Webmaster HAZUD-a odlazi na godišnji odmor pa kako nema zamjenika,
do rujna ne će biti novih objava na portalu, nemojte nit slati dopise za objavu.

I vama želim osunčani odmor, a možda se s nekima od vas dragih i vriednih suradnika susretnem uz hrvatski Jadran.

korcula

Sretan i nezaboravan bio nam nadnevak 5. kolovoza
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti!

Krešimir Beljak izvršio je politički atentat na Stjepana Radića i HSS

 

Feljton Antuna Babića

Krešimir Beljak izvršio je politički atentat na Stjepana Radića i HSS

Ulaskom u koaliciju sa Zoranom Milanovićem i SDP-om nedavno izabrani predsjednik HSS-a, Krešimir Beljak, napravio je isto ono što je Puniša Račić učinio u Beogradskoj skupštini kad je 20. lipnja 1928. godine smrtno ranio vođu hrvatskog naroda i predsjednika HSS-a Stjepana Radića. Nije to bio samo fizički atentat na Stjepana Radića koji je, osnivanjem HSS-a, nakon više stoljeća ujedinio cijeli hrvatski narod na hrvatskom, demokratskom, čovječanskom, antitotalitarnom i socijalnom nauku. Bio je to nedvojbeno i politički atentat na jednu u hrvatskom narodu nikada zatomljenu ideju – ideju slobode, demokracije i vlastite države. Svojim velikim političkom karizmom i jednostavnim, ali jasnim porukama hrvatskom narodu, Stjepan Radić je, samo deset godina nakon njezinog nasilnog stvaranja, doveo u pitanje opstanak velikosrpske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (čitaj velikosrpske Jugoslavije) i morao je biti ubijen. Dakle, fizičkim ubojstvom Stjepana Radića plan je bio ubiti i njegov politički hrvatski pokret za odvajanjem Hrvatske od Srbije i Beograda, koji su i tada imali veliku potporu zapadnih svjetskih sila, posebno Velike Britanije i Francuske.
HSS

Hrvatska se danas nalazi na novoj povijesnoj prekretnici. Ili će opstati kao država i izvuči se iz velike gospodarske, financijske, demografske, duhovne i moralne krize, ili će nestati. I što u tako odgovornom, gotovo presudnom, povijesnom trenutku čini novi predsjednik HSS-a Krešimir Beljak? Po uzoru na Punišu Račića vrši strašan i neoprostiv politički atentat na HSS, životno djelo Stjepana Radića. Radi svojih osobnih, ali i, u što nemam niti malo dvojbe, ideoloških sklonosti prema komunizmu i Jugoslaviji, Beljak odvaja HSS od Domoljubne koalicije i prelazi u neokomunističku koaliciju SDP-a te tim potezom zapravo pridonosi rušenju Domoljubne koalicije u trenutku kad su se vidno popravile šanse da ta koalicija na čelu s HDZ-om pobijedi na dolazećim prijevremenim izborima.S.Radic s J.Krnjevic.jpg

Ako glasači HSS-a, posebno u onim predjelima Hrvatske gdje još postoji snažna odanost HSS-u kao hrvatskoj povijesnoj stranci, budu u većini glasali za Beljaka i Milanovića, Beljak bi svojim podmuklim potezom mogao zaustaviti put prema dolazećoj lustraciji i istinskoj demokratizaciji hrvatskog društva, koje je navijestila nepravomoćna osuda Perkovića i Mustača na doživotni zatvor. Ako Zoran Milanović ponovno dođe na vlast u Hrvatskoj nakon slijedećih izbora, taj će proces biti sigurno zaustavljen, a hrvatsko društvo ući će u još dublju i opasniju krizu.

Iz tog razloga niti jedan iskreni radićevac i haesesovac u Hrvatskoj, koji je pristupio toj hrvatskoj stranci koja se cijelo prošlo stoljeće borila za slobodu hrvatskog naroda, ne bi smio dati svoj glas koaliciji SDP-a i Beljakovom HSS-u. HSS je od svojeg početka bila demokratska i antitotalitarna stranka. Od 1918. do 1919. godine HSS je bila izrazito antkomunistička stranka. Kako su HSS i njezine vođe doživljavale komunizam i hrvatske komuniste najbolji svjedoči članak tadašnjeg (trećeg) predsjednika Hrvatske seljačke stranke dr. Jurja Krnjevića iz 1979. godine. Continue reading

UDRUGA ZAGREBAČKIH BRANITELJA VUKOVARA

 

udruga ZBV
UDRUGA ZAGREBAČKIH BRANITELJA VUKOVARA

Vlada Republike Hrvatske
n/r g. Tihomira Oreškovića, predsjednika

Poštovani predsjedniče hrvatske vlade gospodine Oreškoviću,

u Hrvatskoj maloj zemlji velikih problema trebamo promptno rješavanje situacije kojoj doista nitko ne može zavidjeti. Ali ja ipak zavidim Vama i Vašoj hrabrosti da ste nakon samo šest mjeseci  upravljanja državom našli vremena za godišnji odmor, dok u državi koju vodite vlada kaos, dok na državu koju vodite Srbija vrši kontinuiranu diplomatsku agresiju, dok nam raznorazne  skupine podrivaju temelje državnosti, Vi ste ipak našli vremena okupati se u plavom Jadranu na kojem je katastrofalno mali broj turista, a turistička sezona u odnosu na onu prošlu podbacila. Vi imate vremena družiti se i šetati sa svojom obitelji, dok drugima istovremeno otimaju djecu i smještaju u domove, jer su zamislite siromašni.

Gospodine Oreškoviću ne zaboravite, Vi ste još uvijek predsjednik Vlade RH i imate obveze i dužnosti, ta položili ste prisegu u Hrvatskom saboru, obećali ste kako ćete dužnost savjesno i časno obnašati, poštivati Ustav, zakone i pravni poredak, te se zalagati za svekoliki napredak Republike Hrvatske, teško je to savjesno činiti sa odmora. A od čega ste se tako umorili u ovih šest mjeseci? Ne nalaže li aktualna situacija prekovremeni rad,  jer „Hrvatsku mi moju objesiše“. Continue reading

Feljton Antuna Babića

 

Udba je stajala iza svih terorističkih djela u Australiji

Sad kad se u Münchenu očekuje skora presuda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču za njihovo sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića, vrijedno je osvijetliti i snažno djelovanje Udbe u Australiji od konca konca šezdesetih godina prošlog stoljeća do uspostave samostalne hrvatske države 1991. godine.

Današnja hrvatska javnost vrlo je slabo upoznata s velikim naporima Udbe da u javnosti, u medijima i kod političara ocrni Hrvate u Australiji zbog njihova velikog uspjeha u javnoj diplomaciji na tom kontinentu. Hrvati su u Australiji u tom razdoblju osnovali preko pet stotina, a možda i više, različitih hrvatskih, kulturnih, obrazovnih, sportskih, društvenih, vjerskih, političkih i drugih organizacija i udruga, koje su imale izuzetno velik uspjeh u borbi za priznanje samostalnog hrvatskog identiteta, hrvatske kulture i hrvatskog jezika na tom kontinentu. Zahvaljujući razvijenoj hrvatskoj domoljubnoj svijesti relativno malog broja Hrvata koji su radili u državnim institucijama, australsko Ministarstvo zdravstva 1975. godine de facto je priznalo hrvatski jezik kao poseban jezik i odvojilo ga od tada i u Australiji službenog «srpsko-hrvatskog jezika». Bio je to prvi slučaj u svijetu da je jedna strana državna institucija u svijetu priznala posebnost hrvatskog jezika.

