POZDRAVNI GOVOR ISPRED HAZUD-a

 

POZDRAVNI GOVOR ISPRED HAZUD-a

Sve vas pozdravljam ispred Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti naše dijaspore čija sam članica i ponosna Hrvatska akademkinja. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i mi Hrvatski akademici, nikada ne kalkuliramo, kada je Hrvatska u pitanju, volimo je bezuvjetno, ne gledamo je kroz političare  koji sjede u službenoj vlasti a neki od njih rade i protiv interesa naše  Hrvatske. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti dijaspore na čelu sa predsjednikom Draganom Hazler, mladićem od 87g. uvijek diše za svoju voljenu Hrvatsku, osjeća sve što se u njoj događa, dijeli s njom radost i tugu i uvijek je spreman biti ove velike pomoći kao i svi mi članovi naše Akademije. Krv nije voda.

Posebne pozdrave upućujem čelnicima Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, vrlo časnim, etičnim, domoljubnim i  širokogrudnim ljudima, koji donose etičke presude za one, koje svojim političkim moćima i spregama izbjegavaju sudište  izvršne vlasti naše domovine.

Pozdravljam i sve vas prisutne kao i predstavnike sredstava javnog priopćenja, koji će, nadam se,  izvješćivati svekoliku hrvatsku javnost, sa ove Tribine u duhu istine i novinarske etike.

Hrvatska dijaspora je bogatstvo za Hrvatsku ali je zaboravljena od službene vlasti. Nakon smrti našega predsjednika Tuđmana, dijaspori se sve uskraćuje. Danas u Hrvatskom Saboru, ima jednaki broj saborskih zastupnika Srba kao i naše dijaspore. U dijaspori živi više Hrvata nego što živi u Hrvatskoj. Kad bi se  omogućio povratak i sigurnost ulaganja, mnogi bi se iseljeni Hrvati vratili u svoju Hrvatsku i putem investicijskih ulaganja, pokrenuli cjelokupni gospodarski oporavak. Ali nitko od službene vlasti, na tom pitanju ništa ne radi i nastavlja se onim putem koji je zacrtao ubojica Hrvata i mrzitelj Hrvatske J. B. Tito. Danas, njega i njegovu politiku, zastupa i provodi SDP preoblikovani komunisti.

Danas smo ovdje okupljeni u jedinstvu i slozi, da se zauvijek izbriše ime J.B. Tita s Kazališnog trga u Zagrebu ali i sa svih trgova naše domovine i svijeta, svih ulica, naziva ustanova i svega što nosi ime tog ubojice naših Hrvata. Svijet ga osudio i stavio  na 10. mjesto među najvećim ubojicama čovječanstva a Hrvat i Hrvatska šuti, dok njegovo ime krasi naše trgove, ulice, ustanove, škole. Kako to boli! I zato izbrišimo sve što nosi ime J.B. Tito i dopustimo, da taj zločinac i ubojica zauvijek bude zaboravljen, jer sve zlo, ipak biva kažnjeno i zaboravljeno ako ne na zemlji, onda u vječnosti. Svjedoci smo, da se samo dobri ljudi i dobra dijela upisuju u povijest, bivaju citirani i vječno spominjani. Dobro nikad nema kraja, jer dobro živi u vječnosti, dobro putuje u vječne visine koje pripadaju ljubavi i istini. I zato, osudimo danas J.B. Tita i izbrišimo svaki trag njegova postojanja i totalitarnog komunističkog režima i tražimo sankcije za sve one, koje javno govore, zagovaraju i nasljeduju Tita a time promiču a ne osuđuju masovna ubojstva Hrvata u Hrvatskoj i diljem svijeta. Ne osuditi zločinca, trajni je nemir naših ubijenih Hrvata i Hrvatske i sve dok to ne učinimo, nećemo imati mira, jer ubijeni, mučeni, silovani, bačeni u jame diljem Hrvatske, Slovenije i svijeta, traže svoj mir, traže osudu zločinca, bez toga i bez lustracije, nema ni naše Croatie. Zašto Hrvat šuti i pati na braniku svoje domovine? Čega se on boji? Još je uvijek prisutan strah koji je u Hrvate utkao ubojica Tito. Ne bojmo se više Hrvati moji! Slijedimo Krista!  Zar nam nije ostavio na 365 mjesta u Svetom pismu:“Ne bojte se“. I zato svaki dan kad ustanemo, recimo: ničega i nikoga se ne bojimo. „U tebe se Bože uzdam“ rekao je naš bl. Alojzije Stepinac. A Sv. Tereza je rekla „Tko ima Boga, taj ima sve“. Mi dragi moji Hrvati imamo sve, ali premalo to volimo i cijenimo i zato tražimo, zahtijevajmo da se izbriše sve što nosi ime J.B. Tito.

Završila bih uz prigodni citat pjesme naše Hrv. akademkinje, članice HAZUD-A Marije Dubravac Brisbane čije srce silovito kuca za našu Hrvatsku i svaki puta reagira pišući pjesme kad se nanosi nepravda  našoj domovini.

 

ZA LIJEPU NAŠU DIŽMO GLAS!  (isječak)

O pukni grome, u čelo vragu

Nek mu u bezd’nu nestane spom.

Nek Broz ne ruži Zemlju nam dragu,

Nek s’ patnik smiri u grobu svom.

 

U ime mrtvih ustani rode,

Ukloni s Trga monstruma znak.

Dokle je tamo, nema slobode,

Hrvatsko nebo zastire mrak.

 

Nećemo Tita ni petokraku

Lustracija  je jedini spas.

Za bolje sutra, za Hrvatsku jaku

Za Lijepu Našu, dižimo glas.

 

Marija Dubravac Brisbane Hrv. akademkinja

 

Zahvaljujem se prof. Šeparović, koji je u zadnji tren, jer smo prekasno najavili svoj govor, uvrstio ga i omogućio nam, da se čuje i glas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dijaspore u osudi zločinca i masovnog ubojice naših Hrvata J.B. Tita

 

Govornica na tribini;  Hrv. akadem. Slavica Vučko univ.spec.oec.mag.oec

Pismo Hrv. akad. Karina Hromina Sturma

 

Vašna napomena

Ovaj od Hrv. akad . Karina Hromina Stroma napisani prijedlog brojnih projekata prenosi se iz E-mail sustava u Word-sustav za svako korištenje u službi državi Hrvatskoj i Hrvatskome narodu kroz HAZUD, koja  je i trebala bi biti najvrijednija hrvatska institucija jer u svojim redovima okuplja sve Hrvatice i Hrvate, također i prijatelje Hrvatskog naroda na znanstvenim, umjetničkim i stručnim razinama svekolikog Hrvatskog naroda i nših prijatelja.

Ta struktura udruženih umova, duša i vrijednih ruku predvođena djelovanjem, poštenjem, mudrošću ciljno osmišljenih projekata, namijenjenih i uključenih za opće dobro iz  najviših razina i svih struktura za Hrvatsku kroz Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti domovine i dijaspore HAZUD je temeljnica za solidno postojanje i svestrani razvoj prema blagostanju Hrvatskog naroda sukladnom vremenu, u kojemu živimo.

Ovo napisano od Hrv. akad. Karina Hromina je važan, da ne kažemo najvažniji dio općeg Plana za djelovanje HAZUD-a. Polazeći od tog značaja predlažem Glavnom odboru HAZUD-a u Baselu uz usuglašavanje svih Hrv. Akademika domovine i dijaspore da imenujemo i opunomoćimo Hrv. akad. Karina Hromina Sturma iz Zagreba za glavnog voditelja u sprovedbi svih projekata, koje je u priloženom pismu autor Karino Hromin napisao.

Prijedlog podnosi i traži imenovanje Hrv. akad. Karina Hromina Sturma s odgovarajućim titularnim naslovom za sprovođenje izvršenje projekata, kako je zacrtano u priloženom pismu:

Mr.sc. Dragan Hazler – predsjednik HAZUD- u Baselu

Usuglašeno s tajnikom HAZUD-a polyhistorom Ilijom Šikićem za daljnji postupak.

Šalje se predlagaču – Hrv. akad. Karinu Hrominu Sturmu, čelnicima i članstvu HAZUD-a u domovini i u dijaspori.

Basel, 23. svibnja 2016.

Slijedi pismo od Hrv. akad. Karina Hromina Sturma


Gesendet: Montag, 23. Mai 2016 um 00:04 Uhr

Von: “Karino Hromin” <karino.hromin@zg.t-com.hr>
An: “Dragan Hazler” <Dragan.Hazler@gmx.net>
Betreff: Re: AKCIJKI PLAN

MOJA DOMOVINA  –  AKCIJSKI PLAN  ZA ZADNJI VAGON

jer ova vlada T. Oreškovića će sve rasprodati, uvesti plaćanje zdravstvenog  i uvesti porez na nekretninu Hrvatskom narodu, što nije bilo ni za vrijeme srpskog kralja, niti komunističkog režima, tako će Hrvatski Narod  izgubiti svu zemlju svojih predaka.

Dragi prijatelju naš predsjedniče HAZUD-a Dragan Hazler,

U HAZUD-u jedino intenzivno  već 20 godina surađujem sa prof.dr. Ante Laucom.

Obzirom da sam jedan od autora Strategije Razvoja Republike Hrvatske Državnim Intervencionizmom, ( tu je u timu sudjelovao i prof. Lauc) kao i moja djela POLITIČKA BIBLIJA prva u svijetu, Islamski sukob civilizacija, Diplomatska politika,

Autor sam Teorije Dužničkog Ropstva koju sam objavio prije 15 godina koja se na moju žalost obistinila, a tek 2015. g. to su priznali MMF, Svjetska Bnaka i Državni zavod za statistiku RH.

Opljačkali su  Hrvatsku, zatvorili proizvodnju  i zavladalo je sirimaštvo, a mladi i ljudi u najboljim godinama  masovno odlaze iz Lijepe naše.

Tko će se boriti za Domovinu, Tko će raditi u Hrvatskoj. Tko će obrađivati i razvijati zemlju naših predaka, ako svi odu.

