Karl Kutniak: Zar je veliko čudo da nas zaobilaze investicije i investitori

Karl Kutniak

karlkutniak@gmail.com

Germany-Croatia

31. srpnja 2014.

Zar je veliko čudo da nas zaobilaze investicije i investitori dok na čelu RH stoje dva licemjera i manipulatora, YUsipović i Milanović – ili dokle ćemo trpjeti ovo terorističko državno ludilo njihovog rezanja i ova glupa Grčićeva komentiranja?

Drage moje sestre, draga moja braćo i dragi moji hrvatski prijatelji!

Vi svi, koji iskreno volite našu hrvatsku Domaju, bez obzira na Vašu vjersku pripadnost i političku orijentaciju, ove su misli poklonjene i napisane za jedan savez zajedništva i boljitka, gdje će svaka kritičnost biti pozdravljena, diskutirana i izražena u traženju i iznalaženju optimalnog rješenja za sretniju budućnost svakog hrvatskog građanina, a gdje će nam jednog dana naše kćeri i sinovi odlaziti van na specijalizaciju, ali će ih vući ljubav i čežnja za što skoriji povratak u njihovu – našu Domaju!

Hrvatska opet šuti, dok crveni ili plavi teroristi caruju, luduju svojim degutantnim izjavama u medijima i zatvaraju nevine ljude poput mog prijatelja Ivana Pranklina, dok ne tako davno ova bijedna kuhana nogica predstavlja neki svoj nacrt novog USTAVA, za koga?

Za Dejana Jovića ili Srboljuba Živanovića? A koji u suradnji s Svetozarom Livadom ovih prošlih  mjeseci opljuvali slijedećeg hrvatskog sveca i pretvorili ga u najvećeg zločinca! Ali kuhana nogica ide sada svojom perfidnom umišljenosti još dalje, odlazi u Tuđmanovu rodnu kuću u Trgovišću  pa zatim u Titovu u Kumrovcu, kojeg li samo licemjerja i podlosti – on se usudi uspoređivati najvećeg zločinca hrvatskog naroda sa jednim Sv. Franjom, pa priča ta neznalica o ekonomijama i boljem životu za vrijeme njegovog kumrovačkog druga u “regionu”? Dok gotovo  istovremeno njegov Porfirije Perić “neizmerno voli beo” Zagreb, malte ne kao lud ili je stvarno lud ili se samo pravi malo lud?! Dok njegov Ratko Dimitrović iz onoga beogradskog pašaluka samo nekoliko dana poslije njegovog ustoličenja u Zagrebu puca u Večernjim novostima (VN) iz svih pokretnih i nepokretnih ratničkih velikosrpskih alata po katoličkoj crkvi u Hrvata i pretvara u Viktor Novakovom stilu sve hrvatske svećenike u koljače, dok popa Đujića vidi “zamenikom” Svetog Save, ali zato je tu nama u “belom” Zagrebu došao “čovek dijaloga”, Ratko Mladić, pardon Perić! Svi oni iz pašaluka su za dijalog po sustavu Vasilija Krestića i Milorada Ekmečića, pa šire laži o Hrvatima tako dugo, dok svi ljudi po “vascelom svetu ne poveruju” da je to jedina istina – ona “čuvena velikosrpska istina” od još čuvenijeg lašca, nego što su ovi sami, zvanog Viktor Novak i njegovo Till Eulenspiegelovsko djelo: Magnum Crimen, opremili li ga najmodernije na engleskom i srpskom jeziku 2011., dok se u nas naše guske i gusani ponašaju kao da to bilo u prošlom “veku”, kažu to danas ljudi lažnog dijaloga, dok u Dubrovniku 15. srpnja 2014. mali SLOBA “zbližio” svojom dijaloškom kulturom dva naroda!

Samo koja dva naroda, oni što mu “veruju”, kao njegova velebna promotorka Vesna Pusić ili možda mislio čak i na mene – moguće i to, ako se tamo na Stradunu najeo ludih gljiva? Čovek lud otišao jesti ludih gljiva i “poludeo”! Čudnog li velikosrpskog “sveta”, sve tako blizu, a u istinu sve toliko daleko, dobro da ne reče još i to: Tko nas samo tako lepo bre zavadi?  Možda “hteo bre da kopira Lepu brenu, onu pevaljku, što tako lepo 18. studenog 1991. pevaše i plesaše njihove velikosrpske čajke sa drugim čajkušama i četnikušama u Vukovaru”, dok  ovdje Večernji list traži od poštenog hrvatskog svijeta da prolijeva suze za slomljenom rukom ove velikosrpske drolje i čajkuše, i bog sačuvaj tko se glede ove velikosrpske drolje usudi “negativno” zboriti – odmah mu brišu sve priloge na internet forumima! Kojeg li kukavnog svijeta u tome Večernjem listu po redakcijama, očito se udomile tamo neke Radmanove i burduševe sponzoruše pa se oslikavaju kao i on opet u Srbu, slaveći četničke zločine nad Hrvatima 1941. kao neki slavodobitni antiFašistički ustanak, kako reče četnik Milorad Pupovac, prvi u Evropi! Kojeg li samo ludila, njegova cijela obitelj sami četnici i velikosrbi, brat mu isto ode u četnike SAO-Krajine i danas on glumata pred naivnim svijetom nekakvoga tobožnjega antiFašistu, to nije više ni luda kuća, to je gore od najgorega, to je otpad otpada i takva ološ zamalo da ne postane EU parlamentarac RH zahvaljujući jednom Zoranu Nulanoviću! Taj ljudski otpad zvan Milorad Pupovac, koji očito nikada nije pročitao od dr. Sekule Drljevića: Balkanski sukobi 1905 – 1941 ili od Svetozara Pribičevića ono njegovo pismo iz azila u Parizu njegovim Srbima 1934. usudi se govoriti o nekoj lažnoj antiFašističkoj borbi u Srbu 1941., pritom ne govoreći istinu o tisućama i tisućama pobijenih nedužnih Hrvata od 1918. do travnja 1941. od krvničke ruke njegovih velikosrba i četnika – on ili je lud ili se naivno pred svijetom pravi lud ili mu noge smrde! Znači njegova velikosrpska četnička bratija najprije pobije ili planira pobiti na stotine tisuća Hrvata samo zato što su bili Hrvati i kada se ti isti Hrvati osvijeste i formiraju, stanu braniti, onda su to ustaški koljači. Upravo na isti način isti ti četnici danas na čelu sa Miloradom Pupovcem govore o Domovinskom ratu i OLUJI95, pa tko je tu onda lud?

