mlada nevina djevojka stara svega devetnaest godina koju je u osobnom saslušanju svojim pištoljem prislonjenim na njenu sljepočicu prisiljavao potpisati izjavu kako je ona u travnju 1941. klala Srbe po Gudovcu, gdje je ona u to vrijeme bila četrnaestogodišnja djevojčica. Glede odbijanja potpisati isto, samovoljno ju je bez odluke suda bacio u samicu dva puta po mjesec dana, svjedoci su njegovi adlatusi, Velja Lazić i Stevo Đurđević i moja malenkost, kojoj je ista u nekoliko navrata taj zločin ispovijedala.

Slučaj mlade bilježnikove kćeri, gospođe Slave Pokopac, apsolutno apolitična osoba, sve sam osobno provjerio i istražio, a što je trebala istražiti i debelo je plaćena za to gospođa Vesna Teršelič i njena “Documenta”. Gospođa Slava Pokopac bila je tada izuzetno lijepa mlada žena, koja je posjedovala jedini porok jer je voljela mušku “srijemsku kobasicu”, živoj su joj rezali dojke i od istog je iskrvarila urlajući na teškim mukama, svjedok Maks Šminderovac koji je meni u osobnom razgovoru sve ispričao, ovdje postoje i zapisi.

Slučaj pobijenih hrvatskih civila i zarobljenika u šumi “Lug”, gdje je dotični sa činom majora OZNA-e dao pogubiti bez suđenja 228 osoba, o istom su napravljeni video zapisi prilikom ekshumacije, a isti je, sada već od pokojnog dr. Miculinića zaplijenio Mile Ćuk kao djelatnik SZUP-a i poltron Jože Manolića.

Mile Ćuk, onaj čudnovati general HV, koji je volio spajati nekoliko stanova zajedno tako i u zgradi preko puta MUP-a u Bjelovaru i pretvoriti se u nasilničkog građevinara,  trebao bi znati gdje je sada pohranjen isti videozapis!?

Iz istih razloga tražim od Vas ovoga zločinca i krvnika hrvatskog naroda odmah privesti ogledalu pravde, a koji u bjelovarskom kraju u narodu još uvijek nosi nadimak “bjelovarski krvnik” a slobodno se kreće diljem Zagreba i Domaje!

Mate Kapović glede nedavne izjave na socijalnim mrežama: Hrvati serem ja vama na Bleiburg…… povrijedio je na eklatantan način sve točke i odluke EU rezolucije 1481 iz 2006. godine i drugi puta istim strijeljao javno mrtve žrtve i nanio drugi puta teške duševne boli svim patnicima Bleiburške tragedije hrvatskog naroda. Isti je navodno član akademske zajednice koja se do današnjeg dana od njega nije javno distancirala i stoga mora biti uz novčanu i zatvorsku kaznu pod hitno isključen iz kolegija gdje djeluje kao predavač mladima. Moj pokojni djed Marko učesnik Križnoga puta Bleiburga, a koji mi je tek pred sam kraj svoga života objelodanio sve njegove proživljene strahote ostavile su trajne traume na njegovoj duši, ali i na njegovim potomcima, gdje je bio je apsolutno nevin, jer je uvijek u svakom gledao prije svega čovjeka bez obzira na njegovo političko opredjeljenje i vjeroispovijest i pokušao kao dosljedan katolički vjernik i privrženik 10 Božjih zapovjedi svoj život uskladiti istima. Nestanak moga strica Pavla, a imao je samo nepunih sedamnaest godina, za čijim grobom i posmrtnim ostatcima još i danas tragam, ova je izjava demencijaša Mate Kapovića zločin bez presedana i najbolja potvrda kako je hrvatsko društvo bez LUSTRACIJE osuđeno na propast!

Hrvoje Klasić i njegovo sustavno krivo tumačenje povijesnih činjenica i ignoriranje Bleibuške žrtve, krši svojim javnim nastupima u medijima EU rezoluciju 1481 iz 2006 i kao prof. povijesti na Filozofskom fakultetu nanosi tešku materijalnu i nematerijalnu štetu hrvatskim mladim naraštajima veličanjem dokazanog zločinca, Josipa Broza Tita, koji je od svjetskih neutralnih organizacija stavljen na listu deset najvećih zločinaca 20. stoljeća, branjenje ovoga zločina i zločinca Broza je novi zločin po drugi puta počinjen nad nevinim žrtvama, koje su goloruke i nemoćne brutalno pobijene bez ijedne sudske odluke. Istim djelovanje stvara nove klonove zla kao što je i on sam danas klon Ive Goldsteina i Žarka Puhovskog!

