Rudi Tomić: Vratio se mrtvi Tito – u politiku!

Vratio se mrtvi Tito – u politiku!

Autor: Rudi Tomić

Predsjednica Republike Hrvatske i svih Hrvata Kolinda Grabar Kitarović vjerojatno nije mogla zamisliti da će se mrtvi Tito, kojeg je poslala sa Pantovčaka u kumrovački muzej, vratiti ponovo u politički život u Hrvatsku. Od kako je Tito fizički mrtav  (4. svibnja 1980.) nikad nije bio toliko aktualna u Hrvatskoj kao što je danas! Ako netko sumnja u ove tvrdnje neka letimično prelista tisak, pregleda portale, posluša radio komentare i vidi programe na TV kanalima u Hrvatskoj – ostat će bez daha.

Uvjeravanja o zaslugama (i zločinima) Tita piše se i govor kao o nečemu što je najvažnije za opstojnost države i opskrbu žitelja, jedino ako nije riječ o krađi, ubojstvima i nogometu. Naime, malo koga u Hrvatskoj zanima opće siromaštvo, ugroženi hrvatski branitelji u Savskoj, sudski proces Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Njemačkoj za ubojstva hrvatskih emigranata i slično. Nisu čak ni prošlog tjedna lokalni izbori u općinama i gradovioma  bili od većeg zanimanja, izuzev Dubrovnika, gdje je Andre Vlahušić ponovo izabran za gradonačelnika, mada je osuđen za kriminalna djela, što je još jedna crna krpa na hrvatskom političkom obzorju – nehaj glasača!

Od kako je Ivo Josipović izgubio na predsjedničkim izborima, kao da je u Hrvatsku došlo neko komunističko prokletstvo. Najprije su se ”antifašisti” digli protiv hrvatske predsjednice, koji tražie ”dlaku u jajetu” kako bi diskreditirali Kolindu Grabar Kitarović, jer je maknula bistu Tita sa Pantovčaka, a to je za njih bilo kao  – obesčašćenje sveca. Još k tome kada je Predsjednica bila s Kancelarkom u Njemačkoj, rekla je za Tita da je bio diktator , za ”antifašiste” to je – smrtni grijeh.  Komunisti u RH bili su jako ucviljeni, da im nije mogao pomoći  ni Mesićev ”antifašizam”, pa su u Zagrebu (21. 03.2015.) održali osnivačku skupštinu i utemeljili ”Antifašističku ligu”. Naravno, to je bilo zahtjevno i nužno ”U svrhu poziciranja i definiranja antifašizma u suvremenoj Hrvatskoj, osnivamo Antifašističku ligu.”, stoji u službenom priopćenju. Zbog micanja Tita s Pantovčaka ”antifašisti” su otkazali predsjednici RH pokroviteljstvo u Brezovici i u Jasenovcu.

”Antifašisti”su u RH – jugofašisti

Bivši predsjednik RH Ivo Josipović pozdravio je nazočen ”antifašiste” na  skupu i ponovio: ”Nisam bio u krivu kad sam kazao na prisutnost ‘ustaške guje’ u Hrvatskoj”.  U uvodnim govorima također su naglasili: ”Ne želimo da Hrvatsku predstavljaju mržnja i strah.. , teba proširiti antifašizam novim idejama…,  da se istina i tradicija antifašizma prenese na mlađe jer su oni budućnost.”

Nestalo je fašizma i nacizma u svijetu ima već 70 godina, a sigurnoje mali broj živih ljudi koji su bili vlast u tim režimima, stoga i običan čovjek ne može vjerovati da se u Republici Hrvatskoj, koja je u Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu 1995. godine pobjedivši JNA, Jugoslaviju, agresora Srbiju,  jugoslavenski antifašizam, petokolonaše i četništvo, da se u Zagrebu ponovo okupljaju jugoslavenski antifašisti, i kažu kako se u Hrvatskoj ”Javno poriču neka od temeljnih etničkih vrijednosti demokratskog društva…” (!?)

Dakle, ključne riječi su ”etničkih vrijednosti”, što se odmah može protumačiti, da su ugrožene srpsko-četničke ”temeljne etničke vrijednosti” u Republici Hrvatskoj. Ova činjnica pokazuje pravu sliku ”Atifašističke lige”, koja bi trebala ”svojim unucima ostaviti pravednu državu”, kazao je Juraja Hrženjak. ”Ligaši” su izabrali Zorana Pusića za predsjednika, Vesnu Teršelič za zamjenicu predsjednika, voditeljicu Josipovićevog  ”Document – centra za suočavanje s prošlošću”. Ovaj trio: Josipović-Pusić-Teršelič su posmrtna Titova straža, dežurni jugoslavenski antifašisti, veleizdajnici hrvatskih nacioanlnih interesa i poticatelji mržnje i straha kod građana od – ”ustaške zmije”!

Tajni sastanak komunista u Zagrebu

Još jedna apsurdnost u Hrvatskoj. Kad sam pročitao u (zna se!) Jutarnjem listu (16.03.2015.) da je u tajnosti održan sastanak komunističkih partija iz država bivše Jugoslavije sa željom za stvaranje ”besklasnog društva”, izgubio sam prisebnost. Naime, zar nije bilo dovoljno za komuniste u RH, što su se okupili u ”Antifašističkoj ligi”,  i tako se proširili u regiju, da se mogu zajednički boriti protiv ”ustaške zmije” u Hrvatskoj. Ali, pravi komunisti ne vjeruju niušto osim svoga ”boga” Karla Marksa. Stoga su se čelnici komunističkih partija iz bivših republika Jugoslavije tajno sastali u Zagrebu, koji za razliku od ”Antifašističke lige” nisu zadovoljni samo sa Josipovićevom pravdom za ”toleranciju i otvorenost” u civilnom društvu, nego oni žele  stvoriti – besklasno društvo. Num dulces rivi ex fonte effunduntur amaro? (Zar se slatki potoci izlijevaju iz gorkih izvora?)