Ovo se može dogoditi samo Hrvatima, kada bi Švicarci i drugi narodi znali cijelu istinu o ovome što ja pišem, proglasili bi nas maloumnima, de facto to i jesmo, jer dozvoljavamo bivšim zločincima na bojnom polju, ali i ovima za katedrom u liku jednoga političkog kriminalca kao što je to Milorad Pupovac širiti mržnju među hrvatskim građanima, stalno i neprekidno sustavno remetiti razvoj RH!

Dok hrvatska i hrvatski narod ne dobije jednoga Viktora Orbana na čelo vlade i za predsjednika, u Hrvatskoj nema nade za privredni i društveni napredak, vjerujte mi to, dragi moji prijatelji!

Te sitne fore koje sada prosipaju glede Ratka Tomljanovića i njegove mlade darovite kćeri nekakvi veliki hrvatski rodoljubi u VL ili nekim drugim medijima glede njihovog “izdajstva”, a koji se nakrali svega i svačega zajedno sa njihovim adlatusima poput jednoga Miljenka Jergovića, a koji kao dežurni forumaš i veliki “pisac” ubire mjesečno nepunih 10.000€ za svoje “velebne umjetničke uratke”, da bi se te pseudo elite održale na vlasti uz sve represivne metode koje su sprovodile na Marku Franćiškoviću i sada nad mojim prijateljem Ivanom Pranklinom gdje danas narodu prodaju muda pod bubrege u formi novih rebalansa i rezova, pa ih valja u budućnosti zaposliti kao sezonce za jesensku i proljetnu rezidbu!

Očito su se samo zato i specijalizirali, a moguće je i doškolovanje u pošumljavanju – na Golom Otoku! Bilo bi dobro, da se svi ti danas veliki Hrvati od Miše Kovača, Tereze Kesovije do Dragana Čovića, Gorana Karana, Arsena Dedića prisjete svojih izjava i potpisa i pogreba oca prije 24 godine i više, ako je njihova pamet kratka – moja nije!

Upravo taj Dragan Čović, a koji se onomad potpisavao ćirilicom kao i onaj veliki sarajevski dernikaš Miljenko Jergović, a upoznao sam ga na pogrebu Vlade Šoljića – bilo bi mu pametnije staviti flaster na usta i povući se iz politike, jer će ga putar na glavi topljenjem ugušiti!

Opetovano govorim, najveći problem Hrvata su Hrvati sami!

Upravo takovi gore navedeni dozvoljavaju da Pupovac i bratija i dalje uče, pored svih danas istraženih i nepobitnih povijesnih dokaza i saznanja, mlade hrvatske naraštaje neku njihovu lažnu povijest, dok većina Hrvata nezainteresirano i uplašeno uporno šute, umjesto da se svi pretvore u jednog Matiju Gupca! Sve je naopako u toj našoj Hrvatskoj – a onda se svi zajedno sa burdušem i onim ZAMPA – mafijašem YUsipovićem čudom čude, kako nitko ne želi u Hrvatskoj investirati!?

Pa kako i bi, kada to više ne želi ni mlada tenisačica Alja Tomljanović, sagledala uspješna sportašica da je Hrvatska prepuna burduša, kuhanih nogica, NUlanovića i pripovjedača lažnog rasta BSP Grčića, udbaša Perkovića, sve sami praznoglavci, ali koji jako dobro žive na grbači napaćenog hrvatskoga naroda, kojem ovaj mora financirati i odvjetničku odbranu u Muenchenu za njegove udbaške zločine i umorstva po želji krdovođinog pulena i druga Mike Špiljka za samo nekih milijun eurića. Ovaj burduš Grčić nije čak u stanju u svom podnesku EK prikazati kalkulaciju za Pelješki most, ali je zato taj kumrovački đak i sada profesor na univerzitetu u Splitu – jadan taj i jadni studenti istog, stvarno nikakvog čuda da nas svi po svijetu ismijavaju, a najviše Joško Joras i ovi iz MOLA, pa nas investitori zaobilaze kao vrag tamjan kod takovih specijalista i elita like Branko Grčić! On priča o nekakvom mogućem rastu BSP iduće godine, no ta je njegova priča stara već gotovo tri godine i kao da je taj rast neka vijagra, pa to povezuje s njegovim penisom, koji može možda porasti sa trošenjem iste, no bolje bi bilo njemu i njemu sličnima u vladi da si svi skupa odsjeku te njihove vijagrom napuhane štapiće i da ne unakazuju hrvatske populacije novim izrodima, kao onaj NUlanović sa onom Riječankom, koja se porodi kada ovaj po Australiji pokazuje dražesti ove zemlje svojoj miloj i naivnoj bračnoj družici prije nekoliko mjeseci, a sve se događa o narodnom trošku, dok jadnici umiru ili se ubijaju od gladi diljem Hrvatske!

Dva sretnika, Zoran NUlanović i Ivo YUsipović veseli “pravednici” pričaju pred kamerama glede presude Novoj i staroj Ljubljanskoj banci i Republici Sloveniji u Strassburgu, oni sve znali i očekivali, pa i fantima zajebantima sve to stalno godinama napominjali! Ništo njih nije iznenadilo, dok kod kuće u Republici Hrvatskoj, ne da gaze sa parnim valjkom po pravima građana Republike Hrvatske već deru po pravima istih dugom kolonom tenkova klase T84!

