DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI I DAN HRVATSKIH BRANITELJA TE 19. OBLJETNICA *OLUJE”

oluja_zauvijek

PROGRAM SVEČANOG OBILJEŽAVANJA

DANA POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI I

DANA HRVATSKIH BRANITELJA TE 19. OBLJETNICE VRO OLUJA

Knin,  05. kolovoza 2014. godine

PRIJEDLOG 9

odjeća: svečana odora / tamno odijelo

07:30                     DOLAZAK VLAKA S HRVATSKIM BRANITELJIMA IZ VUKOVARA

08:00                     BUDNICA ULICAMA GRADA KNINA

Nositelj: MORH – OS RH (Orkestar  OSRH)

Mjesto: vojarna Zvonimir – Ulica kralja Tomislava – Trg Oluje – Ulica dr. Franje Tuđmana – Trg dr. Ante Starčevića

08:30   DOLAZAK DJECE (BICIKLISTA) I HRVI 100% I SKUPINE
(u okviru projekta „Put istine o Domovinskom ratu“ –  „Putovima naših očeva“ biciklistički maraton Vukovar-Knin)

Nositelj: Ministarstvo branitelja

                               Surađuju: MORH, MUP, protokoli

Mjesto: Trg Ante Starčevića

08:30 MOTO DEFILE MOTO KLUB VETERANA „CROATIA“ – „Ponos ratnih veterana“

Nositelj: Moto klub veterana „Croatia“

Mjesto: Trg Ante Starčevića

DEFILE STARODOBNIH VOJNIH VOZILA IZ DOMOVINSKOG RATA POVIJESNE POSTROJBE „KARLOVAČKI POČASNI VOD ZNG-91“

Nositelj: „Karlovački počasni vod ZNG-91“

Mjesto: Trg Ante Starčevića

09:20  SVEČANOST PODIZANJA DRŽAVNE ZASTAVE NA KNINSKOJ TVRĐAVI

Nositelj: MORH/OSRH (HKoV, HRZ i PZO, ZZP, PZB, KMO i KNGS OSRH)

           Surađuju: Ministarstvo branitelja, MUP, Grad Knin, protokoli

-          uvodna riječ – npr Sandra Stipčić, moderator, gmtbr HKoV (9:20)

-          čitanje imena poginulih i nestalih hrvatskih branitelja u VRO „Oluja“ – g. Joško Ševo i g. Pere Eranović

-          obilježavanje ulaska pripadnika HV u Knin tijekom VRO „OLUJA“ zvonjavom Kninskih crkvenih zvona (9:43)

-          podizanje zastave RH uz intonaciju državne himne koju izvodi Klapa HRM „Sv. Juraj“ (9:44)

(odabir osoba koje drže i podižu zastavu Republike Hrvatske određuje Ministarstvo branitelja u koordinaciji s predstavnicima udruga proisteklih iz Domovinskog rata)

-          prelet MIG-ova

10:00 KRATKI PRIGODNI PROGRAM NA TRGU ANTE STARČEVIĆA

-          Nositelj: Grad Knin

-          Surađuju: MORH/OSRH (ZZP, Orkestar OSRH)

-          moderator: g. Darko Milas

-          Orkestar OSRH izvodi koračnice i domoljubne pjesme

-          čitanje povjesnice VRO „Oluja“

10:15 SREDIŠNJA PROSLAVA NA TRGU ANTE STARČEVIĆA KOD SPOMENIKA HRVATSKE

POBJEDE „OLUJA 95“

-          Nositelj: MORH, MUP, Ministarstvo branitelja, Grad Knin, protokoli

-          moderator:  gđa. Lejdi Oreb

-          dolazak najviših uzvanika na prostor Trga uz postroj ratnih zastava

-          himna Republike Hrvatske (izvodi Orkestar OSRH)

-          minuta šutnje

-          POLAGANJE VIJENCA I PALJENJE SVIJEĆE ISPRED SPOMENIKA HRVATSKE POBJEDE

OLUJA ’95

Vijenac zajednički polažu:

PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE, PREDSJEDNIK HRVATSKOG SABORA, PREDSJEDNIK VLADE RH, MINISTARSTVO OBRANE, MINISTARSTVO BRANITELJA, MINISTARSTVO  UNUTARNJIH POSLOVA (Izaslanstvo  MORH i OSRH, Izaslanstvo braniteljskih udruga, Ravnateljstvo policije), GRAD KNIN, ŽUPANIJA ŠIBENSKO-KNINSKA, OSTALI PREDSTAVNICI LOKALNIH I REGIONALNIH SAMOUPRAVA, POLITIČKE STRANKE

-          molitva

- puštanje golubica u znak sjećanja na poginule i nestale hrvatske branitelje u VRO Oluja