Koordinacionalni odbor za komunističke partije propale država Jugoslavije utemeljen je 2009. godine u Zagrebu, članice su: ”Socijalistička radnička partija” Hrvatske (SRP), ”Jugoslavenska komunistička partija” Crne Gore, ”Kulturno političko društvo komunist” Slovenije, ”Savez komunista” BiH, ”Partija komunisti” Srbije i ”Komunistička partija” Makedonije. Komunističke partije u svim državama bivše SFRJ naglasile su izričito u naslov da su komunističke partije, izuzev komunista u RH, koji se kriju u  ”Socijalističkoj radničkoj partiji”! Komunisti u Hrvatskoj nisu – ”radnička partija”; mali je broj komunista među radnicima, jer su mahom u politici, na vlasti ili su vlasnici bivših državnih poduzeća, oni su crveni kapitalisti, koji su u privatizaciji prevarom dobili državna poduzeća i imanja bud zašto.

Kome vjerovati: Milanoviću ili Tomcu?

Milanović je već toliko puta rekao da je Tito za njega ”najbolje što su Hrvati imali”, a Tomac kaže da je to ”gruba i velika krivotvorina i podvala”. Milanović za svoje tvrdnje ne navodi nikakve dokaze, nego su njegove riječi dokazi, a Carske se riječi ne poriječu. Dočim Tomac navodi niz primjera kojima ukazuje i dokazuje: ”Poštovani, predsjedniče Vlade, Vi ništa ne razumijete. Vi u svojoj ideološkoj isključivosti i svojoj umišljenosti da predstavljate ‘nebo’, da predstavljate ‘svijetlo’, da predstavljate ‘dobro’, da imate posebnu povijesnu misliju spasiti Hrvatsku od zlih Hrvata jer za vas su svi Hrvati koji ne tretiraju Tita kao najveće dobro koje smo imali zli Hrvati.” (dnevno.hr, 25.03.2015.)

Dr. Zdravko Tomac je u svojim daljnim objašnjavanjima ukazao Milanoviću i njegovim sljedbenicima, tko je bio Tito. Tomac je poznavao Tita iz prve ruke, a Milanović je tek doživljavao Tita gledajući njegove fotografije u maršalovoj odori, s odlikovanjima, vjerojatno u društvu kraljica i glumica, pa ga se to toliko dojmilo da se je u Tita zaljubio kao Severina u Milana. Milanović je opsjednut slavom vlast i državničkim privilegijama, te ne može vidjeti sebe ni zeru manje od Tita. Uzalud se Tomac trudi dokazivati samodopadnom Milanoviću, da Tito spada među najveće zločince 20. stoljeća, da je odgovoran za pokolj na Bleiburgu i Koloni smrti, da je odgovoran za zločin u Hudoj jami, gdje su stotine i stotine zatočenih hrvatskih ljudi, žena i djece partizani strpali u rudnik, zavalili otvor i u strašnoj su  smrti živi zatrpani i ugušeni u jami.

Hoće mo  li vjerovati Milanoviću, da je Tito ” nešto najbolje za Hrvatsku”,  bez ikakvih potkrjepljenja, ili Tomcu koji iznosi činjenice, da je Tito visoko pozicirana listi zlošinaca prošlog stoljeća, koji je ubio jednu najbolju generaciju u povijesti hrvatskog naroda. Kad bismo ovaj tekst postavili kao Anketu, Milanović bi dobio veliko ”0”

Predsjednica bez Tita i Poglavnika

Predsjednica RH je ostala bez Tita na Pantovčaka i neki misle da je završena priredba. No, ovo je samo početak, prvi čin u predstavi. Treba čitateljstvo podsjetiti, da u 19 hrvatski gradova ima Titovih trgova, ulica, obala i parkova, među kojima je najznačajniji onaj u Zagrebu, oko kojeg se borba vodi već godinama za skidanje s trga tablice ”Maršala Tita”.  Za ovu sramotu odgovorne su državne i gradste vlasti, jer naime dok god Tito ”boravi” na Kazališnom trgu drugovi mirno spavaju u vilama, jer znaju da su njihovi panduri još na vlasti. Ako je taj trg nekada simbolizirao jugoslavenskog državnika Tita, treba trg sad  preimenovan u Trg Franje Tuđmana, jer Tita i Jugoslavije više nema. Čak i Milanović kaže kako je Tuđman bio pravi državnik.

Nakon što je Tito uklonjen sa Pantovčaka, neki su već upozorili Kolindu Grabar Kitarovć, da se sada treba ukloniti i  Antu Pavelića u iseljeništvu. ”Za vrijeme Titove Jugoslavije hrvatsko iseljeništvo koristilo je ime i lik Ante Pavelića ponajviše iz protesta protiv  njegovih i svojih trajnih neprijatelja, jer je tadašnjem jugo režimu manje problem bio to što je Pavelić bio na čelu zločinačkog režima, od toga što je Pavelićev  režim nastojao uspostaviti i obnoviti bilo kakvu hrvatsku državu. Crvena krpa je bila Hrvatska, a ne – zločin. Međutim, danas je Tuđman simbol hrvatske državnosti. Zbog toga njegovo, a ne Pavelićevo ime treba biti istaknuto na svakom  mjestu iseljenog hrvatskog naroda. (Da li je Tuđman istaknut na svakom mjestu u RH? op.a.) Nakon što je  predsjednica Kolinda Grabar Kitarović donijela odluku čiji efekti  nikako ne mogu niti smiju ostati na prilazima Kumrovcu, niti na nametnutim javnim polemikama, oko opravdanosti, smisla i demokratičnosti državničkog poteza, na redu je hrvatsko iseljeništvo.” (dnevno.hr, 24.03.2015.)

