Poštovani
Udruga Veronika Vere, za zaštitu žrtava pravosuđa, i Udruga diskriminiranih i nezadovoljnih građana RH, te Udruga Vratite opljačkano, u potpunosti podržava cjelokupno očitovanje pukovnika Branka Kakarića, suglasna sa činjenicom da je njegova priča, priča većine “zviždača” ili onih koji se bore protiv kriminala. Ovo nije samo borba Branka Kakarića protiv korupcije, već zajednička borba svih dokazanih aktivista koji godinama traže jednakost pred institucijama, primjenu Ustava i Zakona, te prestanak diskriminacije nad onima koji se bore za pravdu. U tom smislu ove Udruge sutra će održati Konferenciju za tisak, s jasnim, konciznim i nespornim izjavama kojima ukazuju na katastrofalno ponašanje Vlasti i javnih tijela prema prijavljivačima korupcije i onima koji samo traže zaštitu svojih Ustavom zajamčenih prava. U Hrvatskoj su svi oni koji su se usudili dići glas protiv kriminala “građani četvrtog reda“.
Nada Landeka
e-mail; k.branko@hotmail.com
Zagreb, 21. lipnja 2012.
Vlada Republike Hrvatske
Trg sv. Marka 2 - 10 000 Zagreb
n/r predsjednika vlade Republike Hrvatske gospodina Zorana Milanovića
Dostavlja se: Uredu predsjednika RH, vladi RH, Hrvatskom saboru i njegovim tijelima, zastupnicima Hrvatskog sabora, parlamentarnim strankama, crkvi, udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, nevladinim humanitarnim udrugama, medijima u domovini i van domovine.
Poštovani
Ovime Vas obavještavam da ću ovih dana ispred zgrade Europskog parlamenta te institucija EU izraziti javni protest protiv desetogodišnje represije, teroriziranja, pljačke te teške pravne i građanske diskriminacije, koju nad mojom obitelji, nad mnom i mojom kompanijom sprovode DORH, MUP, MP Republike Hrvatske.
Moja obitelj, ja, moja kompanija, postali smo žrtve neopisivog terora, građanske i pravne diskriminacije, ozakonjene pljačke, odmah nakon što sam 2001.godine prijavio organizirani kriminal i korupciju na projekatu razminiranja kanala i vodotokova u istočnoj Slavoniji i Baranji, koji je nosio službenu oznaku:
«PAKET 2 – HV/ICB/A1-CWDM1/01».
Napade, prijetnje , pljačku od strane organizirane kriminalne skupine koju sam tada prijavio bila je na neki način i za očekivati.
Ono što tada nisam mogao zamisliti ni u najgoroj noćnoj mori je činjenica da daleko veći teror nad nama sprovode ovdje prozvane institucije Republike Hrvatske, njihovi bivši i sadašnji čelnici.
Moje prijave odnosile su se između ostalog na sljedeća kaznena djela:
- Organiziranu prijevaru prilikom odabira naj povoljnijeg ponuđača za projekat razminiranja kanala i vodotokova u istočnoj Slavoniji i Baranji, « PAKET 2 – HV/ICB/A1-CWDM1/01»;
- Krivotvorenje projektne dokumentacije ovdje navedenog projekta humanitarnog razminiravanja (dio koji se odnosio na broj pronađenih mina i broj uništenih mina);
- Nezakonitu manipulaciju s pronađenim minama na ovdje navedenog projekta humanitarnog razminiravanja;
- dio mina s tog projekta kriminalna skupina odbacuje iza novog mosta BELIŠĆU
MUP i DORH od 2002.godine ne dozvoljavaju istragu te rađe izlažu živote građana riziku,
- dio mina tada koriste kako bi nezakonito dobila dodatne površine za razminiranje, površine koje nije trebalo razminiravati, i tako ostvariti visoki nezakoniti profit;
- dio mina završio je na crnom tržištu;
- dijelom mina jedan od članova kriminalne skupine početkom 2002.godine napada moju obitelj minama – radilo se o ovlaštenom pirotehničaru Andriji Borbelju. Na ovdje naznačenom projektu bio je glavna i odgovorna osoba za uništavanje pronađenih mina.
- Prijevaru porezne uprave Republike Hrvatske;
- Poslovna prijevara
- Pljačka imovine
DORH i MUP bili su tada obvezni postupati po službenoj dužnosti iz razloga jer se radilo o pljački državnog novca, švervu pronađenim minama, napadu eksplozivima – vojno formacijskim sredstvima, miniranju novih teritorija Republike Hrvatske te cijeli niz drugih razloga.
Da su moje optužbe tada 2001. godine bile eventualno neistinite DORH je bio dužan podignuti kaznenu prijavu protiv mene i tada u samome početku, jednom za uvjek završiti tu priću.
Oni to tada ne čine.
Te državne institucije ne samo da tada nisu izvršili svoju Ustavnu i zakonsku obvezu, one već od 2001.godine poduzimaju niz nezakonitih radnji kako bi cijeli slučaj prikrili i pomogli manjoj kriminalno terorističkoj skupini.