-          PRIGODNA OBRAĆANJA

×        Predstavnik hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata

×        Predsjednik Vlade Republike Hrvatske g. Zoran Milanović

×        Predsjednik Hrvatskog sabora g. Josip Leko

×        Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik OSRH g. Ivo Josipović

10:55  ZAJEDNIČKI MIMOHOD PRIPADNIKA (ORUŽANIH SNAGA RH, POLICIJE), BRANITELJSKIH i STRADALNIČKIH UDRUGA  I DRŽAVNOG VRHA  ULICAMA GRADA KNINA do Crkve Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta

Nositelj: MORH, MUP, Ministarstvo branitelja, Grad Knin, protokoli

11:30 SVEČANA SVETA MISA ZA DOMOVINU u privremenoj crkvi  Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta

Nositelj: Vojni ordinarijat

Surađuju: Ministarstvo branitelja, MORH/OSRH (PZB, ZZP – Orkestar OSRH i Klapa HRM „Sv. Juraj“), MUP, Grad Knin, protokoli

13:00 ZAJEDNIČKI RUČAK  – PODJELA VOJNIČKOG GRAHA

Mjesto: OŠ dr. Franjo Tuđman

Nositelj: MORH, MUP, Ministarstvo branitelja, Grad Knin

POSLIJEPODNEVNI DIO

14:00-18:00  PROGRAM BRANITELJI ZA BRANITELJE

 DRUŽENJE, PRIPREMA TRADICIONALNIH JELA, NASTUP KULTURNO UMJETNIČKIH DRUŠTAVA, PREZENTACIJA RADA UDRUGA I ZADRUGA HRVATSKIH BRANITELJA)

Nositelj: Grad Knin, Udruge iz Domovinskog rata

Mjesto: park i Ulica dr. Franje Tuđmana

18:00-19:00 HUMANITARNA NOGOMETNA UTAKMICA „Hrvatsko srce za Knin

(Veterani 4. i 7. GBR)

Nositelj: Grad Knin

Mjesto: stadion HNK Dinara

19:00 AUKCIJA SLIKA

Nositelj: Grad Knin, Udruge iz Domovinskog rata

Mjesto:  Nova crkva

21:00                     SVEČANI KONCERT

                               Nositelj: Grad Knin

Mjesto: Trg dr. Ante Starčevića

I Kolinda i Josipović služe Luciferu

JOSIPOVIĆ I KOLINDA 1

ZASTRAŠUJUĆE: I Kolinda i Josipović služe Luciferu: ‘Hrvati su Božji, izabran narod, a spasiti nas može samo Bog i desnica!’ –

Ono što mi trebamo je predsjednik koji će spriječiti ulazak Hrvatske u produbljene masonske integracije i pokušati Hrvatsku dovesti do stanja neutralnosti. Mislim da bi to možda mogao učiniti dr. Milan Kujundžić ili eventualno Željka Markić. Idealno bi bilo kada bi ovo dvoje nastupilo zajedno, ali spasiti nas može samo Bog i hrvatska desnica. -

Hrvatski akademik Emil Čić studirao je glazbu u Zagrebu i na prestižnim bečkim fakultetima, dobitnik je nekoliko nagrada, magistrirao na teološkom fakultetu u Zagrebu, autor desetak knjiga, a među najpoznatijima je ona “Povijest hrvatskih neprijatelja”. Bavi se publicistikom i provodi višegodišnje istraživanje na temu masonerije u svijetu.

Ovu priliku iskoristili smo za razgovor s akademikom Čićem na temu masonerije i predsjedničkih kandidata od koji svaki za sebe djeluje u pojedinim masonskim podružnicama.

Obitelj Rothschild i Rockefeller često se spominju kao predvodnici svega zla u svijetu. Kako te dvije obitelji kroz svoje organizacije utječu na naše živote?-