Autor teksta Marko Ljubić očito ne poznaje hrvatsku političku emigraciju, niti su njegovi razlozi na mjestu koji bi obvezivali hrvatsku predsjednicu o ukidanju hrvatskih simbola u iseljeništvu (dijaspori). Hrvatska je emigracija u Hrvatskoj bila neprijateljska za vrijeme Jugoslavije – i danas je, jer nosioci valsti u RH su bivši partizani, srbo-komunisti i udbaši. S druge strane, malo se je toga izmijenilo u Hrvatskoj u odnosu na Srbiju i četništvo u RH. Na istu su ljestvicu postavljeni Pupovčevi srbo-četnički zastupnici (3) u Saboru kao i više milijunska hrvatska dijaspora (3) zastupnika. Na žalost, u Hrvatskoj ima puno školovanih ljudi, ali malo podučenih.

Isto tako, pogreješna je i netočna uporedba jugokomuniste Josipa Broza Tita s hrvatskim državotvorcem dr. Antom Pavelićem.  Zbog prišućivanja zločina ubojice Puniše Račića, koji je pobio hrvatske zastupnike:  Pavla i Stejpana Radiće, Đuru Basričeka, Ivana Pernara i Ivana Granđu u Beogradskoj skupštini (1928.); ubojstvo Milana Šufflay-a u Zagrebu (1931.), te diktature Aleksandra Karađorđevića (1929.) prišućuju se razlozi zbog kojih je dr. Ante Pavelić otišao u emigraciju. Pavelić je među iseljenicima  pripremao  ustanak u Hrvatskoj, da okonča diktaturu i krvoproliće hrvatskog naroda u srpskoj Jugoslaviji. Da nije bilo Ante Pavelića, 10 Travnja i NDH-a ne bismo danas ima ni ovu malu Republiku Hrvatsku. Nije Pavelić kriv što su Hitler i Mussolini kreirali nacizam i fašizam u Europi, kojeg su također nametnuli u NDH. Zašto se nisu antifašisti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj borili protiv nacizma, fašizma i ustaškog režima, a ne rušenje mlade hrvatske države s ciljem stvaranja druge komunistčko-velikosrpske Jugoslavije?

No, Tito je nešto drugo. On se je borio protiv samostalne hrvatske države, pa makar i kad bi bila komunistička; pogubio je više od pola milijuna Hrvata, a još dva puta više iselio i raselio kako bi čim prije posrbio hrvatski narod i ostvario bratstvo i jedinstvo Hrvata i Srba. I nakon svih pogiblja i stradanja, nakon njegovog tolikog protivljenja hrvatskoj samostalnosti – ”prije će Sava teći uzvodno, nego će Hrvatska biti samostalna država”, kazao je Tito. Teško je ovo vjerovati ali treba čuti; on se sada  okreće u betonskom sanduku, u ”kući cvijeća”, jer Sava još uvijek nizvodno teče, a hrvatski je narod izborio svoju samostalnu Hrvatsku Državu.

Zaključna misao

Hrvatska je emigracija dokazala svoju državotvornost, bila je prva koja je pomogla hrvatskom narodu da se oslobodi srpsko-jugoslavensko-četničke agresije, a da je kojim slučajem političko vodstvo u oslobođenoj Hrvatskoj imalo sluha za naše emigrantske doprinose, materijalnu i ljudsku pomoć, mogli smo obogatiti Hrvatsku, kao što su izgnani Židovi obogatili Izrael.

Koliko god ljudi imaju dobre želje da dođe do pomirenja među Hrvatima,  do toga neće doći: jedni su za Hrvatsku državu, a drugi su za Balkansku regiju – ”modernu Jugoslaviju”. S ovakvima koji danas u Hrvatskoj stvaraju ”Antifašističku ligu” i ujedinjuju komunističe partije u državama bivše Jugoslavije, nezamislivo je zajedništvo. Ali, mnogo je bliža Milanovićeva krilatica: ”mi ili oni?”, odnosno  ”našeg ili njihovog istrebljenje”. Tko god drugačije misli, taj stvarno ne misli, ne shvaća koliko je dubok jaz izmđu nas i njih.

Već dugo se govori o stvaranju nogometne regionalne lige, jer već postoje neka regionalna natjecanja. Oni koji zagovaraju takvu ”ligu” su, blago rečeno, zločinci jer će izložiti hrvatske mladiće uvredama, ozljedama, čak i smrti.  Ne zaboravimo, da je Srbin u Beogradu izvršili atentat na hrvtske zastupnike u Narodnoj skupštiji, pa tko bi mogao dati garanciju da četnički huligani neće ubiti kojeg hrvatskog nogometaša na travnjaku? Vlasnici i upravitelji nogometnih klubova u Hrvatskoj će vjerojatno i pristati na formiranje ”regionalne lige”, ali hrvatski nogometaši mogu i moraju se tome suprostaviti, jer su njihovi životi u pitanju. Vlasnici klubova gladni su novac, pa makar bio opran u hrvatskoj krvi.