Organizirana kriminalna skupina koju sam tada prijavio DORH-u i MUP-u, početkom 2002.godine napala je moju obitelj protu pješačkim i protu tenkovskim minama (opasnim vojnim eksplozivima tipa TNT i PENTRIT). Miniran nam je obiteljski posjed na adresi Gornji Prnjarovec 69, 10 314 Križ (Zagrebačka županija).
Tim kriminalnim činom htjeli su me prisiliti da odustanem od podnesenih prijava te da o svemu šutim.
Već sredinom 2002.godine glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, Milan Kiš (pomoćnik Mladena Bajića) Šime Lučin ( tadašnji minister MUP-a) i Zlatimir Kaštelanac ( tadašnji načelnik uprave za nadzorne i inspekcijske poslove MUP-a ) imali su priznaje jednog od članova kriminalno terorističke skupine da je počinio teško kazneno djelo – ugrožavanje života i imovine opće opasnim radnjama i sredstvima, te priznanje za cijeli niz drugih kaznenih djela.
Andrija Borbelj (ovlašteni pirotehničar, s prebivalištem u Popovači ) 2002.godine priznao je DORH-u da je na privatni posjed moje majke na adresi Gornji Prnjarovec 69, 10 314 Križ (Zagrebačka županija) postavio vojni eksploziv (TNT i PENTRIT).
Milan Kiš (pomoćnik Mladena Bajića) još 2002.godine tvrdio je da im je prijavljenik priznao da je na posjed moje majke postavio vojni eksploziv TNT- ali da oni ( DORH)nemaju nikakve namjere postupati iz razloga jer DORH vjeruje prijavljeniku kad tvrdi da je “Samo malo minirao našu privatnu imovinu”.
Koji su to normativi, zakoni koje DORH i Mladen Bajić primjenjuje u mom slučaju?
S koliko smo to eksploziva, članovi moje obitelji i ja smjeli biti terorizirani, osakaćeni ubijeni?
Tko je izdao nalog za našu likvidaciju?
Kada sam zamolio Bajićevog pomoćnika, Milana Kiša 2002.godine da mi objasni tko će mi pomoći da se eksploziv otkrije i makne s obiteljskog posjeda, odnosno da se otkloni opasnost koja nam i danas prijeti, dobio sam sljedeći odgovor:
“Kakariću, ti to sam rješi, ti si pukovnik Hrvatske vojske ti to možeš riješiti”.
Bila je to smišljena krajnje prljava provokacija DORH-a kojom me se željelo isprovocirati da zakon preuzmem u svoje ruke i njima dam povod da postupaju protiv mene.
Treba imati na umu da je Bajić i ovdje spomenuta vrhuška MUP-a u cijelom slučaju imala veliki problem. Ja nisam imao kriminalni dosje i kao takvog nisu me mogli ucjenjivati da o svemu šutim za eventualne njihove ustupke.
Poštovani,
Što bi bilo da sam tada podlegao toj prljavoj provokaciji ?
Što bi bilo da sam branio obitelj i imovinu sredstvima kojima smo napadnuti kako me je to tada savjetovao Bajićev pomoćnik ?
Da li bih ja u tom trenutku dobio metak u čelo a Hrvatska javnost priopćenje da se radi o obračunu podzemlja?
Činjenica da sam ratni vojni invalid, dragovoljac Domovinskog rata te pukovnik HV-a u mirovini, kod ovih institucija te njihovih čelnih ljudi za mene je posebno otežavajuća okolnost.
Mladen Bajić, na ovaj način ozakonio je likvidaciju mene i moje obitelji.
Poštovani;
I danas u trenutku kada pišem ovaj dokument, naš obiteljski posjed opasan je za življenje, i to samo zahvaljujući korupcijskom radu i odnosu ovdje imenovanih.
To je posebno težak oblik, pravne i građanske diskriminacije. Ta diskriminacija tim je teža kada ju nad građaninom sprovode institucije i njihovi čelnici koji bi trebali štititi građane od te vrste terora i kriminala.
Pokušajte sagledati do koje mjere se u našem slučaju krše temeljna ljudska prava za koje se Hrvatska vlada kune EU da se u hrvatskoj poštuju prema svim njenim građanima jednako bez razlike na političku, etničku, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost.
Da li je to stvarno tako neka prosude institicije EU.
U period 2002. do sredine 2004.godine a i kasnije do danas, živjeli smo u neopisivo teškim uvjetima.
Kada u redovnom postupku nisam mogao dobiti ni minimum zaštite i postupanja koju ove institucije, u ovakvim i sličnim situacijama bezuvjetno pružaju svakom građaninu Republike Hrvatske, obratio sam se:
- uredu predsjednika Republike Hrvatske
- Hrvatskom saboru, svim kompetentnim saborskim odborima.
Oni me tada ponovno vračaju na institucije DORH-, MUP-a MPRH i tako do danas nekoliko krugova.
Bolje rečeno moja obitelj i ja doslovce smo prošli nekoliko krugova pakla, ponižavanja i ismijavanja.