Početkom sedamdesetih godina Hrvati u Australiji počeli su redati uspjeh za uspjehom kroz nogomet, u kojem su hrvatski klubovi «NK Croatia» Melbourne i «NK Croatia» Sydney redovno osvajali nogometna prvenstva Australije. Brojna hrvatska kulturno umjetnička društva, među kojima su se posebno isticala i još se uvijek ističu «Koleda» i HKUD «Lado» iz Geelonga, osvajala su nagrade na svim folklornim festivalima i australsku publiku gdje god su nastupala.

Demokratsko društvo u Australiji oslobodilo je Hrvate straha Continue reading

Glazbenik Stanko Šarić sin ravnice prkosi opstrukciji

 

Stanko Saric

Glazbenik Stanko Šarić sin ravnice prkosi opstrukciji

                                                   „Kada bih morala pjevati cajke, nikada ne bih pjevala“
Mia Negovetić

Etnografiju je nemoguće istraživati i proučavati bez etnomuzikologije. Kako živim u području gdje je jasen često drvo upravo „prvim čudom“ kao glazbalom susreo sam se s jednostavnim, pod debelim navodnicima kazano, glazbalom. On se zove PRDA, na sjevernom dijelu zaleđa Jadrana, zovu je prdica što je jedno te isto. Trenutno je u modi igra Pokemon GO pa se valja prisjetiti kako se Prda radi jer njena izrada ima barem malu kreaciju za razliku od igre za kontrolu uma i dressure ljudi na vrlo jednostavan način. Prdu je najlakše napraviti od jasena kada drvo napuči tj. kada je jak pup koji je u stadiju neposredno pred otvaranje lista. Potrebit je mali nožić i to je sve, otkinemo mlađu prošlogodišnju grančicu na mjestu gdje je ona ravna u dužini od  pet šest centimetara jedan kraj odsiječemo ravno, a drugi kraj narežemo nožićem u krug tako da dubina nareza odgovara debljini kore. Potom gornji dio po kori lagano nožićem nalupamo ili istrljamo da se pobudi sok između kore i jezgre drva pa kada se pojavi vlažnost lagano koru okrenemo da ju možemo odvojiti, laganim okretanjem to osjetimo pod prstima i kada je okretanje moguće jasno nam je da će mo koru lako odvojiti. Tada onaj kraj gdje smo zasjekli u cijelosti za jednu  trećinu dužine lagano pogrebemo tako da se stjenka stanji i lakše može spljosnuti, a da pri tome ne pukne. Tako skinutu i oguljenu koru drveta potom stavimo na usne i kroz istu ispuštamo zrak. Način ispuštanja i količina ispuhivanja određuje i njen zvuk. To je bio moj prvi susret s „glazbom“ za koju nemam ama baš nikakva dara, no čudi me da naši krugovali, slikoglasi i slikopisi sedamdeset posto svojih emisija pridaju sprdnji glazbene umjetnosti. Kreveljenje, seksizam, narkomansko ludovanje i alkoholni deliriji uz pornografsko iskorištavanje djece prepuni su takvih emisija. Novac postaje sjedište moći i pameti koja obrnuto proporcionalno čini koroziju mlade populacije koja bi trebala biti primarno nositelj ukupnog radno aktivnog pučanstva, a ne teret umirovljenicima.

U tom zatiranju sve je više ne pripadajućeg sadržaja i zatiranja tradicionalnih vrijednosti uobće, a posebice instrumenata i glazbe tradicionalne vrijednosti. Prema sustavu vrijednosti i kvasi znanja  vlasti bivše, a možemo kazati i današnje države, kod nas pojam početka i kraja bilo kojeg poimanja, isključivo je vezan za Otomansko carstvo. Tako je olako prihvaćeno da je tambura turski instrument, premda ju nalazimo još u Mezopotamiji dočim je najzastupljenija u Indiji!? Ovo je samo jedna priča iste škole zatiranja i zaglupljivanja svega vrijednoga i logaritam lažnog južnoslavenstva.

Glazba, posebice na bazi sluha, oplemenjuje, veseli, hrani  te liječi dušu i tijelo. Svaka pjesma i svaki poj ( pjev ) nosi neku sjetu i dok se većina mladih glazbenika sve više odbija od domoljublja i domovine, kao da je nacionalno pojam za bezvrijedno, jedna osoba evo gotovo trideset godina ustrajno svoju ljubav u pjesmi i tamburi posvećuje vjeri, Bogu i svom narodu hrvatskom.

On je Stanko Šarić.

Nije glasan, napadan ni perfidno proračunat kao mnogi na glazbenoj bini koji su više-manje samo džepni domoljubi. Naš „Duh s tamburom“ rođen 1960. godine u Štitaru pokraj Županje gdje završava osmoljetku od malena nadograđuje svoj talent. Premda je u Zagrebu završio srednju školu i Građevinski fakultet nije mogao bez spoja drva, žice i glasa. Dao nam je preko 250 pjesama i preko 25 studijskih albuma i ne posustaje. Dapače, zadnjih godina još se više uspinje i propinje poput konja Vranca i konja Bilana da pojača ljubav prema vrijednostima koje naš narod čine bogatijima i vrsnom razlikom od drugih. Kao dugogodišnji glavni vokal Najboljih hrvatskih tamburaša (ex Zlatni dukati) zavidnim opusom nastupa po cijelom svijetu, a zaboravljen je od onih koji se navodno brinu o glazbenoj kulturi pa i tamo gdje čak i Bajaga (Momčilo Bajagić) ima prednost u emisijama koje se tako umilno zovu „Lijepom našom“ !?

Glazba koja bi zemlju očistila od raznih dvoličnjaka gotovo je zabranjena i naš glazbeni medijski program nije ništa drugo nego izdaja.

Znade to i naš Stanko, kako je znao i za vrijeme Domovinskog rata nastupajući od istoka i zapada kugle zemaljske ne bi li probio glas napadnutog naroda i ne bi li glazbenim putom natjerao vladare svijeta na milost premda ju traži samo od Boga. Duhovno glazbeno podizanje njegovih pjesama kroz to vrijeme sigurno bijahu adrenalin našim dragovoljcima koji su znali, kako često čitamo, pjesmom o domovini i njenim prirodnim krasotama odgovoriti kanonadi topništava i druge artiljerije na neprijatelju nepojmljiv način i tako ih ponekad dovodili u stanje histerije.

Danas kada se našu domovinu poistovjećuje s Auschwitzom ili Zapadnim srbskim provincijama, Stanko odaje poštovanje i ljubav prema, svecu Stepincu, braniteljima, junacima Vukovara (Andriji, Marku i Blagi ) domu (obitelji) i domovini, postajući dragulj vjeran Bogu i svom narodu, a  da pri tome ne lupa šakom ni u stol ni u prsa.

Poput slobode i glazba je pokretač ljudske aktivnosti koja kao takva posjeduje svijest i dušu i njen odnos s društvom podrazumijeva i njenu zaštitu  kao umjetnosti. Možemo li pričati o našim ravnicama, našim gorama i brdima, a da ne govorimo o tamburi. Teško. To je isto kao da pričamo o pićima, a ne spomenemo vino i tambura je odista utkana u našu dušu i tijelo umorno i zato ne treba postavljati bodljikavu žicu između umjetnika i medijskih postaja i studia koji očito nisu  svladali ni osnove prde kada svjesno zatiru etnografske vrijednosti. Stanko harni, danas je blagdan Gospe od Anđela, ne ispuštaj  nam bisernicu, čelo ili berdu, to je zvuk ljubavi naše za domovinu. Pjevaj Stanko,pa i ove moje verse, Oj tamburo dida moga, Proslavi mi  naciju do Boga.