Iscrpljuju ih ciljski dugotrajnim procesima i tako dovode u financijski bankrot, koji ne rijetko završava samoubojstvima nakon gubitaka teško stečenih stanova i kuća! To su sada moderne forme fizičke likvidacije, za razliku od onih brutalnih i fizičkih 1945., dok njihovi adlatusi i mafijaši like Sapunar dobivaju neke simbolične kazne za nekih 100 milijuna pokradenih kunića i dobro reče  prekjučer uhapšeni i jučer već pušteni cirkusant Mirko Cetinski: To je hrvatski cirkus!

Da stvar bude još više groteska i degutantna, sada lopina Linić svojim komentarima na HTV i HRT dijeli neke “mudre” savjete, onaj isti, koji sa kumom Vrhovnikom u “Viktoru Lencu” za vrijeme Seradera zamaglio onih 350 milijuna eurića i do današnjeg dana ostalo se na tome – popapala ih maca, dok kumice idu v rešt za sitnu nebulozu!

Pogledajmo samo neka njegova kumstva i analizirajmo kriminalnu energiju istih: Marina Lovrić-Merzel, Branko Šegon, Damir Vrhovnik, Mirando Mrsić, itd.. Onomad on reče, da on nikada nije posjedovao u inostranstvu neki tajni račun, a ja sam u posjedu dokumentacije da je to čista laž!

U posjedu sam dokumentacije, gdje su ovi i njihovi očevi, sve sami puleni onog krvoločnog kumrovačkog krdovođe onomad poslije 1945. pokrali i poubijali hrvatski imućni svijet i intelegenciju i ne rijetko malo zatim oženili im nesretne udovice, i ne vraćaju do današnjeg dana opljačkano zakonskim nasljednicima, ali isto tako ni crkvi, pa čak ni židovkoj zajednici, već u Strassburgu postavili lukavo svoje kupljene adlatuse svih mogućih nacionalnosti od Francuza, Austrijanaca, Nijemaca, Belgijanaca itd., na “ulaznim vratima” korespondencije da tamo “uredno” tužbe Hrvata sortiraju i uništavaju, ali to nimalo ne smeta ova dva “pravednika” i velike pravnike kumrovačkih diploma, narod uporno obmanjivati njihovim floskulama prije nekoliko dana!

Istovremeno četnici u pašaluku i diljem svijeta svih mogućih boja pokušavaju i uspijevaju ocrniti Stepinca, da i Papa Franjo uz sve moje nužno poštovanje poprima konture nekog usranca i čovjeka bez moralne i karakterne vertikale, koji se povija pred nasrtajima laži i obmane one “velebne” SPC, a koja se proglašenju Stepinca svecem neumorno i ustrajno “suprostavlja”, kao uvijek do sada bez argumenata i osobne grižnje savjesti, pa tako njegovo proglašenje budućim hrvatskim svecem dobiva sve oblike NASA starta neke američke svemirske letjelice na Mars!

Iako se ne radi tu samo o Stepincu, već, ako ovaj postane svetac, ruši se megalomanski velikosrpski mit o Jasenovcu, a brojku bi trebalo još povećati, da Milorad Pupovac i antiFašistički drugovi mogu  još više blekati, jer Bulajićevih 3.5 milijuna kao kulminacija obmane nije dostatna da se hrvatski narod svijetom proglasi najfašističkijim, a postane li ovaj naš Stepinac svetac, sve postaje odjednom velikosrpska utopija, kao i sve do sada, od njihove čuvene hrabrosti u Kosovskoj bitci do “čuvenog” Vukovog Rječnika srpskog jezika pa do velebnih voždovih “pobeda” u III. Balkanskom ratu pod vodstvom SLOBODANA MILOŠEVIĆA i njegovih sljedbenika, jer kako onomad reče velikosrbin  Brana Crnčević u Beogradu 1991.: Srbi hteli ne hteli, moraju živeti u istoj državi, a ostali kako im se sviđa!

Koje li samo “lepote” za Zagreb i njegove građane kad u njega dolazi Srbin koji voli “beo Zagreb”, pa je zato i u Zagreb prije nekoliko tjedana došao huškač i zločinac Irinej i dovede tamo na ustoličenje novog Ratka Mladića, pardon Perića, da diplomatski sve srpske zločine egalizira sa hrvatskim od vremena Kosovske bitke do danas, jer kako da bude još koji Srbin gdje kriv i zato, što su oni “hteli i želeli živeti” u istoj državi, pa zamalo da još priključe i Australiju zbog kapetana Dragana Srbiji? Eto, Australci propustili tako postati vaterpolska “svetska” sila, koje li samo štete bre Dragane, ovi tebe opšte ne razumedu – trebaš ti i tamo pokušati uvesti ćirilicu, da te ceo svet razume, bre Toma grobare?

Dok četnici iz pašaluka uspjeli od EU izmamiti za svoje stradalnike od poplava preko milijardu eurića, iako još nisu članovi EU-a, YUsipovićeva, NULanovićeva i Grčićeva besramna gromoglasna blekala putem reklama u medijima i na radiju prikupljaju preko razbojničkog HCK milodare opljačkanih i financijski iscrpljenih hrvatskih građana, a ministrica Mrak-Taritaš i dalje neumorno obmanjuje građane svojim retoričkim mrakom praznih obećanja!

Sve su to izdajice, koje ne govore istinu o Hrvatima i podržavaju njihovu granicu Virovitica – Karlovac – Karlobag ili onu Bulajićevu histeričnu brojku od 3,5 milijuna ubijenih u Jasenovcu, dokumentirali su to i ove godine u Srbu 27. srpnja svojim prisustvima i ciničnim govorima i lažnim brojkama!

Njih ne interesira, da su oni u RH donijeli i zaveli u svakom pogledu MRAK sa Ankom i bez Anke, iz kojeg nema više nikada izlaza sa njihovim ustaljenim metodama narodne pljačke, koju onomad uvede njihov kumrovački krdovođa još 1943., njih ne zanima da već tjednima u njihovim psihijatrijskim tamnicama, ustoličenim od ono dvoje Ostojića, jedan ode političkom silom, a drugi zamalo božjom voljom – čami naš sugrađanin i moj prijatelj Ivan Pranklin, samo zato što je bio svjedok njihovih zločinačkih postupaka, a isto jasno ukazuje na to koliko je HRVATSKOJ pod hitno potreban zakon LUSTRACIJE!!!