A odlaze jer nema posla jer ne mogu uzdržavati sebe i zasnivati obitelj.

To nije slučajno, to je sve organizirano prema unaprijed zacrtanom  scenariju Dužničkog ropstva, o kojem sam pisao prije 15 – 20 godina,  ali me nitko  nije slušao i zabranjen mi je nastup na HRT-u i svim televizijama, tu i tamo neka lokalna me pusti u etar.

Bez obzira na testimonium koji sam dobio tek na tvoju osobnu intervenciju, ja sam dugi niz godina radio i surađivao sa HAZUD-om, i dalje kao što vidiš radim i promoviram gdje stignem, ali na žalost u okviru HAZUD-a nema aktivnosti.

Objavljujem na drugim portalima, a naš portal ne.

Mogu  predložiti da me postaviš u glavni odbor za Predsjednika za ekonomiju i politiku.

Pa da pokušam organizirati u okviru HAZUD-a pokretanje Akcijskog plana, Projekta koji predlažem:

EKONIOMIJA: Tu bi spadalo:  Ekonomija,   Privreda,  Gospodarstvo, Obrt,   HNB, Financije, Bankarstvo,

POLITIKA: civitas,  državni javni, državni,  organizirani društveno politički sistem, zakonodavstva, administracije, vojske, policije, politike razvoja, strategije, zapošljavanja, zdravstva, obrazovanja i drugih organizacijskih oblika i metoda koji se primjenjuju u  razvoju i upravljanju državom, društvom i javnim unutrašnjim i vanjskim odnosima.

Poslovi vezani za upravljanje i odvijanje društveno privrednog života i vanjskih odnosa jedne države, dijele se na a). upravljanje državom-dugoročni period strategije razvoja države i ciljevi i b). rukovođenje državnim poslovima – kratkoročno izvršenje državnih zadataka i poslova, u organizacijskom smislu politika razvoja države, društva, privrednog i javnog života građana, vanjska politika, financijska  politika, politika obrane države, kulturna politika, poljoprivredna politika i dr.

Općenito politika je djelatnost koja je povezana sa umijećem vladanja državom, upravljanje i rukovođenje narodom, zajednicama, strankom, naročito ako je na vlasti, društveno političkim zajednicama, mjestom, gradom, regijom, integracijskom zajednicom, u okviru države, na primjer, Sjedinjene Američke Države, zajednica u okviru jedne države ili Europska Unija, zajednice sastavljena od više suverenih država.

Sve djelatnosti koje se provode i usmjerene su na osvajanje i jačanje vlasti, borbe za vlast u državi, ciljevi određuju oblik i sadržaj političke djelatnosti, a svaki problem državne vlasti dobiva politički karakter, kao ekonomski, socijalni, vojni, kulturni, tehničko-tehnološki i dr.

Općenito, skup mjera i načela, metoda i načina, postupaka i djelovanja izvršenja zadanih zadataka, radi obrane, zaštite vlastitih interesa, provedbe zacrtanog cilja, zaštite vlasti i ostvarenja ciljeva.

Politika se provodi na svim  razinama političke aktivnosti, stranke, udruge, organizacije, grada, regije i države, a dijele se na unutarnju i vanjsku.

Za ostvarenje CILJA  – BLAGOSTANJA HRVATSKOG NARODA,  potrebno je provesti:

  1. Izmjena članka Ustava i Zakona ( svega 77 članaka ) da bi Hrvatska postala prava Suverena pravna i teritorijalna Država.
  2. Deblokada Hrvatske Narodne Banke da bi Hrvatska postala Financijski suverena država.
  3. Provedba Strategije Razvoja Republike Hrvatske Državnim Intervencionizmom.
  1. Poništenej pretvorbe i privatizacije, 98% imovine građana RH je pretvoreno protuzakonito prema izvještaju u i Saboru državne revizorice.

  Šime Krasić

EFEKTI takvih mjera: pokretanje proizvodnje, zapošljavanje, nestanak nezaposlenih, omjer umirovljenika 1 : 3 radnika, čime postižemo socijalnu sigurnost, prestanak odlaska mladih u pečalbu, zasnivanje obitelji  i povećanje nataliteta.

Povećanje stope rasta BDP-a 20% za 10 g., besplatno školovanje, besplatno zdravstveno, minimalna plaća radnika 2.000 eura, a ostali prema strućnosti i radu i do 5, 10, 15, 20 i više.

Minimalna mirovina 1500 eura, bez obzira na staž, jer mnogi na selu nisu uplaćivali, a cijeli život su radili na zemlji, a stari i nemoćni za rad postaju socijalni problem. Vraćajmo dostojanstvo čovjeka. Ostali umirovljenici prema stažu i spremi od 2. do 3,000 eura.

Vrednovanje rada, a ne kapitala, kamate će biti 0,2% , tako da ćemo se izvući iz Dužničkog ropstva i za 10 godina živjeti u BLAGOSTANJU.

Takva je moja VIZIJA BOLJE HRVATSKE. ZEMLJE BLAGOSTANJA.

Ekonomist planer, politolog, diplomat, privrednik, predavač, pisac, publicist, član Znanstvenog društva ekonomista, član HAZUD-a itd.

Za provedbu  ovog  PROJEKTA  potrebno je dobiti u Saboru  101 ruku poštenih saborskih zastupnika, a ne uhljeba, koji  prodaju  DOMOVINU za sitniš.

Sve za Hrvatsku Blagostanja.

Član HAZUD-a Karino Hromin Sturm

«En Croatie, un révisionniste ministre de la Culture»

 

Le 24 mai, 2106
Laurent Joffrin
Rédacteur en chef
Libération

Objet : « En Croatie, un révisionniste ministre de la Culture » Le 23 mai 2016 http://www.liberation.fr/debats/2016/05/23/en-croatie-un-revisionniste-ministre-de-la-culture_1454623

Monsieur,

Chaque fois qu’un commentaire paraît dans les médias étrangers au sujet du nouveau gouvernement croate et surtout de son nouveau ministre de la Culture, M. Zlatko Hasanbegovic, on doit s’armer contre un déluge d’amalgames.  Les termes diabolisateurs tels que « extrême droite », « droite extrême »,  « oustachis-fascistes », semblent toujours bien coller à la Croatie. La langue de bois qui était de rigueur chez les anciens scribes yougo-communistes semble être dorénavant reprise par les bien-pensants français qui l’emploient à volonté à l’encontre de tous ceux qui s’écartent un tant soit peu de l’historiographie officielle, ou bien qui expriment des doutes sur la vulgate libéralo-multiculturelle, prescrite par l’Union Européenne.

Pour sa part et afin de mériter son certificat de bon élève démocratique, la Croatie est censée se vautrer éternellement dans le déni de soi et les mea culpa historiques. Quelles sont concrètement les sources auxquelles puise Libération quand il nous suggère que  « d’après les estimations les plus fiables, au moins 83 000 personnes ont été assassinées dans le camp (oustachi) de concentration et d’extermination de Jasenovac ».  On croit rêver en lisant les propos de Libération, vu que d’après le gouvernent serbe, ce chiffre victimaire, adopté volens nolens par le gouvernement croate, s’élève à neuf fois plus en Serbie !  Alors Libération semble tomber lui- même,  soit dans le guet-apens du révisionnisme, soit dans le mensonge ordinaire.

Vos correspondants auraient pu ajouter, ne serait-ce que par souci d’objectivité, qu’en grande partie, l’administration de la Croatie actuelle, les médias et  l’enseignement supérieur, regorgent encore de nombreux ex-communistes et de leur progéniture post-yougoslave. Autrefois, ils faisaient les pèlerinages de Moscou et de Belgrade et maintenant, leurs lieux saints sont devenus Washington et Bruxelles. Pour des raisons d’honnêteté minimum, on aurait peut-être pu ajouter aussi un mot ou deux sur l’anniversaire des massacres de centaines de milliers de civils croates et allemands de souche par les communistes de Josip Broz Tito, en mai-juin 1945… Un nombre important de ses sbires communistes, bien que séniles, sont encore bien vivants en Croatie d’aujourd’hui. Au lieu de perdre son temps sur la montée de la prétendue bête immonde de l’extrême droite oustachie-révisionniste en Croatie, on ferait mieux de se focaliser davantage sur l’héritage catastrophique de l’ancien  chouchou de l’Occident, à savoir l’ex-Yougoslavie communiste et multiculturelle.

Cordialement,

Tomislav SUNIC
(écrivain)

Croatie, Zagreb

Portable: 00385 91 1722 783

  1. PS. Si vous voulez vous pouvez me contacter — ou bien utiliser ce commentaire-  lettre.

Cc: Mme C. Mouffe (UK); M. H. Rousso (Fr)

UZ SMJENU DVOJICE UZORNIH BISKUPA U GOSPIĆKO-SENJSKOJ BISKUPIJI

 

ZAHVALNICA I ČESTITKA

UZ SMJENU DVOJICE UZORNIH BISKUPA U GOSPIĆKO-SENJSKOJ BISKUPIJI

umirovljenika MILE BOGOVIĆA

i nasljednika ZDENKA KRIŽIĆA

Dragi, vrlo poštovani i uzoriti BISKUPI!

Svako naše i najveće srdačno HVALA je premaleno za sva dobročinstva, koja je  kao čovjek, kao svećenik i kao BISKUP činio, učinio i nadalje čini Prof. Dr. MILE BOGOVIĆ. Zato molimo našeg milostivog i svemogućeg BOGA, da po zaslugana  nagradi svoga vjernog i našeg odličnog pastira za službu TEBI BOŽE  kroz djela ljudska. Hvala Ti na tome, naš dragi BOŽE za Tvoju nagradu našem dragom patiru MILI BOGOVIĆU!