Iz povijesne znanstvene literature, koju neznalice osuđuju bez da su je pročitali i apriorno je nazivaju “teorije urota”, želeći time reći da bi se radilo o hipotezama urota, vidljivo je da su ove dvije obitelji ključne spone svjetskog bankarstva i svjetske masonerije. Sustav masonerije, kao i sustav bankarstva, država ili bilo čega ima svoju hijerarhiju, a obitelj Rotschild i Rockefeller su na samom vrhu hijerarhije britanske monarhije i Wallstreeta u New Yorku. Dakle, možete si zamisliti koliko utjecajni milijarderi imaju utjecaja u korumpiranom svijetu novca i ekonomije Zapada pa i Hrvatska nije iznimka. Na međumrežju, na YouTubeu imate snimak našeg domaćeg biznismena Todorića, vlasnika trgovačkih lanaca i koječega, koji se zabrinuto zgraža što će mu o našem poslovanju reći Rothschildi! Iz toga se vidi da je domaća ekonomija ovisna o kolonijalnom sustavu, od kojeg je još u XIX. stoljeću ovisilo Britansko Carstvo, a od početka XX. st. i sama Amerika, koja od 1913. ima bankarski sustav Federalnih rezervi u kojemu utjecaj imaju i ove obitelji, koje same stvaraju novac ni iz čega, ne proizvodeći pri tome – ništa.  Ovi bankari i biznismeni čimbenik su stvaranja svjetske ekonomske krize putovima burzovnih manipulacija, koje bi zakonom trebalo zabraniti jer svi majstori tržišta unaprijed znaju koji dio tržišta će umjetno dobiti na vrijednosti pa bi trebalo kupiti dionice s niskim vrijednostima jer će vrijednost porasti, i znaju kojem dijelu tržišta će umjetno pasti cijena pa će konkurencija biti uništena. Obitelj Rotschild i Rockefeller su uvijek u vrhu ekonomskih i političkih zbivanja i oni su suvladari koji određuju koja će lutka na koncu postati političar da im služi.

David Rockefeller oko 1973. g. zamislio je, a potom i osnovao Trilateralnu komisiju. Njezina je članica i kandidatkinja za predsjednika Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović. Ako ona dođe na vlast, znači li to da Hrvatska pada u ruke Rockefellera i kako će njezino članstvo u Trilaterali utjecati na Hrvatsku?-

Trilateralna komisija jedno je od izvršnih organa svjetske masonerije. Danas u toj komisiji Europu navodno zastupa 175 članova, SAD 120, a Japan 85. Dio priče o tome ispričao je i publicist Daniel Estulin u knjizi “Istinita priča o družbi Bilderberg”. Družba Bilderberg je savjetodavno tijelo, a ispada da je Trilateralna komisija jedan od izvršnih organa koji provodi koncepcije vladavine nad različitim državama Europe i ostatka svijeta. Predsjednik Europske unije van Rompuy je npr. istovremeno posjećivao Družbu Bilderberg i Trilateralnu komisiju i odjednom je on, anonimna osoba bez karijere poznate iz knjiga ili popularnih medija, odjednom postao predsjednik Europske unije. Tko ga je birao? Nitko.

Ovakva tijela beznačajnim osobama, lutkama na koncu, umjetno stvaraju karizmu i popularnost i odjednom njihovi ljudi zaduženi za nadzor nad novcem, državama i vojskama, postaju popularni, razvikani i izabrani na važne državne pozicije. Zašto? Jer se zna da će poslušno izvršavati zadatke koji im je zadala središnjica sveukupnih strateških planiranja upravljanja svijetom. Iz svega je vidljivo da su osobe koje izrone iz sjene Skupine Bilderberg ili Trilateralne komisije predstavnici svjetske vlade u sjeni, koja još nema naziv “Svjetska Vlada”, ali kao takva djeluje, varajući državljane svih država i namećući štetnu ekonomsku politiku preko koje sav novac dolazi pod njihov nadzor, a umiranje ekonomije većine država biva u funkciji pokoravanja tih država kroz dužničko ropstvo, kojim svi bespogovorno slijede Velikog Brata i Centralu svjetskog planiranja.Iz Hrvatske se u Trilateralnoj Komisiji nalaze Kolinda Grabar Kitarović, tajnica NATO saveza, odvjetnik Marijan Hanžeković, koji je mason najvišeg 33. stupnja, s uzornom jugoslavenskom biografijom svoje obitelji i Franjo Luković, član Rotaryja – regrutnog centra masonerije i ujedno šef Zagrebačke banke. Dakle, mason/iluminat David Rockefeller i njegovo društvo u Trilateralu ne pozivaju one koji i sami nisu dio masonskog uvjerenja i sustava, pa tako ni Kolinda ne bi bila tamo da nije pokorna sljedbenica ideje masonskog svjetskog sustava. Trilateralna komisija ima i u Srbiji svoju udrugu “Most Istoka i Zapada” koju vodi novinar Jovan Kovačić, koji je član izvršnog komiteta Trilateralne komisije, a u toj se Komisiji nalaze i bivši ili još uvijek aktualni ministri Srbije, iako Srbija nije ni u NATO-u ni u EU. Točnije, prema članku iz srbijanskog “Blica” od 16. rujna 2013. njihovi članovi Trilaterale su Jovan Kovačić, državni sekretar Ministarstva za energetiku Dejan Novaković i bivši dužnosnik “Nove demokratije” Tahir Hasanović, siva eminencija poslovne i političke “elite”.Iz toga je jasno da će jugoslavenska – pročetnička politika sadašnje vlade u Hrvatskoj, koja sluša iste gospodare, u Kolindi Grabar Kitarović imati vjernu suradnicu srbijanskih članova Trilaterale pa hrvatska politika u novom sastavu neće smetati ujedinjenoj državi “Zapadnog Balkana”, kao prijelaznom obliku prema svjetskoj državi. Jer kako stvoriti svjetsku državu Trilateralne vlade u sjeni, ako se prije toga kod nas, na granici Zapada i Istoka, ne stvori neka vrsta jugoslavenske regije u Europskoj uniji? Nema nikakve sumnje da će Kolindica biti vjeran jugoslavenski suradnik svih članova Trilaterale, tim više što je svjetska masonerija početkom lipnja 2014. u Beogradu imala svjetski skup istomišljenika pa je Beograd u masonskom svijetu iznova dobio na važnosti.