Ovdje treba spomenuti i drugi važan događaj iz 2002.godine.
Kriminalna skupina koja je moju obitelj 2002. napala minama, ohrabrena takvom jakom i nedvosmislenom podrškom DORH-a i MUP-a u kasnijem dijel i MPRH, te iste 2002. godine pljačka pokretnine moje kompanije i moju osobnu imovinu te mi rade štetu u ukupnoj vrijednosti od preko 5.000.000,00 kuna.
Kada jedna kriminalna organizacija dobije tako jaku podršku samog vrha ovih državnih institucija, da smije terorizirati minama, prijetiti likvidacijama, ta kriminalna organizacija bila bi totalno luda da te posebne pogodnosti ne iskoristi i za pljačku.
U legalizaciji i ozakonjivanju pljačke moje imovine i imovine moje kompanije sudjelovali su sljedeći državni i javni službenici;
- DORH – Mladen Bajić i Milan Kiš
- MUP – Šime Lučin, Zlatibor Kaštelanac, Dragutin Cestar, te inspector
- MP - Dražen Bošnjaković i Barica Novosel
- Javna Bilježnica Tatjana Kovaćev iz Osijeka
- Zagrebački odvjetnici Ivan Gecan i Ivan Luetić
Detaljan opis s dokazima o tome na koji način su ove osobe sudjelovale u legalizaciji opljačkane mi imovine biti će predana institucijama Europske unije, EU parlamentu njihovim odborima i pojedincima tijekom mog javnog protesta.
Slučaj obitelji Kakarić nedvojbeno pokazuje da Hrvatske vlade laže kada Europskoj uniji tvrdi da je Hrvatska demokratska i pravna država.
Mnistarstvo pravosuđa Republike Hrvatske punih deset (10) godina sprječava me u dokazivanju privatnog vlasništva koje mi je nezakonito oteto, i izrijekom tvrdi da su odvjetnici suci, policajci, i Javni bilježnici ljudi u Hrvatskom društvu kojima se vjeruje na riječ.
Temeljem te tvrdnje MP ne dozvoljava mi uvid u spis koji se tiče mog privatnog vlasništva, te me tako svih ovih godina sprječava u ostvarivanju Ustavnog prava dokazivanja pred sudovima.
Nadalje, temeljem te tvrdnje MPRH odbija izvršiti svoju zakonom predviđenu ulogu, postupanja prema Javnom bilježniku koji je u ovom konkretnom slučaju zlorabio svoju ovlast i položaj te omogućio kriminalno terorističkoj skupini da na nezakonit način i bez potrebne dokumentacije stekne veliku i nepripadajuću im materijalnu dobit.
To je posebno teški oblik pravne i građanske diskriminacije .
Da li smo mi ostali građani, mi koji nismo odvjetničke struke smeće koje ta višestaležna kasta Hrvatskog društva smije na ovdje opisani način diskriminirati, terorizirati , pljačkat i obespraviti?
Vratimo se teroriziranju minama.
Do djelomičnog razminiravanja našeg obiteljskog posjeda došlo je tek krajem 2004. godine, i to samo zahvaljujući tadašnjem vodstvu HHO-a.
Kada su krajem 2004.godine na našem posjedu pronađene prve mine a time i dokaz da su moje tvrdnje bile istinite, DORH – odnosno glavni državni odvjetnik Mladen Bajić ponovno tada stupa u obranu kriminalno terorističke skupine. Ne dozvoljava da se ta grupa ispita i da se od njih sazna:
- gdje su nabavili mine ( protu pješačke i protu tenkovske mine nisu u slobodnoj prodaji a njihova uporaba strogo je zabranjena međunarodnim konvencijama i protokolima ).
- U koje sve svrhe su mine korištene.
- Koliko su mina postavili na posjed obitelji Kakarić ( taj podatak DORH i MUP nemaju do danas i to samo iz razloga kako bi i danas mogli sprovoditi nezakonitu represiju na mene i moju obitelj).
- Mladen Bajić od 2002.godine do danas nije ispitao članove kriminalno terorističke skupine Nenada Škundrića i Borisa Krmpotić iz Zagreba i od njih zatražio da pokažu točnu lokaciju na koju su 2002.godine bacilli dvadesetak protu tenkovskih mina ( Novi most u Beliću ),
Zbog krajnje korupcijskog ponašanja Mladena Bajića došlo je do situacije da tom prilikom s našeg obiteljskog posjeda nisu otklonjene sve mine.
Prilikom djelomičnog razminiranja pronađeno je nekoliko protu pješačkih i protu tenkovskih mina (14 kg opasnog vojnog eksploziva tipa TNT i PENTRIT)
U jesen 2007.godine izorano je nekoliko protu oklopnih mina dodatnih (dodatnih 14 kg TNT-a ). Tom prilikom samo pukim slučajem nije došlo do tragedije.
Ponavljam – taj posjed i danas je opasan za življenje te svih ovih godina neupotrebljiv kao imovina.
Kako nazvati državno uređenje, države u kojoj glavni državni odvjetnik te iste države smije nezakonito financirati kriminalno terorističku skupinu državnim novcem.