Jednako tako upućujemo ČESTITKU Milinom nasljedniku – biskupu u Gospićko-Senjskoj biskupiju – uzoritom ZDENKU KRIŽIĆU. Zajedno i uz njegovo pastirsko djelovanje služit ćemo sa svojom vjernošću i zahvalnošću  našem STVORITELJU BOGU SVEMOGUĆEMU, NJEGOVU SINU ISUSU KRISTU, ZAČETOMU DUHOM SVETIM i ROĐENIM OD DJEVICE MARIJE – ZAŠTITNICE HRVATSKOG NARODA I SVIH KRŠĆANA.

Pomozi nam BOŽE, da u svima načinima služeći Tebi, budemo vjerni našim pastirima: doživotno biskupu MILI BOGOVIĆU i njegovom nasljedniku BISKUPU ZDENKU KRIŽIĆU – do BOŽJE VOLJE!

Uz kršćanske dodajemo akademske i domoljubne pozrdave u sljedećem stihu:

BOŽE ČUVAJ HRVATSKU – NAŠ DRAGI DOM I SAV NAROD KRŠĆANSKI – HRVATSKI U DOMOVINI I U DIJASPORI!

Izvršni odbor HAZUD-a u Zagrebu:
Nada Landeka tajnica     Srećko Sladoljev predsjednik    Petar Vučić predsjednik

Izvršni odbor HAZUD-a u Baselu:
Ilija Šikić tajnik      Emilija Herceg dopredsjednica    Dragan Hazler  predsjednik

Zagreb/Basel – svibnja mjeseca 2016.

Slijede  kratki životopisni osvrti  i slika prigodnog dara:

­Gospićko-senjski Biskup  Mile Bogović rođen je 7. kolovoza 1939. godine u Cerovcu pokraj Slunja.  Za svećenika je zaređen 1964. godine te imenovan kapelanom u Senju i upraviteljem župe Krivi put. Studirao je na Papinskom sveučilištu Gregoriani 1971. godine. Od 1977. godine docent je pri katedri crkvene povijesti na Katoličko-bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, odsjek Teologije u Rijeci.

Osnovnu školu pohađao je u Slunju, a klasičnu gimnaziju u sjemeništu u Pazinu. Maturirao je na srednjoj vjerskoj školi u  Pazinu 1958. Iste godine upisuje bogosloviju na Visokoj teološkoj školi u Pazinu, a završava je u Zagrebu.

2016.godine odlazi u mirovinu, te će dana 25.05.2016. dužnost novog biskupa preuzeti biskup Zdenko Križić kojemu će Hravatska akademija znanosti i umjetnosti Domovine i Dijaspore darovati spomen ploču.

U ime HAZUDD-a relief biskupskog grba Zdenka Križića, rad umjetnika Dubravka Radmana, člana HAZUDD-a novom će biskupu  po protokolu predati  Blaženka Ljubović.

Poklon reliefa biskupu Zdenko Kruzic Poklon HAZUDD-a novom biskupu Zdenku Križiću

Oda u slavu Ruđera Boškovića

 

Oda u slavu Ruđera Boškovića

[Ode to the Glory of Roger Boskovich]

Hochgeladen am 04.05.2011

“Oda u slavu Ruđera Boškovića”

Ispjevao:
P. Petar Perica SJ

Tekst ode izrabrali i prilagodili:
P. Marijan Steiner SJ i Alen Matušin
Filozofski fakultet Družbe Isusove

Uglazbio:
Domagoj Košćak
Odsjek za glazbenu umjetnost Umjetničke akademije u Osijeku

Izvode:
Nikolina Pinko, sopran
Glazbena akademija u Zagrebu / Filozofski fakultet Družbe Isusove
Domagoj Košćak, glasovir

Odgovara:
P. Ivan Šestak SJ
Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu

Zagreb, 2011.

Sva prava pridržana – ZAMP

Stihovi:

Kad nebo zarudje, od bora do mora,
Šaputao lahor raspršujuć san:
Osamnaesta svibnju osvanula zora,
Osvanuo prvi za Ruđera Dan.

Kad sunčevu zlatu ponarasla krila,
Pa planulo željom obasjati svijet,
Uvede ga bijela iz Dubrave vila,
Uvede ga mlada u Lojole klijet.

I mnogo se oko zanese iz niza,
Da sokola motri i zublje mu sijev;
Iz Beča, Milana, Londona, Pariza,
Odjeknu mu slave i veličja pjev.

U Hrvatskoj dragoj, Evrope braniku,
Djedova mu gnijezdo i premili rod,
Što grezne u krvi za krstovu diku,
Dok narodi drugi si slave svoj god.

***

„Ode to the Glory of Roger Boskovich”

Written by:
Fr. Petar Perica SJ

Text selected and adapted by:
Fr. Marijan Steiner SJ and Alen Matusin — Faculty of Philosophy of the Society of Jesus

Music written by:
Domagoj Koscak — Musical Arts Department of the Academy of Arts, Osijek

Performed by:
Nikolina Pinko, soprano — Academy of Music, Zagreb /
Faculty of Philosophy of the Society of Jesus
Domagoj Koscak, piano

Project Head:
Fr. Ivan Sestak SJ — Faculty of Philosophy of the Society of Jesus, Zagreb
Zagreb, 2011.

Lyrics:

As dawn was breaking, from pines to sea,
The zephyr whispered, dispersing dreams:
It was of May the eighteenth day,
And Roger firstly has seen the sky.

The young hawk then spread his wings,
With warm desire to inflame the world,
The white Fay from Ragusa’s groves,
Brought him in to Loyola’ house.

Sundry eyes, caught by the scene,
Observed the falcon upon torche’s flame;
Vienna, London, Paris, Milan
Resound with echoes of glory so grand.

In beloved Croatia, this bulwark of Europe,
Patrimonial nest and most cherished kin,
Who for their faith had shed their blood,
While eyes of nations turned t’ward fetes.

All rights reserved – ZAMP

  • Kategorie

    • Bildung
  • Lizenz

    • Standard-YouTube-Lizenz

Fra Martin Planinić: STANIMO PRED ZRCALO

 

STANIMO PRED ZRCALO

Damire, pročitao sam Vaš članak, sa srpskim izrijekom kako oni ne opraštaju. I, to oni, koji nikomu nemaju što oprostiti, oni koji bi morali, nakon ovoga rata, ležeći u prašini, pitati oprost od svakoga. Jer, nisu danas suznih očiju samo Hrvati već i mnogi drugi, pa i čestiti Srbi, koji su rame uz rame sa svojom braćom Hrvatima branili svoju jedinu domovinu, svoju Hrvatsku.

Ipak, ne smijemo, nakon ovoga, predstaviti sebe kao svece kojima se nema što prigovoriti. Zato, stojeći pred poslovicom, upućenom Izraelcima, poslovicom koju ne mogu dokumentirati biblijskim tekstom: Perditio tua ex te, Israel! Propast tvoja od tebe, Izraele, što bi značilo, prevedeno Hrvatima: Propast tvoja od tebe, hrvatski narode. Ovo što nam se danas zbiva, ne samo da nije bez naše krivnje nego je s našom i debelom i dubokom krivicom. Sada: Continue reading

Marija Dubravac: Uz sramni rođendan najvećega krvnika u povijesti Hrvata

 

Uz sramni rođendan najvećega krvnika u povijesti Hrvata

 

ZA LIJEPU NAŠU DIŽIMO GLAS!

 

Danas će opet vampira klika

Zaigrat grešnog idola ples.

Prkosna pjesma jug-razbojnika

Dražit će mrtvih kostiju bijes.

 

Danas će opet Staljina zvijezda

Na partizanskim kapama sjat.

Puzat će zmije iz crven-gnijezda,

Monstrumu Titu hvalospjev dat.

 

A on će negdje iz pakla tmina

Bezglavo jureć kroz vatre plam,

Proklinjat sreću zemskih nizina,

Žudit da mat’ je rodila kam’.

 

Orit će krici tisuća jama

Mrtvi će vapit iz groba svog,

Velikog petka nastat će tama

Ko na Golgoti kad mrio Bog.

 

I bit će groze suza i plača,

Hrvatsku opet topit će krv.

Blajburgom, Macljom, sred trnja, drača,

Gavrani crni kljucat će strv.

 

Junaci hrabri pravdu će zvati

Zagrebom bijelim prosut se krik.

Hrvat će muci oduška dati

Pljunut na strašnog monstruma lik.

 

O pukni grome, u čelo vragu

Nek mu u bezd’nu nestane spom.

Nek Broz ne ruži Zemlju nam dragu,

Nek s’ patnik smiri u grobu svom.

 

U ime mrtvih ustani rode,

Ukloni s Trga monstruma znak.

Dokle je tamo, nema slobode,

Hrvatsko nebo zastire mrak.

 

Nećemo Tita ni petokraku

Lustracija je Hrvatu spas.

Za bolje sutra, za Hrvatsku jaku

Za Lijepu Našu dižimo glas.

 

Marija Dubravac Brisbane

ETIČKI OSUDITI J. B. TITA I JUGOKOMUNISTE

 

troplet tricolor

HNES – Hrvatsko nacionalno etičko sudište

SRIJEDA 25. SVIBNJA 2016.

NA DAN KADA TZV. ANTIFAŠISTI PJEVAJUĆI PO ŠUMAMA I GORAMA POLAZE NA POKLON SVOJOJ LJUBIČICI BIJELOJ U KUMROVEC

MI POZIVAMO U MIMARU
DA BISMO ETIČKI OSUDILI
J. B. TITA I JUGOKOMUNISTE

Na tribini će govoriti čelnici HNES-a.
Tražiti će se:

- Uklanjanje imena J. B. Tita s Kazališnog trga u Zagrebu,
- Donošenje zakona o zabrani korištenja imena J. B. Tito u Hrvatskoj
- Podrška Hrvatima Sao Paola o promjeni Avenide mareshal Tito
- Donošenje zakona o lustraciji.

Biti će predstavljena knjiga:
Zvonimir Šeparović: LUSTRACIJA – RASVJETLJAVANJE NASLJEĐA BIVŠEG TOTALITARNOG KOMUNISTIČKOG REŽIMA

Tribina će se održati u Velikoj dvorani Muzeja Mimara u Zagrebu, Roseveltov trg, u srijedu 25. Svibnja s početkom u 11 sati .