 Niti njen protukandidat nije daleko. On je počasni član Rotary kluba, odnosno masonske podružnice, ali je i član masonske lože. Tko upravlja Josipovićem i po čemu se on razlikuje od Kitarović?

Što se tiče Josipovićeva članstva u nekoj višoj razini masonskih loža, za sada o tome nemamo solidnu evidenciju, ali masonom niže razine može se smatrati svakoga tko je član Rotary ili Lyons klubova jer ih je osnovala masonerija. A Ivo Josipović je rotarijanac pa se pouzdano može smatrati da je član rotarijanske masonerije i gotovo svi važniji političari RH završili su ondje, pa i neki crkvenjaci. Ono po čemu se Josipovića i ljude oko njega može situirati u masoneriju jest činjenica da su on i klika oko njega u svibnju 2013. godine s masonskom središnjicom svih svjetskih loža, Velikom Britanijom, sklopili tzv. strateško partnerstvo, a to znači da je Josipović postupio poput engleskog agenta koji strateško partnerstvo sklapa sa strateškim hrvatskim neprijateljima Englezima koji su kroz cijelu povijest, duže od 150 godina, svoje nade i aktivnosti polagali na stvaranje Jugoslavije pa zatim Zapadnog Balkana i podupirali su suvremeno četništvo i komunizam, što se jako lijepo vidi iz činjenice da su 2012. i u lipnju ove godine Beograd učinili svjetskim središtem okupljanja masonerije. Britanija je začetnica organiziranja i širenja masonerije pa kada netko sklapa saveze s takvom državom, onda je jasno da on naprosto mora biti član njihove masonerije jer ubitačno loša politika u korist svjetskog sotonizma/masonerije daje legitimaciju o duševnoj i duhovnoj razini predsjednika koji takva savezništva sklapa. A o činjeničnim prosrpskim potezima da i ne govorimo. U medijima je više puta naglašavano da mu je savjetnik Dejan Jović jedan od deset najutjecajnijih Srba i da se taj školovao i došao je iz masonske Britanije. Dakle, nastojanja oko uspješnog uvlačenja Srbije u Europsku zajednicu i to tako da Beograd opet postane središte ovih prostora – pomno je isplanirano i vođeno iz svjetskog centra masonske moći. Što se usporedbe Kolinde i Josipovića tiče, razlika je nikakva. Trilaterala i Bilderberška skupina dio su istog zapovjednog centra i provode isti plan pa je jedino što se mijenja je opći dojam kod hrvatskih glasača i desnice. Desnica zna da je Josipović četničko-britanska figura i budnim okom prati sve događaje, tako da Josipović i kompanija nikada ne znaju kada će puknuti granica strpljenja hrvatskog naroda. Masa misli da je s Kolindom sve u redu pa bi tako došlo do razmaženog uspavljivanja narodnih masa i to je cilj promjene igrača: smiriti strasti i dopustiti da isti takav igrač Hrvatsku preda natrag u staro kolonijalno ropstvo, dok većina spava. To hrvatska desnica ne razumije i zato je ova igra koju se provodi s mogućnošću promjene igrača vrlo opasna. Masonerija igra igru stvaranja jedne svjetske države, a EU je prvi korak prema tome cilju i pri tome Kolinda Grabar-Kitarović, kao poslušnica Trilateralne komisije, ima isti zadatak uvlačenja Srbije u zajedničku državu s Hrvatskom. Mi možemo posumnjati da se dvije masonske struje bore za utjecaj u Hrvatskoj: englesku masoneriju bi predstavljao Josipović, a američku Kolinda (NATO), ali ako znamo da i američka masonerija zapovjedi dobiva iz Londona i da je i Obama engleski igrač, onda razlike ima samo u nijansama. U EU su ugurali pravoslavnu Grčku i Rumunjsku, a da bi zaokružili teritorij moraju uvući i Srbiju. U tom slučaju Hrvatska je potonula u još težu situaciju od one u kojoj se nalazi sada.

