Junakinji i Hrvatici NEVENKI TOPALUŠIĆ

OSTAVI NAS NAŠA UZOR HEROINA

Nedavno premuinuloj

Junakinji i Hrvatici

NEVENKI TOPALUŠIĆ

Nevenka-Topalusic

Iz daleke tuđine Australskog juga,

I do nas doprla nesreća i tuga,

Preminula naša uzor Heroina,

Što kroz rat se bori uz muža i sina.

 

U teškom trenutku domovinskog rata,

Svoj obol je dala Heroina Hrvata,

Nevenka Topalušić supruga i mati,

Odluči uz supruga i sina ratovati.

 

Kod Bosanske Dubice 18. 9. 1995.

U akciji „Una“ borbe su napete,

Gdje Nevenka se baca da spasi ratnika,

Al’ biva ranjena od snajperista krvnika.

 

Stopostotni invalid za sva je vremena,

Ali je ustrajna Heroina Nena,

Djeluje vriedno u Udrugi Invalida,

On mnogima teške brige skida.

 

Odluka na mirni prosvjed,

 Pred Ministarstom obrane,

Odlučila je poći uz svoje branitelje,

Uviek sam s Vama, to joj bjehu želje.

 

Nepravda je slomila junačko srdce Heroine,

Ovo nikada ne zaboravi naš ratniče Sine,

I njeni su je prijatelji dostojno pokopali,

I više tisuća ratnika posljednji pozdrav dali.

 

Neno, nismo Te izdali, zboriše branitelji,

I svečani ispraćaj do Vrbovca su proveli,

Otsvirali Neni, Lijepu našu,

Za koju je živjela i borila se Heroina,

I minuta šutnje uz gorke suze u očima.

 

Nastaviše uz molitve i pjesmu,

 Našeg Thompsona prijatelji,

Sve je bilo svečano po Nevenkinoj želji,

Uz tisuće branitelja bila je masa,

Zagrebčana, uglednika i civila,

Ovo je težka rana za svakog Hrvata bila.

 

Ispratio je Nevenku s pozdravom Đuro Glogoški,

I Željko Čubelić zapovjednik Heroine,

Ante Deur zapovjednik naših,

Hrabrih Gardijskih brigada,

I braniteljica Perica Martinović glumica mlada.

 

Počasno je ispratio i Tomilav Karamarko,

General Krstičević i Mladen Markač,

General Ljubo Ćesić Rojs i Zastupnik Milas,

Josip Đakić i mnogi drugi zboriše u sav glas.

 

Branitelji su osjetili sve Matićeve laži,

Kao ministar branitelja on za njih ne važi,

Branitelji traže od Vlade bezuvjetnu smjenu,

Jer on i njegovi suradnici nepovoljni su na terenu.

 

 Oni vide da su u Vladi pregazili sve do sada,

Sve svetinje krvavog Domovinskog rata,

Jer oni prate i pamte tko što radi,

Ostavljeni na rubu zbivanja,

Odlučno prosvjeduju Hrvatskoj Vladi.

 

Rastakanje svih moralnih vriednosti,

Našeg Domovinskog rata,

Jer oni vide i osjećaju tko uništava,

Našu dragu domovinu Hrvata,

Gdje su sve vriednosti gospodarstva,

Opljačkane i raztočene,

I ništa nije sveto niti zaštićeno,

Od ove izdajničke bande crvene 

 

Ranjenog srdca primite sućut,

Pjesnikinje sa dalekog juga,

Koja sve ovo prati i ubija me tuga,

Topla sućut obitelji i braniteljima,

Našim hrabrim junacima i mučenicima.

 

Znajte svi državotvorni rodoljubi,

Australije uviek su s Vama,

I nas muči posmatrati u što sve vodi,

Ta crna antifašistička tama,

Budi te hrabri junaci naši mladi,

Ne popuštajte ovoj propaloj Vladi.

 

Neka Vas Svevišnji pomaže i štiti,

I Vi ćete sigurno pobjediti,

Jer dosta je svima nama toga mraka,

Sa otrovnog Pantovčaka,

Koji služi Beogradu i Londonu,

Izdajnik antifašista u crvenom kordonu.