Veseliti ćemo se Vašem dolasku.
HNES
troplet tricolor


 bludnik krvnik i predsjednik

Bludnik, krvnik i predsjednik

 

Starina se oduvijek spominje,

Narod Božji zlo ne zaboravlja.

Dobrog hvali, zlikovca proklinje,

Vjekovima o njem knjige spravlja.

 

Bio u nas na nesreću kletu

Svirep vladar, bludnik na svu mjeru.

Po grozoti deseti u svijetu,

U poštenju ravan terieru.

 

Smrdi za njim istina skrivana,

Ludom dika, pametnom sramota.

Imo j’ žena više od sultana,

Kazanova razvratnog života.

 

Pelagija, Herta, Davorjanka,

Klara, Liza, Tera, Polka, Ljusa.

Ira, Darja, Olja i Jovanka,

Nina, Vida, Svjetlana, Marusa…

 

Čitav harem jadnih nesretnica,

Djeci Broza zna li itko broja?

Otac bludnik, lažov, varalica,

Sluga vraga, predsjednik AVNOJA.

 

Preko mrtvih i nevine krvi

Slijedeć nauk crvenog Staljina,

Posto vladar, bio čovjek prvi,

Bog – jugobog, slika tiranina.

 

Od Blajburga do dal’kog Jadrana –

Slavonija, Herceg Bosna, Lika,

Svud Brozova djela ucrtana –

Tisuć’ jama hrvatskih vojnika.

 

Ajme, ljudi, hudog li izroda,

Je l’ mu zbilja otac Hrvat bio?

Je l’ drug Tito špijun i uhoda,

Zar je Hrvat monstruma stvorio?

 

O ne daj nam Bože takvog više,

Dosta nam je suza žalosnica.

‘Ljubičicu plavu’ tko miriše,

Na čelu mu piše ‘izdajica’.

 

Marija Dubravac Brisbane

Film Jakova Sedlara u Švicarskoj: Jasenovac – Istina

U organizaciji NK Croatia Zürich

u petak, 20.05. 2016.
dvorana Hrvatskog nogometnog kluba Croatia,
Thurgauerstrasse 68,    8050 Zürich    20.00 h

i

U organihaciji Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj

u subotu, 21.05. 2016.
Hrvatska katolička misija u Luzernu
Matthofring 2/4,    6005 Luzern    20.00 h

Specijalni gosti:

Karolina Vidović Krišto, Hrvatska magistrica novinarstva i urednica

Roman Leljak (Huda jama), Slovenski publicist i istražitelj udbinih arhiva

Zürich:

plakat_jasenovac_istina2

=> https://www.facebook.com/events/1067799759954279/

=> http://www.fccroatia.ch/index.php/vijesti/120-premijera-filma-jakova-sedlara

 Luzern:
jasenovac-istina-hkz_LUZERN

 

Dragan Hazler: Hrvatsko pravosuđe je zlosuđe prema Hrvatskim braniteljima

 

Hrvatsko pravosuđe je zlosuđe prema Hrvatskim braniteljima

 (Najavljeni nastavak)

Malo upitno i malo kritički na Hrvatsko pravosuđe

Hrvatsko pravoisuđe je vjerojatno najslabija karika u usporednim mjerenjema sa svima djelatnim sustavima u Republici Hrvatskoj, koji su također daleko od pohvale za svoja djelovanja.

Valja ovdje dodati da je Hrvatsko pravosuđe barem suodgovorno za sve državno-političke nepravilnosti i za sve druge vrlo brojne protupravne pojave i protuzakonite čine i ponašanja u Republici Hrvatskoj. Štoviše Hrvatsko pravosuđe je glavni krivac za neke loše pojave u svima društvenim strukturama jer ne djeluje preventivno protiv raznih prekršaja i svih zločinstava niti sankcionira pojedina  kršenja zakona Republike Hrvatske.

Kakovo je to pravosuđe, koje ne djeluje protiv prodaje narkotika pred školama u Hrvatskoj i koje dozvoljava noćno okupljanje maloljetnika na pijančevanje i sve što iz pijanstva proizlazi.

Spomenuti su najobičniji pravosudni propusti, a onih krupnih pravosudnih propusta, nedjelovanja, bezzainteresiranosti… čak nepravda i štetnosti vezanih za Hrvatsko pravosuđe ima za jedan leksikon.

Hrvatsko pravosuđe pokazuje svoju snagu i moć prema Hrvatskim braniteljima!

Sjećamo se ponašanja Hrvatskog pravosuđa prema generalu HV Bobetku i tek da pripomenem pasivnost Hrvatskog pravosuđa prema zaštiti Hrvatskim braniteljima iz BiH nad kojima se drugčije izživljava ICTY u Den Haagu, nego primjerice na srbskom četničkom zločincu Šešelju.

Kako na primjer shvatiti da Hrvatsko pravosuđe strogo kažnjava Hrvatske branitelje za poneki ratni zločin na srbskim žločincima, a ne kažnjava srbske zločince za stostruko veće i planski izvođene strašne srbske zločine na Hrvatima. Rekoh da primjera ima za jedan podeblji leksikon, u što je nemoguće ulaziti pa ću se zadržati na samo nekoliko primjera:

Hrvatsko pravosuđe je kaznilo vrlo strogo hrvatske branitelje (abecedno): Glavaša, Hrastova, Merčepa, Norca…za pojedine ratne prekršaje ili za neke slučajeve zločina, do kojih dovodi ratna psihoza u obranbenome ratu.

Ako Hrvatski branitelj u obrani svojih ugroženih obitelji i svoga doma vidi najstrašnije zločine počinjene od genocidnog srbskog neprijatelja na hrvatskoj djeci, na svojoj djeci, na silovanim majkama i ubijenim muškarcima, treba li takvima srbskim zločincima darivati cvijeće i nazdravljati s čašom vina ili mu barem pljuskom i batinama uzvratiti.

Nije Hrvatski branitelj ustao da ugrožava obitelji srbskih zločinaca, koje Hrvatsko pravosuđe  i jezikoslovlje naziva srbski pobunjenici, nego obratno, da zaštiti hrvatsku pa i srbsku obitelj od srbskih ratnih zločinaca.

Slučaj nekažnjenih srbskih zločinstava u Borovu i u Plitvicama!

Jesu li oni Srbi, što su ubijali hrvatske redarstvenike u okolici Borova i još prije Josipa Jovića na Plitvicama „pobunjenici protiv visokog poreza“ ili su to patološkom mržnjom nabijeni Srbi za ubijanje Hrvata jer im ovi smetaju za ostvarenje Velike Srbije?! Hrvatsko pravosuđe ne kažnjava srbske zločince za stostruko veća zločinstva svih oblika, koje su Srbi počinili na Hrvatima, ali strogo kažnjava Hrvatske branitelje za svaki prijestup. Evo samo jedan kompleksni primjer nekanjenih monstruoznih srbskih zločinstava izražen matematičkom točnošću:

Na prostoru Slunjskog dekanata su srbski zločinci poubijali uz sve oblike mučenja 297 Hrvatica, Hrvata svih dobi, napose staradi i maloljetnika, čak i novorođenčadi od 6 mjeseci. Srbski zločinci su doslovce istinom rečeno klali Hrvate (obitelj Milana Kovačevića – Macana) uz mučenje  na očigled njihovih najbližih. Isto se odnosi i na srbska silovanja u Slunju i drugdje.

U selu Dubrava nedaleko mjesta Slunja su čitave obitelji prezimena Morović žive bacali u oganj njihovih zapaljenih kuća. Mučili su katoličke svećenike iz Cetingrada, Slunja i Vaganca… Što tek reći na pljačku i uništavanje hrvatske imovine, na paljenje i rušenje svih hrvatskih katoličkih crkava na prostoru Slunjskog dekanata, čak i devastiranje nekih katoličkih groblja na prostoru Slunjskog dekanata. Što nisu otuđili pljačkom, napose vrlo bogati stočni fond to su srbski „pobunjenici“ uništili vandalizmom.

Pisatelj ovih redaka je kao dogradonačelnik grada Slunja bio (uz ostale poslove) zadužen za utvrđivanje ratnih zlodjela, koja su počinili srbski „pobunjenici“. U hrvatskim selima Slunjskog kraja nije ostala pošteđena NIJEDNA HRVATSKA KUĆA, čak niti brojne gospodarske zgrade, počev od staja i štagljeva do kokošinjaca. Treba li ovdje uz ove vandalizme i 297 poubijanih hrvatskih ljudi, dodati i srbske ubitačne mine u Slunjskome kraja, ostaje nam sljedeća upitna konstatacija:

NIJEDAN, NIJEDAN i NIJEDAN Srbin i Srbkinja nisu kažnjeni za ova strašna zlodjela, iako su poznati neki počinitelji.

Jeli nemar Hrvatskog pravosuđa prema srbskim zločincima , pardon „pobunjenicima“ nekakva pospanost ili je to politički plan prema kojemu Hrvatsko pravosuđe nije plaćeno za kažnjavanje srbskih zločinaca, nego sa bavi kažnjavanjem Hrvatskih branitelja?!

Takovih i strašnijih srbskih zločinstava počinjenih na Hrvatima i hrvatskim dobrima ima u svima hrvatskim mjestima i gradovima takozvane Republike Srpske Krajine napose u Vukovaru, Voćinu, Karlovcu, Glini Pakracu, Petrinji, Cetingradu, Rakovici (Slunju), Širokoj Kuli, Škabrnji…

Što reći na nekažnjeno srbsko-crnogorsko granatiranje Dubrovnika, Splita, Zadra i remek djela Katedrale u Šibeniku…

Srbski silovatelji i mučitelji Hrvatica i Hrvata šeću slobodno ulicama Vukovara i poznaju ih silovana Hrvatice, a najveći zločinac Vojislav Stanimirović – selektor ranjenika za stratište  na Ovčari  dospijeva do mjesta u Vladi Republike Hrvatske.

Ima li tu u taktici ili neodgovornoj pasivnosti „p“ od Hrvatskog pravosuđa?!