 Kitarović je kako je predstavljaju “desni” kandidati, koju će vjerojatno masovno birati i vjernici, katolici. Možete li našim čitateljima objasniti na koji je način članstvo u Trilaterali ili pak u nekom masonskom klubu oprečno s katoličanstvom? Može li se netko predstavljati vjernikom i svjesno pružati ruke Rockefelleru i masonima?

O tome govore papinske enciklike u zadnjih dva i pol stoljeća, čije je naučavanje neopozivo. Citirat ću Mladena Lojkića koji je to prikazao u svom publicističkom djelu “Masoni protiv Hrvatske”:”…Katolička crkva je jasno prepoznala vezu između masonstva i sotonizma te se žestoko odupirala tom pomahnitalom “luciferijanskom modernizmu”. Nakon bule In Eminenti Apostolatus Specula kojom papa Klement XII. 1738. godine ekskomunicira slobodne zidare proglašavajući ih neprijateljima kroz stoljeća te bule Inscrutabili u kojoj papa Benedikt XIV. 1776. godine također osuđuje masonstvo, u 19. stoljeću slijedi čitava serija bula i enciklika. Papa Pio VII. u osudi slobodnog zidarstva izdaje 1821. godine encikliku Ecclesiam, papa Leon XII. 1825. godine encikliku Quo graviora, a papa Pio VII., 1829. godine encikliku Traditti. Papa Pio IX. u vremenima masonske histerične ekspanzije pokušava upozoriti svijet na masonsku neimarsku religiju kojom slobodni zidari vješto manipuliraju i osvajaju Zemlju. Pontifikat pape Pija IX. trajao je najduže u povijesti papinstva (1846.-1878.), a ostat će poznat i po tome što kao Talijan nije htio predsjedavati nacionalnom ligom u “svetom ratu” protiv Austro-Ugarske Monarhije”, a to nije učinio zato jer je masonska Italija krenula u rat protiv katoličke Austro-Ugarske.Da nastavim: “… Protiv masonstva papa Pio IX. izdao je nekoliko bula (…). Bulom Et si multa Papa prvi put proglašava masonstvo djelom Sotone. Papa Pio IX. smatrao je da je masonstvo mogao stvoriti i proširiti diljem svijeta samo vječni neprijatelj Gospodnji, Sotona te da je stoga masonstvo “dostojna kći” Sotone.

Pošto je papa Pio IX. sazvao Prvi vatikanski koncil 1869. godine, masonski luciferijanci istovremeno u Napulju sazivaju svoj “ekumenski koncil”. U halucinogenom deliriju sa svog koncila slobodni zidari vrište: Katolička religija je laž. Njezina vladavina je kriminal! (…) Najveće upozorenje svekolikom ljudskom rodu na opasnosti kraljevstva Sotone i osudu masonske sekte izrekao je papa Lav XIII. svojom enciklikom Humanum genus (ljudski rod) …” To je ono protiv čega se masonerija bori i danas, ali zakulisnim igrama podrivanja i osvajanja Crkve. Razni nemoralni lobiji njihovo su djelo pa je jasno da nitko tko bi bio katolik ne smije za saveznike imati masone, a kamoli služiti im. Masoni i tajna društva poznata su po tome što negiraju postojanje Boga, a opet vrlo su često uhvaćeni u raznim ritualima po čemu možemo zaključiti da u nešto ipak vjeruju. Kome vjeruju masoni i u čiju čast djeluju? O kakvim ritualima je riječ? To je, između ostalih, najljepše objasnio američki mason 33. stupnja Albert Pike (1809. – 1891.) u svome djelu “Moral i dogma” koje sam uspio nabaviti. On je izravno izjavio da masonerija obožava Lucifera i da se bori protiv kršćanskog Boga. Njegova izreka glasi: “Svijetlo će konačno nadvladati mrak. (…) A Lucifer bog svjetla i bog Dobra bori se za čovječanstvo protiv Adonaja, boga mraka i zla.” Masonerija je pobrkala, tj. izokrenula kategorije i đavla proglasila bogom dobra, a našeg Boga, biblijskog Adonaja, proglasili su bogom mraka, a budući da je njegova glavna predstavnica kršćanska Crkva, ruše je na sve načine i daleko su odmakli u tome. Masonski rituali povezani su s njihovim članstvom u 33. različita stupnja, a masonerija je podijeljena na ateističku i deističku. Deistička masonerija je ona britanska, a francuska masonerija je ateistička. Budući da je britanska kraljica ujedno vrhovni poglavar masonerije i Anglikanske Crkve, jasno je da jedan dio masonskog bogoslužja predstavlja i anglikanska Crkva koja je za njih jedan od stupnjeva poznavanja Boga i jedan od načina bogoslužja. Masonerija ima i svoje čisto sotonističke crkve pa iako one ne izgledaju povezane, nema nikakve sumnje da im je inspirator isti jer im je i “moral” isti. Poznati Englez David Icke, a i neki drugi autori, govore o tome da za potrebe dvora služe sotonističke mise, a čitao sam i o tome da se prinose ljudske žrtve. Po tome je posebno poznat jedan ogranak masonerije koji je toliko zaštićen da se o tome javno i ne govori.Ima li Hrvatska uopće u ovom trenutku kandidata koji nije na TI s masonerijom, odnosno kandidata koji prepoznaje zlo skriveno u tajnim društvima.