Slučaj antiFašistkinje Marijane Mirt i njena demonstracija širenja mržnje glede hrvatskih branitelja, crkve i svakog drugog građanina RH koji je drugačijeg mišljenja nego ta samozvana slobodarska antiFašistkinja, a koja de facto poziva na spaljivanje bogomolja i istim nasilno širi vjersku mržnju koja pismeno kaže: samo crkva koja gori je dobra crkva! Umjesto da se nju odvede na vještačenje kod Vlade Jukića i Anice Biško a sve pod nadzorom Vide Demarin, Ranko Ostojić prijeti i privodi ljude u MUP koji su navodno preko društvenih mreža prijetili toj nasilničkoj spodobi koja prije podne mrzi sebe a poslije podne cijeli svijet i očito joj je i te kako potrebna konstantna liječnička i psihijatrijska pomoć svake vrste pa u krajnosti i luđačka košulja kao ultimo ratio rješenje. Ista naziva 100% invalide Domovinskog rata “gmizajućim poluljudima” a što je elementarna povreda prava čovjeka glede njegove osobnosti po povelji UN karte!

Njen prostakluk i vrijeđanje dostiže kulminaciju kada ona od gospodina Damira Kukavice, koji u ruci drži hrvatski stijeg ultimativno zahtjeva i prijeti: “Baci to govno iz ruku!” Istim je povrijedila i počinila krivično djelo vrijeđanja državnog simbola naroda RH koji su se pod tim stijegom u krvavoj borbi glede velikosrpskog okupatora izborili za slobodnu demokratsku Republiku Hrvatsku, priznatu 15. siječnja 1992. od većine UN članica već na startu u kojoj danas Marijana Mirt zaboravlja i namjerno ignorira činjenicu kako i svaka sloboda ima isto granice pa nije neka ležeća osmica, a koje je ova psihički poremećena osoba ovakvim istupom više nego prekoračila i povrijedila! AntiFašističkoj Drugarici Marijani Mirt je jedino pravo mjesto Vrapče ili zauvijek napustiti RH pa neka tamo uživa u svome prostakluku i njenoj antiFašističkoj demokraciji vrijeđajući koga joj je volja!

Slučaj Vesne Teršelič i trošenje sredstava u druge svrhe, gdje je istraživanje glede broja žrtava počinjenih od partizansko-četničko-komunističkih zločinaca do današnjeg dana nisu ni počela, a kamoli da ih se ih privelo kraju sa točno objavljenim podacima, ali se zato tempirano vrši širenje mržnje glede braniteljske generacije i uznemiravanje svih ostalih domoljubnih građana lažnim optužbama pa tako i u slučaju prof. Zvonimira Šeparovića, dok se udbaški zločinci i krvnici hrvatskog naroda poput Josipa Manolića, Budimira Lončara, Ante Josipovića i ostala crveno-fašističko-četnička bratija slobodno šeću  diljem Domaje!

Zoran Milanović od naroda glede njegovog poznatog nerada prozvan NUlanović i njegova vlada krše otvoreno elementarno pravo čovjeka glede slobodnog vjerskog odabira, ovdje slučaj HPC i njenog ne registriranja, sve pod jakim utjecajem¸VELIKOSRBA u vodstvu SPC do današnjeg dana, je krivično djelo glede naroda RH koje treba DORH na čelu sa Vama što prije okončati!

Zločinački rad i terorizam SPC i njenih članova diljem RH….Porfirije nedavno za Uskrs u Zagrebu pjeva: Što to na Dinari sije……pa je i te kako potrebno istražiti subverzivni rad ove velikosrpske četničke zločinačke organizacije u RH i isti privesti kraju jer u Hrvatskoj može biti mjesta samo za HPC, a sve drugo je ne legalno!