Novcem poreznih obveznika Republike Hrvatske.
Kako nazvati državno uređenje, države u kojoj glavni državni odvjetnik te iste države smije državnim novcem isfinancirati napad na jednu obitelj i to samo zato kako bi člana te obitelji ( u ovom slučaju mene prisilio da odustanem od svjedočenja i dokazivanja istine).
Poštovani;
Republiku Hrvatsku djelomično razminiravanje posjeda obitelji Kakarić 2004. godine koštalo je 329.729,40 kn.
DORH je bio obvezan, i to po službenoj dužnosti, tim novcem tada teretiti kriminalnu skupinu koja je svojim kriminalnim radnjama uzrokovala taj trošak. Tim više što je od jednog člana kriminalne skupine dobio priznanje još 2002.godine . Uz to Republika Hrvatska svojim zakonima obvezala se da će kontrolirati sve one kojima je dala ovlast pirotehničara ili ovlast minera, te da će strogo sankcionirati sve one koji prekrše zakone o eksplozivima te zakone o razminiravanju, kazneni zakon RH is l..
DORH to tada nije učinio.
Po osobnom nalogu Mladena Bajića trošak od 329.729,40 kn nezakonito je stavljen na teret državnog proračuna i svih poreznih obveznika.
S kojim pravom ?
Dali je tim novcem plaćena i konačna likvidacija obitelji Kakarić i daljnje teroriziranje.
Osobno tvrdim da je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić tim novcem nezakonito nagradio kriminalno terorističku skupinu iz samo njemu poznatih razloga.
Mladen Bajić ovakvim korupcijskim djelovanjem uz materijalnu štetu koju je napravio Republici Hrvatskoj napravio je i neprocjenjivu štetu na ugledu Države nam Hrvatske.
Ja se neću maknuti ispred zgrade vijeća EU, te EU Parlamenta sve dok Hrvatski sabor ne pokrene istragu protiv Mladena Bajića zbog ovoga teškog kaznenog djela, zbog njegovog krajnje korupcijskog ponašanja.
Morate imati na umu da je Mladen Bajić ovim nezakonitim potezom povrijedio cjeli niz obveza na koje je Evropska unija Obvezala Republiku Hrvatsku u pristupnom postupku.
Ovom prilikom podsjetit ću Vas samo na neke:
- Obvezu Republike Hrvatske da će svoj suvereni teritorij razminirati a ne minirati;
Mladen Bajić ovdje naznačenom sumom isfinancirao je miniranje novih teritorija Republike Hrvatske a što je u suštoj suprotnosti s obvezom iz pristupnog dokumenta.
- Zabrana uporabe protu pješačkih i protutenkovskih mina –
Isfinancirao je teroristički napad protu pješačkim i protu tenkovskim minama minama u mirnodopsko vrijeme .
- uporaba tih vojno formacijskih sredstava posebice vojnih eksploziva tipa TNT i PENTRIT prema civilnom stanovništvu strogo zabranjena.
Obveza Hrvatske u borbi protiv terorizma ? – Kako se to Republika Hrvatska bori protiv terorizma kada njen glavni državni odvjetnik ovako postupa ?
zar ima ljepšeg primjera kako u Republici Hrvatskoj prolaze oni koji se usude prijaviti korupciju i kriminal u državnom vrhu.
S kojim pravom i u čijem interesu to Mladen Bajić sve ovo radi ?
Ovo sigurno nije ponašanje glavnog državnog odvjetnika jedne države koja za sebe tvrdi da je demokratska i pravna. Države koja želi postati članicom EU.
Ovo je apsolutistička vladavina tiranina Mladena Bajića koji si je dodjelio ulogu samoga boga i totalno apsolutistički odlučuje tko će živjeti a tko umrijeti.
Glavni Državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić izuzetno je opasna i moćna osoba osoba.
Svi oni koji danas tvrde i misle da su parlamentarne stranke HDZ, SDP dvije najveće stranke u Hrvatskoj grdo se varaju.
Najjača i najopasnija stranka upravo je stranka Mladena Bajića “STRANKA OVISNIKA” ili ti “STRANKA DUŽNIKA”.
Poštovani;
Pokušajte sami dokučiti do koje je samo mjere Mladen Bajić zadužio kriminalno terorističku skupinu samo u mom slučaju.
Što su sve oni spremni učiniti za Bajića nakon što im je pomogao da opljačkaju projekt humanitarnog razminiranja, švercaju minama, miniraju nove teritorije Hrvatske. Nakon što im je dodijelio moju imovinu, i imovinu moje obitelji i kompanije, bogato ih je nagradio i državnim novcem.
Mladen Bajić u svojoj apsolutističkoj vladavini izuzetno spretno koristi svoju privatnu “ VOJSKU KORUMPIRANIH SUDAČKIH LOBIJA” koji za njegove potrebe ozakonjuju apsolutno sve. Pa i ono što je nemoguće ozakoniti u najkorumpiranijim zemljama svijeta.