Je li moguće da će Hrvatska (p)ostati masonska podružnica, odnosno zemlja marioneta? Što nam je činiti?

U Apokalipsi/Otkrivanju jasno je rečeno da će se u doba Antikrista, Antikristu pokloniti sve države, dakle svi puci i svi narodi, ali neće i izabranici. Sv. Bogorodica je na zagrebačkom cenakulu g. 1996. poručila: “Ja ću pobijediti preko vas”, dakle, preko hrvatskih katolika. U tome je naša nada jer je svjetsko carstvo zla pred konačnom realizacijom. Ono što mi trebamo je predsjednik koji će spriječiti ulazak Hrvatske u produbljene masonske integracije i pokušati Hrvatsku dovesti do stanja neutralnosti. Mislim da bi to možda mogao učiniti dr. Milan Kujundžić ili eventualno Željka Markić. Idealno bi bilo kada bi ovo dvoje nastupilo zajedno, ali spasiti nas može samo Bog i hrvatska desnica. Stvari su predaleko otišle.

preneseno sa www.dnevno.hr

Autor; Zrinka Kasapić

via: www.HAZUD.Hr 

Otvoreno pismo Hrvatskom Saboru Fra Martina Planinića

Fra Martin Planinić
Župni ured Ploče-Tepčići
88268 Biletić Polje

                                                                                Hrvatskom Saboru
                                                                                Trg sv. Marka 8
                                                                                Zagreb

 

OTVORENO PISMO

Cijenjeni Naslove!

Prošle su već četiri godine od početka suđenja Dinku Šakiću. Domalo će proći i pet godina (21. travnja 1998.) otkako se kazalo u «Press klubu» na Televiziji: «Suđenje Dinku Šakiću trebalo bi Hrvatskoj biti prigoda da zauzme stav prema NDH.»

Sve što bi trebalo biti ne znači da je bilo. Zato pitam: Je li «suđenje Dinku Šakiću (bila) prigoda Hrvatskoj da zauzme stav prema NDH?» Vjerojatno je ta prigoda, što ju je «Press klub» «reklamirao», prošla mimo Hrvatske i Hrvatska mimo nje. Dinko Šakić, koji je osuđen 99 dana zatvora za svaki dan što ga je proveo u Jasenovcu, još trune u zatvoru iz kojega ne će živ izaći. A stavovi prema NDH? Ostat će kakvi su bili 15. svibnja 1945. Neizmijenjeni, pokazuje «22. aprila» kad se svake godine sastaju jasenovački posjetitelji na odavanje djelomične počasti jasenovačkim žrtvama i još više na protuhrvatsku trač-partiju. Bez pokrića! Da je kojom srećom Hrvatska zauzela kakav-takav stav prema NDH, ozbiljnije bi se govorilo u Jasenovcu.

Nisam protiv odlaska u Jasenovac. Neka se ide i ove godine, ali 22. travnja, a ne «22. aprila» kao do sada, i onda će se paziti što će se ondje govoriti. Ako ovogodišnji posjetitelji žele biti ozbiljniji, neka se prije svoga odlaska u Jasenovac pozabave pitanjima:

  1. Je li NDH bila naša država?
  2. Jesu li ustaše i domobrani bili naši vojnici?
  3. Je li država, koja je imala: svoj teritorij, svoju vojsku, svoju policiju, svoje sudstvo i svoju novčanu jedinicu, imala pravo na obranu od svojih neprijatelja?
  4. Je li zločin što je takva država imala svoje obrambene mehanizme: što je nakon provedenoga postupka osudila «seljake» koji su na svojim poljima glumili poštene zemljoradnike, a noću se popartizanili i napadali hrvatske vojne položaje; što je netko osuđen jer je uhićen na djelu kako, po partizanskom zadatku, trga vezne žice ili stavlja eksploziv pod vlak, poštu ili neku drugu javnu zgradu?