Srbi su izbacili hrvatsjkog reprezerntativca Josipu Šimuniću sa svjetskog prvenstva samo što je rekao da je ”Za dom…” i što danas rade protiv Davora Šukera, da ne bude izabran u IO Usfe, jer dok je igrao u Madridu otišao je na grob Ante Pavelića. Dočim,  nema Srbina u politici ni u nogometu koji nije otišao na Ravnu goru kod Draže Mihajlovića- i nikome ništa!  Srbija će vjerujatno prije proglasiti svetim ”đenerala”  Dražu, nego što će biti proglašene svetim blaženog Alojzija Stepinca, jer prosvjedovali su kod Pape protiv proglašenja Stepinca svecem, zbog ”pokrštavanje srpske dece” i suradnje sa Poglavnikom NDH.

Državotvorne Hrvate  u dijaspori ne smetaju stranačke svrstavanja, ako je temeljena na državotvornoj samostalnosti i demokratskom ustrojstvu Države Hrvatske. Ali,  Hrvati se još uvijek nalaze na sakršću, zavedeni su sa propagandom od onih koji vladaju i kontroliraju memdije, ali i tome se bliži kraj. Predsjednica RH i državotvorne stranke su garancija hrvatskom narodu za demokratsku i samostalnu hrvatsku državu u kojoj se mogu osjećati slobodno i razvijaju svoje ljudske sposobnosti. Samo može slobodna Misao odvesti čovjeka iz ropstva u slobodu. (H.W.Longfellow)

 

AIRBUS GERMANWINGS: DEPRESIJA COPILOTA ILI NEUSPJEŠAN LASERSKI TEST VOJNIH SNAGA SAD-a?

DOK SE NIJEMCI ZAHLAĐUJU PREMA RUSIJI ZAGRIJAO IH JE PRIJATELJSKI AMERIČKI LASER

Ministarstvo obrane objavljuje izvještaj u internim komunikacijama Sjeverne flote koji daje naslutiti da je pad, koji se dogodio na jugu Francuske, Germanwings Flight 4U 9525, prouzročio i da je direktan efekt testa High Energy Liquid Laser Area Defense System (HELLADS), koji su izvele Air Force USA ciljajući obaranje ICBM-a u povratnom letu. Neuspjeli test prouzročio je razaranje rečenog civilnog zrakoplova i smrt 150 putnika.

Tako stoji u dokumentu Ministarstva obrane Sjeverne flote – koja se nalazi u punom borbenoj pripravnosti – i informira o incidentu lova na podmornicu Severmorsk – koja trenutno operira u Mediteranu – i koji ima za posljedicu velike i rasirene atmosferske elektricne anomalije na jugu Francuske, nad zapadnom Italijom i jugozapadnom Svicarskom. Dokument istice da se  podrucje anomalija prouzrocene od strane Severomorsk-a podudara s operativnim borbenim podrucjem 510-og Borbenog eskadrona SAD zracnih snaga cije je sjediste u Avianu, Italija.

Cudno je, nastavlja dokument Ministarstva obrane, da su provjerene anomalije tokom borbenih akcija 510-tog Eskadrona na jugu Francuske, bile istovremene sa zamracenjem britanskih radarskih sustava. Dogadjaj je istovremeno potvrdjen u komunikacijama o nezgodama leta /Flight Emergencies/ u kojima se javlja: “Dogadjalo se u kontrloli leta MAN, podigao sam oci i vidio jedan A380 kako prolazi iznad moje glave odmah nako BA, a radar nije prikazivao ništa? Čudno”.

Ovaj dokument Ministarstva obrane objsnjava da su  radari SAD-a, Britatnije i EU-a bili zamraceni u slucajevima uzlijetanja i ateriranja bombardera B 1 i da je u jucerasnjem slucaju Manchester /MAN/ da se vjerojatno ovaj dogadjaj zbio pri letu jednog britanskog B 1 Lancaster od kojih neki mogu koristiti i HIGH ENERGY LIQUID LASER AREA DEFENSE SYSTEM americkih zracnih snaga.

Dokument Ministarstva obrane pojasnjava, da za vrijeme svojih “ratnih igara” vojne strukture SAD-a, Vel. Britanije i EU-a dovode u opasnost civilne letove. Prosle godine, izmedju 5 i 10 lipnja 50 letova je nestajalo s radara u Austriji, Njemackoj, Ceskoj i Slovackoj. Zracne sluzbe Slovacke u svojoj deklaraciji iz tog vremena su utvrdile black out – zamracenje – i da su nestajanja signala na radarskim ekranima bila povezana s predvidjenim vojnim vjezbama koje su se odrzavale u razlicitim evropskim podrucjima, pri tome je dolazilo i do prekida komunikacija na radio frekvencijama. To je bio i uzrok nestajanja s ekrana brojnih signala civilnih letjelica za vrijeme dok su zrakoplovi bili  u radio vezi s kontrolorima zracnog prometa i prosljedjivali na normalan nacin svoj let.

Koliko ove ratne zapadne igre mogu biti opasne za civilne letove – nastavlja dokumetn – pokazalo se 3 ozujka kada se dogodila zlokobna najava dogadjaja leta 9525 Gemanwings-a – za vrijeme kojeg su se americke zracne snage pripremale za neuspjeli test nad nebom Francuske, a Lufthansin Let LH1172 i Airbus A321 koji su letjeli na ispravnom visini iznenada su izgubili visinu u nekoliko minuta, kako to dokazuju tragovi na radaru….

Dio iz tekst s bloga EFFEDIEFFE.com Maurizia Blondela

izabrala i prevela prof. Kornelija Pejcinovic

Uz rođendan hrvatske mučenice, Grozde Budak

27. ožujka. 1924. – 1945.