Kada su na posjedu obitelji Kakarić 2004. godine pronađe mine Mladen Bajić morao je organizirati i kontrolirano suđenje. Pravosudnu lakrdiju na kojoj se pod svaku cijenu moralo osloboditi člana kriminalno terorističke organizacije Andriju Borbelja koji je još 2002. godine priznao da je minirao privatno zemljište obitelji Kakarić.
Poštovani , pokušajmo sagledati kako to u našoj domovini Hrvatskoj radi ta višestaležna pravosudna kasta kojoj se vjeruje na riječ i za koju MPRH tvrdi da su ljudi kojima se u Hrvatskoj vjeruje na riječ.
Mladen Bajić u ovom konkretnom slučaju izuzetno perfidno koristi korumpirane sudačko odvjetničke lobije .
U ovom mom konkretnom slučaju koristio je lobi BOŠNJAKOVIĆ supružnici Dražen Bošnjaković ( bivši minister MPRH ) i Lidija Bošnjaković predsjednica Općinskog suda u Ivanić Gradu.
Općinski sud u Ivanić Gradu, kao i njegovi suci posebno su korupcijski organizirani.
Dražen Bošnjaković od 2002.godine uz svoj posao u Hrvatskom saboru i MPRH na crno obavlja odvjetničke poslove na sudovima (kao odvjetnik zastupa stranke).
Ovdje treba imati na umu da sudovi u Hrvatskoj, Hrvatski sabor kao i MPRH rade u prijepodnevnim stima te da je u takvoj situaciji netko morao biti oštećen.
Kada Bošnjaković nije mogao dolaziti na rasprave mijenjali su ga raspravni suci. U zapisnike s rasprave, raspravni sudac često unaša konstataciju “ RASPRAVA SE ODGAĐA ZBOG ZASJEDANJA SABORA” iako sabor nije bio stranka u sporu.
Ove konstatacije nisu se unosile bez razloga, one su imale višenamjenski efekt:
- Bošnjaković je krajnje bezobrazno i bahato demonstrirao svoju politiku moć u samoj sudnicama za koje Hrvatsko pravosuđe tvrdi da su nevisne i da nisu podložne političkom utjecaju.
- Suprotstavljenoj stranki u sporu ovime se jasno davalo do znanja koga ima za protivnika.
- Kada raspravni sudac dozvoli ovakovu situaciju on stranki u sporu daje jasnu poruku na čijoj je strain i kako će spor završiti.
Osobno sam doživio ovu situaciju i ne samo doživio nego sam morao godinama podnositi tu pravnu diskriminaciju.
Dražen Bošnjaković zastupao je stranku u sporu i u trenutku kada je bio na dužnosti prvog tajnika MPRH.
Kada sam zamolio raspravnog suca da prekine tu lakrdiju , smijao mi se u lice i tvrdio sljedeće:
“Kakariću, vidite i ja i Bošnjaković želimo vam samo dobro, ali vi to ne razumijete. Vi to ne možete razumjeti iz razloga jer niste odvjetnik”
To nije bila obična provokacija, to je bilo doslovno pljuvanje u lice i krajnje ponižavanje i ismijavanje običnom građaninu Republike Hrvatske, to je bilo pluvanje Ustava Republike Hrvatske.
Kada sam se za taj problem obratio predsjednici Općinskog suda u Ivanić Gradu, Lidiji Bošnjaković smijala mi se lice.
Zašto bi si Lidija Bošnjaković uskratila dodatna sredstva u kućni budžet iako su ona nezakonita, kad zna da zbog pripadnosti višestaležnoj kasti nikada neće biti istražena i da nikada neće odgovarati za svoja nezakonita postupanja.
Treba imati na umu da novac koji je Bošnjaković nezakonito zaradio na crno od 2002.godine nije mali niti zanemariv. Tu treba uzeti u obzir da Bošnjaković na taj novac nije plaćao porez , da je koristio službeno vozilo službenog vozača za odlaske na rasprave kao i druge blagodati koje mu je pružala državnička služba. Isto tako treba uzeti u obzir da Bošnjaković nije od Hrvatskog sabora tražio neplaćene ( slobodne )dane kako bi prisustvovao raspravama. Od 2002.godine radio je na jako velikom broju slučajeva ne samo u Općinskom sudu u Ivanić Gradu.
Konkretno, u sporu koji se ticao moje obitelji i gdje sm sve ovo osobno proživljavao, institucija koju smo tužili Bošnjakoviću je plaćala njegove odvjetničke honorare u gotovini. Gotovina se izvlačila tako da se protuzakonito pravdala kroz putne naloge.
Kako su prolazili ljudi u sporovima kojima je bio suprotstavljen prvi tajnik MPRH ne treba puno zamišljati. Dovoljno je vidjeti slučaj Kakarić.
USKOK tvrdi da je postupanje Dražena i Lidije Bošnjaković, te sudaca Općinskog suda u Ivanić Gradu potpuno Zakonito, te da u svemu tome nema ni minimum kriminala i korupcije.