 

Neka nas sve veže stara hrvatska sloga,

Ljubav za brata i prijatelja svoga,

Štitimo zemlju naših poubijanih predja,

Nedajmo da kumrovački đaci kroje medja,

Njima treba tablicu izdajnika,

Pribiti na njihova leđa.

 

Za dom spremni!

                                                                                                                                              Mirjana Emina Majić

P O Z I V hrvatskim braniteljima i domoljubima – obavijestite prijatelje

Molitva krunice
za hrvatske branitelje i Domovinu
u zagrebačkoj katedrali

krunica U petak, 31. listopada 2014., s početkom u 17 sati, u zagrebačkoj katedrali
molit će se otajstva krunice Blažene Djevice Marije za hrvatske branitelje i Domovinu.

Molitvu će predvoditi pomoćni biskupi zagrebački mons. Valentin Pozaić i mons. Ivan Šaško, a molitve predmoliti hrvatski branitelji.

Pozivamo sve vjernike da se toga posljednjeg dana u mjesecu listopadu, u predvečerje svetkovine Svih Svetih,
pridruže zajedništvu Crkve koja se pouzdaje u zagovor svoje nebeske Majke.

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
HRVATSKI BRANITELJI

Topusko je oduvijek hrvatsko i hrvatsko mora ostati

Povod za ovu raspravu potaknut je sve češćim glasinama naroda, da Županija sisačka (županica poznata iz komunističkočetničkih derneka u šumi Brezovica, ali i sa zasluženim odmorom u liječilištu Remetinec) u dogovoru s “kukuriku” Vladom Republike Hrvatske namjerava prodati Termalno lječilište Topusko. Navodno zainteresirani su Slovenci, a najozbiljniji kupci su Arapi. Predfaza prodaje sliči na sve dosadašnje rasprodaje najvećih hrvatskih vrjednota kao što su banke, Pliva, turistički objekti, Dubrovnik, dijelovi Jadranske obale i otoka (Hvar, Krk, Lošinj…), hrvatski telekom, Zagorske toplice… i INA, što je izvan svake obične i političke pameti.

Topusko

Unatoč spomenute i još više nespomenute korupcionaške rasprodaje najvrijednijih hrvatskih dobara, Republika Hrvatska je u svakodnevnom propadanju i tereti je samo vanjski dug oko 60 (šestdeset) milijardi Eura, a nigdje, u nikakvoj investiciji nema pokrića za taj dug.

Ne zavaravajmo se mislima da je prodaja Liječilišta Topusklo samo naklapanje. Slično naklapanje smo slušali o INI pa je ona prodana i danas njome gospodare Mađari; slično naklapanje širilo se je o Podravki pa smo se uvjerili u istinitost toga zla. Poučeni iskustvom, ne dozvolimo, da se proda Liječilište Topusko. Topusko je oduvijek hrvatsko i hrvatsko mora ostati!

Topusko kroz povijest, sadašnjost i i budućnost

Izvor podataka: Osobno poznavanje i Wikipedia

 

Povijesno: Ad Fines – Toplice – Topusko

Naselje Topusko smješteno je u dolini rijeke Gline u brežuljkastom kraju između Zrinske i Petrove gore. Za pretpostaviti je da su termalni izvori oduvijek privlačili ljude pa stoga tragovi naseljavanja vode u daleku prošlost, u rimsko doba pa i ranije.

Najstariji tragovi življenja na ovom prostoru vraćaju nas u vrijeme 3.000 godina prije Krista. Svjedoče o tome pretpovijesni nalazi kod sela Velika Vranovina gdje su pronađeni ostaci ilirskih naseobina. Ilire su pokorili Kelti što je dovelo do miješanja i stapanja ilirske i keltske kulture. Kelti u 1. stoljeću gube bitku s rimskim legijama i postaju dio Rimskog Carstva.
Osvojivši ovo područje Rimljani grade ceste, isušuju močvare i vade željeznu rudu koju prerađuju. Važnu ulogu u povijesti Topuskog imala je rimska vojna cesta koja je bila najkraći put od mora prema unutrašnjosti spajajući na taj način rimske provincije Dalmaciju i Panoniju, koja je imala središte u Sisku (Siscia). Upravu uz tu cestu izgradili su Rimljani naselje AD FINES. Razdoblje rimskog vladanja ovim prostorima ostavilo je iza sebe cijeli niz tragova: stare zidove, glinene cijevi, rimski novac, zavjetne spomenike bogovima-žrtvenike, ploče, reljefe s natpisima, opeke i mozaike.