Govorom i klevetom Nenad Stazić, koji kao poznato veliko saborsko siroče, a koje jako voli ljetovati po državnim sindikalnim odmaralištima za 7kn dnevno i spreman je uvijek izigravati pravednika i sveca bez grijeha, izmišlja i neprekidno vidi novo ustaštvo pa sustavno širi famu u Hrvatskom Saboru o pjesmama i pjevanju Marka Perkovića Thompsona i nastupu Joea Šimunića u Maksimiru onomad 2013. gdje je ovaj samo izrekao povijesnu istinu, jer po tom Staziću mi vjernici bi trebali odbaciti i molitvu “Zdravo Marijo!” jer su komunisti usvojili kao svoj pozdrav “zdravo” kao i Olimpijsku bakljadu, a koju su nacisti 1936. uveli na Olimpijskim igrama u Berlinu, gdje je poznato da su oni bubnjevima i svojim noćnim marševima uz plamen baklji proslavili 30 siječnja 1933. Hitlerov dolazak na vlast! Takav nonsens u stanju je samo jedan Nenad Stazić sa svojom nekulturnom i povijesno nepismenom bratijom širiti u obliku non-stop govora mržnje, a istim sustavno odvlačiti pozornost od privredno i financijskih problema RH koji goruće muče gotovo sve hrvatske građane, neovisno od njihove nacionalnosti, vjerskog i političkog opredjeljenja!

Mesić u Kumrovcu jučer: Borit ćemo se svim snagama protiv revizionista! Je li i glede onih koji su u EU-parlamentu 2006. izglasali rezoluciju 1481, druže Burdušu? A gdje su nestali oni pozamašni čekovi australskih Hrvata onomad dobiveni svesrdnim pjevanje ustaških pjesama?

Lažno i klevetničko svjedočenje u Den Haagu glede svojih generala, naroda i tadašnjeg predsjednika dr. Franje Tuđmana, kao zaštićeni svjedok Carle del Ponte!

Namjerno iskrivljavanje povijesnih činjenica izjavom kako Crnogorci nisu nikada ratovali glede Hrvata, a što je samo dokaz njegove povijesne nepismenosti, ali i sustavno osmišljene manipulacije!

Sandra Benčić: Željki Markić treba zabraniti javne nastupe! Gospođa koja je navodno pravnica ( vjerojatno ona poznata Banjalučka škola koju je završio Burduš i njegov nasljednik Josipović od naroda prozvan YUsipović ali i veliki i poznati zagrebački samohvalni koljač Hrvata, Juraj Hrženjak ) trebala bi znati da je elementarno pravo svakog čovjeka  njegovo pravo na slobodu govora, a gdje do sada gospođa dr. Željka Markić nigdje nije počinila nešto ne zakonito za razliku od jedne Sandre Benčić, koja je član čudnih udruga poput “Documente”, ili takozvane antiFašističke lige sa Gorankom Lalić i Zoranom Pusićem na čelu, a koja se financira iz sredstava ministarstava vanjskih poslova Nizozemske, Norveške, Švedske te ministarstva znanosti i športa RH. Objektivno rečeno, čiji su vladini članovi od Carla Bildta, Jensa i oca mu Stoltenberga do Željka Jovanovića bili prije svega sve, samo ne demokrati objektivnih prosudbi, slobodno se može reči neprijateljski nastrojeni od samoga postanka RH i kao takovi uvelike doprinijeli ovoj današnjoj konfuznoj političkoj i privrednoj situaciji RH zahvaljujući njihovim hrvatskim poltronima i kupljenim petokolonaškim plaćenicima!

Ne jedna dr. Željka Markić je problem hrvatskog društva i istinske demokracije, nego upravo neka čudna pravnica imena Sandra Benčić, udružena sa Gorankom Lalić, Vesnom Teršelič, Zoranom Pusićem, Marijanom Mirt koji svi danas žive kao trutovi na grbači hrvatskog naroda, za razliku od dr. Željke Markić, koja svojom tvrtkom zapošljava mnoge druge i puni doprinosima državnu blagajnu dok ovi trutovi uza sve još sustavno neprijateljski glede naroda i RH svojim subverzivno – klevetničkim radom djeluju, pa je hitno potrebno Vaše brzo djelovanje, gospodine glavni državni odvjetniče Cvitan te ovu sustavnu njihovu  neprijateljsku rabotu privesti brzo kraju i poslati ih tamo gdje im je jedino pravo mjesto, Remetinac ili Vrapče kod Vlade Jukića i Anice Biško!

Sine ira et studio

carlo

Proslave i bankarska mafija

.

BANKE VRATITI HRVATSKOJ

Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović ne zna što će od posla. Proslave, izložbe, humanitarne akcije, obraćanja javnosti! Treba otvoriti u Slavonskom Brodu godišnjicu Udruge ptica pjevica, u Šibeniku je izložba radova učenika osnovne škole. A, tek relacija Knin – Zagreb! Milanović i Karamarko zdušno pomažu ili odmažu – od slučaja do slučaja. Skupa putovanja s kraljevskom svitom, tjelohraniteljima – milijuni frcaju!