Takvim stavom USKOK samo potvrđuje tvrdnju koju mi MPRH plasira godinama, da su odvjetnici suci policajci i Javni Bilježnici iznad svih nas. I ne samo da su iznad nas ono što je daleko gore za Hrvatsku Državu oni su iznad Ustava i zakona Republike Hrvatske.
Iz kojeg to razloga bi USKOK trebao spriječiti i istražiti taj slučaj Bšnjaković ?
Lidija i Dražen Bošnjaković posebno su sposobne i radišne osobe , i zato ih treba posebno nagraditi. To su stupovi Hrvatskog društva. Ne treba tu gledati na sitnice da li je to zakonito ili nije.
Pogledajte samo te tisuće i tisuće jadnika, hrvatskih kmetova koji su ostali bez posla.
Tko im je kriv kada su nesposobni i ljeni.
Tvrdim da USKOK takovima stavom pljuje u lice napaćenom Hrvatskom puku.
Dokazi o ovom kao i o svemu što sam napisao u ovom dopisu biti će predate institucijama EU.
Vidjeti ćemo tijekom mog javnog protesta da li EU podržava DORH i MP u ovakovim stavovima.
Poštovani ;
Prethodno je bilo potrebno iznijeti kako bi se stekao stvaran dojam u kojim okolnostima i na kako korupcijski organiziranom sudu se odvijala sudska farsa kojom su ovdje imenovani trajno abolirali jednog člana kriminalno terorističke skupine Andriju Borbelja, a time i cijelu tu skupinu.
U ovoj pravosudnoj lakrdiji početkom 2005. godine sudjelovali su - Mladen Bajić, Milan Kiš
Dražen Bošnjaković , Lidija Bošnjaković, sutkinja Renata Pražetina.
Suđenje je završilo u rekordnom roku ( unutar mjesec i pol do dva mjeseca )
Osoba koja je priznala da je minirala posjed obitelji Kakarić, Andrija Borbelj oslobođen je i najmanje odgovornosti.
Osobu koja je 2002.godine ukrala mine na projektu humanitarnog razminiravanja u istočnoj Slavoniji i Baranji, « PAKET 2 – HV/ICB/A1-CWDM1/01», mojoj obitelji prijetila likvidacijom terorizirala me svih tih godina oslobođena je krivnje i to temeljem sljedećih tvrdnja Hrvatskog pravosuđa:
- Vojni eksplozivi TNT i PENTRIT potpuno su bezopasni
To je bila tvrdnja vještaka MUP-a. Taj sud nije mi tom prilikom dozvolio angažiranje neovisnog sudskog vještaka s eksplozive čime sam tada teško diskriminiran. Ovdje treba imati na umu da su ti eksplozivi u samom vrhu popisa opasnih tvari. Također treba imati na umu da su upravo to eksplozivi koje teroristi najčešće koriste u svojim napadima i da uprava iz tih razloga EU i međunarodna zajednica inzistira na tome da zemlje članice, te zemlje koje su u postupku pristupa sprječavaju i najmanju zlouporabu tih opasnih tvari.
- Republiku Hrvatsku ne zanima gdje i na koji je način Andrija Borbelj 2002. godine nabavio protu pješačke i protutenkovske mine. Republiku Hrvatsku ovaj slučaj ne zanima ni po kojoj osnovi.
Tvrdim da Republika Hrvatska nema pravo na ovakvu tvrdnju, i to iz razloga jer pred EU i Hrvatskom javnošću iznosi sasvim suprotne tvrdnje.
- Republika Hrvatska nema novaca da istraži ovaj ovaj slučaj.
Ovo je posebno zanimljiva konstatacija i to iz razloga jer je Mladen Bajić, kao što sam prethodno opisao, u to vrijeme obilato nagradio kriminalno terorističku skupinu i s konkretnim novčanim iznosom u visini od 329.729,40 kn.
Prilikom mog javnog protesta ispred institucija EU-a osobno ću zamoliti najviše dužnosnike EU-a da odobre novac Republici Hrvatskoj kako bi ista mogla sprovesti cjelovitu i neovisnu istragu o cijelom ovom slučaju, i kako bi se konačno prekinulo teroriziranje moje obitelji.
Sutkinja Renata Pražetina nije mi dozvolila da putem tog suda prikupim dokaze koji nedvojbeno dokazuju da je moja imovina tijekom 2002.godine ukradena te da je to počinila ista kriminalna skupna kojoj je pripadao i Andrija Borbelj u suradnji sa gore spomenutim državnim službenicima.
- Renata Pražetina izrekom mi tada ponavlja istu famozno tvrdnju koju mi MPRH plasira punih 10 godina “Kakariću Javni bilježnici , odvjetnici suci policajci ljudi su kojima se u Hrvatskoj vjeruje na riječ, ” Te mi je dodala da u NJEZINOJ sudnici ne mogu izvoditi takvi cirkusi, kao što su pozivanje na ročište javnih bilježnika, policajaca i sl.
Tim činom Renata Pražetina razvlastila me je u potpunosti.