Ante Baraba Miš

U Pagliuchu, 2. kolovoza 2016. Continue reading

BREXIT 2 – ŠTO TO ZNAČI

 

Auctor: Karino Hromin Sturm

Važno pitanje koje se nameće je plašenje cijele Europe od strane Angele Merkel, Francois Hollande, Jean Claude Junker i svih drugih dužnosnika EK, kao i naših vrlih političara koji zagovaraju ovu tvorevinu koja nam je dinijela katastrofalne ekonomske rezultate od obećanog tržišta od 500 mil stanovnika EU, dobili smo troškove plaćanja članarine od 1,0 mlrd eura, a iz fondova povlačimo oko 300,0 mil. eura tako da smo samo na članarini na gubitku 700.0 mil. eura godišnje. Koliko bi radnih mjesta otvorili sa 1,0 mlrd. eura. Od meda i mlijeka iz EU nema niti ambalaže.

Svi ti dužnosnici EK koji primaju plaću od 25 – 30.000 eura, (a naši EU parlamentarci po 15.000 eura plus privilegije još 5.000 )  plaše narod sa katastrofalnim posljedicama izlaska Britanije iz EU članstva tako zvanog Brexita.

Zatim padu funte i gubitka i maltene bankrota Britanije, koja je na demokratski provedenom referendumu izglasala izlazak iz EU. Kao i moralan čin premijera Davida  Camerona jer nije bio za izlazak iz EU pa je odmah podnio ostavke, dok naši političari i kada ih se uhvati u krađi bore se do zadnje kapi znoja ( jedino tada se oznoje ) sve dok ih se ne uhapsi i strpa u zatvor Remetinec.

Plašenje sa padom svjetske  burze i padom standarda u Britaniji, je velika smijurija i od toga neće biti ništa. Obrnuto, Britanija će vrlo brzo odskočiti od Europe, zahvaljujući prije svega provedbi „Macinderove doktrine“ i doktrine „Splandid isolation“ koju su provodili 300 godina i bili najjača Imperija na svijetu.

Sve se odvija po tim doktrinama, po točno zacrtanom planu. Kada je Europska Centralna Banka dobila apetit i prešla dozvoljene granice i oduzela financijski suverenitet svim Centralnim Bnakama Eu članica.

To se dogodilo i Hrvatskoj Narodnoj Banci, zato se guverner Boris Vujčić ne boji smjene jer mu šef sjedi u Bruxellesu, a ne u Zagrebu na Markovom trgu, a još više onima koji su u Europskoj Monetarnoj Uniji i imaju platežno sredstvo euro.

Bitanija je pokrenula ove dvije doktrine, provela referendum te jednostavno izašla iz sustava EU EK i ECB.

Kada će Britanija aktivirati članak 50 ? To nije ni bitno jer im se više ne žuri jer sada više ne moraju slušati nikakve sumnjive financijske centralističke Direktive EK i ECB-a.

Razlog je vrlo jednostavan, Btritanija ima Londonski City i američki FED ( rade u timu ), to su dva svjetska centra financijske moći preko kojih ide cjelokušno financiranje i kreditiranje u svijetu, koje su gradili 700 godina.

Oni su bili i ostali financijski Vladari svijeta tijekom svih tih godina, a ovo je bilo malo popuštanja radi njihovih interesa ostvarenja planova Novus Ordo Seclorum i sada je bilo dosta i opet preuzimaju upravljačku palicu.

Da im neka ECB pokvari posao, ma nema šanse. Tako da se Britanija uopće ne zabrinjava o pisanju i lupetanju raznih financijskih stručnjaka o velikom gubitku i financijskom krahu zbog izlaska iz EU.

Osim toga mnogi zaboravljaju da je ulaskom u EU Britanija morala uvesti svojim članicama zemalja Commonwealtha, carinske, financijske i druge barijere što ih je koštalo prema  analizama britanskih stručnjaka Christopera Bookera i Richarda Northa preko 30% BDP-a kakda su ušli u EU.

E sada će to sve lijepo vratiti i još više zarađivati kao i Norvedška koja nije član EU i ima najviši standard u Europi i dijeli temeljni dohodak svojim građanima, što je u svijetu bilo jedino u  socijalizmu Republike Hrvatske i naši susjeda,  kada smo dobivali besplatne stanove, kredite za vikendice i druge povlastice, ali ovo u Norveškoj se  ipak dešava u kapitalizmu.

Niska funta pogoduje Britanskom izvozu tako da je pitanje kada će ojačati funtu, jer im to trenitno odgovara, to su u povijesti radili mnogo puta.

Tako da predviđam financijsko olakšanje Britanije i još brži oporavak.

Što se tiče svjetskog financijskog sustava, Britanija preko svojeg Kraljevskog instituta za međunarodne odnose i američkog Vijeća za inozemne poslove, zajedno i dalje provoditi svjetsku monetarnu politiku i neće dozvoliti nikome da se ptreviše raširi na njihovo svjetsko tržište kapitala.

Za izvjesno vrijeme vidjet ćemo tko je u pravu Paul Craig Roberts ili Karino Hromin Sturm.

—– Original Message —–

From: Kornelija Pejcinovic

BREXIT – ŠTO TO ZNAČI?

Autor: Paul Craig Roberts

Nada u raspad Europske unije i NATO, a time i nestank opasnosti od III svjetskog rata.

Europska unija i NATO su zločudne institucije. Ove dvije institucije je stvorio Washington da bi razorio suverenitet europskih naroda. Ove dvije institucije omogućuju Washingtonu kontrolu nad Zapadnim svijetom i služe i za prikrivanje i omogućavanje agresije Washingtona. Bez Eruopske unije i NATO Washington ne bi mogao prisiliti Europu i Ujedinjeno kraljevstvo na sukob s Rusijom i ne bi mogao razoriti sedam muslimanskih država u 15 godina a da ne bude izoliran i omražen kao kriminalna vlada čiji nijedan član ne bi mogao putovati u inozemstvo a da ne bude uhićen i suđen.

Jasno je da su prostituirana sredstva javnog priopčavanja lagala o anketama da bi obeshrabrila glasovanje. Ali bez uspjeha. Britanci su uvijek bili izvor slobode. Ovo je povjesno postignuće britanaca koje je zakon pretvorilo u narodni štit i otelo to oružje iz ruku države i dalo svijetu odgovornu vladu. Britanci ili većina njih shvatili su da je Europska unija diktatorski mehanizam vladanja u kojem je moć u rukama neodgovornih ljudi i u kojoj zakon lako može biti iskorišten kao oružje u rukama neodgovorne vlade.

Washington, u naporu da sačuva svoju moć nad Europom, razvio je kampanju kojoj su se pridružili osim prostituiranih medija i ljevica ispranog mozga koja je pohrlila pod zastavu onih 1% koji vladaju svijetom predstavljajući nastojanje da se sačuva britanska sloboda i suverenitet kao rasizam. Nepoštena kampanja pokazala je bez svake sumnje da Washington i njegovi prostituirani mediji ne pridaju nikakve važnosti slobodi i suverenitetu naroda. Washington gleda na svko poštivanje demokratskih pravila kao na prepreku svojoj hegemoniji i demonizira svaki demokratski poticaj. Reformističke vođe u Latinskoj Americi Washington sustavno zbacuje s vlasti. Washington je uvjeren da jedino on i teroristički saveznici imaju pravo birati vladu u Siriji na način kako je Washington izabrao vladu u Ukrajini.