Što tek reći na javno protuhrvatsko djelovanje jedne Slovenke Vesne Teršelič, Zorana Pusića, Milorada Pupovca u državi Hrvatskoj!?

Hrvatsko pravosuđe se ne trudi pomoći Stjepanu Mesiću da pronađe izgubljeni ček na nekoliko milijuna dolara, koje su mu darovali Australski Hrvati za pomoć Hrvatskoj u ratu. Stjepan Mesić se izjašnjava, da će tužiti Hrvatsko pravosuđe jer mu ne pomaže pronaći izgubljeni ćek na milijunske iznose australskih dolara.

U pitanje svih oblika kriminala u Republici ne ću ulaziti jer je to zaista za podeblji leksikon. Doduše s nekim slučajevima poput Čobankovića, Sanadera, Sisačko-moslavačke županice… nas zabavlja Hrvatsko pravosuđe maratonski dugim sudskim procesima i dakako, da zabava potraje što dulje viši sudovi vraćaju nižima za ponovno suđenje, itd…usw…etc…

Brižni slučaj Hrvatskog pravosuđa za Hrvatskog branitelja Tomislava Merčepa.

Ovih dana smo „počašćeni“ sudskom „nepravomoćnom“ presudom Hrvatskom branitelju Tomislavu Merčepu na pet i pol godina zatvora.

Tu pamet staje svakom normalnom Hrvatu!

Ljudi božji, ima li Republika Hrvatska Hrvatsko pravosuđe za Srbske ratne zločince i za kriminalce, koji se novčano odkupljuju, ili je to Hrvatsko pravosuđe specijalizirano za suđenje Hrvatskim braniteljima i za sprovedbu kazna Srbskog suda na Hrvatskom branitelju Valjku Mariću…

Srbski zločinci i poluzločinci (oni, što su ljuštili „krumpjere“, radili u četničkim kuhinjama, pokapali mrtve Hrvate, koje su ubili srbski „pobunjenici“ i postavljali ubitačne mine…) oslobođeni su  Hrvatskim zakonom o aboliciji i amnestiji svake krivnje. Dakle Hrvatskom pravosuđu ostaje da se bavi samo izricanjem visokih kazna Hrvatskim braniteljima poput (abecedno): Glavašu, Hrastovu, Merčepu, Norcu…

Sa srbskim zločincima se hrvatski pollitičari ljube u Zagrebu

Srbskog zločinca s Banovinskog područja i Gline Aleksandra Vučića prima Vesna Pusić preko Crvenog tepiha. Usred Zagreba zločinac Vučić javlja Hrvatskoj, da će granica između Srbije i Hrvatske ići polovicom Dunava pa ćemo morati mijenjati Hrvatsku himnu: „Dravo, Savo i polovicom Dunave tiho teci…“  Pasivnim ponapšenjem Hrvatskog pravosuđa i politike ostaje Srbima oko 1000 km/2 Hrvatskog prekodunavlja, koje su osvojili u Srbskom genocidnom i agresijskom ratu, kojeg mi Hrvati nazivami „Domovinski rat“ da bi tim  nazivom zaštitili Srbe od atributa: Srbski genocidni, okupacijski, pljaškaški, silovateljski, vandalski rat protiv Hrvatske.

Srbi u dijaspori govore: „Hrvati nam trebaju biti zahvalni! U Hrvatskoj je vođen Domovinski rat i mi smo dolazili iz Srbije da ugušimo Domovinski rat!“

Hrvatska – zajednopolitika i pravosuđe stoje na usluzi Srbiji za ulazak u EU.

Trebamo se radovati svakoj zapaljenoj hrvatskoj zastavi u Srbiji, pomalo i u Hrvatskoj.Ne mole Srbiju, da se barem odrekne velikosrbskih ideologija, opraštaju Srbiji ratne zločine. Nitko ne smije reći da je Hrvatska posijana sa srbskim minama, nego samo minama…

Govori se da Hrvatska sprema novi crveni tepih za posjet Vojislava Šešelja i Tomislava Nikolića. I za kraj evo još jedne poslastice: „Pobunjeni“ srbski zločinac iz Petrinje Boris Mikelić se automobilom beogradske registracije vozika po mjestima i gradovima Banovine. Iz Kostajnice odlazi u Republiku Srpsku i vraća se na razna slavlja u Banovini, koja priređuje: Krnjak, Vojnić, Vrgin Most, Topusko…

Bože, ako jesi – gdje si?!

Što nama Hrvatima preostaje, nego Vukelićev uzdah uz Solferino: „Bože, ako jesi – gdje si?! Ili:

Ima li Hrvatsko pravosuđe pravo kažnjavati srbske zločince, pardon „pobunjene Srbe“ ili je to pravo samo za kažnjavanje Hrvatskih branitelja.

Ponovit ću samo jedan primjer: Za neizbrojive zločine počinjene od „pobunjenih“ Srba na prostoru Slunjskog dekanata NIJE KAŽNJEN NIJEDAN SRBIN. Nota bene!

Mr. sc. Dragan Hazler – hrvatski djelatnik u dijaspori

Basel, 18. svibnja 2016.

Slijedi nastavak o djelovanju građanskih sudova u Hrvatskoj. D.H.

Post sceiptum: Živim u dijaspori jer sam prognan is Slunja u eri Sanader-Teršelič, a prije progona mi je Hrvatsko pavosuđe (Općinski sud u Slunju!) oduzelo nasljednu očevinu i nekakav „manijak“ je izvršio na mene dva atentata Od jednoga me je Bog spasio, a od drugoga moj odpor prema atentatoru, prezimena Čop. D.H.

ANTE GLIBOTA: KUDA TO IDE HRVATSKA DRŽAVA?

 

KUDA TO IDE HRVATSKA DRŽAVA?

Piše ANTE GLIBOTA[1]

Nacija je jedan san podijeljene budućnosti, rekao je Ernest Renan, francuski filozof i povjesničar, teoretičar nacionalnog identiteta već prije 134 godine [2]! Kakav san budućnosti danas snuju hrvatski građani poslije očito negativne klime u državi, stvorene netolerantnim duhom opozicijske sredine i vidne želje internacionaliziranja huškačkog klientilističkog antidomoljubnog lijevog radikalizma, koji je živio godinama na jaslama bivših vlada ili današnje saborske opozicije. Život u novim uvjetima, gubitka te vitalne slame sa jasala državnog proračuna, koji im je davao podstreka za sve vrste antihrvatskih propagandnih kampanja, njihova budućnost postaje i upitna i neizgledna, što ih okreće da se materijalnu i medijsku pomoć traže u svojim centralama, bilo kod naših istočnih susjeda ili pak, kao i po običaju, kod Hrvatskoj tradicionalno nesklonih zapadnih metropola.

Razmišljanje o potci ovog globalnog platna, aktualne hrvatske političke scene, ukazuju na to, da je uz sve te boljševičko-komunističke provokacije, orkestriranih kampanja iznutra i izvana, da su u to platno također utkane i iracionalne i izvan svih razloga trakavice same konstitucije nove Vlade RH. Sve te varljive, neodređene i kontraverzne izjave čelnika nove vlade, pokazuju, a to se i svakim novim danom ponovo potvrđuje, temeljno nerazumijevanje politike, bilo predsjednice države gospođe Kolinde Grabar-Kitarović(KGK), a isto tako i trojca koji predvodi hrvatsku vladu: Karamarko, Orešković, Petrov (KOP). U tom “zajedništvu“ oni su njihovim varljivim izjavama bitno doprinijeli osjećaju, da je država, ne samo loše vođena, već i obezglavljena! Na javnom i medijskom prostoru se pojavljuju infantilne prepirke, puštanja probnih balona o budućnosti i izgledima saborske koalicije i neverificiranog glasačkim tijelom predsjednika Vlade. Tužni smo svjedoci, isto tako, o neusklađenosti akcija u vanjskoj politici, gdje predsjednica KGK poziva na red kao dječarca, nikog drugog do šefa svog bivšeg izbornog stožera, ministra vanjskih poslova g.Kovača. Ministar kao slobodni strijelac, vidno pun svog ega, nema želje za koordinaciju i usklađenost vanjske politike i njegovih aktivnosti, o kojoj Predsjednica i Premijer HV navodno ništa ne znaju, što zorno pokazuje da imamo infantilnu Predsjednicu, infantilne ministre i infantilne predvodnike saborske većine, urušene državne institucije, bitan nerespekt institucionalne koordinacije! Patnje hrvatskog naroda postaje svakim danom i veća i nepodnošljiviji na takav odgovor politike, koja je zaboravila svoja izborna obećanje, za reformama, za investicijama, za zapošljavanjem, za demografski strukturiranom politikom, za lustracijom, za neophodnoj potrebi najjednostavnije istine!

Posljednji od bisera je od pred koji dan je poslanica Predsjednice KGK, koja na eklatantan način miješa ono što je nespojivo, pretendirajući na autoritet koji je već davno izgubila, prepustila se totalnim i neumjesnim i neuvjerljivim frfljarijama. Jer KGK zorno pokazuje, nažalost, da njoj ništa nije jasno, potpuno nerazumijevanje povijesti, ali i onoga što je realpolitika sadašnjosti, ili pak percepcije razumne strategije budućnosti hrvatske države! Kad već govorimo o autoritetu, možemo mirne duše reći, da ga ona nikad nije ni imala. Predsjednica KGK je jedna vrsta prazne školjke, da ne kažem bez ideja, koja ne razumije ni vanjsku ni unutarnju politiku, kao i specifičnost trenutka u kojem se nalazi hrvatska država! To je totalno nerazumijevanje događaja, krivo očitavanje povijesnih zbilja, ideja budućnosti, konačno sve do prakse vladanja u njenom svakodnevlju, ignorirajući čak i odrednice hrvatskog Ustava! Sve kod nje odzvonjava artificijelnim, pa i cijela mise en scene kadar njene poslednje TV poslanice. Kadrirajući se fiksno između dvije nezametljive zastave, apstrakcija nacionalne zastave, što je nonsens, konfuznom i dosadnom vizualnom poleđinom, držeći na stolu ispred sebe manji odljev Meštrovićeve Povijesti Hrvata, sugerirajući gledateljstvu sebe kao neku novu majku, kraljicu Hrvata, njen neuvjerljiv izgled, čitanje teksta na promptorskom monitoru u kojeg je fiksno buljila, bez karizme, do oponašanje držanje ruku tipičnim à la Franjo Tuđman, kojeg je evocirala, u kontekstu i u zbilji bez temeljnog razumijevanja svojih usporedba. Falili su joj samo crne navlake na rukavima, jer je izgledala kao, provincijalni knjigovođa a ne Predsjednica Republike! Što je najgore, ona drži alarmirajuću poslanicu bez stvarnog razloga, bez objašnjenja substance realnih stanja i razloga koji su doveli do ovih situacija. Tragična je činjenica, da je ona konačno kroz ovu poslanicu jasno pokazala da ne razlikuje preambulu Ustava od Ustavnog zakona, a čega ona vjerojatno nije ni svjesna!