Grozda i Mile Budak

Grozda

(Grozda Budak, kćerka dr. Mile Budaka, hrvatskoga književnika i političara, izmrcvarena je na najgori način ljudskoga izuma, 1945. Vječna joj slava!).

 

Pamti li tko djevu jednu,

Mladu časnu Hrvaticu,

Bijelu ružu, nježnu, čednu,

Zagrebačku ljepoticu?

Oj bila je divna jako,

Dva joj oka zvijezde jasne.

Divio se ruži sva’ko –

Ah te rujne usne krasne!

Gle, Zagrebom hitro kroči

Milosrdnih do sestara.

Nad knjigom joj bdiju oči

Domoljubljem sveđ izgara.

U srdašce de zaviri

Slavna u njem klica niče;

Hrvatstvo se bićem širi,

Rano kasno ‘’Za Dom!’’ kliče.

Roditelji bajne vile

Porijeklom si časnim slove.

Lijepa Grozda oca Mile –

Ponos kuće Budakove.

Kćerka uči, otac piše,

‘’Ognjište’’ mu dika rodu.

Dušom, srcem, živi, diše

Nezavisne za slobodu.

Ta voljena Zemlja mila

Krvlju, suzom okupana,

Budakovom žiću bila

Sreća, davno željkovana.

 

Naredbama vraga, Boga,

Il prokleta Zvonimirom –

Radost doma hrvatskoga

Prohujala s ratnim virom.

Nesta mira i veselja

Stiže vojska partizana,

Vražjih ‘’osloboditelja’’ –

Strašna horda sa Balkana.

U Zagrebu nasta strava,

Jaukanje, očaj, groza…

Urla, divlja, vlast krvava,

Jugobagra druga Broza.

Hapsi, tuci, kolji, davi,

Zatvori su dupkom puni.

Petokrake moćnoj slavi

Žrtvovani milijuni.

Usred krvi, crne kobi,

Uzdisanja, teških rana,

Gle, sinova niču grobi

Od Blajburga do Jadrana.

Što ‘’ustaška’’ jeste svita

U dubine nek propadne,

Ispred slike druga Tita,

Sva Hrvatska neka padne.

Ajme ljudi, Bože, jao,

Oj hrvatski jadi gorki!

Puk nesretni vapijao

Bistričkoj nam Čudotvorki.

Pomozi o Gospe sveta,

Dosta nam je Kalvarije.

Zar je naša Zemlja kleta,

Zar slobode vrijedna nije?

 

Svibanj cvao. Iz visina

Sunce tužan prizor gleda.

Jedna djeva roda fina

U šake se vragu ne da.

Uplašena srna mlada

Grozda, kćerka Budakova,

Ljepotica Zagreb grada

Bila janje sred vukova.

Plačuć zove Božje ime,

Suza kvasi oči sramne.

‘’Isukrste, izbavi me

Pohotnika želje plamne.’’

Al’ ko tuča kada zgazi

Zelen žita nježne vlati,

Tako strašni jugovrazi

Otpočeli orgijati.

Cvijet Budakov, cvijet ljiljana

Obeščasti vražja četa.

Leži djeva, popljuvana

Poput Krista razapeta.

Smrtnim hropcem hropte grudi,

‘’Ustašica’’ zar još diše?

Prošteno joj baš ne budi,

U mukama nek izdiše.

Drugarice partizanke,

Ponesite duge pile.

Zar ste zalud Brozovljanke?

U čijoj ste vojsci bile?

Tako, tako, na rad haj’ te,

Bogato vam ratno znanje.

Oštrom pilom komadajte

Budakovo lijepo janje.

 

Živo meso pila reže

Vrisak Grozdin Zagreb čuo.

Bol užasna prsa steže,

Glas janjeta utihnuo.

Usred pjesme i pijanke

Da ukrase konac djelu,

Gle, krvave partizanke,

Ispiliše Grozdu cijelu.

U mukama Krista Boga

Izdahnula nesretnica,

Cvjetak roda hrvatskoga,

Zagrebačka ljepotica.

Djevojčino srce mlado

Bezbožnice psuju, bodu;

Na ražnju ga peku rado,

Hrvatskome viču rodu:

–  Protivnici partizana,

Zaklana je mlada krava!

Po želji vam izrezana,

Evo mesa zabadava!

Pavelića junačine,

Sve vas oštri ražanj čeka.

Vi ustaše, Hrvatine,

Topit će vas krvi rijeka.

Nek vas topi, neka teče,

Robom nek je Hrvat svaki.

Nek ustaška gamad reče:

‘’Slava zvijezdi petokraki!’’

–  Drug Staljin je ures, nada,

Komunizma Bog jedini.

Srp i čekić neka vlada

U Titovoj jugovini.

 

Godinama Hrvat mrio,

Vađena su srca mnoga.

Šumom, trnjem, grobak bio

Sinku roda patničkoga.

Al’ krvavih nakon muka

Nad Hrvatskom zasja duga.

Pobijedila pravde ruka –

Ode k vragu smradna juga.

Osta gnjusno spominjanje

Iz Brozove vladavine,

Pol stoljetno jaukanje

Ispaćene Domovine.

Osta spomen na djevicu

Mile Budak kćerku mladu –

Domoljubku, Hrvaticu,

Božji darak Zagreb gradu.

Grozdo, rodu odgovori

Gdje li trune srce tvoje?

Čuj iz Neba glasak zbori:

‘’Vijekom kuca srce moje.

Zalud su ga pekli, boli,

Ubila ga vatra nije.

Ne umire koji voli

Grudu zemlje Kroacije.’’