Oni očito ništo nisu naučili iz slučaja Marka Franćiškovića i očekuju da mi dalje šutimo o njihovim zločinima i njihovim zločinačkim organizacijama – no tu su u velikoj zabludi, prije nekoliko dana poslao sam izdašan izvještaj o Ivanu Pranklinu kancelarki Njemačke, dr. Angeli Merkel, a jučer sam to isto pismo poslao na Süddeutsche Zeitung, F.A.Z., Berliner Kurier, Neue Welt, Frankfurtski radio itd., izborit ćemo mi i lustracijski zakon kao što smo i srušili Lex-Perković!

U hrvatskoj politici najmanje su danas potrebni likovi poput jednog Željka Sabe ili Radomira Čačića ili Milana Bandića ili one sisačke metrese Marine Lovrić-Merzel, ili onaj njihov šef, na internet forima prozvan NULanović ili od mene MULanović isto kao i ta bijedna kuhana nogica. Upravo zahvaljujući istima “Hrvatske vode”, nekakvi “Komunalci”, “Hrvatske šume” i sva ostala banda neradnika mogle su raditi što su htjele! Tako primjerice kod mene već više od 40 godina “Hrvatske vode” ubiru masne godišnje doprinose, a ja i drugi sugrađani strepimo kod obilnijih kiša da će nam se podrumi napuniti vodom, jer gospoda u naselju, koje je već staro pedeset godina nisu regulirali uličnu kanalizaciju i odvod slivnih voda, isto što se dogodilo i dalje događa sa nasipima i kanalima rijeka i rječica. No kada sam ja toj bratiji zaprijetio, da im više ne ću plaćati doprinose dok isti problem ne riješe – oni meni sada prijete ovrhom i povećavaju sume nebuloznim i besramnim kamatama, ali ja ću ići ako je potrebno do vrhovnog suda, ako zatreba i do Strassburga, dok moji ostali sugrađani ulice i naselja kao ona stvar šute! Ovaj slučaj jasno oslikava stvarnost Hrvatske i zašto nas investitori zaobilaze i izbjegavaju kao vrag tamjan. Prije mjesec dana poslao sam u Njemačku na originalnom i vrhunskom poslovnom njemačkom jeziku dopis i ponudu jedne udruge na pet vrhunskih tvrtki, do današnjeg dana nisam dobio odgovor, niti negativan a ni pozitivan – to mi se do sada još nikada nije dogodilo! Isto jasno govori kakav rejting danas Hrvatska uživa u poslovnom svijetu i čemu se čuditi kod ovakvih eksperata poput Grčića, Vrdoljaka, Marasa, Nulanovića, Yusipovića, koji iz jednog promašaja srljaju u drugi, ali zato se svjetlosnom brzinom šire plemenska kumstva, Kalmeta i njegov kum Lovrin to najbolje u Zadru razumiju!

Dok su ti na čelu države, država će nam privredno i financijski posrtati, o rejtingu da ne govorimo, zato je krajnje vrijeme da svi razmislimo, jer kome su još potrebni u ovoj državi jedan Josipović i Milanović, Leko, jedan Karamarko, Ivan Šuker ili jedan Lesar, Bandić, Gabrić, Kosor ili Holy i ostatak onih 1800 bezbojnih neznalica i lopova? Što nisu već sve “porezali”, povećali poreze i prireze, a rupe dalje sve veće u proračunu, uskoro će nas zadužiti za novih 1 do 2 milijarde eurića, ako ih samo još i dobiju na slobodnom tržištu?

108% BSD nam je sadašnji dug, dakle 8% veći od BSD, quo vadis CROATIA – daleka Argentina pozdravlja?

Hrvatska treba nove snage, koje će ju preporoditi i duhovno obogatiti, a ne natjecati se u dodvorništvu i u prijevarama, a koje nedavno Šimunića i Marka Perkovića Thompsona pretvaraju u fašiste i najveće ustaše svih vremena!

Hrvatska treba hrabre, koji će svojim radom i znanjem okupiti sve Hrvate Hrvatske i svijeta u Hrvatskoj, a ne izdajice, koje tjeraju najbolje Hrvate nepovratno u bijeli svijet poput uspješne i drage Alje Tomljanović, a davno prije toga Mirne Jukić, jer u nas neprekidno caruju sve neki lažni eksperti like Zlatko Mateša ili maksimirski Maminje ili nekakvi varaždinski Čačići ili Dragani Čovići ili nekakav Milan Bandić u Zabregu!

Srdačno Vas pozdravlja,

Vaš

Karlo

Ante Baraba Miš:

PREKRIJMO SE SRAMOM I SKINIMO SVRAB SRBA

Godinama će trajati prijepori  oko „prve puške“  i „ustanku“ u Srbu ukoliko država ne učini sve, dakle, koristeći cjelokupni aparat i represivnu silu koju ima radi utvrđenja činjeničnog stanja, a kao što znamo one postoje ili ne postoje. Dakle, kada one govore i „Bogovi“ moraju šutjeti. Sasvim sam siguran, a to s punim pravom tvrdim iz iskustva i viđenja proteklih godina,  tkz. slavlja dana ustanka naroda i narodnosti Hrvatske ili kako su to, po mnogim pokazateljima, njegovi vinovnici generali JNA Đoko Jovanić i Danilo Damjanović Danić pisali, Ustanka naroda Hrvatske u Srbu i okolini, da bi ovogodišnja svetkovina bila uveličana najvišim državnicima i dužnosnicima da nije bilo nedavnog iskapanja nevino pogubljenih žrtava iz Dabine jame na  Dabinom vrhu koje otkriva svu monstruoznost korumpirane i bezobzirne kaste koja uživa sve blagodati i ovozemaljsko kraljevstvo na vlastitom zločinu i njihovim žrtvama pod maskom antifašizma. Licemjeran istup krivotvorenja najbolje je sam obrazložio svojim govorom nitko drugi nego li profesor povijesti Dr. Markovina sa Splitskog fakulteta. Nazdravlje! Ima li toga igdje u svijetu!?