Britanski narod ili njegova većina su izviždali Washington. Ali bitka nije završena. Ustvari ona je možda tek počela. Evo što britanci mogu očekivati: urotu Federal Reserve, European Central Bank, Bank of Japan i George Sorosa u napadu na britansku funtu snižavajući joj vrijednost i terorizirajući britansko gospodarstvo. Vidjet ćemo tko je jaći: volja britanskog naroda ili volja CIA, onih od 1 % i Europske unije i nacističkih neokonzervativaca.

Predstojeći napad na britansko gospodarstvo je razlog da su pristalice Borisa Johnsona pogrešile u svojoj vjeri da nema potrebe žuriti s izlaskom iz EU-a. Što dulje vremena treba britancima da izađu iz autoritarne Europske unije to se duže Washington i Europska unija mogu udružiti u kažnjavanju britanskog naroda zbog glasovanja za napuštanje EU-a, a prostituirani mediji će imati zadaću da uvjere narod da je njihovo glasovanje protiv bilo greška. Kako glasovanje nije obvezujuće kukavice i uplašeni Parlament mogu odbaciti rezultate glasovanja.

Cameron mora odmah odstupiti a ne tokom mjeseci do listopada. Britanska vlada  treba reći Europskoj uniji da odluka britanskog naroda treba biti provedena sada a ne za dvije godine, i da su svi politički i zakonski odnosi glasovanjem dokinuti. Inače, za dvije godine će britanci biti tako stučeni kaznama i propagandom da će njihovo glasovanje biti poništeno.

Britanska vlada bi morala smjesta objaviti kraj u sudjelovanju u Washingtonskim sankcijama protiv Rusije, Kine, Indije i Irana. Na takav način britanci mogu preživjeti Washigtonske napade na svoje gospodarstvo.

Dr. Paul Craig Roberts 

Dr. Paul Craig Roberts Dr. Paul Craig Roberts was Assistant Secretary of the Treasury for Economic Policy and associate editor of the Wall Street Journal. He was columnist for Business Week, Scripps Howard News Service, and Creators Syndicate. He has had many university appointments. His internet columns have attracted a worldwide following. Roberts’ latest books are The Failure of Laissez Faire Capitalism and Economic Dissolution of the West, How America Was Lost, and The Neoconservative Threat to World Order. Dr. Paul Craig Roberts was Assistant Secretary of the Treasury for Economic Policy and associate editor of the Wall Street Journal. He was columnist for Business Week, Scripps Howard News Service, and Creators Syndicate. He has had many university appointments. His internet columns have attracted a worldwide following. Roberts’ latest books are The Failure of Laissez Faire Capitalism and Economic Dissolution of the West, How America Was Lost, and The Neoconservative Threat to World Order.

HSS OTIŠAO U NOVE PARTIZANE I SAM SEBE OSUDIO NA POLITIČKU SMRT!

 

Kao prijašnjeg dugogodišnjeg člana HSS u iseljeništvu i jedno kratko vrijeme u Hrvatskoj, odluka Glavnog odbora HSS da ide u predizbornu koaliciju s neokomunističkim i neojugoslavenskim SDP-om nije me niti malo iznenadila, iako sam zbog toga vrlo tužan. HSS je tom odlukom sam sebe osudio na politički nestanak i smrt. No, to nas hrvatske domoljube ne može niti malo utješiti, jer je tom odlukom HSS jako povećao mogućnost povratka SDP-a i Zorana Milanovića na vlast u Hrvatskoj.

Nažalost, od obnove HSS u Hrvatskoj koncem 1989. godine, to nije bila ona prava HSS koju su braća Antun i Stjepan Radić osnovali 1904. godine i ujedinili cijeli hrvatski narod kao nikada prije toga u novijoj hrvatskoj povijesti. HSS Drage Stipca, Zlatka Tomčića, Stjepana Friščića, Branka Hrga i sada Krešimira Beljaka pretvorila se u stranku sitnih trgovaca i preprodavača konja. No, prije svega današnja HSS nije hrvatska državotvorna stranka, nego isto tako neokomunistička i neojugoslavenska kao i SDP. To je zapravo glavni razlog ulaska HSS u koaliciju sa SDP-om.

Beljak je novi ban Šubašić

Bez obzira na njezinu današnju očiglednu beznačajnost na hrvatskoj političkoj sceni, odlazak HSS u novi partizanski i komunistički pokret u Republici Hrvatskoj predstavlja veliku prijevaru, ali i ništa manji udarac za budućnost samostalne hrvatske države. Beljak je napravio isto ono što je ban Ivan Šubašić učinio 1945. godine kad se vratio iz Londona i dao političku potporu i demokratski legitimitet komunističkom zločincu Titi. Ubrzo nakon toga Šubašić je bio gurnut u stranu a Tito je zaveo jednu od nastrašnijih dikatura u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Svi znamo kakve su bile posljedice za hrvatski narod nakon uvođenje te strašne diktature

Kao što ni Šubašiću 1945. godine genocide nad hrvatskim narodom na Bleiburgu nije bio dovoljno upozorenje da ne daje potporu i legitimitet komunistima i partizanima koji su se borili protiv NDH, ne zato što je to bila država pod protektoratom Hitlera, nego zato što je to bila HRVATSKA DRŽAVA, tako ni Beljaku nije dovoljno što Milanović i SDP poduzimaju sve da hrvatska država bude uništena a hrvatski narod raseljen diljem svijeta. Beljak sada neće morati više provaljivati tuđe automobile. On će, ako SDP dođe navlast, uživati u blagostanju i osobnom bogaćenju na račun nestanka hrvatske države i hrvatskog naroda.

Partizani su bili protiv svake hrvatske države

Da je NDH bila demokratska država, a nije, komunisti i partizani bi rušili i takvu hrvatsku državu. SDP je izašao i sabornice 25. lipnja 1991. kad je Hrvatski sabor glasovao o otcjepljenju Hrvatske od Jugoslavije. Dakle, SDP nije tada želio, a ne želi ni danas samostalnu, stabilnu i prosperitetnu hrvatsku državu. On želi tu državu uništiti do kraja, a HSS će mu dati legitimitet u toj zločinačkoj političkoj nakani. Oni koji malo bolje poznaju što se događalo u Drugom svjetskom ratu znaju da su partizani i komunisti osnivali partizanske odrede pod imenom braće Antuna i Stjepana Radića, kako bi prevarili hrvatskog seljaka da se oni bore za hrvatsku državu koja će biti bolja od NDH. Naravno, bila je to teška prijevara, kao što je posebno teška prijevara koju su večaras napravili Krešimir Beljak i Glavni odbor HSS. Lukavi savjetnici Zorana Milanovića uspjeli su ga nagovoriti da Beljaku ponudi maksimalne uvjete za ulazak HSS i koaliciju s SDP-om, jer HSS, za razliku od orjunaškog HNS, daje demokratski i krščanski legitimitet neokomunističkom i neojugoslavenskom SDP-u.