Svi moji pokušaji da obranim svoju imovinu propadaju iz razloga jer se svi sudovi u Hrvatskoj u kasnijoj fazi pozivaju na sudsku odluku Renate Pražetine.
To nije sve, temeljem te i u takovima uvjetima donesene odluke, ovih dana iz svoje obiteljske kuće biti će izbačena na ulicu moja majka, a ja i moja djeca iz stana u vlasništvu. Ovdje treba reći da je sutkina Renata Pražetina ipak i nešto dozvolila prema meni.
Ono što je dozvolila sutkinja Renata Pražetina prema meni tijekom te rasprave - to je prijetnja smrću koja mi je upućena tijekom rasprave u samoj sudnici Općinskog suda u Ivanić Gradu.
Kao što sam već rekao tijekom cijele rasprave nije mi dozvoljeno zvati niti jednog svjedoka.
Sutkinja to po Ustavu zagarantirano pravo koje je meni kao oštećeniku tada osporila, to pravo bez ikakvog problema daje tada članu kriminalno terorističke skupine.
Svjedok kojeg je predložio Andrija Borbelj nakon datog iskaza u sudnici zastaje pored mene i gestama pokazuje da me treba ubiti.
Sve to tada gledaju Milan Kiš pomoćnik , Mladena Bajića, i raspravna sutkinja Renata Pražetina. Ne samo da ti ljudi nisu tada reagirali na način kako im to nalaže sudački i odvjetnički etika kodeks. Kod njih je takvo ponašanje svjedoka izazvalo napadaj smijeha.
Temeljem tih tvrdnji hrvatskog pravosuđa donesena je oslobađajuća presuda.
Ovdje moram istaknuti da me je DORH po nalogu Mladena Bajića te njegovog pomoćnika Milan Kiša onemogućio da sudjelujem u žalbenom postupku na donesenu presudu. Krajnje prljav i nezakonit postupak kojim su osigurali da i viši sud donese oslobađajuću presudu za člana kriminalno terorističke skupine.
Ubrzo nakon te pravosudne farse bio sam pozvan u MUP.
Na razgovor me pozvao Dragutin Cestar koji mi je u svom telefonskom pozivu tvrdio da ćemo razgovarati o cijelom slučaju.
Odazvao sam se pozivu ne sluteći što mi je vrhuška MUP-a priredila za tu prigodu . Dragutin Cestar, cijelo vrijeme tog razgovora tvrdio je da sve to i nije tako strašno:
- Činjenica da je nekoliko MUP-ovih službenika sudjelovalo u pljački i legalizaciji moje imovine – po Dragutinu Cestaru bila je samo moja loša poslovna politika.
- Za napad minama na moju obitelj , čudilo ga iz kojeg to razloga radim takvu paniku oko svega kada mina ima svuda.
- Dragutin Cestar tom prilikom tražio je da odustanem od daljnjeg dokazivanja cijelog slučaja i inzistiranja na neovisnoj istrazi.
Zahvalio sam na razgovoru te izašao iz ureda.
Ispred ureda Dragutina cestara dočekala su me dva tada njemu podčinjena inspektora.
Zamolili su me da pođem sa njima u njihov ured.
Kada sam došao u njihov ureda zaključali su vrata ureda a na meni se počeli iživljavati.
Satima su me nezakonito držali zatočenog.
Doslovce, bio sam otet.
Tom prilikom prijetili su da će ubiti mene, moju obitelj. Prijetili su mi da ću ostati bez ukupne imovine da će uništiti mene moju kompaniju ( do tada veliki dio te prijetnje već su ostvarili ).
Prijetili su mi da će mi namjestiti kriminalni dosje, ako ne odustanem od daljnjeg dokazivanja cijelog slučaja. Tvrdili su da ću prokleti dan kada sam sve to prijavio.
Kada sam ih upozorio na činjenicu da sam ja ratni vojni invalid s vidljivim posljedicama i da nemaju pravo tako postupati sa mnom. Kada sam se pozvao na UN konvencije o zaštiti invalida kod njih je to izazvalo još veći bijes, ismijavanja i ponižavanja.
O tim prijetnjama obavijestio sam DORH. Osobno sam razgovarao s Bajićem – sastanak mi tada s njim organizirao Pero Kovačević (tadašnji saborski zastupnik). Mladen Bajić bio je tada u detalje upoznat s torturom koju sam prošao u MUP-u.
DORH , Mladen Bajić osobno tada mi odbija pomoć.
Bio sam prisiljen imigrirati i pomoć zatražiti od Kanadskih emigracijskih vlasti.
Stupanjem na kanadsko tlo javljam se uredu predsjednika, Hrvatskom saboru te molim za pomoć.
Tražio sam da mi se omogući izlazak pred Nacionalnom vijeću za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora.
Tadašnji predsjednik Stjepan Mesić tijekom 2006.godine od Bajića je tražio da se sprovede istraga da se vidi tko mi je prijetio likvidacijom i zbog čega sam morao napustiti domovinu.
Bajić tada ponovno ignorira i tu zamolbu.
Moje zadnje obraćanje Nacionalnom vijeću za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora tijekom srpnja 2010.godine završilo je tragikomično.