Nakon mise zadušnice prošle godine u Borićevcu, novinarima HTV-e sam spomenuo upravo jednu obitelj Ivezić koja je izgubila jedanaest svojih članova od ukupno 37 osoba prezimena Ivezić iz sela Brotnja. Više o tomu je pisao Josip Pavičić u knjizi „Dossier Borićevac“ dočim sam ja osobno za ovu strahotu saznao prije desetak godina od cijenjenog don. Anđelka Kaćunka i moje profesorice iz srednje škole Ljiljane Vodanović, koja je u tom oslobođenju izgubila oca, Nikolu Bačića iz Ravnog Dabra, kojeg nikada nije upoznala rodivši se u Šibeniku svega par mjeseci prije no što joj je otac kao ustaški natporučnik išao s drugim oružnicima i to žandarima, dana 27. srpnja poslije 17 sati, u izviđanje događaja u Srbu. Da se radilo o najvišoj državnoj tajni za smrt svoga oca saznala je tek sada u Domovinskom obrambenom ratu od svoje majke Perke koja je taj podatak našla sasvim slučajno čitajući knjigu koju je Partijski komitet Obrovca dijelio sedamdesetih godina i koja je skupljala prašinu obiteljske knjižnice!?

Nikakve postaje ili utvrde, ni tada ni kasnije, oružništva u Srbu nije bilo kazali su mi, a o tome ni u toj knjizi niti u knjizi  izdatoj povodom četrdesetogodišnjice osnivanja 19. sjevernodalmatinske narodnooslobodilačke udarne divizije nema ni riječi koju je izdao Subnor Benkovac te priredili Petar Babić, general pukovnika, Dr. Gojko Jakovčev, pukovnik uz suradnike Antu Gvardiola, general majora i Vlade Maričića također general majora JNA, našeg anđela čuvara bratstva i jedinstva svih naroda i narodnosti i tekovina narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije. Da se razumijemo, svatko tko je iole sudjelovao u poštenom otporu protiv Hitlerovog programa i izazvanog rata, zaslužuje trajnu zahvalnost, no „ igra“ jedan bez glave dva bez duše, mora se prekriti sramom budući da se radi o smišljenom planu promašenog mentalnog sklopa i rasudbe.

Kada je jedna žena loze Ivezić, ostalo ih je samo sedam i nalaze se širom našeg planeta, čitala imena zvjerski umorenih od kojih je najmlađa žrtva imala samo dvije godine, nisam izdržao to ni slušati, plačući sam napustio misu pa nije ni zamisliti kako se najbliži srodnici žrtava osjećaju sve ovo vrijeme premda sam i sam doživio obiteljsku tragediju prije dvije godine pa bih trebao biti jak, no nažalost tijelo je klonulo.

Hvala dragom Bogu, PU Zadarska i Gorska služba spašavanja Split, razotkrili su strogo čuvanu tajnu od javnosti evo preko 73 godine i za to im velika, neizmjerna hvala i kako bi dobri ljudi kazali kapa do poda.

Za istaći je da je otvor jako mali sedamdesetak cm promjera i da otvor bio popunjen kamenim gromadama, neki kažu čak i zazidan šezdesetih godina da bi se prikrio stravičan zločin koji je i dan danas, ma koliko se god to činilo, u zaštiti hrvatskog Sabora, Predsjednika, Vlade i svih vladinih i nevladinih kvazi antifašističkih udruga i  pojedinaca. Jedna osoba starija u Srbu mi je spomenula i jamu Golubinka uz napovid da je jako puno jama od Mazina do Srba pa se nadam da će se istražiti još poneka jer to je naša obveza budući da nitko nema pravo na tuđi život, ma tko on bio. Onaj tko ne shvaća da čovjek vrijedi više od cijeloga svijeta i prije Paklenih vrata bit će proklet. Tako umorene osobe smatrati ustaškom zmijom i „neprijateljima države i naroda“ čisto je licemjerje tim više što nam to govore doktori pravne znanosti, povijesti, sociologije i politologije, nositelji Ustavnog poretka kada se zdušno zalažu za opstanak spomenika zločinu  nad brutalno pogubljenim osobama bez suda i bilo kakve presude. Može li takva strategija govoriti o nekim višim ciljevima na takvom zločinačkom fundamentu, posebice gdje  je jasno opredjeljenje hrvatske države koja nastavlja slaviti prvu pušku i njene milodare u Lapačkoj dolini!? Takav svrab mora se skinuti sa Srba da postojeći i novi životi imaju zaslužen mir. Kako je to kazao M. Gandhi, nema prtine, staze niti  bilo kog drugog puta prema miru, mir je put.

Tvorac, mnogih „socijalističkih spomenika SRH-e“ Jakov Blažević,  od kojih je najpoznatiji Jadral-Obrovac, napisao je predgovor knjizi „Svedočenje“ tiskane 1988. godine u Beogradu, Gojka Polovine, rođenog u tom kraju, točnije Dobroselu, koja neprijeporno govori da u to vrijeme nije bilo vrsne razlike između komunista i četnika pa je ostalo nejasno tko je taj ustanak vodio i kakav mu je bio karakter. Ukratko, on tvrdi da je u tom vremenu pokušao zaustaviti pljačku, palež i ubijanje od povampirene rulje iz okolnih srpskih sela s posebnim osvrtom na selo Borićevac, koje je ranog jutra 2. kolovoza 1941. godine „zatrto u crnu zemlju“. Štoviše Polovina priznaje strašna događanja u Lapačkoj dolini te u Kulen Vakufu za koja je kazao da su bila još strašnija i da su u tom činu sudjelovali i partizanski borci te politički i vojni rukovoditelji, a čemu oni koji to žele, mogu više saznati u knjizi Ivice Radoša, „Hrvatske kontroverze“ s konkretnim svjedočanstvima, pa i od Kate Pejnović, narodnog heroja.