Primjeri kolektivnih kazna nakon oružanih napada i bježanja zatočenika pokazuju da je u Jasenovcu bilo i zločina. No, to nitko ne niječe.

Tko ne priznaje NDH svojom državom, a ustaše i domobrane svojom vojskom, taj, razumije se, nema ni razloga ni prava kajati se za ustaške zločine u Jasenovcu. Tko drži, kako se, unatoč ne priznavanju NDH svojom državom, a ustaša i domobrana svojim vojnicima, mora kajati za ustaške zločine u Jasenovcu, neka odgovori: Je li se ikada (po)kajao za američko bacanje osiromašenoga urana na Irak u prvom zaljevskom ratu? Ako to nije učinio zato što Amerika nije naša država i što njezini vojnici nisu naši, onda, zbog istih razloga, ne bi se smio kajati ni za ustaške zločine u Jasenovcu. No, to ne znači kako on ne bi smio, na temelju golih činjenica, proučavati ustaški pokret, NDH i Jasenovac u njoj. Tko se upusti u pošteno istraživanje Jasenovca morat će potražiti odgovor i na slijedeća pitanja:

  1. Kad je počelo i završeno prekopavanje Jasenovca?
  2. Jesu li utvrđeni ne samo ustaški tragovi nego i tragovi anglo-američkog bombardiranja?
  3. Je li ustanovljen približan broj jasenovačkih žrtava na temelju iskapanja?
  4. Koliko je identificiranih žrtava?
  5. Koliko je neidentificiranih?
  6. Koliko ih je nakon identifikacije pokopano u obiteljskim grobnicama?

I, kad bi bilo moguće ustanoviti stvaran broj žrtava na temelju iskapanja, bilo bi i tada nemoguće ustanoviti približan broj nevinih žrtava, jer je zasada nemoguće odgovoriti:

  1. Zašto su zatočenici odlazili u Jasenovac?
  2. Kako su završili u Jasenovcu: prirodnom smrću, smrtnom kaznom nakon provedena sudskog postupka, kao žrtve kolektivne krivnje?

            Kad već dosada nije ustanovljen ni približan broj stradalih, a pogotovo način na koji su stradali, pa čak ni od koga su stradali, kako je moguće sve to pripisati ustašama?

Zato imajmo na umu: ljubav prema istini i pravičnosti nalaže svima onima koji su zaduženi za opće dobro, posebice državnim tijelima vlasti i politike da ne dopuste iskrivljivanje povijesne istine uvećavanjem ustaških i prebacivanje tuđih zločina na ustaše, kako posjet Jasenovcu ne bi bio ponovni Bleiburg okrutno poubijanih ustaša, domobrana i ostalih civila.

 

Uz pozdrav do izvješća o mojoj obilježbi Jasenovca 22. travnja ove godine.

Ploče-Tepčići, 26. ožujka 2003.                                                      Fra Martin Planinić

________________________________________

U prilogu dostavljam svoj dopis «Hrvatskom informativnom centru od 15, ožujka 2003.», gdje je usputno, ali ne i bez razloga, spomenut i Jasenovac.

Naknadna bilješka: Budući da nisam dobio odgovora, nisam Saboru ni slao svoje obećano izvješće. Fra Martin Planinić

Marija Dubravac: Sveti Martin hrvatski

Sveti Martin hrvatski

 

Mračak pao panonskom nizinom

U kućici  suha trijeska gori.

Otac  Hrvat s nejakim Martinom

O svecima katoličkim zbori.

U ruci mu knjiga pohabana,

A u knjizi divnoga li krasa!

Ljudi časni, milost Bogom dana,

Ljudskom rodu da izmole spasa.

Petar, Pav’o, Jakov i Andrija,

Filip, Toma, Šimun, Sveti Ivo…

Časnih ljudi cijela ”kupmanija!”

Otac čita, mališ prati živo.

Najedanput uzdisaj se krao,

Bol i tuga  ovladaše sinom.

”Ružno si mi ime oče dao,

Pa me zovu ”smrdljivim Martinom”.

Ličim kukcu od kojeg svijet bježi,

Kud god krenem ”Martin” sramoti me.

Svakim danom srdašce mi teži

Da promjenim to ogavno ime.

Što me nisi zvao Tomislavom,

Zvonimirom il’ možda Stjepanom?

Ličio bih Hrvatiću pravom,

Zvali bi me kraljem ili banom.

Je l’ ti oče krivo ili milo,

Slušaj molbu nesretnoga sina:

Daj mi ime ma koje god bilo,

Ne mogu se smislit na Martina.”

Malom sinku vrela suza vrca,

Niz obraze ko da biser pada.