 

Marija Dubravac, Brisbane

EU treba Srbiju i njene susjede da ih ne preuzme Rusija

Hrvatska ima najlošija iskustva u povijesti sa Srbijom i ne treba biti žrtva EU politike

Svima je posve jasno da Europska Unija, što vrijedi i za SAD hoće Srbiju s njenim zemljopisnim susjedima u svome taboru i tako ih oteti savezu i utjecajima Rusije. U tome je za EU povećanje prostora i žitelja, proširenje tržišta, otvoreni široki put za istok “Drang nach Osten!” i svi drugi infrastrukturni interesi. Europska Unija gura taj postupak preko svoje članice Republike Hrvatske. Ova se pak dragovoljno javlja za svaku susretljivost Srbiji kao da je zaboravila  vrlo teška iskustva u sestrinskom zagrljaju (čitaj davljenju!) od Srbije od 1918. do 1995./97. s brojnim neriješenim pitanjima do danas (srbske ubitačne mine po Hrvatskoj, okupirano Hrvatsko Podunavlje, od ranije okupiran Hrvatski Srijem, neplaćene ratne štete, Hrvatski branitelj Veljko Marić u srbskom mučilištu…).  Takva, ponižavana, pljačkana i masovno ubijana Hrvatska od Srbije  žuri po treći put ući u najopasniji njeni zagrljaj. Poznavajući hrvatske gubitke nanešene od Srbije u dvije velikosrbske Jugoslavije taj treći “sestrinski zagrljaj” bi mogao značiti nestanak hrvatskog naroda iz svoje vjekovne domovine Hrvatske. Naime, Srbija oživljava, rehabilitira i unaprijedjuje fašističke četnike, sljedbenike Draže Mihailovića i Stevana Moljevića, koji su objavili plan za uništenje svih Hrvata, uz iznimku 200.000. koje će se posrbiti.

Na hrvatskom putu u novo “bratstvo i jedinstvo” sa Srbijom već je komunistički srbofil Stjepan Mesić u suradnji s EU stvorio administrativno-teritorijalni pojam Zapadni Balkan, za kojeg se rabe dodatni sinonimi, u Hrvatskoj Zapadno-balkanska regija ili samo Regija, a u Srbiji: Zapadno-balkanski region ili samo Region, kojim će se uz Brüssel vladati iz Beograda. Tako to najavljuju svi srbski političari počev od miroljubivoga †Đinđića do četničko-fašističkih političara poput Šešelja i Nikolića…

Hrvatska nema sa Srbijom riješena brojna pitanja od 1918. do sada

U rječniku suvremenih hrvatskih polititičara najučestalije se govori o potrebi podataka za mrtve i nestale Hrvate u Srbskom genocidnom i okupacijskom ratu na Hrvatsku (1990-1995/97). Već i samim pogrešnim nazivom Domovinski rat, a zapadna lexika ga beziznimno naziva Građanski rat, Hrvatska štiti genocidne Srbe od pravog naziva – genocidni ratni zločinci.  Svaka čast mrtvim Hrvaticama i Hrvatima iz zadnjeg srbskog okupacijskog i genocidnog rata protiv Hrvata, ali, ako je riječ samo o mrtvima ima Hrvatska neriješena pitanja srbskih ubijanja Hrvata od 1918. naovamo.

Niti pojmovno ne možemo pobrojiti sve hrvatske žrtve prirođenog srbskog terora pa evo samo par primjera kao podsjertnik: Strijeljanje domobrana u Zagrebu već 5. prosinca 1918., strijeljanje slavonskih i podravskih seljaka, za koje je prosvjedovao zagrebački nadbiskup Antun Bauer kod diktatorskog kralja Aleksandra; strijeljanje hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. godine, zatim ubijanje ili (i) batinanje na gradskim ulicama na primjer Šuflay, Kozarčanin, Budak…; ubijanje gospićkih gimnazijalaca na hodočašću u Senju; ubijanja seljaka u Slunjskome kraju – u duhanskim dolinama i na hodočašću u Glavici… Napose su poznata srbska genocidna ubijanja Hrvata početkom i tijekom Drugog svjetkog rata po četničkom planu Moljevića i Draže Mihailovića. Ustaški odnos prema Srbima u Hrvatskoj u II. svjjetskom ratu je bila blijeda odmazda za enormno brojna ubojstva nedužnih Hrvata od srbskih četnika i pridruženih partizana.  Ta srbska ubijanja Hrvata napose poprimaju na intenzitetu i po brojnosti početkom i tijekom Drugog svjetskog rata i prelaze u fazu najveće hrvatske tragedije u čitavoj povijesti: Bleibušška tragedija i Križni put s četveroredima u smrt.

U mirnodobskim razdobljima prevladavala je uz ubijanja srbska pljačka Hrvatske!

Srbija je već 1918. započela konfiskacijom takozvane državne imovine u Hrvatskoj, zgrade iz vremena Hrvatske vojne granice. vojarne, državne zgrade pošte, zgrade kotareve, općina, sudova, redarstvene postaje…, koje je ona pripisala propaloj Austrougarskoj pa ih je konfiscirala i u dosta slučajeva darivala zaslužnim Srbima i Srbskoj pravoslavnoj crkvi…K tome je uslijedio pljakaški način promjene novca, naseljavanje u Hrvatsku srbskih Solunaša i invalida, koje je Hrvatska plaćala…

Srbija je prisvojila hrvatske zemlje, (Hrvatski Srijem, dio Hrvatske Bačke i Boku Kotorsku, koje je Hrvatska unijela kao svoje zemlje u novu državu Kraljevinu SHS, kasnije prozvanu Jugoslavija.