Slabljenje Rimskog Carstva u 4. stoljeću, a potom potpuna propast krajem 5. stoljeća dovela je ovamo “seobom naroda”, Hune, Gote, Avare, Slavene te konačno Franke. Prema još uvijek važećoj povijesti, iako genetika upućuje u dublju starost, u 7. stoljeću ova područja naseljavaju Hrvati. Deseto stoljeće dovodi u ovaj prostor Mađare koji svojim upadima remete mir. Porazio ih je hrvatski kralj Tomislav. Za vrijeme hrvatskih kraljeva, u 10. i 11. stoljeću, znalo se za toplice uz rijeku Glinu.

U Gvozdu se je odigrala 1097. godine poznata bitka protiv Mađara, u kojoj pogiba hrvatski kralj Petar pa je planina po njemu dobila ime Petrova Gora. Do Drugog svjetskog rata hodočastili su ljudi iz obližnjih i udaljenijih hrvatskih krajeva na grob hrvatskog kralja Petra. Dodajem da sam i osobno kao dječak 1939. i 1940. sa svojim ujakom Jeronimom Pribanićem hodočastio u Petrovu Goru. Vać tada sam osjetio čari Topuskoga.

Era komunizma je ukinula to hodočašće i zamijenila ga učestalim komunističkim i četničkim dernecima, obnavljajući uspomene na svoja zločinstva iz Drugog svjetskog rata.

Godine 1192. Topusko se prvi put spominje pod imenom Toplica

Hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. gradi u Topuskom veliki samostan od 1204. do 1211. godine kada ga poklanja cistercitskom redu. Cisterciti su pod turskom prijetnjom otišli iz Topuskog, a Turci su imanje topuske opatije, (cistercitski samostan i crkvu)  razorili topovima. Predaja kaže da je po tom događaju TOPUSKO dobilo naziv.

Osvrt na sadašnjost Topuskoga

Suautor ovog priloga iz osobnog poznavanja i s osloncem na Wikipediju, posjećuje Topusko svake godine, približno u dvomjesečnim razmacima uz boravak po desetak dana. Već to kaže, koliko je Topusko privlačno sa svima svojim ponudama. O tome iza ovog dobronamjernog kritičkog osvrta.

Portal je tužna i ružna slika našeg katoličkog i hrvatskog nemara

Portal cistercitske crkve kao dio hrvatske povijesti pruža tužnu sliku naših porušenih znamenitosti. Oko portala već godinama stoje skele, koje zavaravaju posjetitelje da se portal obnavlja. To nažalost nije slučaj. Skele su već stare, nesigurne i neuporabive! Naša sramota!!!

Bivši ministar kulture mr. Božo Biškupić obnavlja četnički spomenik u Srbu, komunistički spomenik u Brezovici i dakako sve spomenike Josipu Brozu Titu, najvećem zločincu svih vremena na našem prostoru, ali ne znamenitu cistercitsku crku u Topuskome.

Biškupić i njegovi nasljednici obnavljaju srbske pravoslavne crkve, kao na primjer crkvu u Karlovcu, koju su sami Srbi porušili granatiranjem grada.

Izgrađena je u Zagrebu, u bivšem najhrvatskijem dijelu na Svetom Duhu  Srbska pravoslavna gimnazija i perspektivni srbski fakultet…, što vodi u separatizam hrvatskih Srba, umjesto u integraciju po načelima europskih država.

Predsjednik  Republike Hrvatske Ivo Josipović najavljuje obnovu porušanih i vremenom dotrajalih četničkih i komunističkih spomenika i za to će se naći novaca u Proračunu Republike Hrvatske. To su u najvećem broju spomenici s udeseterostručenom broju žrtava “ustaškog terora”, iako su većina, barem u meni poznatome Slunjskome kraju žrtve tifusa i prirodne smrti.