Gospođa predsjednica zaboravlja da je i spomen na žrtve i one koje su započele na Bleiburgu i nastavljene po završetku vojnih operacija, kroz križni put i one koje su napravljene u Jasenovcu do kraja rata i poslije rata sve do debelih poratnih godina su civička nepresušna potreba isticanja pijeteta žrtvama. Jedna jedina nedužna žrtva i pogibija je previše sa bilo koje strane ona bila! Ne mogu se s jedne strane uvećavati artificijelno žrtve koje stvaraju antagonizme između naroda i narodnosti, a sa druge strane ignorirati više stotina tisuća nedužnih, neosuđenih osoba koje su progutale noći ili uznice brojnih zastrašujućih komunističkih kazamata, zatrpanih rudarskih jama, masovnih gubilišta razasuti na teritoriju, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije sve do daleke Makedonije, a koje nitko nije mogao ni spomenuti, a da pri tome ne uđe u smrtnu opasnost ili infernalnu spiralu represivne komunističke zbilje u periodu od gotovo pedeset godina od zločina, koji je zadesio hrvatski narod.

Kažem, nitko nije smio ni spomenuti, a kamoli problematizirati te genocidni čine! Jer i taj krimen protiv čovječnosti koji je preciziran od velikih svjetskih sila pa i institucijom Nürnberškog Tribunala od 8. kolovoza 1945., kaže da su u duhu toga sjećanje nepresušna potreba, kao civički čin ne mogu zaustaviti postavljanje pitanja i potrebe za povijesnim istraživanjima zasnovanim na faktima, a ne afubulacijama koje su karakterizirali jugoslavensku historiografiju, manipulacije za što većim brojem žrtava i korespondirajućim reparacijama, što je bilo još jedno silovanje duha svih žrtava drugog svjetskog rata.

Tko razuman danas može negirati ogromne žrtve Holocausta! Jedna jedina ljudska jedinka je previše, ako je žrtva netrpeljivosti rasne ili druge nesnošljivosti. Ali je još veći krimen ako se ti neprijeporno veliki brojevi nevinih žrtava artificijelno manipuliraju. To je nesnošljivo spram memorije samih žrtava koje su pale, kao i svakom istinskom znanstveniku, povjesničaru i istraživačima povijesnih zbilji. Jer njihova žrtva se istovremeno siluje i ona postaje kamen smutnje i podsticaj nemira, sukoba, novih mogućih humanih žrtava!

Sun Tzu, Machiavelli, Metternich, nas uče da se mora voditi računa o realitetu politike, kao nasušnoj potrebi, pa utoliko ne shvaćamo hrvatske političare koji totalno ignoriraju ono što je realitet hrvatske politike, realitet povijesnih potreba hrvatskog naroda. Da bude svoj, da može uživati svoje i biti u funkciji hrvatskih interesa! Hrvatski političari, svi bez izuzetka poslije Franje Tuđmana imaju kao nepresušnu potrebu služiti realitet interesa nekog drugog naroda, neke druge države, određenih partikularnih interesnih grupa, prodajući dio hrvatskog nacionalnog suvereniteta u ruke i interese izvan hrvatskog naroda.

Gospođa predsjednica KGK bi se trebala zapitati i konfrontirati sa realitetom vlasti i istovremeno prihvaćanje istine drugih, jer svi imamo dojam da se ona uzima sama sebi tako dostatnom, kao da je ta funkcija mjerena po njenim dužinama i širinama, a sami interes institucija je nevažan, pogotovo onih koji joj nisu dorasli ili onih koji tu istu instituciju preziru. Svakako, moramo podsjetiti i gospođu predsjednicu da u politici nije uvijek najteže biti izabran, već to prokleto, kako biti reizabran. Ona je svoj kredit kod birača relativno brzo potrošila. Utoliko će i njeni problemi reizbora evidentno, ako nastavi ovim slijedom, postati nemoguća misija, ali će bar zato joj dati brzu mogućnost se vratiti studijima na FPN da nastavi svoj najavljeni doktorat, da se još bolje familizira s rječnikom te tvornice samoupravljačkog socijalizma, koji je bio i ostao zagrebački FPN. Vjerujemo čak i za njen nivo razmišljanja, valjda joj dopušta, da već danas zaključi, da je kostim za njenu sadašnju funkciju očito bio neprikladan.

Mora joj se priznati, ona se trudila sa tim kostimima, pa smo imali dojam, da je pretvorila te predsjedničke dvore u modistički krojački atelier, ne samo u vestimentarnom smislu. Da je pri tome imala političkog refleksa mogla je razmisliti o siromašnom hrvatskom puku, koji nema sredstava ni za golu koru kruha, dok umirovljenici traže po otpadištima način da prežive sve vrste neimaština. Uglavnom, svi ti krojački i fashion saloni i pokušaji joj nisu pomogli da nađu mjeru za taj iz dana u dan sve kompleksniji predsjednički kostim. Moramo joj poručiti da je dosta tog nesuvislog paradiranja, egzibicionizma, putovanja, spektakla…Posvetite se rješenju hrvatskih granica, vratite u državni teritorij ade na Dunavu, utvrdite granice na Prevlaci, na rijeci Mirni, Muri…Povratite kosti hrvatskih branitelja koje su četnici odveli u ropstvo u Srbiju, kao i umjetničku ostavštinu, arhive koja je srpsko četnička soldateska poharala po Hrvatskoj, sve do bijelo mramorne Meštrovićeve Povijesti Hrvata, čiju umanjenu repliku držite na vašem stolu.

Kada će te odgovoriti na javno upućeno pismo hrvatskog viteza generala Joze Miličevića, na koje bi ste po slovu zakona trebali odgovoriti promptno, a niste, već više od nekoliko mjeseci? Osobno sam vam uputio također javno pismo o istom sadržaju, zar kao hrvatski građanin i vaš birač nemam pravo na odgovor? Do dana današnjega nisam dobio nikakav odgovor, a isto tako niti general Miličević? Dok su notorni četnički hrvatofobi to dobivali u promptnoj formi, na provokativne upite koji izluđuju pošteni hrvatski puk. Što se dešava s kriminalom u hrvatskoj vojsci, remontu MIG-ova, kupovine materijala koji je bio iniciran i djela provođena ili prikrivana po generalima s kojim ste spremali čvarke u njihovim kućama, zar to nisu zadaće iz vaših ustavnih zaduženja od kojih hrvatska javnost očekuje očitovanje? To su sve znaci da predsjednica republike nije garant dobrog funkcioniranja države, autoriteta pravde i da se odnosi sa svom ležernošću spram teških povreda prava osoblja i kriminala unutar Ministarstva obrane Hrvatske. Zar čast jednog hrvatskog domoljubnog heroja, ratnog zapovjednika Tigrova generala Joze Miličevića ne zaslužuje jedan primjeran odgovor na kabalu koju su mu stavili na leđa general Lovrić s kojim ste pekli čvarku u njegovu domu, potom vaši prethodnici Josipović i Mesić? Taj odgovor ste mu dužni i po slovu zakona, a vas slovo zakona izgleda tako malo interesira!

Kanite se gospođo predsjednice isprazna zanovijetanja, pogotovo kad vidno pokazujete da niste sposobni razlučivati dobro od zla, korektno od nekorektnog, da ne razlikujete Hrvatski ustavni zakon od preambule Ustava RH, da taj sav vaš nervantni i skupi spektakl seljenja vaših ureda iz grada u grad sliči sve više na jedan cirkus, jednu serija u žanru telerealty sa predsjedničkom funkcijom, a ne ozbiljan sustavan rad i zaštite duha predsjedničke institucije. Toga sam se u istinu i nažalost, a i sa pravom pribojavali čak i ranije, prije nego ste i bili izabrani, na stranicama Hrvatskog tjednika.

Vi najavljujete i odlazite na godišnji odmor u Ameriku, iz jedne turističke zemlje par excellence? To primjerice predsjedniku jedne Francuske, Italije ili Grčke, kao izrazitih turističkih država, nikada ni u snu ne bi palo na pamet, pogotovo u jeku pune sezone. Jer vi gospođo ne razmišljate vašom glavom, kao i vaši savjetnici i što jedna takova vijest ima za konsekvencu, na tržištu turističke ponude. Vama gospođo predsjednice fali državničkog šlifa, što se ne može nadomjestiti nažalost s brojnim haljetcima u svim spektrima boja?

Koliko ste javnog novca utrošili gospođo predsjednice za odlazak u Chicago sa vašom predsjedničkom svitom, da bi ste dobili ček od 10.000 $ US u dobrotvorne svrhe?! Stipe Mesić, veliki antifašist naših dana i vaš prethodnik, je otpjevao ustašku pjesmu u Australiji i maznuo 150.000 dollara, što je jedno i drugo navodno zaboravio, ili nije imao krojače poput vas, jer mu je unutrašnjost džepa navodno bila fiktivna, bez dna?