Srbska četničkofašistička ubijanja Hrvata u Hrvatskoj, u BiH i u Srijemu i Bačkoj (ubijanja i progoni) uslijedili su još intenzivnije u Drugom svjetskom ratu i u poraću. To je bilo popraćeno pljačkom hrvatskih dobara svih oblika, čak i dijela umjetničke darovnice od Ante Mimare, koja je umjesto u Zagrebu završila u Beogradu.

Uz neizbrojivu pljačkovinu hrvatske imovine od strane Srbije, spomenimo samo kulturno blago, arhivsku imovinu i filmsku imovinu od Nezavisne Države Hrvatske. Sve je to u Beograsdu i Srbija ne vraća Hrvatskoj njeno.

Srbije se tradicijski bavi stvaranjem Velike Srbije na hrvatskim prostorima. Ranković naseljava Srbe u Hrvatsku Istru, gdje ih nije nikada bilo do 1948. godine.

Srbskim fašističkim četnicima pridružili su se i komunisti i zajedničkim snagama ubijaju i progone oko 600.000 Nijemaca iz tzv. Vojvodine. Isto tako Srbija izseljava u Tursku oko 300.000 muslimana. Nepodnošljivi srbski šovinistički režim prema Hrvatima prisiljava ove na napuštanje okupiranih hrvatskih krajeva: Srijema i Bačke, u velikom broju iz Hrvatske, iz BiH i iz Boke Kotorske.

Niti to nije bilo Srbiji dosta plus pljačku hrvatskih deviza, nego SANU objavljuje Memorandum o ugroženosti Srba, što je uz ostale okolnosti bio povod za srbski genocidni i okupacujski rat na Hrvatsku i na BiH od 1990.do 1997. godine, a još ranije eksperimentalno na Sloveniju. Uz ove ratove bijesni srbski rat i protiv Albanaca na Kosovu, što je izazvalo čak NATO na bombardiranje Srbije, da bi se okanila okupacijskih ratova. protiv susjednih naroda.

Zar ovakovu Srbiju treba Hrvatska pomagati da uđe u Europsku Uniju. Ne i Ne! Hrvatska treba ustrojiti posebnu Komisiju za Srbiju i ta joj postaviti uvjete, koje mora ispuniti, da bi postala članicom Europske Unije.

Zar nismo jasno čuli usred Zagreba iz usta srbskog ministra vanjskih poslova Vučića, da će granica između Srbije i Hrvatske ići polovicom Dunava, što znači da Srbija ne namjerava vratiti Hrvatskoj oko 1000 km/2 okupirane Hrvatske s lijeve strane Dunava.

Zar već u ovome spomenutom dokumentarnimm prikazom srbskih zločinstava prema Hrvatskoj (a to je tek dio cjeline)) nije dovoljno razloga, da Hrvatska uvjetuje ulazak Srbije u EU povratkom svega hrvatskoga i plaćanjem ratnih šteta učinjenih Hrvatskoj. Hrvatska nema razloga za nijednu milost prema zločinačkoj Srbiji, a ako je Europskoj Uniji do Srbije, onda treba pomoći Hrvatskoj, da od Srbije dobije sve ono, što je Srbija dužna Hrvatskoj vratiti i platiti.

Dragan Hazler – hrvatski djelatnik

Basel, 19. ožujka 2015. – na Dan svetog Josipa zaštitnika Hrvatske.

IMENOVATI PROGONITELJE PROLJEĆARA IMENOM I PREZIMENOM

Predsjedniče Sabora i hrvatski sabornici i sabornice

Vaša je moralna dužnost IMENOVATI PROGONITELJE PROLJEĆARA  IMENOM I PREZIMENOM.

Progonitelji Proljećara satrli su dio Hrvatske Elite koja bi da nije bilo progonitelja, danas sjedila u SABORSKIM KLUPAMA .

Imali bi dostojanstvenike poput Ljudevita Jonkea, Miroslava Brandta i druge…

Progonitelji Proljećara odigrali su kurvinsku ulogu u hrvatskoj povijesti i kao notorne kurve trebaju JAVNO BITI OZNAČENI I OSRAMOĆENI.

Ni slućajno ne držim prostitutke kurvama niti ih tako ne nazivam, niti o njima tako mislim.

Hrvatski Sabor ima dužnost ovo bez odlaganja učiniti.

Iz USA

Dr. Dalma Kalogjera

 

Otvoreno pismo iz Kanade

Ured predsjednice  Republike Hrvatske
Pantovčak 241 – 10 000 Zagreb, Hrvatska, Europa

Toronto, 8. ožujka 2015.

Poštovana predsjednice Kolinada Grabar Kitarović,

Od samog početka Vaše odluke da želite biti predsjednica svih Hrvata, zdušno sam prihvatio Vašu kandidaturu i u granicama moje mogućnsti pomogao da budete ne samo odabrana, nego i izabrana na najveću dužnosti i čast u državi hrvaskog naroda – predsjednica Republike Hrvtske. Bogu hvala, da su se ostvarile želje svih nas koji volimo svoju domovinu, da imamo na čelu države osobu koja je dokazala svoju privrženost hrvatskom narodu, te da će oživotvoriti nadom i  vijerno bdijeti nad domovinom za bolju budućnost – nakon   teške, duge i tragične prošlosti.

Nije moguće odmah i odjednom ostvariti sva obećanja koje ste dali u predizbornoj kampanji i na svečanoj inauguraciji, jer su Vaši prethodnici ostavili mnoge ruševine, sotonizma i antihrvatstva na Pantovčaku. Imali ste dobar početak. Prvog radnog dana pozvali ste fra Jozu Zovka da istjera đavle  (casting out demons) , koji su se udomoćio u Uredu predsjednika Stjepana Mesića i Ive Josipovića, te u mnoštvu njihovih savjetničkih sotona i stvorili  od  Pantovčak  pravi pakao (inferno) u Republici Hrvatskoj.