Za obnovu lažnih i kultnih spomenika komunističkim i fašističkim zločincima ima navaca i brige, ALI samo za obnovu spomenika hrvatske vojne, kršćanske i kulturne povijesti nema novaca u Proračunu RH niti brige u savjestima bivšeg Bože Biškupića i sadašnjega, još uvijek predsjednika RH  Ive Josipovića. Doduše Ivo Josipović ne obnavlja čak niti Goli otok, u kojem je stolovao i mučio ljude njegov otac Ante Josipović. Ivo je više naklonjen obnovi srbskih spomenika “pod obadva obreda”: četničko-fašističkim i zločinačko-komunističkim.

U Topuskome se ne obnavlja čak niti porušena zgrada, u kojoj je održano III. zasjedanje Zavnoh-a valjda zato jer je tu glavnu riječ vodio hrvatski pjesnik Vladimir Nazor bez sudjelovanja zločinca Tita i njegovih titića: Kardelja, Rankovića, Đilasa, Moše…

Topusko je od starine biser među biserima hrvatskim    

Nakon Turaka i njihovih srpskih podanika, 1784. godine Topusko je došlo pod upravu Hrvatske vojne krajine. Od samostana i opatije preostalo je jedino gotičko pročelje crkve visoko 23 metra.

Razvojačenjem Vojne krajine Topusko ie 1885. postalo, što je uvijek i bilo dio Hrvatske, kada počinje ubrzana obnova. To je razdoblje intenzivnog razvoja lječilišta i turizma u Topuskom. Na samom početku 20-og stoljeća izgrađeni su vodovod i željeznica, koja nažalost više ne postoji jer se u Hrvatskoj gase, umjesto grade željezničke prometnice.

Podižu se u Topuskome perivoji, među kojima su najpoznatiji perivoj Nikolino brdo i perivoj Opatovina.
Tijekom Drugog svjetskog rata, u Topuskom je 8.-9. svibnja 1944. godine održano III. zasjedanje Zavnoh-a. Zgradu od Zavnoh-a su razorili srbsko-četnički zločinci za vrijeme takozvane Republike srpske krajine.

Niti nju nije obnovio Božo Biškupić ni sada komunističko-agnostički srbolozac Ivo Josipović ne poseže za obnovom te zgrade jer ona nema četničku prošlost niti dovoljno izraženu jugokomunističku prošlost  poput četničkog Srba i četničko-komunističke Brezovice. Sljedeća slika iz Wikipedije prikazuje bivšu zgradu, koja više ne postoji.

Poslije Drugog svjetskog rata Lječilište se sve više uređuie i širi, a 1977. počinje s programom turističke ponude. Od 1982. do 1987. gradi se Centar za medicinsku rehabilitaciju, rekreaciju i turizam. Teritorijalnim preustrojem u Hrvatskoj Topusko postaje općina u Kotaru Karlovac, a utjecajem Đure Brodarca Topusko se u RH pripaja Sisačko-moslavačkoj županiji.  Taj politički čin nije dobro došao Topuskome jer čitav kraj u kojem leži Topusko gravitira ka Karlovcu i Zagrebu, a manje k Sisku.

 

Ljekovitost termalne vode u Topuskome  

Termalna voda i njena medicinska primjena uspješno liječi cijeli niz bolesti. Najnovija istraživanja ljekovitosti vode svrstala su termalnu vodu po kvalitativnom sastavu u sam vrh europskih termalnih lječilišta. Temperatura vode je od 56°C do 72°C, a izdašnost je preko 200 litara u sekundi. Uz liječenje toplom vodom ovo lječilište nudi i liječenje blatom (cvijetom). Lječilište “Topusko” ima dva hotela “Toplica” i “Petrova gora” čiji je kapacitet 520 ležajeva s cijelim nizom popratnih sadržaja (uslužnih i rekreacijskih).

Izvan lječilišta je Hotel “Sokol” i k tome brojne mogućnosti u ponudama “Zimmer frei”.

Topusko zavnoh U gospodarstvu općine Topusko sudjeluju još obrtništvo, ugostiteljska i trgovačka djelatnost, ciglana, prerada drveta. Od javnih ustanova u Topuskom su dječji vrtić, osnovna i srednja škola, knjižnica i čitaonica te Dom zdravlja.