Navesti ću sam nekoliko činjenica koji potkrijepljuju udruženi zločinački pothvat kao najnoviju kategoriju pravne znanosti Haaškog suda.

Član CK KPJ-e, Marko Orešković Krntija, zadužen za Liku po svim vidovima odgovornosti, za sastanak talijana i četnika u Otriću nije znao. Gojko Polovina samovoljno na isti šalje Boška Rašetu, a mladi omladinac Đoko Jovanić potpisuje taj sporazum koji je također poslat kao uvjetno rečeno GONG. Jednostavno je pitanje, zašto je budući narodni heroj, Đoko Jovanić (najbliži suradnik također budućeg generala Danila Damjanića  Danića) potpisao Otrićki sporazum s Talijanima!? Saznavši za to Marko Orešković tražio je od Gojka Polovine privođenje pravdi Đoke Jovanića  prema zahtjevu CK KPH-e, koji čin ovaj nikada nije učinio, naprotiv, ubrzo potom Marko Orešković nakon što je osnovao ustaničku brigadu 16. kolovoza 1941. biva ubijen u selu Očijevu na prijelazu u Bosnu i to od strane četnika na čelu s Gavrom Stanojevićem. Tek u proljeće 1942. godine,dolazi do razlaza komunista i četnika pa je i sam mladi član partije Gojko Polovina smijenjen jer su se strašni zločini upravo zbili pod njegovim zapovjedništvom. Dapače bio je osuđen na smrt, ali ovaj put Đoko Jovanić i jedna osoba prezimena Bogunović, inače ljubav Jovanke Broz, spašavaju njega. Ovoga Bogunovića Tita je dao utamničiti i pogubiti u Staroj Gradišci, a o kojem stratištu političkih disidenata možete saznati više u djelu akademika Mirka Vidovića „Sakrivena strana mjeseca“. Kakva se zavrzlana vodila i nakon toga, zorno pokazuje i činjnica da je Miko Tripalo oženio sestru Gojka Polovine, Smilju i to kao sedamnaestogodišnjakinju!? Sinjanin Tripalo, po mom sudu sudjelovao je tako u još jednoj navlakuši protiv vlastitog naroda  hrvatskih proljećara kojima Nikola Štedul ne vjeruje, eto niti dan danas.  Potvrdu možemo naći i u činjenici da je Jožo Durbaba jedan od zapovjednika 19. Dalmatinske divizije nakon sloma proljećara u jednom selu u zaleđu Zadra, organizirao  dvodnevnu svečanost, ni kim do li vodstvom omladine tadašnje SO Zadar!?

Nesumnjivo je da je bilo sve unaprijed planirano i dogovoreno između Talijana, koji nas i dan danas nazivaju Slavi, sa srpskom vječitom pretenzijom i besmislenim uvjerenjima da su arhe svega na što bodu u oči i ove činjenice.

Okrugli stol zajedničkog djelovanja, održan je već 23. srpnja 1941. godine u Benkovcu, najvjerojatnije u kući Dušana Starevića ( malobrojni stariji Benkovčani zandu da se bez njega nisu mogle ne kupiti nego zamijeniti niti mudante). Na sastanku talijanske prefekture s jedne strane pod okriljem talijanske kraljice Jelene (kći crnogorskog kneza Nikole Petrovića, koja ženidba je učinjena da bi se popravio rastom malen kraljevski dvor tako da i danas imate u Milanu na Corsu Emanuela trećeg u samom centru mramornu ploču s njegovim likom i kraljicom Jelenom koju Talijani vole lupiti da bi imali stasitu i vitku djecu) Radovani i Marusi, časnici kraljevske monarhije Italije te tri kapetana iz Štaba šestog korpusa.. Idejni začetnik je bio Niko Novaković poznatiji kao Longo, što bi u prijevodu s talijanskog moglo značiti dugo i blago, lagana, rekli bi dalmatinci longa bevanda. S druge strane potpisnici su bili Đoko Jovanić u ime Srpskog pokreta dočim su Srpsku delegaciju činili zastupnik tadašnje Skupštine Stevo Rađenović, bojnik Boško Rašeta  i poručnik Milan Lukić. Domarus i prevoditelj bio je komesar iz općine Zrmanja Veljko Budimir, kako to glavom i bradom u svom „Svedočenju“ govori Simo Dubajić. Dakle, plan je bio taj da Talijani pripoje bespogovorno Knin, Gračac i Donji Lapac, a Talijani im pruže svekoliku pomoć radi formiranja autonomije pod okriljem talijanske kraljice i na taj način da se oslobode kobne zajednice s Hrvatima, što je kako to Simo Dubajić navodi bila povijesna prilika kao nikad do tada, a niti će se više otvoriti takva mogućnost.

Iskreno, pogodio je. Čuvari „vekovnih ognjišta“ slomili su zube paradržavnim pokušajem formiranja tkz. SAO Krajine, po istoj teritorijalnoj liniji koja je još tada tj. 23. srpnja 1941. godine dogovorena u Benkovcu.

Nakon što su eto talijanski fašisti pomogli u antifašističkom ustanku u Srbu, što je apsurd do besvjesti, kako to da su prema podacima Zbornika NOR-a IV i V i kapitulacije Italije dana 29. kolovoza 1943. godine njemačke snage 721. puka 114. divizije preuzeli mjesta Kruge, Nebljusi, Kulen Vakuf, Donji Lapac i Borićevac te samo tri dana kasnije od istih snaga, Knin, Kistanje, Oklaj, Drniš i Benkovac „zarobivši“ talijanske jedinice, a to će reći svoje saveznike!?

Zaključno uviđamo da nas je prosvjećenost na krivotvorine  zatiranjem istine i postupanje kontra razumu dovela u mrežu budala, a u čemu svoj obol daje i Crkva u Hrvata.