Prestanite nas dijeliti, jer većina Hrvata nije ni ekstremna desnica ni ekstremna ljevice, već najveći dio Hrvata su časni domoljubi, koji se ne mogu svrstati u vaše klasifikacije, ali istovremeno vole svoju Domovinu i razočarani su vašim akcijama, kad zbog vašeg nerazumlja i nepoznavanja naroda i države, vaših netalentiranih, infantilnih otčitavanja naroda kojim predsjedavate, a pri tome ne izražavat ni duh njihova htjenja ni duh njihova domoljubnog ponosa, domoljubne vjere, njihovih povijesnih stremljenja.

Što je Predsjednica učinila za promjenu katastrofičnog stanja u medijima? Neprijeporno je da je danas 95% medija još uvijek pod striktnom paskom prethodnih vlastodržaca jer se medijska sredina nikada nije svrstala, osim časnih iznimaka, u domoljubnu i državotvornu opciju. Svi zajedno uzimaju hrvatsku državu za nekakvu vrstu nužnog zla, krpu za otiranje nogu. Njima pa i dužnosnicima države moramo poručiti da hrvatski narod zaslužuje jedan drugi tretman civičkog ponašanja čelnika političkog etablishmenta, da hrvatski narod ima drugačiju viziju digniteta i drugačiju koncepciju civičke i moderne hrvatske države, za čiju su viziju uronili i dušom i tijelom, svih ovih godina, od obnove države, pa i ranije kad je država bila u institucionalnom mirovanju, ali je ona postojala u duhu i srcima hrvatskog naroda. Jer da tog stanja duha, misli i srca nije bilo, što su bili razlozi koji su nas vodili mnoge nas još žive svjedoke po kazamatima stare i nove Jugoslavije, kada smo riječju, mislima i djelima, našim tijelima i životima podsticali iskru vatre, koja je gorila u srcima hrvatskog naroda i vodila je prema novim izazovima, ne utemeljenjima, već novim obnovama hrvatske države! Jer je fundamentalna pogreška kada se kaže da je Hrvatska država utemeljena sa Domovinskim ratom. Ona je obnovljena, potvrđena, odnosno kontinuitet te iste vjekovne države se nastavlja tamo gdje su nastajali prekidi i započimali novi nastavci, bilo da se radi od vremena narodnih vladara pa sve do1918,1938,1945,1974,1991!…kada se samo djelomično mijenjala forma, ali substanca države postoji. Tu postoji jedan te isti hrvatski narod, sa istim hrvatskim jezikom, sa istim hrvatskim pismom, sa istom kršćanskom vjerom i tradicijom, zadržavajuću varljiv državni, ali esencijalno isti ili okrnjeni geografski prostor.

Tko razuman može negirati Nezavisnu Državu Hrvatsku, priznatu od gotovo tridesetak zemalja, kao integralni dio hrvatske povijesti, sa svim inperfekcijama koje nitko razuman ne može ignorirati. Ona je bila jedan realitet, zasigurno ne najsretniji, ali je ona dio hrvatske povijesti, na putu hrvatske slobode! Koliko se tim djelom možemo ili ne ponositi, to je već pitanje preciznijih povijesnih raščlambi? Nepotrebno je isticati da se grozimo svih vrsta fašizama, u svim spektrima!

Francuska Republika također nije nestala, za vrijeme Vishya. Francuska zastava, državna označja nitko ne osuđuje u činjenici da ih je upotrebljavao i Vishy-jev režim. Nitko od francuskih povjesničara ne izbacuje maršala Philippe Pétaina iz kronologija francuske povijesti. Oni imaju istu zastavu, istu himnu, isti naziv novac (sve do eura), isti jezik, isti ili umanjeni geografski prostor. Nikome ne pada napamet da se grozi te zastave na koju je Pétain stavio svoju maršalsku palicu, niti im to tko prebacuje. Nikoga nebi smetala danas u francuskom društvu vidno patriotski i domoljubno intonirano reci prêt pour la patrie (za domovinu spremni), kao negativnu konotaciju, jer su jednu te istu riječ upotrebljavali političari i francuski narod u vrijeme Vishyjevske Francuske ili de Gaullova pokreta otpora, kao i prije njih u začecima revolucionarnih vremena kad zastupnik u Ustavotvoroj skupštini proizišloj iz Francuske Revolucije, Pierre Dedelay, u tzv. drugoj godini slobode, na odgovor zastupnika Sinettia kako je «…Domovina u opasnosti, ali će se ona izdići iznad poteškoća…» pa u Parlamentu[3] kaže da su građani spremni dati sva sredstva…»Spremnih za domovini služiti». Istim riječima se služi i sjajni židovski književnik Israël Joshua Singer, stariji brat Nobelovca Isaaca Singera u knjizi La famille Karnovski [4],objavljene 1943. godine, kad kaže u dialogu između doktora Zerbe i Jegora:»…doktore, ja sam spreman u svakom momentu braniti moju domovinu, i život moj dati, proliti moju krv u borbi s neprijateljem…»Doktor Zerbe, mu kratko odgovori, to je tako ljepo i časno moći reći da je spreman za domovinu se boriti»… Što postaje poganim kad tu istu riječ ponovi jedan hrvatski športaš ili bilo koji hrvatski građanin? Proglašava se fašistom, ustašom…jer Hrvatima je zabranjeno biti za Domovinu spremni!

Zaista, danas Hrvatska država živi u jednoj paranoji, grupa koji građanstvo drže pod  presijom autentične pete kolone, povampirenih ostataka komunističkih i ideologiziranih medija, smišljeno napuhanih i falsificiranih povijesnih fakata, izvrtanje istine u ustaljenoj srpsko-četničke maniri, koji žele nametnuti hrvatskom narodu osjećaj krivnje, osjećaj življenja u strahu, osjećaja odbacivanja svoje vlastite domovine, odbacivanje njenih povijesnih zbiljnosti, osjećaja da ne smije upotrebiti domoljubni rječnik, jednom riječju uživati konačno, njihovu u krvi i patnjama teško zadobivenu slobodu! Zar Hrvat na svojem povijesnom prostoru trebaju danas zaboraviti riječi kojim su ih djedovi i bake, njihovi roditelji učili i izgovarali s štovanjem… voli sine Domovinu, ljubi sine Domovinu, budi spreman sine za Domovinu..? I što jedan častan domoljubni nasljednik svoje obiteljske i nacionale tradicije može odgovoriti na takav pouk svojih predaka i roditelja već: Da, za Domovinu sam spreman! Jer, da za Domovinu nismo bili spremni jugoslavenska i srpska soldateska bi našu hrvatsku državu pretvorila u prah. Ali kako smo za Domovinu bili spremni, kao zečevi su ti nasilnici pobjegli, kada su ih istjerali naši hrabri branitelji i vitezovi sa naših povijesnih prostora, kada su se drznuli silovati volju i suverenitet hrvatskog naroda.

Srpski vožd Slobodan Milošević[5] će im konsekventno odrediti ime i rang hrabrost, pa i moralnu vertikalu, kad kaže: “Molim vas, šest hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine. Napadala je cijela Prva armija, zrakoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu obranili Knin (…) jer po svim izvještajima, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uvečer, oni su naredili – bijeg! (…) oni su utekli kao zečevi!”. Oni nama ne fale, nek nas ostave na miru, mi zasigurno nećemo napadati njihovu otadžbinu, kao što to nismo činili tijekom cijele i poznate povijesti humaniteta, ničije zemlje nismo osvajali, ali smo hrabro naše branili, pišući našu povijest i krvlju i u kamenu. Ostavit ćemo im uvijek po nešto kupusa, koji je najdraža zečja hrana, da zatome svoj gladi, jer mi smo ipak narod dobre duše! Pače, udomili smo ih kad su bili u zbjegu pred Turcima, doselivši na naš prostor, da bi taj isti prostor, koje smo im u kršćanskoj blagonaklonosti i dobroti udijelili, sada revandicirali kao srpsku zemlju!

Uvijek su komplotirali sa svima protiv Hrvata, sa Turcima, sa Austrijancima, sa Mađarima, sa Venecijom, sa Talijanima. Arhivska građa i primarni povijesni izvori to na dugo i široko potvrđuju. Arhivi Vatikana, Venecijanski, Bečki, Peštanski, Carigradski, sve do Dubrovačkog, Zadarskog i Hrvatskog Državnog Arhiva su puni svjedočanstava o tome.

To je njihov moral, koji sam o sebi najbolje govori! Oskvrnuti, podmuklo ubiti, silovati nemoćne, lagati, izmisliti… to je bio njihov kredo spram Hrvatske dobrodošlice. Čak će ih i sam«otac srpske nacije» Borica Ćosić u svom najznačajnijem djelu «Deobe» te svoje sunarodnjake okvalificirati kao patološke lašce: „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“ [6]  Laž je dakle njihov najdraži nacionalni sport!

Hrvatska predsjednica ne vidi također slučaj Kardinala Stepinca, da je jedna od značajnijih povika kako ove jugokomunističke, a isto tako i velikosrpskih expoziture u Hrvatskoj i drugdje je i povik i protiv crkve u Hrvata, koja je kroz zadnjih gotovo skoro puno stoljeće od formiranja Jugoslavije desetljećima bila izložena progonima, terorom zatvaranja i likvidiranja svećenika proganjanje vjernika, koja je bila uvijek u prvim redovima obrane vitalnih principa hrvatske nacionalnih opstojnosti, koje su se udomaćile u spiritualnoj snazi, vrlinama i otporu spram tlačitelja i ugnjetavača. Crkva je bilo stjecište i utočište mira i nade, inspirator narodnih vrlina. Crkva nas je svih ovih vremena vodila i štitila svojom magičnom spiritualnom vertikalom, podsjećala nas da mi pripadamo onoj vrsti naroda, koji daju svojim načinom življenja, njihovim istinama, njihovom radu, konačno i njihovim tradicionalnim spiritualnim vrijednostima, ritam ljudskosti, ne želeći nikada podleći pod utjecaj nemoralnih i degenerirajućih vrsta ponašanja i karakternih osobina. Ona je istovremeno vodila i podastirala svojom univerzalnošću i politički koncept naše obrane, samoodržanja, vjere u hrvatsko sutra, zaštitu božje Providnosti. Ona nas je učila životu i patnjama, ali i poimanju života, kako bi to poetično kazao i preporučio Antoine de Saint-Exupéry: «Učini od tvog života san i od sna stvarnost». Upravo to je bila baza nicanja, obnove iz pepela ponovljene hrvatske države.