Pred Hrvatskom je strašno teško razdoblje

Odlazak HSS u koaliciju s SDP-om posebno je veliki udarac HDZ-u, koji je teško podijeljen i koji još nema predsjednika, a izbori se bliže. Naravno, najveći krivci za to stanje su vodeći ljudi u HDZ-u, od bivšeg predsjednika Karamarka do svih članova Predsjedništva HDZ-a, jer su mislili samo na sebe i svoje interese. Osim toga, pokazali su veliku nesposobnost i političko neznanje. Ni njima Hrvatska nije bila na prvom mjestu. Hoće li se HDZ, koji je do sada bio stožerna “domoljubna” stranka u Hrvatskoj (to je sigurno bio pod vodstvom predsjednika dr. Franje Tuđmana, a kasnije je to zbog korupcije u njegovim redovima itd. doveo u pitanje), uspjeti konsolidirati u vrlo kratkom vremenu sada je vrlo teško reći.

Bit će pravo čudo ako HDZ-e, i s Plenkovićem kao predsjednikom, uspije na dolazećim izborima istrgnuti Hrvatsku iz kandža neojugoslavena i neokomunista, na čelu s Zoranom Milanovićem, koji imaju sve više izgleda dobiti dolazeće parlamentarne izbore. Takav ishod mogao bi Republiku Hrvatsku dovesti i do građanskog rata.

Žurno osnovati novu domoljubnu stranku

Čini mi se da me moj politički instikt niti malo ne vara ako zaključim da pošteni i iskreni hrvatski domoljubi trebaju vrlo žurno osnovati novu državotvornu političku stranku za koju bi glasali svi teško razočarani domoljubi. Za razliku od Mosta, ta bi stranka mogla biti ne samo partner, nego i najveći korektiv HDZ-u, ako zajedno dobiju dovoljno mjesta u Hrvatskom saboru za sastavljanje Vlade.

Večeras sam odlučio ići u osnivanje takve stranke i molim sve domoljube u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, a posebno Hrvatice i Hrvate u dijaspori tj. diljem svijeta, da mi pomognu, kako bi zajedno spasili našu Hrvatsku kojoj prijeti možda i najveća opasnost od našeg dolaska na obale Jadranskom mora u 7. stoljeću.
Svi koji su zainteresirani mogu mi se javiti na email:
antunbabic@gmail.com.

Neka nam dragi Bog pomogne.

Antun Babić

Priopćenje za medije

Apel članovima Glavnog odbora HSS-a: Krešimir Beljak do kraja će uništiti Radićevu stranku prihvati li koaliciju s neokomunistom Zoranom Milanovićem Continue reading

Iz glasila Hrvatske seljačke stranke u Australiji – Hrvatska istina i Hrvatska sloboda

 

Uvod za seriju članaka, komentara, intervjua i rasprava u glasilima Hrvatske seljačke stranke u Australiji – Hrvatska istina i Hrvatska sloboda – od 1977. do 1989. godine.

Suprotno od očekivanja, u Hrvatskoj se s odmakom vremena o povijesti hrvatskog iseljeništva sve manje zna, a odnos prema Hrvatima izvan domovine postaje ne samo sve ambivalentniji, nego i sve više ponižavajući. U Hrvatskoj su sve dominantnija razmišljanja kako gotovo sedam milijuna svih naraštaja hrvatskih iseljenika nema što tražiti u političkom, gospodarskom i kulturnom životu Hrvatske. Prema mišljenju pojedinih istaknutih povratnika iz dijaspore u Domovinu, u današnjoj Hrvatskoj odnos prema Hrvatima u svijetu nije ništa negativniji nego što je bio u vrijeme Titove i zločinačke komunističke Jugoslavije.

Kroz objavu članaka u glasilima HSS-a u Australiji pokušat ćemo prikazati kako se u hrvatskom iseljeništvu od 1945. do 1989. godine razvio vrlo plodan i raznolik društveni, politički, kulturni i sportski život. U Hrvatskom iseljeništvu u tom razdoblju djelovale su tisuće hrvatskih političkih, društava, vjerskih, kulturnih, umjetničkih, sportskih i drugih udruga, klubova, domova, organizacija itd. U tim društvima razvijao se otpor prema svakoj Jugoslaviji i održavala luč nade o stvaranju samostalne i demokratske hrvatske države, koja je 1989. i 1990. godine prenesena i u Hrvatsku, odnosno Bosnu i Hercegovinu.

Iako se radi o malom uzorku pisanog svjedočanstva o velikoj vitalnosti hrvatskih iseljeničkih zajednica diljem kugle zemaljske, u njemu će biti otkriven i prepoznat neprocjenjiv doprinos izvandomovinskih Hrvatica i Hrvata u stvaranju, obrani i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske. Nadajmo se da će to potaknuti i druge još žive hrvatske iseljenike i povratnike u Hrvatsku da kroz svoja svjedočanstva ne dopuste da se zauvijek izgubi trag jednog posebno važnog povijesnog razdoblja i života druge polovice Hrvata – one polovice koja je ostala živjeti izvan granica današnje Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Veći broj tih članaka bit će objavljen i u knjizi Antuna Babića «Zašto sam se vratio u Hrvatsku?», koja će biti objavljena za nekoliko mjeseci.

FullSizeRender 4

Continue reading

Otvoreno pismo uredništva “Hrvatske slobode” australskoj javnosti

 

FullSizeRender 1

Uvod: U vrlo gledanoj emisiji «Pitanja i odgovori» na australskoj javnoj televiziji ABC, voditelj emisije Tony Jones izjavio je prije nekoliko dana kako je Australija sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila izložena većem broju bombaških napada iza kojih je stajao «hrvatski katolički ekstremizam». Jones inače pripada krugu australskih novinara koji su izrazito ljevičarskog svjetonazora, a često znaju pokazati i svoje pravo lice kad raspravljaju o Katoličkoj crkvi. Za one kojima je to manje poznato, želim istaknuti kako se Jones pozivao na seriju manjih terorističkih djela u Australiji koje je, kako je kasnije dokazano, osmislila i u djelo provodila Udba tj. njezini agenti u Australiji. Cilj tih terorističkih djela bio je ocrniti sve snažnije djelovanje hrvatske zajednice u Australiji, koja je otvoreno zagovarala rušenje umjetne i komunističke Jugoslavije te pravo hrvatskog naroda na svoju samostalnu i demokratsku državu. Iako je kroz medije uspjela više od deset godina stvarati snažno protuhrvatsko ozračje u australskoj javnosti, Udba je na kraju morala odustati od tih akcija. Naime, australske obaviještajne službe su znale, a ponekad i surađivale s Udbom i tim akcijama. Međutim, oni djelovi australske obaviještajne službe koji su shvatili da Udba u Australiji sprema i atentate na pojedine vođe hrvatske zajednice u Australiji ( Udbin ubojica i agent Vinko Sindičić je u jednom trenutku boravio i u Australiji), oštro su zaprijetili Udbi da mora prestati s tom opasnom igrom na australskom tlu. U Australiji je dugo godina živio i Nikola Štedul, na kojeg je kasnije izvršen atentat u Škotskoj. Prema tvrdnjama dobro upućenih iseljenika u Australiji, neki od Udbinih agenata, koji su djelovali unutar hrvatske zajednice vratili su se u Hrvatsku nakon što se Jugoslavija raspala. Inače, Vlada u Beogradu već je 1972. godine od tadašanje australske Vlade (laburista) zatražila izručenje u Jugoslaviju oko dvije tisuće članova hrvatske zajednice na tom kontinentu. Kad je u borbi s Hrvatima u Australiji Beograd doživio težak poraz, Jugoslavija je uz pomoć članova židovske zajednice u toj zemlji i u Izraelu pokrenula hajku na navodne ratne zločince iz Drugog svjetskog rata koji su, kako se tada tvrdilo, živjeli i djelovali u hrvatskoj zajednici (Srećko Rover i drugi). U ovom prilogu prenosimo organizirane i dobro osmišljene akcije hrvatske zajednice da se suprotstavi i tom podmuklom nastojanju Jugoslavije da se što više ocrni Hrvate na tom dalekom kontinentu.