Što je s državničkim poslovima, sa zapošljavanjem, s gladnim kopačima kontejnera, s nacijom koja zamire?

U pregledu Europske komisije, na razini EU, predviđen je rast populacije do 2060. godine. Međutim, ne u Hrvatskoj! Mi spadamo u zemlje s izrazito negativnim demografskim trendovima. Od današnjih 4,3 milijuna Hrvata, do 2060. ostat će nas 3,7 milijuna. To znači da će po dosadašnjem modelu u našoj suverenoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj – elita s Gornjeg grada biti odgovorna za pomor 600.000 Hrvata.

Tako kaže Europska komisija, no taj optimizam nema realnu podlogu u hrvatskoj sadašnjosti, a još manje u budućnosti. Možemo biti sretni ako 2060. godine Republika Hrvatska (ili tada, možda Kolonija Croatia) bude imala čista 3 milijuna stanovnika. Europski analitičari nisu uzeli u obzir stupanj razorenog hrvatskog gospodarstva, ratni i pretvorbeni kriminal, te užasne posljedice najveće krađe hrvatskih banaka u Europi, a možda i u svijetu. Ti elementi projiciraju, danas zaboravljenu pošast u razvijenom svijetu – glad! Imamo je u Hrvatskoj! Imamo neosporne podatke da je golemom dijelu djece svekolikog puka jedini dnevni obrok – školska marenda. Prazni stolovi postali su naša stvarnost. Uz shemu koju ne žele mijenjati; Milanović, Karamarko, ni njihovi budući supstituti – pomor Hrvata bit će znatno veći od europskih predviđanja. Uporišta za ovakvu projekciju možemo potražiti u bliskoj prošlosti i u sumornoj sadašnjosti.

BANKARSKA MAFIJA

Pljačka u ratnom profiterstvu i privatizaciji nevine su dječje igrice prema najvećem zločinu – krađi svih hrvatskih banaka. Stotinjak udbaša, bossova „Hrvatske bankarske mafije“; Gregurić, Valentić, Luković, Mateša, Šarinić, Škreb i dr., te oko 500 „vojnika“, nezakonito su postali vlasnici bankarskog sustava cjelokupne novčane aktive i – cijele Hrvatske. Njihova Hrvatska narodna banka putem monetarno kreditne politike Hrvatske diktira ekonomsku politiku vlade Republike Hrvatske, što znači da je neprikosnoveni gospodar naših života.

Bossovi i njihovi vojnici ukrali su banke i ono u bankama. U međuvremenu pokrali su i preko 15 tona čistog zlata iz ostavštine SFRJ, koje je pripadalo Hrvatskoj – dakle, nama hrvatskom narodu. Zlato su 2001. godine prodali i dolare pohranili u svoju HNB.

Ovih nekoliko redova koji slijede, na jezgrovit način objašnjavaju najveću krađu od stoljeća VII. – navodnu „prodaju banaka“ koje nikada nisu bile prodane, niti pretvorene u d.d. (dionička društva). Shvatit će i oni najgluplji, notorne činjenice su pred nama. Shvatili su i Bajić i Cvitan, ali …

Spomenutih cca 600 ljudi pokrali su sve građane Hrvatske:

Ustavom SRH banke su bile vlasništvo poduzeća, a poduzeća su bila vlasništvo građana. Poduzeća su privatizirana Zakonom o pretvorbi društvenoga vlasništva donesenim 1991. godine, no u njemu se banke izostavljaju iz pretvorbe vlasništva poduzeća. Dakle, banke se nisu privatizirale, nisu mogle postati d.d. S obzirom na to da država nije bila vlasnik banaka nego poduzeća (dakle, građani!) nije ih mogla ni prodati, jer nikada nije donesen nijedan zakon koji bi potvrdio pretvaranje banaka u dionička društva. Udbaški klan lukavo je programirao – te iskoristio tu zakonsku manipulaciju i domogao se milijarda. Ti zločinci, današnji vlasnici banaka, tvrde da su banke u Hrvatskoj preoblikovane u dionička društva ili d.o.o-e. Preoblikovane – bez zakona, lopovski, pljačkaški! Vlasništvo se ne može „preoblikovati“, može se samo prodati ili opljačkati!