Kako je dr. Jovanović u to vrijeme svakodnevno istupao u Hrvatskim medijanima, prozivao pojedince i skupine za organizirani kriminal, pomislio sam evo konačno osobe koja će se založiti za običnog Hrvatskog građanina.
Javio sam se tada dr. Jovanoviću nakon čega mi je e-mailom javio da tom saborskom tijelu uputim dokumentaciju i detaljni opis situacije.
U telefonskom razgovoru dao mi je do znanja da je odbor izuzetno zainteresiran za cijeli slučaj.
Poslao sam dokument.
Kako Nacionalnom vijeće za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora nije dugo odgovaralo na moju zamolbu, pokušao sam ponovno kontaktirati doktora Jovanovića.
Od Jovanovića više ni traga.
U saborskom kancelu provjerio sam da li je moj dopis zaprimljen iz razloga jer sam istog uputio s kanadske adrese. Saborski kancel potvrdio mi je da je uredno zaprimio pismo te da ga je Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora uredno preuzelo.
Naknadno sam doznao da je doktor Jovanović poduzeo cijelu kampanju kako u tom saborskom vijeću pa tako i u Saboru, da moj spis ne uđe u proceduru.
Jovanović pune dvije godine sakriva ovaj predmet i to iz razloga jer cijeli slučaj teško tereti njegovog partijskog druga Šimu Lućina.
Jovanović se u ovom konkretnom slućaju ni malo nije dvoumio kada je trebao izabrati:
da li postupiti po zakonu i onako kako se predstavlja Hrvatskoj javnosti ili pogodovati partijskom drugu pa makar to bio i protuzakonit čin te čin suprotan svim njegovim lažima koje plasira napaćenom hrvatskom narodu.
Ovim postupkom Jovanović se aktivno uključio u progon i teroriziranje moje obitelji. Jovanović nije bilo tko.
Jovanović je liječnik koji se zakleo Hipokratovom zakletvom da će pomagati ljudima te da im neće nanositi zlo i patnje ni u kojem obliku.
Jovanović pune dvije godine zna da moja obitelj, posebice moja djeca te stara i teško bolesna majka od 2002.godine žive pod teškim stresom, uzrokovanim strahom
On kao liječnik zna da nas se sve ove godine terorizira minama gdje ja i članovi moje obitelji možemo u bilo kojem trenutku biti osakaćeni ili ubijeni.
I evo nam persone, liječnika i “pravičara” koja poziva ljude da stanu pred ogledalo i da si pljunu u lice.
Što bi tek Jovanović za ovakav čin trebao učiniti sebi ?
Tvrdim da je Jovanović patološki lažljivac.
Ne samo da je lažljivac već je njegov cinizam i bolesni karijeristički um izuzetno opasan i poguban za hrvatsku mladež.
Poštovani;
S kojim pravom Jovanović uvodi novi predmet u Hrvatsko školstvo kojim bi djecu između ostalog trebalo podučavati da prijave kriminal i korupciju ?
Kome će to Jovanović koji se ovako koruptivno ponaša, držati predavanja kako treba prijaviti kriminal i korupciju?
Mojoj djeci, koju i sam terorizira svojim postupkom prikrivanja korupcije i kriminala kako bi pod svaku cijenu zaštitio partijskog druga Šimu Lučina ?
Što kada ti mladi ljudi dožive sudbinu obitelji Kakarić?
Kada im postave mine na okućnice kada im nezakonito oduzmu imovinu, kad im počnu prijetiti likvidacija ma oni koji bi ih trebali štititi i kada oni kojima prijave kriminal postanu njihovim progoniteljima ?
Tada će i sami svatiti da je Jovanović patološki lažljivac i da mu ni najmanje nije stalo do Hrvatske i njezinih pučana.
Tada će biti kasno jer će biti uvučeni u pakao iz kojega im nema spasa.
Obraćao sam se za pomoć i predsjedniku Republike Hrvatske, i to u niz navrata od samog početka njegovog mandata do danas.
Gospodin Josipović i njegov ured o svemu šute.
Za mene je to jasan dogovor da on i njegov ured podržavaju represiju i bezakonje koje se svih ovih godina sprovodi nad mnom i mojom obitelji i to samo zato što sam se usudio 2002.godine prijaviti kriminal i korupciju u poslovima humanitarnog razminiravanja.
Kada Josipović u javnosti govori o zaštiti ljudskih prava te pravičnom društvu, tada nije vjerodostojan, jer da se Josipović zalaže i brine o dobrobiti Hrvatske Države tada bi se i tekako zalagao za to da se ovakovi i slični slučajevi istraže, i nikada više nikome ne dogode.
Da li bi se Josipović ovako ponio, i sve ovo vrijeme šutio o ovom slučaju, da se radi o njemu samome, o članovima njegove obitelji ili pak o njegovim prijateljima.
Izražavanje javnog protesta ispred institucija EU neće biti samo borba za ostvarivanje mojih prava biti će to bitka za moju voljenu domovinu.
S poštovanjem
Branko Kakarić