Zaključna pohvala i kritika

Topusko pruža sve, što si zdrav i bolesni čovjek poželiti može. To su darovi prirodnih ljepota: čisti i nezagađeni okoliš, lijepe šume sa šetnicama, bogatstvo ponuda vezanih uz toplu i ljekovitu vodu, rijeka Glina, obilje povijesnih spomenika od najstarijih vremena do naših dana…

Tu su cvijećem i drvećem obrasli i vrlo njegovani parkovi pa se s pravom može reći da je čitavo mjesto Topusko najveći i najljepši park u Hrvatskoj.

Uz desetak raznih otvorenih i zatvorenih liječilišnih i ugođajnih bazena, tu je i olimpijski bazen. Dodajem odmah, da Topusko ima sva sportska igrališta na otvorenome i u dvoranama. Vrhunac svega su vrlo ljubazi ljudi, obični i oni koji pružaju sve usluge u termalnim liječilištima i kupalištima uz vrlo pristupačne cijene.

Topusko ima vrlo bogate kapacitete svih vrsta

Unatoč svima ponudama za rekreaciju, odmor i sportove, obilju ljepotama zdravog okoliša, prirodnim i drugim datostima, kapaciteti Topuskoga nisu ispunjeni. Ne dolaze u Topusko hrvatski sportaši, nego odlaze na odmor i pripreme u Sloveniju. Ne dolaze ni Hrvatski branitelji, iako bi Topusko trebalo postati i biti odmaralište i liješilište Hrvatskih branitelja.

U Topuskome se topla voda iz bazena rashlađuje i odvodi u rijeku Glinu, umjesto da se njome grije dvadesetak staklenika  (nema nijednoga!) i stanbene kuće. Topusko uvozi povrće, umjesto da iz staklenika, koje treba izgraditi snabdijeva povrćem polovicu Hrvatske…

Ne iskorištava se, osim za svrhe bazena niti višak tople i mineralima bogate vode. Tu čistu, zdravu i vrlo pitku vodu, bogatu potrebnim mineralima trebalo bi flaširati za potrebe domaćeg tržišta i za izvoz. To bi pridonijelo zapošljavanju i poboljšalo socijalno stanje naroda.

Županica “Remetinečanka” nije izgrađivala Topusko

Sve te blagodati Topuskoga je zanemarivala dosadašnja županica Sisačko-moslavačke županije, u kojoj leži Topusko. Njena briga je bila prodati Arapima ili Slovencima zapušteno Topusko.

Doveo sam jednom Hrvate, povratnike iz Švicarske, zainteresirane za kupiti ljekovite i turističke kapacitete u Topuskome, ali županica, kasnije Remetinečanka nije bilo tome sklona.

Topusko treba gospodarsku i drugu brigu

Nadati se je da će novoizabrani župan Sisačko-Moslavačke županije baciti s oba oka pogled na Topusko i dati mu ono mjesto u Hrvatskoj, koje Topusko zaslužuje u svemu.

Ovo nije reklama, a kad bi i bila treba ovaj prikaz Topuskoga objaviti u Dragovoljcu i drugim hrvatskim medijima, da se njime skrene pozornost na gospodarstvenike i na korisnike svih blagodati mjesta Topuskoga i toga dijela Lijepe naše.

Treba obnoviti zgradu znamenite cistercitske crkve u Topuskome!

Uz spomenuto treba podsjetiti i crkvene dostojanstvenike da se posvete obnovi cistercitske crkve u Topuskome, oko koje su skele već dvadesetak godina, ali nema nikakve obnove. Red je da dio ekumenske brige za obnovu i izgradnju pravoslavnih crkava i građevina u Hrvatskoj usmjere naši Rimljani i na obnovu zgrade stare katoličke cistercitske crkve u Topuskome po narodnoj: “Bog je najprije sebi bradu stvorio, a onda svima drugima”.

Za srbsku pravoslavnu gimnaziju na zagrebačkome Svetom Duhu potrošeno je više hrvatskog novca, nego je potrebno za obnovu hrvatske katoličke cistercitske crkve, koju su porušili Turci uz pomoć svojih podanika Srba. Nota bene!

Za dom spremni!