Ostalo su finese. Elita s Gornjeg grada imala je sukno i škare. Fabriciraju zakone sebi u prilog. Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci, Hrvatski sabor gubi ingerencije nad HNB. Više nitko ne može kontrolirati njihovo vlasništvo, lihvarenje i bankovni kriminal. Hrvatska narodna banka ne odgovara hrvatskom narodu, a ne podliježe ni kontroli Državne revizije. Važan segment rada bankarske mafije je zaštita sustava. Mega milijardske afere, u kojima bankarska mafija vodi glavnu riječ, štiti DORH, također neovisna institucija koja nikome ne polaže račune. Gluhi i slijepi čelnik, Mladen Bajić godinama je elitu štitio od procesuiranja i optužbi. Posao uspješno nastavlja Dinko Cvitan. U Gajevoj 30. – ništa ne čuju ni ne vide!

Više od dva desetljeća nakon pretvorbe i privatizacije javnost ne zna tko su stvarni vlasnici banaka i najvećih domaćih kompanija. Debelo zaštićeni bankarskom tajnom, skriveni iza tzv. „skrbničkih računa“ hrvatski zločinci raspolažu vlasničkim udjelima i u svim najvećim hrvatskim tvrtkama. Zna se da imaju oko 80 milijarda kuna, zakonom skrivenih od javnosti. Ali, nitko ne zna koliko milijarda eura vrijedi hrvatska bankarska mafija???

PROSLAVE I IGROKAZI

Ovih toplih proljetnih dana stolovi su i dalje prazni, ali barem nam sobe nisu hladne. Svekoliki hrvatski puk, uz kredite, ovrhe i deložacije – i dalje zamire u Gladnoj našoj, ali nije svima sve crno. Ratni profiteri, pretvorbeni zločinci i bankarska mafija žive svoj kraljevski život u Lijepoj našoj!

Vlada RH, Hrvatski sabor i predsjednica RH, serviraju nam svakodnevno spinove i igrokaze. Uz stalne proslave ovog i onog, tu su i virtualne, krvave bitke ostarjelih i mrtvih partizana, ustaša i četnika. HDZ ide malo dublje u prošlost. Kažu da je naručen elaborat od znanstvenice arheologinje Mirjane Sanader. Traži se označavanje svih starih grobišta od kralja Trpimira do danas. Iskopavat će!

Karamarko ne zna u kojem bi se automobilu vozio. A-8 plaća mu HDZ, a mercedes ML buduća supruga (ako se ne predomisli!) Ana Šarić i to preko svoje tvrtke Drimia. Milanović s visoko podignutom šakom viče: „No pasaran“!

Niču nove stranke i udruge. Ivo Josipović ima stranku „Naprijed Hrvatska“, on je predsjednik, a podpredsjednik će vjerojatno biti Mladen Bajić. Ivo ga je odlikovao ordenom Kneza Branimira s ogrlicom, znao je da će mu Mladen u novoj stranci garantirati – „naprijed“! Ha! Drago Prgomet sa svojom udrugom Hrid želi konsenzus onih partizana, ustaša i četnika. Naivno! Simpatična Mirela pretjerala je u zaštiti prirode, članovi ORaH-a moraju čistiti lišće po parkovima i saditi platane pokraj cesta. I članovi bježe! Nansi i Laburisti utapaju se u SDP-ovoj močvari. Ruža tjera sve nehrvate napolje, a Mate Kapović maše srpom i čekićem… Igara previše – kruha premalo!

Nitko, baš nitko, ne spominje bankarsku mafiju i ostale zločince koji su ogolili do kosti Republiku Hrvatsku. Nitko ne želi inicirati oduzimanje opljačkanog, iako postoje ustavni i zakonski okviri za to. Vladi RH, Hrvatskom saboru i predsjednici RH, nije jasno da je imperativ opstanka Hrvatske otvaranje Pandorine kutije. Zli duhovi moraju izaći – 600 bankarskih zločinaca i nekoliko tisuća tajkuna moraju položiti račune svome narodu. Banke treba vratiti pravom vlasniku – hrvatskom narodu, pretvorbenim tajkunima treba oduzeti milijarde s računa na Kajmanskim i drugim otocima. A, u državni proračun dobro će doći i onih 80 milijarda sa „skrbničkih računa“ iz velikih firmi. Zna se da su te milijarde pokradene, ali nitko ne zna čije su. Treba ih samo uzeti!

Umjesto skupih i jalovih proslava vlast mora povući državnički potez i osnovati ono što nemamo – Hrvatsko tužiteljstvo! Uspavani Dinko Cvitan i njegov DORH mogu i dalje loviti srdele i papalinu.

Anno Domini MMXV./25.

 Karl Kutniak