FullSizeRender 2OTVORENO PISMO AUSTRALSKOJ JAVNOSTI
«Mi australski Hrvati svih uzrasta te raznih političkih, vjerskih i inih pripadnosti već tjednima trpimo sustavno, bezobzirno i bezobrazno klevetanje čitave hrvatske zajednice u Australiji. I to se događa baš sada, kad smo mi Hrvati počeli zaboravljati crnu 1973. godinu, u kojoj smo doživljavali slična klevetanja i grube policijske posjete u rane jutarnje sate. Upravo u trenutku kad je već u toku priprema proslave dvjestote obljetnice Australije, naše nove domovine, kojoj se mi Hrvati želimo s radošću pridružiti, pokazuje se da nas Hrvate u ovoj zemlji australske javne ustanove, kao što su ABC, SBS itd., tretiraju kao građane drugoga reda.
A što smo to mi Hrvati učinili nažao Australiji? Imamo li svoju mafiju, svoj organizirani kriminal, bavimo li se terorom, živimo li na račun drugih australskih građana? Ništa od svega toga. Radimo i živimo pomiješani s drugim stanovništvom. Redovito plaćamo porez kao i svi drugi građani Australije. Mirno i marljivo radeći na svojim radnim mjestima: u tvornicama, uredima, na građevinskim objektima, farmama i brodovima, sudjelujemo u izgradnji Australije. Poštujemo i branimo demokratsku i kulturnu tradiciju Australije i odgajamo svoju djecu tako da jednako poštuju svoju domovinu Australiju i Hrvatsku, zemlju u kojoj smo rođeni mi stariji.
Zauzvrat se od našeg poreza plaćaju protuhrvatska propaganda i klevete prootiv cijele hrvatske zajednice na radiju 3EA, na radiju ABC i na televiziji ABC. Nas se Hrvate proziva i u parlamentu države NSW. Ti klevetnički napadi na čitavu hrvatsku zajednicu izazivaju velik nemir, nezadovoljstvo i ogorčenje kod svih Hrvata. Naša su djeca zbunjena, a naše obitelji strahuju od novih pohoda policije u svoje domove u rane jutarnje sate. Na nas se Hrvate ponovo gleda poprijeko u tvornicama, uredima, školama, i na drugim javnim mjestima zbog kleveta iznesenih na radiju i TV ABC. Kome to ide u korist? Australiji, koja je danas jedna od rijetkih višekulturnih država u svijetu bez unutarnjih nemira i sukoba, ili komunističkoj Jugoslaviji, koja stoji iza svih tih kleveta?
U sada već po zlu glasu poznatim programima na radiju i TV ABC željelo se stvoriti dojam da se ide za otkrivanjem navodnih nacista u Australiji. Međutim, svima je jasno da je cilj tih programa bio ocrniti nas Hrvate i našu današnju opravdanu borbu za slobodu i državnu suverenost. Toj tvrdnji ide u prilog i činjenica da kad god se nešto loše dogodi u svijetu, kao na primjer ubojstvo švedskog predsjednika ili kriminalno stavljanje bombe ispred policijske zgrade u Melbourneu, u sredstvima informiranja odmah se baca sumnja na nas Hrvate. A kad se kasnije pokaže da mi Hrvati nemamo ništa zajedničkog s takvim djelima, australski medij nema poštenja informirati javnost da je nama Hrvatima bila nanesena nepravda takvim neodgovornim blaćenjem i klevetama hrvatske zajednice u ovoj zemlji.
Hrvatska zajednica u Australiji osuđuje i odlučno odbija upotrebu bilo čijeg i bilo kakvog nasilja u ovoj zemlji. Iza bilo kakvog eventualnog budućeg nasilja ili terorizma u Australiji, koje prognozira ABC, nećemo stajati mi Hrvati, nego jugoslavenska tajna policija i njezini provokatori, kao što je bio slučaj u Zapadnoj Njemočkoj i u drugim europskim zemljama.
Zbog nemogućnosti da hrvatskoj zajednici u Australiji pripiše bilo kakvo nasilničko djelo u ovoj zemlji, u zadnjih desetak godina (a iza prijašnjih terorističkih djela u Australiji, koja su pripisana nama Hrvatima, stajali su jugoslavenski agenti poput Marijana Jurjevića i drugih, koji su se, nakon što su počinili ta djela, vratili u Jugoslaviju) Jugoslavija se ponovo vraća u prošlost i želi nama Hrvatima, uz pomoć ABC-a, pripisati svojevrstan nacizam.
Program „Nacisti u Australiji“ sastavni je dio prekomorske kampanje protiv nas Hrvata. Ideološko obojeni novinari i reporteri ABC-a koriste izručenje i suđenje dr. A. Artukovića i hajku protiv bivšeg tajnika UN-a Kurta Waldheima da bi se cijelu hrvatsku zajednicu u Australiju prikazalo kao pristaše nacizma. Reporteri ABC-a prišivaju nacističku naljepnicu i mladim Hrvatima i Hrvaticama, rođenima u Australiji, samo zato što su njihove folklorne skupine nastupile na proslavi hrvatskog nacionalnog dana u Sydneyu.
ABC-ovi programi „Nacisti u Australiji“ na radiju i „Four Corner“ na TV najgori su primjer neobjektivnog, jednostranog i ideološki obojenog prikazivanja hrvatske prošlosti. Kad su već imali namjeru govoriti o prošlosti Hrvata u Jugoslaviji od 1918., zašto su reporteri ABC-a „zaboravili“ spomenuti ubojstvo vođe i učitelja hrvatskog naroda Stjepana Radića u beogradskom parlamentu 1918.g. od strane velikosrpske čaršije? Zašto su zaboravili reći da se hrvatski narod na svim izborima u Jugoslaviji između 1918. i 1941., koji su bili donekle slobodni, uvijek u apsolutnoj većini izjašnjavao za svoju državu – NEUTRALNU REPUBLIKU HRVATSKU? Zašto reporteri ABC-a nisu upoznali svoje gledatelje i svoje slušatelje o najgorem mirnodopskom pokolju u povijesti Europe, kad su jugoslavenski partizani poubijali oko 500.000 razoružanih hrvatskih vojnika, nedužnih staraca i djece na Bleiburgu u Austriji 15. svibnja 1945. godine? O tom je zločinu ovih dana objavljena knjiga pod imenom „Ministar i pokolj“. Knjigu je napisao ugledni engleski povjesničar grof Nikolai Tolstoy.
Iza ove protuhrvatske kampanje u Australiji stoji komunistička i teroristička Jugoslavija, koja se nalazi u bezizlaznoj gospodarskoj i političkoj krizi. Porobljeni narodi: mi Hrvati, Albanci, Slovenci i drugi svakodnevno pružaju sve veći otpor Jugoslaviji na svim poljima društvenog života i daju znak da dolazi neizbježan kraj toj umjetnoj tvorevini na Balkanu. Tvorevini koja svojim postojanjem prijeti europskom i svjetskom miru. Ne zaboravimo da je na Balkanu započeo Prvi svjetski rat.
Nama je jasno zašto je u interesu Jugoslavije da unese nemir u hrvatsku i širu australsku zajednicu. Međutim, ne može nam nikako biti jasno zašto novinari ABC-a služe i pomažu Jugoslaviji u toj prljavoj raboti. Smije li australski narod dopustiti da se njegov porez koristi za interese komunističke i terorističke Jugoslavije? Smije li australska vlada dopustiti da ABC propagira rasnu netrpeljivost u višekulturnoj Australiji? Hrvatska zajednica u Australiji apelira na gospodina prvog ministra R. J. Hawkea da zaustavi tu, za višekulturnu Australiju, štetnu kampanju.
Klevete protiv pojedinih Hrvata na programima ABC-a i na drugim mjestima nisu ništa drugo do sastavni dio ocrnjivanja cijele hrvatske zajednice u Australiji. Mi Hrvati u Australiji jednodušno odbacujemo sve te klevete. Služit ćemo se svim mogućnostima za obranu naše zajednice i svakog našeg člana kojeg su oklevetali ABC i komunistička Jugoslavija.
Najnovija kampanja protiv nas, Hrvata u Australiji, najbolje je opravdanje za našu borbu za uspostavu slobodne i demokratske hrvatske države. Samo slobodna i demokratska država Hrvatska moći će štititi i nas, Australce hrvatskog podrijetla.
Živjela Australija! Živjela slobodna i demokratska hrvatska država!