Nisam mjerilo ni koje stvari, bio sam sve i svašta, a samo sam želio biti čovjek i prijatelj svakome, griješnik kakav već jesam, ali ovo ne mogu prešutjeti.

Kako to HKC-a može uopće održavati svečanu misu za žrtve Borićevca na isti dan kada se održava proslava „prve puške“ u Srbu. Štoviše, ako se taj skup zakaže u 10, sveta misa u Borićevcu je u 10 i 30, ako se zakaže skup u 11 sati , misa je u 11 i 30, ako je pak skup u 11 misa je u podne. Ne sudjeluje li onda Crkva u direktnoj potpori krivotvoriteljskom smetlištu?

Posebice, kada se točno zna, da je Borićevac spržen 2. kolovoza 1941. godine.

Dakle, dragi moji ljudi kojima je do Rebublike Hrvatske, ponavlja se ona Einsteinova, svijet ovaj nije loš zbog loših ljudi, kojih dakako ima, već zbog onih dobrih koji ništa ne čine.

Ante Baraba Miš

Žarko Dugandžić: Legenda HOS-a

                            hos

             Legenda HOS-a

Mnogi su od nas na bojištu pali
Sred gustih šuma I vrletnih kosa,
Mi ratnici smo legendarnog  HOS-a,
K’o bedem živi na braniku stali.

Ljubav je naša I od smrti jača,
Jer Hrvatsloj smo svoju mladost dali;
Pred stijegom HOS-a I čelik se tali
I zemlja drhti kuda HOS korača.

Nek nebo padne,nek nestane sunca,
Nek pakao se digne suprot nama,
Nek smrt nas kosi,nek nas siječe kama,
Mi isto ćemo stići do vrhunca.

Tad ćemo pitat agresore naše,
Da prisjete se na kreševa ljuta
U kojima su nebrojeno puta
U bijegu kleli I HOS I ustaše.

Neka se sjete,kad ih steže strava,
Čim stijeg im HOS-a pred očima sine,
Nek sakriju se s onu stranu Drine
I ne gledaju gdje utječe Sava.

Nek prisjete se strahote I jeze,
Gdje se I mrtvi skrivaju od straha,
Gdje krv se lije do zadnjega daha,
Gdje handžar HOS-a nit života veze.

Nek prisjete se I za vječno doba
Ne gaze vodu,što se zove Drina,
Jer hladna Drina crna je sudbina
I njena voda dublja je od groba.

Nek jednom shvate,da je zemlja Bosna
Dijadem cvjetni Krista I Alaha,
Koji se brani do zadnjega daha…,
Jer gorda Bosna vječno je prkosna.

U njoj će Ljiljan izraszi iz Grba
I Trobojnica do neba se viti,
Pod njom će Bosna vječno sretna biti
K,o Kristal čista,bez jednoga Srba.

Žarko Dugandžić

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja

Hrvatski barjak crven bili plavi

ČAST, VJEČNA SLAVA I HVALA POGINULIM U OBRANI DOMOVINE

HRVATSKE.  †HRVATSKIM BRANITELJICAMA I †BRANITELJIMA!

ČESTITKA DANA “OLUJE” -  POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI!

ČESTITKA HRVATSKIM BRANITELJIMA – OSLOBODITELJIMA HRVATSKE

 I ČESTITKA HRVATSKOM NARODU U DOMOVINI HRVATA I U DIASPORI!

Uz čestitku, srdačan pozdrav, puno radosti i sve druge dobre želje!

cvijece hrvatsko

Na ovogodišnji dan, 5. kolovoza slavimo pobjedu nad najstrašnijim neprijateljem – srbskim fašističkim četnicima i komunističkim zločincima, ali primimo i opomenu, zašto nismo pobijedili unutrašnjeg neprijatelja-komunističke antifašiste Jugoslavije SDP/KPJ.

i srodne komunističke uljeze u svima strankama, koji nam Hrvatsku vode u propast.

Do svih nas, koji volimo Hrvatsku jest da sprovedbom EU rezolucije 1481 izvršimo lustraciju svih komunista i da u Hrvatskoj zabranimo svaki kult komunističkim zločincima i najvećem zločincu Josipu Brozu Titu, 10-om na listi najvećih zločinaca u svijetu ili 4-tom najvećem zločincu svih vremena u Europi!

U tome nam Bog pomogao, ljubav za našu domovinu Hrvatsku i hrvatska hrabrost!


Vaši – osobno i ispred HAZUD/D-a u Zagrebu

Nada Landekatajnica  Emilija Hercegdopredsjednica  Srećko Sladoljevpredsjednik

Ispred HAZ-e “Kralj Tomislav”

Glavni odbor: Petar Vučić – Emil Čić – Branka Grakalić – Ante Lauc – Vladimir  Biondić

i ispred HAZUD-a u Baselu

Ilija Šikić – tajnik    Emilija Herceg – dopredsjednica    Dragan Hazler – predsjednik

RH-Zagreb i CH-Basel, 5. kolovoza 2014.

Slijedi prilog o “Oluji”:

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja

Izvor: Wikipedija

Zastava na kninskoj tvrđavi. Ujutro 5. kolovoza, oko 9.30 sati, postignut je najveći uspjeh operacije: 7. gardijska brigada je sa snagama 4. gardijske brigade ušla u napušteni Knin, što je simbolički značilo kraj tzv. Rep. Srpske Krajine.

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja slavi se u Hrvatskoj 5. kolovoza svake godine kao spomen na pobjedu u Domovinskom ratu. Na taj datum 1995. Hrvatska vojska je oslobodila okupirani grad Knin u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja.

Povijest

Podrobniji članak o temi: Operacija Oluja

Generali: Ivan Korade, Rahim Ademi, Ante Gotovina i ministar obrane Gojko Šušak s predsjednikom Franjom Tuđmanom na kninskoj tvrđavi nakon Operacije Oluje.

Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije. Oluja je uz Bljesak ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10 400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.

Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u vječnom strahu od neprijateljske odmazde, granata koje su danonoćno prijetile, brojnih neuspješnih pregovora i inicijativa, Republici Hrvatskoj ništa drugo nije preostalo nego vlastitom oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij u cijelosti. Hrvatska je vojska stasala u silu koja je to sad mogla sama i bez ičije pomoći. U svitanje 4. kolovoza 1995. započela je Operacija Oluja.

Nakon početnog djelovanja snaga HRZ-a i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 700 kilometara. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom MUP-a i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama. Bila je to, u taktičkom i strateškom smislu, vojna operacija koju će zahvaljujući svojoj originalnosti i uspješnosti izučavati brojni vojni analitičari. Glavni smjerovi napada bili su s Dinare i Velebita u pravcu Knina. Već u operaciji Ljeto 95 stvoreni su preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada. S druge strane s Velebita preko Svetog Roka silovito su u pravcu Knina prodirale Specijalne postrojbe MUP-a.

Helikopterskim desantom duboko u neprijateljsku pozadinu ušao je 1. hrvatski gardijski zdrug. Sjevernije s područja Kapele preko Slunja i Rakovice s jedne te Korenice i Plitvica s druge strane nadirale su snage 1. gardijske brigade radi spajanja s V. korpusom Armije BiH u cilju deblokade bihaćke enklave. Zauzimanje prijevoja Ljubovo i neutraliziranje neprijateljske zračne baze u Udbini bila je zadaća 9. gardijske brigade. Prostor Banije okružen je iz nekoliko pravaca. Udarna snaga u pravcu Petrinje gdje je neprijatelj pružao žestok otpor, i dalje prema Glini bila je 2. gardijska brigada. Postrojbe 3. i 5. gardijske brigade za to su vrijeme bile u stanju pripravnosti na krajnjem istoku Hrvatske u slučaju eventualnih neprijateljskih pokreta.

Tijekom prvog dana operacije prodor postrojbi Hrvatske vojske po dubini iznosio je pet do petnaest kilometara, a neprijateljska uporišta dovedena u okruženje ili poluokruženje. Već drugog dana operacije provedeno je osamdeset posto planiranih borbenih zadaća. Većina okupiranih hrvatskih gradova je opet slobodna, slave Kostajnica, Petrinja, Glina, Slunj, Gračac, Obrovac, Drniš… Slavi se i u Kninu koji je bio središte neprijateljske pobune, no oduvijek hrvatski kraljevski grad. Slavi cijela Hrvatska.

Oslobađanjem Knina, središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj, ne samo operacije Oluja nego i cijelog Domovinskog rata. Samo nekoliko dana poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju.

U samo 84 sata vojnoredarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika i kojom je oslobođeno više od 10 000 četvornih kilometara dotad okupiranog područja, Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve.

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara: Referendumsko pitanje je ustavno!

Stozer za obranu Vukovara

Trg Hrvatskih branitelja 1, 32 000 Vukovar

Tel/mob: 099/225 4630,  099/ 888 9526,  098/463 436    e-mail: vustozer@gmail.com

Ur. Broj: 41/2014

U Vukovaru,24.srpnja2014.                                                                                                                                                                                            Medijima / Svima

 Referendumsko pitanje je ustavno!

Zbog nezapamćene kampanje najviših  pripadnika vlasti, saborskih zastupnika i dijela tkzv. nevladinih udruga, kojom prejudiciraju odluku Ustavnog suda RH, prisiljeni smo Ustavnom sudu uputiti materijale kojima ćemo demantirati izrečene insinuacije.

Vas novinare molimo da javnosti prenesete objektivne informacije i činjenice.

Predloženim se referendumskim pitanjem vraćamo na one standarde koji su bili u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina kada njegova provedba nije generirala prijepore i probleme, tj. nije bila štetna.

I tada su nacionalne manjine ostvarivale sva svoja prava:

a)      temeljem samog Ustavnog zakona,

b)      zatim diskrecijskom ocjenom jedinica lokalne samouprave kao što su npr. Česi u Daruvaru, i

c)      temeljem međunarodnih ugovora kao npr. Talijani i Istri.

Ovim pitanjem se ne zadire u dosad stečena prava, niti je to moguće, niti se ta prava po drugim osnovama onemogućavaju.

 Istina je da bi se zaustavilo nezakonito i nasilno postavljanje dvojezičnih i dvopisanih ploča u Vukovaru, dok bi ostala prava koja sada konzumiraju Srbi i koja su stekli kada je u Ustavnom zakonu pisalo 50+1 ostala ista i ne bi se ukidala, niti je to moguće.

Ovaj slučaj  je isključivi rezultat negativne kampanje koju putem režimskih medija radi vladajuća većina i najviši državni dužnosnici te razne tzv. nevladine udruge kako bi izvršili pritisak na Ustavni sud da pitanje proglasi neustavnim iako tome nije tako.

Ponavljamo, gotovo sva svoja prava manjine su ostvarile kada je u Ustavnom zakonu stojalo 50% plus 1, dakle strože nego li se to predlaže ovim pitanjem pa ne vidimo opasnost da ta prava izgube ako u Ustavnom zakonu bude stojalo polovina, tj 50%. Također ne vidimo razlog da se taj cenzus smatra dikriminatornim jer je godinama u strožem obliku 50% +1 bio u Ustavnom zakonu i nikada ga nitko nije takvim proglasio, a nisu nam poznati  takvi primjeri bilo gdje u svijetu.

Ovakav pritisak na Ustavni sud je razlog više da mu se i mi obratimo, što ćemo i učiniti.

Nacionalnim manjinama poručujemo da mirno spavaju jer se ni jedno njihovo stečeno pravo neće ukidati ili mijenjati a ravnopravna uporaba jezika i pisma će se moći ostvariti i kada na nekom području bude samo 1% bilo koje nacionalne manjine kao i do sada. Onemogućit će se kršenje zakona i samovolja politike na štetu lokalne zajednice.

molimo, za daljnje čitatanje ovog važnog napisa kliknite ovdje:
Continue reading