Mr.sc. Dragan Hazler – hrvatski djelatnik

Sućutnica obitelji † Nevenke Topalušić

sucut cvijece

Hrvatskim braniteljicama, braniteljima i domoljubnom Hrvatskom narodu

Bolnom tugom u srce kosnula nas je smrt naše drage Hrvatske braniteljice i brižne majke velike obitelji Nevenke Topalušić i dijelimo tugu s vama.

Nevenka Topalušić je bila pripadnica slavnih “Gromova”, stopostotni je ratni invalid, majka četvero djece. Osim nje u ratu je sudjelovao i njezin suprug te sin, koji je također bio ranjen. Dakle, riječ je o ženi domoljubu, junakinji, majki Hrvatici koja je sve dala za slobodnu, samostalnu i neovisnu državu Hrvatsku i spas hrvatskog naroda od srpskih genocidnih agresora. Draga Pokojnica Nevenka je na prvim crtama obrane provela čak 1658 dana, a preminula je u društvu svojih suboraca, koji ispred ministarstva protestiraju protiv nepravda nanašanih ljudima koji su bili prvi kad je trebalo.

Vječna slava i čast dragoj pokojnici † Nevenki!
 

Ožalošćeni Vaši štovatelji – osobno i kao izvršni odbor  HAZUD/D-a u Baselu


Ilija Šikić – tajnik      Emilija Herceg – dopredsjednica     Dragan Hazler – predsjednik
 

Iskrenu sućut za dragom pokojnicom †Nevenkom izražavaju svi članovi dvije Hrvatske akademske zajednice domovine i diaspore HAZUD/D posredstvm čelništva u Zagrebu:

Nada Landeka- tajnica     Srećko Sladoljev – predsjednik      Petar Vučić – predsjednik

 

CH-Basel, HR-Zagreb,  22. listopada 2014.

Ante Barba Miš: Naučite četiri male riječi!

Ministre Matiću, premijeru Milanoviću, predsjedniče Josipoviću i ini
naučite četiri male riječi

Predmijevam da su rijetki oni koji ne znadu pjesmu Krunoslava Kiće Slabinac, Te tri slatke riječi, ja te volim. Kako sam se naslušao svašta, posebice u izvješćima hrvatske HI (JE)NE o „malobrojnoj indoktriniranoj skupini branitelja kojima manipulira manja interesna skupina“ ter kako sam i sam dragovoljac obrambenog minulog rata, a ne nekakve građanske pobune, nisam mogao ne pohoditi Savsku 66. Ona treća šestica kao znak Sotone nalazi se kod naše vlasti u najvećim državnim tijelima. Čast svima onima koji imaju akademsko obrazovanje, a misle da im je šešir, kapa, položaj i titula vrednija od njihova karaktera i njih samih kao putujućih „Bogova“ bez kojih nema ničega, no oni su za mene samo stubored beskičmenjaka i gospodskih kastora. Valja se zapitati zbog čega oni smatraju da je njihov karakter vrijedniji od karaktera radnika, seljaka, siromaha ili pak  beskućnika kojih je sve više. Zato bih molio da shvate pojam ove četiri riječi koje suštinski određuju sve mlđuljudske odnose, hvala, molim, oprostite i doviđenja (zbogom).

Hvala

Psiholozi ovoj riječi pridaju najveći značaj. Ne čini li vam se da upravo ova riječ ovaj negativan trend i parabolu negativnog fokusa može biti pogled za pozitivan odnos sveukupne inerakcija svakog pojedinca. U prvom redu ovo je itekako osjetljivo u odnosu na vršitelje državne vlasti i stradalnika koji su toj istoj vlasti omogućili položaj, ugled, a bome i plaću koja je višestruko premašila njihova primanja. Kada vas zaboli i nokat nije ugodno, što mislimo kada vidimo ispred sebe ljude u kolicima, kolika je njihova bol i koliko je potrebno njima snage i vjere da sve to izdrže. Nemjerivo. Što im dajemo zauzvrat, pljujemo ih dajući im to kao uzdarje i pravimo se bedaci odgovarajući im da su sami krivi što su iskali i stvorili državu koju smo eto i mi htjeli, ali da su samo neki podobni za visoke stolice i predodređeni da njome upravljaju. Arogancija ministra Matića prevršila je svaku mjeru. Riječ hvala kod svih normalnih pokazuje utjecaj na zajedničku snagu i visoki stupanj odgovornosti među ljudima i pojedincima, bez obzira o kom odnosu se radi, srodnom rodbinskom ili prijateljskom. Nesumnjivo je da se radi o koncentraciji na dobre stvari od postojeće situacije koja u datom trenutku i ne mora biti samo negativna, zar ne. Kakvo nam je to svjetlo na kraju tunela i koje to dobre karakteristike i značajne oznake nude oni kojih se to najviše tiče ni jednom riječju u ovih tjedan dana nisu izrekli svojim anđelima tu jednu slatku riječ, Hvala. Onaj tko ne zahvaljuje na njihovoj žrtvi čije plodove oni sami ubiru, ne shvaća taj odnos kao zajedništvo, ne želi ništa učiniti za takve osobe niti se potruditi da bi se stvorio pozitivan krug. To su Ahasveri i ništa više.