Uredništvo «Hrvatske slobode», svibanj 1986.
(Ante Babić)

FullSizeRender 3

Mladen Schwartz: Dihotomija desno-lijevo

 

Ljevica

Teze
[Crte svjetonazora-ideologije-politike]
Posvećeno ignorantima-propovjednicima
nadvladanosti dihotomije desno-lijevo

Mladen SchwartzMladen Schwartz

1. Ljudi su jednaki. Ako nisu, trebaju to postati, jer nejednakost je neprirodna. Egalitarizam, feminizam, antirasizam, jednake šanse…
2. Čovjek je dobar. Institucije su ga pokvarile. (A tko li je pokvario institucije?! Rousseau mi još uvijek duguje odgovor.) Humanizam. Pacifizam.
3. Antinacionalizam. Anacionalizam, internacionalizam, kozmopolitizam, globalizam. Pojedinac (klasa) i čovječanstvo.
4. Protudržavni afekt. Država ima nestati, i to odmah (anarhizam), ili kada sazrije povijesni čas (komunizam), ili mora biti minimalna (liberalizam).
5. Antropološki optimizam. Utopizam novog čovjeka: totalnog (marksizam), civiliziranog, razboritog građanina (liberal-demokracija). (Drugačije: fašistički [a donekle i kršćanski] Novi Čovjek. On nije kolektivni, egalitarni, općepoželjni ideal.)
6. Racionalističko prosvjetiteljstvo. Proizvodnja poviesti iz fikcionalističkih deklaracija. Organski stvoreno, poviestno izraslo, harmonijsko i cjelovito, zabacuju se u prilog mehaničkog, shematskog, konstruiranog.
7. Ono bitno dogadja se u budućnosti. Futurizam emancipatorne revolucije. Poviestni eshaton kao otresanje svih natruha neautentične povijesti.
8. Plebejština. Pobuna masa. Demokracija, antielitizam, protimba aristokraciji, rangu, auktoritetu. Totalitarno gušenje slobodne misli. Stadionske slobode i lažna hijerarhija. Kakistokracija, vladavina niževrijednih, ressentiment.
9. Materijalizam u metafizici i etici. Ekonomizam: premoć gospodarstva nad politikom. Ireligioznost: teoretski i praktički ateizam, agnosticizam. Progon religije uime čovjeka, ideologije, sekularizacije i pluralizma. Scijentizam i tehnicizam.
PS: Pojmovi desno-lijevo povijesno su promjenjivi (nacionalizam se s ljevice preselio na desnicu), relativni su (liberalizam je za desnicu srodan anarhizmu, za ljevicu fašizmu) i u političkoj praksi izmiješani (desna ljevica, lijeva desnica, anarho-fašizam, kapitalistički komunizam, liberal-demokratski konzervatizam…). Ali to nije dostatan razlog njihovu odbacivanju, jer bez desnice i ljevice kao idealnih tipova nema političkog mišljenja, a ni djelovanja.


Poštovani prijatelji, znanci i kameradi Mladena Schwartza

Nakon razgovora s Anom Lučić dogovorismo se objaviti svima koji se pitaju gdje je Mladen, što je s njim, zašto ne objavljuje ni članke, niti knjige…

Mladen je već duže težko bolestan. Jedva se kadikad digne iz kreveta. Potrebna mu je intenzivna njega i medicotherapia. Kako nemaju nikakovih prihoda, molimo svakog tko može i s najmanjim iznosom novca pomoći – neka to i učini. 

Uz izraze zahvalnosti srdačno vas pozdravljaju
Ana Lučić, Ilija Šikić i Dragan Hazler

 

Hrvatske novine tri godine s vama

 

Tiskanjem mjesečnika „Hrvatskih novina“ iz Subotice  dali smo doprinos očuvanju jezika, kulture, kulturne baštine, običaja, povijesti, sve u cilju očuvanje identiteta hrvatske nacionalne manjine u Srbiji. Svaka pisane riječ ostaje, tko se za što zalagao. Tako je i tri godine mjesečnika „Hrvatske novine“ iza nas, koji će svjedočiti o našim djelima. Mjesečnik „Hrvatskih novina“ su neovisni mediji na hrvatskom jeziku u kojem su slobodnomisleći autori pisali o raznim temama, ali uvijek šireći nacionalnu svijest i domoljublje.

U ovom periodu uvijek smo se rukovodili istinom i trudili se iznositi niz činjenice koje druga glasila nisu htjela objaviti. Vrijeme je pokazalo da smo u stavovima oko mnogo tema o kojima smo pisaliili ih se samo dotaknuli u našem listu imali pravo, jer su se naši stavovi, predviđanja i napisi kasnije i obistinili. Sigurno je da ima dosta takvih kojima se „Hrvatske novine“ ne sviđaju iz ovoga ili onoga razloga, ali je isto tako sigurno da ima i svoje štovatelje, koji nestrpljivo iščekuju svaki sljedeći broj.

U lipnju 2013. smo formirali uredništvo „Hrvatskih novina“, svi brojevi su urađeni bez vlastitih radnih prostorija i bez računala i ostalih tehničkih pomagala, na osobnoj opremi. I danas uređenje, tehnički prijelom, izdanje vijesti radimo na osobnoj opremi. A sve ovo vrijeme niti jedan dužnosnik ili institucija nije nas pozvao ili pitao što nam je potrebno. I danas uredništvo nema prostor za rad.

Od osnutka do danas smo svjedočili o tome kako institucije u Republici Hrvatskoj, hrvatske institucije diljem svijeta, u Srbiji dijele donacije i teško je razumjeti da se nisu mogli pomoći da se opremi i Uredništvo

Tijekom tri godina prilagođavali smo se suvremenim trendovima po pitanju grafičkog dizajna. Pratili smo razvoj i primjenjivali tehnološke inovacije u uporabi grafičkih elemenata i rješenja, uporabi boja, vizualne mašte u oblikovanju glasila ali nam financijske mogućnosti nisu dozvoljavale da ih primenimo. Morali smo štedjeti na kvalitetnom papiru, lektorima.

Mjesečnik Hrvatske novine svakodnevno su vam dostupne u tiskanom izdanju i na našim internetskim stranicama, na adresi www.hnl.org.rs/nova, svih 35 brojeva. Vrijedi pogledati!