Politička akcija traži uz koje kakva osobne žrtve često od istinskih političara njihovo postavljanje u pitanje, otvorenost prema transparentnim kritikama.

Kao odgovor na početno pitanje koje smo postavili s Ernestom Renanom o nekom zamišljenom dijeljenju zajedničkog sna budućnosti, državi su potrebni istovremeno i stabilnost institucija ali i političari koji će znati uspostaviti gospodarske i socijalne ravnoteže društva, civičku odgovornost u podjelu napora i diobu u pravednoj podjeli plodova rada, koja će stavljati u centar razmišljanja i akcije hrvatskih građana kao jedinke i kao ukupnost kozmičkih refleksija.

Svih četvero čelnika države KGK+KOP postigli su stanje inflacije političkih izjava, u vremenu i prostoru, kad bi ih trebala prije svega krasiti usuglasje i ekonomija javne riječi, djelotvoran napor promjena, rad i gotovo šutnja! Ovo zadnje pogotovo, kada postaje sasvim razgovjetno iz ove faze upravljanja državom, da nažalost nemaju što reći, a istovremeno diskordantnim ponašanjem se diametralno odmiču od svojih temeljnih izbornih obećanja i neučinkovitosti ulaska u najavljene reforme i ekspanziji poduzetništva, investicija u gospodarstvo, zaustavljanje migracijskih tijekova i trendova, istinske i prijeko potrebne nove demografske politike…! Ukratko, imamo na dijelu izbornu prijevaru, političko temeljno nerazumlje situacije države, pomanjkanje razmišljanja i inteligencije, koji su u konsekvenci doveli do manifestiranja mizernih razina komunikacija, blamaže i još nesnosnijom situacijom stanja hrvatske države!

Možemo li u ovakovoj atmosferi vladanja zamisliti boljitak i san o ugodnijoj budućnosti ? Kakve modele i ideale zajedništva hrvatskih građana zazivati? Kakav simbolizam civičkog interesa naroda i vlasti staviti u politički diskurs, koji su bitni za uravnotežen duh i zbilju razvoja hrvatske države i njene perspektive u ovoj i ovakovoj dekadentnoj i sve pogubnijoj Europi? To su samo neka od brojnih pitanja koje traže urgentne odgovore ne samo kroz akte, već i kroz simboliku ponašanja hrvatske vladajuće nomenklature.

A politička nomenklatura i njen vrh, su uzeli kao šprancu, tko će koga što više omalovažavati, izazvati poruzi i učiniti ga medijski i politički što slabijim. Jeli to nekakav novi politički zajednički interes, gdje je neodgovornost zaprimila zastrašujuće proporcije? Pitamo se sa pravom jesu li čelnici države pročitala Hrvatski Ustav? Ako su ga i pročitali, oni svojim radom i svakodnevnim ponašanjem su pokazali da iz njega nisu ništa naučili ili imaju mizernu memoriju.

Konačno ako ta parlamentarna koalicija postoji, onda se u svakoj normalnoj demokraciji napravi i ugovor o koaliciji, gdje su specificirani detalji ugovora. Taj ugovor zasigurno treba objaviti, da javnost zna tko krši i tko poštiva koalicijske odredbe! Za upitati je trebamo li znati pod kojim se uvjetima i Predsjednik Vlade RH primio uloge, bez da bude izabran od birača?! Kakav je tu ortački ugovor napravljen, jer po svim izgledima ispada, da je ovaj premijer naturnut ljudima koji su ga iz nama za sada nepoznatih razloga prihvatili, protiv svih logika, ili su pak ucijenjeni, što je česti slučaj na hrvatskoj političkoj sceni. Nije li on nametnut da vodi ovakovu rastezljivu i pogubnu politiku? Ako je to izbor gospodina Karamarka, onda on mora javno obznaniti tko i kada mu je naturio ovakvog premijera, koji se evidentno ne snalazi u političkom milieu.

On gubi dragocjeno vrijeme, njemu reformske naznake fale i za najmanju odluku njemu su potrebna i suviše duga vremena, što za Hrvatsku postaje pogubna solucija, a pogotovo imajući u vidu faktor zaduženja države, koji svakim danom iščekivanja čini taj teret i još težim i bremenitijim, a pogotovo urgentni zbog odlaska mladih stručnjaka prema inozemstvu, demografski raspad… Naravno, kako je gospodin Orešković bio izbor i “proizvod“ Tomislava Karamarka, na njegovom računu će biti iskazan i politički saldo takove odluke.

Tomislavu Karamarku se sada postavlja i pitanje supruge, gospođe Ane Šarić-Karamarko, koja je bila i što ozbiljnim analitičarima nebi trebalo proći nezapaženo, šefica marketinga kod Nina Pavića, tog zloduha hrvatskog medijskog prostora i medijskog brloga razornog za duh hrvatskog naroda. Tko je mogao biti u tom carstvu šef? Zasigurno ne bilo tko, a to bi kao policajac i obavještajac trebao znati i Tomislav Karamarko. Međutim to je njegovo privatno pitanje, s kim će on sklapati bračne zajednice, dok to ne zadire u pitanje interesa hrvatske države, što je u ovom primjeru slučaj. Ovo nisu bezazlena pitanja, ona traže i djelotvorne odgovore, tko manipulira i vodi hrvatsku državu i građane?

Svi smo toga svjesni da je Pavićeva i Handžekovićeva medijska korporacija, koja manje više pokriva sav medijski prostoru Hrvatskoj, su se pokazali uvijek kao oruđe vještih manipuliranja javnog mijenja, demolirajući sve ono što je u sebi nosilo hrvatsko autentično obilježje.

Teško je u današnjoj situacije ovdje izbjeći usporedbe i ne povući paralelu sa Sanaderovom situacijom. Jesmo li mi sve te katarze prema Europi morali prolaziti da smo imali jednog poštenog premijera, umjesto Sanadera? Odgovor je, sigurno ne! Situacija sa arbitražom MOL je puno kompleksnija priča, koja treba naći i svoj pravni epilog i zaštitu temeljnih interesa hrvatske države. Ozbiljno pitanje ostaje za postaviti: Jesmo li mi zapravo ucijenjena država zbog nepoštene političke vrhuške, koja je prodavala nacionalne interese zbog njihovih mizernih prijevara, potkusurivanja, pa se više nema snage obraniti, već oni plešu ples na muziku koja im se pušta, od onih koji ih drže u šaci? To je i ozbiljno pitanje i od najvažnije i urgentne aktualnosti, koje ne bi smjelo proći bez ozbiljnih razmatranja i jasnih odgovora!

To se naravno, jednom Franji Tuđmanu nije moglo desiti, a niti prigovoriti, jer nije nikada žrtvovao interes države nekim partikularnim interesima, pa je upravo poradi toga bio trn u oku i vanjskih silnica i domaće pete kolone, zbog svoje nepotkupljivosti. Imao je i petlje poslati iz svog ureda i američku državnu tajnicu, a ne da kao sada veleposlanici vršljaju po Hrvatskoj, a da im se ne pokažu vrata, da pokupe njihove prnje u 24 sata, u vremenu diplomatskog minimuma, pa nek’ se onda šepure u njihovim palankama, ne u Hrvatskoj državi. Tko bi mogao zamisliti da Franjo Tuđman dođe u takovu priliku da iza njegovih leđa stoji takav natpis (vidi foto u prilogu) i da bi se odazvao takovom skupu organiziranih provokatora u kojem učestvuju strana veleposlanstva i da iza njegovih leđa stoji napisano na engleskom jeziku u Hrvatskoj državi “Hrvatska Vlada ubija medije”? Dakako ne! Jer ova Predsjednica RH je izgubila busolu. Nažalost, imamo dojam da je nikada nije ni imala, čega smo se pribojavali već i prije samih izbora. Dali smo joj glas, u logici kao manjem zlu, ne u nekom entuzijazmu, što vrijeme i potvrđuje. Opet jedna strateška pogreška i «promašaj» g. Karamarka! Ipak što nas najviše brine ovog momenta u ovakvom političkom okruženju je nedostatak iskrenosti i težnji za istinom sadašnje vrhuške.

Za zadobiti simpatije hrvatskih građana, treba ih znati osvojiti, znati im usaditi duh emocija, simpatije i mašte o zajedničkom boljitku, ali i osjećaja iskrenosti i znanja upravljanja ljudskim dušama, ali to znači da hrvatski vodeći političari, moraju vrlo brzu naći nove putove koji će ih udaljiti od ove pređene putanje, koja ih je njihovim akcijama, ili bolje reći neakcijama, tjerala hrvatsko općinstvo prema osami, beznađu, očaju!

U Parizu, na dan Svetog Leopolda Mandića,12. svibnja, 2016.

[1] Vice-Predsjednik Europske Akademije Znanosti, Umjetnosti i Književnosti (EASAL),Paris.

[2] E. Renan, 1823 -1892, Qu’est-ce qu’une nation ? (Što je jedna nacija ?), predavanje na sveučilištu Sorbonne, Paris, 11. ožujka 1882.

[3] Bulletin de L’Anssemblée Nationale, Seance du mardi 21.06. 1791, Gazzette Nationale ou Moniteur

Universel, N°173. od 22. 06.1791. str.729.

[4] Gallimard, Paris, 2010.

[5] Transkript sjednice VSO, SR Jugoslavije, od 14.kolovoza 1995.

[6] Priznanja Dobrice Ćosića: „Laž je srpski državni interes“, citirano prema portalu https://crnogorskapitanja.wordpress.com/2013/04/05/priznanja-dobrice-cosica-laz-je-srpski-drzavni-interes/