Oprostite

Ideološki fanatici, gdje spada i naša vlast, činili su velika nedjela kroz povijest. Oni valjda misle da će njihova umišljenost i samodopadnost nadživjeti uspomenu na njihove žrtve. Kako drugačije objasniti hvaljenje Matića od premijera Milanovića, kada ovaj višestruko u svom istupu kaže da je ministar Matić, legenda obrane Vukovara. Što su onda za njega devetstotinatridesetosam poginulih branitelja u Vukovaru!? Što je za njega Sajmište ili pekara Đorđa Rajšića koja se obnovi kao i milijun drugih objekata o trošku hrvatske sirotinje. Koja je to država uspjela opstati na neimaštini kada nama ne treba kičma svake ekonomije, proizvodnja!? Je li ikada naša vlast uz spomen hrvatskih žrtava navela imena genocidnih, okupacijskih, silovateljskih, pljačkaških, vandalskih i inih zločinaca, nije pa ni sada ovdje pred stopostotnim invalidima u Savskoj 66. Oproštajna naivnost njima je oklopna zaštita, a našim junacima , u što sam se osobno uvjerio, bilo bi draže da ih pogodi Fagot, nego da ih čuva i o njima brine Fred Matić. Naš predsjednik Ivo Josipović ujedno je i vrhovni zapovjednik Hrvatske Vojske, pa kako može reći u direktnom TV obraćanju javnosti: „ Čini mi se da neki od ovih ljudi imaju problema……….“.

Ne da imaju nego je to očito, ali u te probleme ih je stavila sama naša „narodna vlast“. Oni su svjesni  bili kada su se kao dragovoljci odlučili boriti za svoju državu da u toj bici mogu izgubiti život i samo pukim slučajem preživjeti i na to su pristali onog trenutka kada su se formirale prve obrambene jedinice od dragovoljačkih odreda, pričuve do ustroja hrvatske policije i hrvatske vojske. Niti na kraj pameti im nije bilo da će se ta velikom žrtvom stvorena država njih odreći kao zalogajem revolucije kako to komunjari vole kazati. Naš predsjednik ni jednom gestom, a kamo li riječju nije pokazao ta naše junake i naš narodni ponos ima namjeru zaštititi, a obećaje nam novi Ustav, valjda umjesto parlamentarne diktature smatra da će biti bolja predsjednička diktatura. Ni u jednom službenom obliku se nije odrekao komunizma, upravo suprotno divi se simbolu komunizma i što je još gore policijski izolira hrvatske branitelje u što sam se neposredno uvjerio. Oni koji budu pohodili Savsku 66, neka obrate pozornost u neradno vrijeme na koliko se sve prozora okreću ventilatori klime, bit će mu sve jasno. Ne trebamo se više pitati zašto našem predsjedniku branitelj Veljko Marić predstavlja teret kada nije u stanju za sve loše što je učinjno spram njega i najtežih invalida izustiti samo jednu riječ, oprostite. Netko očito živi izvan vremena kada se žrtvuje svoj rod-hrvatski narod i svoj dom. Je li državni odnos spram ove kategorije ljudi koja je zanemarena od svih unajmanju ruku nepristojno ponašanje, jest, ja mislim i tortura. Pa kada to naš predsjednik ne želi izvinjnje za sve što im je učinjno i što im se sprema, ja ću kazati, laž nikad ne nadživi istinu, predsjedniče, Oprosti!