Hrvatske novine

 

Posjetite vodeći website Hrvata u Srbiji

Lijepu dobrodošlicu želimo svim ljudima dobro volje, našim čitateljima, na našu mrežnu stanicu Hrvatske novine vijesti koja je preuređena, dopunjena sa novim sadržajima sa novim dizajnom po najsuvremenijim standarima.

U Sadržaju možete pročitati vijesti o djelovanju Hrvata u Srbiji, koje su vam svakodnevno dostupne na adresi www.hnl.org.rs./nova, kao i aktualne vijesti iz Subotice, Vojvodine, Hrvatske, Srbije, najava Događaja,  mjesečnik „Hrvatske novine“ iz Subotice , Likovnu umjetnost . Vrijedi pogledati!

Mrežna stanica Hrvatske novine vijesti na hnl.org.rs/nova  je jedan od vodećih portala Hrvata u Srbiji, koji dnevno i objektivno informira o djelovanju Hrvata, kako u Srbiji tako i diljem svijeta i danas uređenje, izdanje vijesti, održavanja internetskih stranica radimo na osobnoj opremi.

A sve ovo vrijeme niti jedan dužnosnik ili institucija nije nas pozvao ili pitao što nam je potrebno. I danas uredništvo nema prostor za rad.

Uredništvo  Hrvatske novine vijesti

Slavica Vučko: ALOJZIJE STEPINAC SUNCE NAŠE CROATIE

 

Nikada tama nije nadjačala svjetlo i nikada neće, jer imamo naše svece, stalno Sunce naše Croatie. I htjeli su, ugasiti u našem Svecu Alojziju Stepincu, to Božje svjetlo, koje vječno svijetli, vjeru, ljubav i nadu, prisiliti ga da prestane ljubiti pravdu ali nisu mogli učiniti ništa jer njegovo srce čistoćom i vjerom blista. Ništa ga, prisiliti nije moglo, da prestane ljubiti pravdu a u ljubavi prema svome narodu nije se dao od nikoga natkriliti. Blaženi Alojzije Stepinac, služio je kao navjestitelj i branitelj istine i bio je hrabri svjedok vjernosti Bogu i Crkvi.

Braniti svoj narod, svoju vjernost Bogu i domovini za komuniste je bila prijetnja i opasnost jer nisu voljeli Hrvate ni domovinu a Bogu nikada nisu bili vjerni. Naš Svetac upozoravao je o zlodjelima nove vlasti a posebno o pokoljima i mučenjima stotina tisuća hrvatskih vojnika, od Beibura do Makedonije, o mučenju i ubijanju ljudi i stotine svećenika. Veliki je to zločin, upozoravao je naš Alojzije Stepinac i tako postao jedina nada, Hrvatima. Bio je nada poniženima, progonjenima i potlačenima. Komunistička Partija zorno je pratila svaki njegov pokret, osluškivala svaku riječ. Postao im je opasnost a kad nisi uz Komuniste i kad im se suprotstavljaš onda si za njih opasnost. Stepinac je sebe izložio bijesu Partije i od strane Tita počele su prijetnje nadbiskupu zatvorom ili da napusti Hrvatsku. Kako onda tako i sada, Hrvati se tjeraju iz Hrvatske. Komunisti nikada ne odustaju od svojih zlih namjera. Da bi zaplašili Stepinca uhodili su njegovu rodbinu, rade to i sada. Svi koji nisu surađivali sa režimom, koji nisu ušli u partiju nisu bili „podobni“ bili su podvrgnuti maltretiranju, ispitivanjima i progonima nisu mogli dobiti posao. Svoje prijetnje su ostvarivali pa su tako ubili Stepinčeva brata. Stepinčev nečak bio je teško ranjen u dva atentata, zlostavljan u zatvoru, psihički propao i završio u duševnoj bolnici. I Stepinčeva sestra Štefanija imala je psihičke probleme radi toga. Stepinac nije odustajao. Savjest mu je nalagala da ostane u težnji hrvatskog naroda za pravdom i slobodom jer je to pravo koje pripada svakome narodu a komunisti misle da pripada samo njima. I ništa se nije promijenilo od tada. Tužna je činjenica da su Hrvati sve to zaboravili i da danas svoj glas iznova daju tim preoblikovanim komunistima. Sve je isto, samo naziv promijenili. U našem narodu bi rekli, stavili kapu naopačke.

Naš blaženi Alojzije Stepinac, postao je u tim teškim komunističkim danima, jedina nada Hrvatima. Komunistička Partija je zorno pratila svaki korak Stepinčev. Na njega se slio sav bijes Partije ali on nije odustajao, da traži osudu zlodjela i pravdu za svoj izmučeni narod. Savjest mu nije dozvoljava, da svoj narod ostavi. Imati savjest, znači imati blizinu sa Bogom, voljeti ga, savjetovati se sa njim i vršiti njegovu volju. I tako je, naš Stepinac, bio poslušan Božjoj riječi, vođen Duhom ljubavi, zauzimao se za siromašne i obespravljene te nam je ostavio divno svjetlo čiste savjesti, pouzdanja u Boga i ustrajnosti u trpljenju i postao Sunce naše Croatie i za vječnost će nas prosvjetljivati, voditi i čuvati. Hvala ti naš blaženiče.

Komunisti, kako prije tako i sada vladaju razjedinjavanjem naroda. Svi znamo tko je otac zla i da je njegovo sredstvo razjediniti i vladati. Tako isto je htio i Tito, nudeći našem Stepincu da Crkva bude nacionalna, da se više prilagodi naciji, obrazlažući kako je mnogo krvi proliveno, puno narodnih patnja i da zato želi da katoličko svećenstvo u Hrvatskoj bude dublje nacionalno povezano s narodom nego do sada. Htio nas je odvojiti od Rima. Htio nas je oslabiti a onda do kraja pokoriti. Jednako tako vladaju i sadašnji preoblikovani komunisti. Sve se mijenja ali oni uvijek ostaju isti. Za njih ne postoji Bog ni Hrvat koji voli svoju domovinu. Bolna je činjenica, da ti isti bezbožnici i mrzitelji naše lijepe Hrvatske dobiju glas od Hrvata.
Naš blaženi Alojzije Stepinac rekao je u monitranom procesu: „Ni u nijednoj drugoj civiliziranoj državi ne bi se tako sudilo. Svećenik Povoljnjak ubijen je bez suda kao pseto na cesti. Isto i s okrivljenim časnim sestrama. U nijednoj drugoj civiliziranoj državi ne bi ih se na smrt sudilo, nego najviše na zatvor. Vi ste učinili pogrješku fatalnu, što ste pobili svećenike. Narod vam to neće nikada zaboraviti. Hrvatski vam narod to nikada neće oprostiti“.

Kolike tuge ima u činjenici, da je hrvatski narod sve oprostio i zaboravio, i da opet na izborima, bira komuniste, da upravljaju državom koju ne vole i da čine sve da je unište. Rekao je naš Stepinac, da se komunizam od laži rodio, od laži živi i od laži će umrijeti. Pomolimo se dragom Bogu, da oduzme našem narodu srce kameno, a dade mu srce koje zna i hoće ljubiti. Sloboda bez poštivanja Božjeg zakona i njegova vršenja u potpunosti, bila bi pusta fikcija. Nadam se da će se katolici voditi riječima našega Sveca na nadolazećim izborima, da će se sjetiti kako su komunisti putem montiranih procesa sudili Hrvatima. Dugujemo to našem blaženom Alojziju Stepncu.

Slavica Vučko