Brižni otac stisnuvši kraj srca

Svog jedinca utješio rada:

-  Moj sokole, mali Hrvatine,

Uzdanico našeg roda časnog.

Ime tvoje, ime od starine,

Poteklo je od čovjeka krasnog.

Međimurje kolijevka mu rodna,

Hrvatska nam dična pokrajina.

Othranila zemlja naša plodna

Crkvi svetoj velikoga sina.

Tvoj imenjak poganin bijaše

Vojnik – časnik, cara, sred Galije.

Jednog dana prosjak vapijaše:

”Pomoć ljudi, pomoć, hladno mi je!”

Svijet bezdušni bogca zaobiš’o,

A bila je, ranko, zima ljuta.

Tvoj imenjak siromahu priš’o,

Nema prosjak halje ni kaputa.

Dobri časnik tužno proplakao

Bolan pogled na jadnika svrni.

Svog mu plašta pola odrezao;

”Uzmi brate pa se zaogrni.”

Zasp’o Martin, a netko mu zbori,

Čuje riječi Isukrsta Boga.

Na leđima plašt mu se vijori,

Rukom nježno gladi slugu svoga.

-  O Martine, o moj dobrotvore,

Svojim plaštem ti me zaodjenu.

Kada stigneš u nebeske dvore,

Uživat ćeš plaću zasluženu.

”Tad se sinko Martin obratio,

Od pogana posta čovjek novi.

U Kristovu vjeru se krstio

Sveto pismo žarom srca slovi.

Propovijed’o ravnoj Panoniji

I još dalje odvela ga želja,

Italiji, slavnoj Dalmaciji…

Hranila ga snaga Spasitelja.

Slušao je mudrog Hilarija

Sakupljao sva nebeska blaga.

Jerbo sine, Bogu dragom prija

Stvor ponizan, a protivnik Vraga.

Ime ‘svetac’ zaradit se mora,

Strmi puti do svetačke slave.

Skromnost, patnja, kušnje odozgora,

Nema vijenca bez muke krvave.

Tvoj imenjak siromašak bio,

Odjeća mu sveđ u zakrpama.

S patnicima zalogaj dijelio,

Mio stvorak, a dobrota sama.

U čast Kristu diže samostane,

Opatom ga svetim braća zvala.

U pokori provodio dane,

Žrtva njeg’va blagoslovom cvala.

Pričalo se o njem nadaleko,

Pobožnost mu veličali ljudi.

I tad narod jednoglasno reko:

Oj Martine, ti nam biskup budi.

Zgražali se opati crkveni,

Zar će bogcu štap biskupski dopast?

Zar će pred njim klečat na koljenim’,

Neće l’ mahom biskupija propast?

Zar pastiru to stvorenje liči,

Blijedo, ružno, ispijena lica?

Biskupija da se njime diči?

Da im biskup bude neznalica?

A naš Martin pobjeg’o u sijeno,

Poput miša skrio se i moli:

-  Moj Isuse, nek je određeno

Da gladujem sred zemaljske doli.

Ostavi me s mojim bijednicima

Nek sam vječno siromaha slika.

Udobni me prijesto ne zanima,

Daj da živim životom patnika.

Martin moli, a narod dolazi,

Guska bijela gače oko sijena.

De Martine, iz sijena izlazi,

Biskupska ti halja donešena.

U Toursu gradu francuskome,

Siromašak biskupom se zvao.

Vječni ponos rodu hrvatskome,

Jer je Kristu pola plašta dao.

Jučer biskup, danas svetac pravi,

Krasan uzor čestitog življenja.

Hrvatski ga narod štuje, slavi,

Putokaz je sigurnog spasenja.

Po Martinu mnoge crkve slove,

Spomendan mu širom Domovine.

Po njem narod djecu svoju zove,

Po njemu si i ti nazvan, sine.

Kud ćeš ljepšeg imena od svoga,

Njim se diči kud ti noga krene.

Tvoj imenjak obuk’o je Boga,

Nek i tebe vjerom zaodjene.

Od starina, baka tvoja reče,

Ostala nam tradicija fina:

Na Martinje selo gusku peče,

Na Martinje blagoslov je vina.

Nigdi sinko lijepih običaja

Ko u Zemlji mrtvih pradjedova.

Sa svecima Hrvat prošlost spaja,

Čvrst mu temelj u vijeke vijekova.”

Otac prič’o, sinku lice sjalo,

Zagrlio brižnog roditelja.

Srdašce mu u grud’ma igralo,

Očice mu sjale od veselja.

Uskliknuo: ”Tato moj voljeni,

Stijeg Hrvatstva nek mi čelo kiti.

Dično ime nadjen’o si meni,

Ja sam Martin – i Martin ću biti!”

 

Marija Dubravac Brisbane