Molim

Svakodnevni život nije vojni dril i imperativ, no svakako kada bi se ljudi barem donekle držali općih pravila dobrog  ponašanja međusobni život bio bi mnogo ugodniji. Kada kažete nekome, molim, to nije izraz poniznosti već ta riječ predstavlja i znači uljudno izraženu želju ili pak zahvalnost. Da ne ponavljam kako je pristupio naš premijer prilikom svog paradnog dolaska i prodike za javno uštimavanje „dugmetare“ kako bi se branitelji priključili njegovu“kolu“ kazati ću samo ovo. Uljudan način ponašanja uči se u djetinjstvu, tu su roditelji najvažniji koji moraju na sebe preuzeti odgovornost da bi svoju djecu pripravili na pravila koja vrijede od pamtivjeka. Umjesto da je zamolio branitelje i da ih pita što može učiniti za njih, podijelio im je packe da nisu kruha gladni!? Naučna fantastika bi bilo očekivati da će naš „King Kong“ promijeniti svoje dosadašnje mišljenje, odnosno način ponašanja u prvom redu ophođenja. Pitam poštovane čitatelj, koja se majka ne rastapa od miline na ovu riječ i da li početak uljudnosti ujedno jest briga o sebi samome? Na žalost naš premijer je i ovdje pokazao agresivno nametanje u središte pšozornosti. Sam sebi svrha. Svaki kontakt s drugim čovjekom, pa i poznatim i vrlo bliskim, valja započeti izrazom dobrohotnosti. Vjerojatno ste mnogi od vas, poštovani čitatelji ovog osvrta, čuli za priču o Aleksandru makedonskom i Diogenu. Ukratko navodim. U to vrijeme A. makedonski bio je „vrhovni Bog“ dakle, svemoguć. Kako je saznao da postoji učen i darovit čovjek odlučio je i njega pridobiti  laskajući upitom, što može učiniti za takav um, na to mu je Diogen odgovorio da mu se samo makne sa Sunca. Ni ja ni  naša životna zadužnica tj. naši istinski junaci s jedne strane i opća sramota svih nas s duge strane, našem predsjedniku Vlade RH-e, ne želimo ništa više ni manje nego da nam se makne sa Sunca. Kada otvoreno naš premijer brani, uči lagati i kada je spreman i u smrt na sred ulice poslati one koji žele otvoreni dijalog, pa i s pitomcima Kumrovečke partijske škole za zaglupljivanje, već za isto traže uvjet, što drugo kazati nego poštedite nas Premijeru vaše skrbi, Molim.

Doviđenja

Ni ovu malu riječ ja ne čuh u Savskoj 66 od zaštitnika jednakopravnosti zagarantirane i temeljnim zakonom države tj. Ustavom. Ne mogu se u ovom trenutku sjetiti tko je kazao da je smiješak često sunce za žalosne, ali je svakako posprdno otići od simbola naše nezavisnosti bez pozdrava. Dakle, i smješak i ova četvrta čarobna riječ, mora doći iz srca. Kakvo je to srce naših državnih velikodostojnika kada ni ovu riječ ne izustiše!?  Ne rastati se od drugog čovjeka ili ljudi ovom riječju, znači u konačnici da ih nikada više niti ne želimo nikada vidjeti  te da nam je osobno žao što smo ih i vidjeli, zar ne. Dakle, svjesni su oni da je država opljačkala nacionalnu riznicu i prezadužila hrvatsku državu ostavivši javni i unutarnji dug za pet pokoljenja, ali žale što je još na životu iti jedno hrvatsko srce jer oni su još jedina smetnja da i sam oslobodilački obrambeni Domovinski rat bude njihovo vlasništvo. Na taj način ne bi imali smetnje da pamfletiraju kao pošteni hrvatski domoljubi i zato im treba ovo nemilosrdno mučenje hrvatskih bojovnika i stopostotnih invalida, a lošinjsku Jadranku čuvaju za svoju bratiju, rusku braću!? Istina je jedino sredstvo protiv kojeg nema, a u znanosti je mitomanija duševna bolest. Pa kako nama dragovoljcima ne trebaju lašci, gospodo, Doviđenja.

     Ante Baraba Miš