Za ovakvu vrstu pisma potaknut sam jednim e-mail-om vrsne hrvatske novinarke i braniteljice,  odgovorom na moj osvrt ”Tomislav Karamarko zaslužuje priznanje” (hrsvijet.net i dragovoljac.com (06.03.2015.) u kojem,  međ ostalim, piše: ”… potrgali smo se glasajući za Kolindu,  ja osobno naradila sam se toliko, skupljajući desne glasove i objašnjavajući ljudima da moraju dati glas njoj, iako je hdz-ova kandidat, a što su oni i učinili.  Bista zločinca Tita još stoji na Pantovčaku, a to joj je trebao biti prvi potez, da ga izbaci… znam samo da na parlamentarnim izborima desne glasove radi ove biste neće dobiti.” .

Istini  za volju, teško je shvatiti da Vi, kao predsjednica svih Hrvata,  možete svaki dan proći kraj te biste, Butcher of the Balkans, koga  su konačno  i Englezi (dailymail.co.uk) uvrstili u popis zločinaca: Mao Tsc Tung, Staljin, Hitler… Tito i drugi. Dakle,  jedan od navjećih zločinaca  20. stoljeća, koji je do jučer je na Pantovčaku imao svoje nasljednike, a još i danas u Hrvatskoj ima svoje sljedbenike i – znakovlje!!!  ”Tko voli zločinca Tita taj je zločinac kao i Tito!”,  mr.sc.Dragan Hazler  (dragovoljac.com)

Ovih dana u hrvaskim medijima objavljeno je nekoliko osvrta, i to od ljudi od ugleda, versnih pisaca i domoljuba:  Josip Jović: ”Ode Tito s Pantovčaka”; Benjamin Tolić: ”Kolinda na Kušnji”; Diana Majher: ”Drug Tito još uvijek suvereno vlada Pantovčakom”. te još nekoliko oštrih prigovora zbog činjenice što je Titu ”produžio život” na Pantovčaku!

Nije potrebno citirati navedene autore kao dokaze od kolike je važnosti ostati pri zadanoj riječi, a riječ je bila:  uklonjnje biste Tita sa Pantovčaka, a činjenica je da se zločinac Tito još i danas (21 dana nakon inuguracuije) ”odmara” na Pantovčaku! Na žalost, gospođo Predsjednice, niste ispunili svoje obećanje, a ljudi će, zlobnici pogotovo, naći razloge i izgovore, koji mogu imati dugotrajne posljedice na Vaš ugled i vjerodostojnost državničke riječi i odluka.

U Sarajevu ste bili vrhunski dočekani,  oduševili ste priajtelje i uzbunili neprijatelje. U New Yorku ste bili srdačno dočekana o svjetskih državnika i ostavili zadivljujući dojam. Vaš susret sa poslovnim Hrvatima, i Hrvatima općenito u New Yorku, bio je srdačan i učinkovit – to je bila vanjska predstava.

Hrvatski nanrod  očekuje da će na domaćem  planu,  na prvom red biti uklanjanje biste – jednonogog zločinca Tita sa Pantovčaka. U protivnom, draga Predsjednice, uzaludno  je bilo  fra Jozno  zazivanje Božjeg blagoslova i izgon đavla  (exorcist), kao i nade mnogih nas da je došao kraj jednoj zločinačkoj eri u Hrvatskoj.

Kako uklanjanje biste, iz bilo kojih razloga, nije učinjeno  onda bi bilo politički korektno i poželjno  obavijestite hrvatski narod dok još nije izgubio uvjerenje, da ste Vi prava osoba u pravo vrijeme za djelotvorno ostvarenje hrvatskog samopouzdanja, rodoljublja, domoljublja i hrvatskog hrvatstva u Hrvatkoj.

Molim Vas cijenjena predsjednice Grabar-Kitarović nemojte nas razočarati, jer sumnjam da hrvatski narod  još ima zeru tolerancije  za još jedno razočarenje i iznevjeru.  Ohrabrite hrvatski naroda, a Bog će Vas obdariti svojim milosrđem!

S hrvatskom odanošću, uz srdačan pozdrav ostajem Vaš,

Rudi Tomić, Hrv. akademik HAZUD-D-a

(ruditomic@sympatico.ca)

Rudi Tomić: Karamarko zaslužuje priznanje – ačkosum!

Karamarko zaslužuje priznanje – ačkosum!

Autor: Rudi Tomić

Napadi  na predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka u Hrvatskoj prelijeli su se i na susjede (komšije) u Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, tako da je Karamarko na naslovnicima medijskog prostora odmah iza Putina – po ”popularnosti”! Mada među njima nema ništa zajedničkog, politički govoreći, jedino što su oba muškog roda, kratkog govora i oštrog pogleda.

Usput rečeno, današnje ponašanje Putina je slično Hitleru – kao jaje jajetu, iz kojeg će se uskoro izleći Treći svjetski rat, odnosno Zadnji rat. Hitler se pozvao na Treaty of Versaille  (28. 06.1919.) , to jest pravo na samoodređenje naroda , te  riješio ”sudansko pitanje” –  pripojanjem Trećem  Reichu. Putin je po istom principu samoodređenja pripojio poluotok Krim Rusiji; po uzoru na Kosovo osvojio je  Istočni dio Ukrajine. Koje je slijedeće odredište Putina?

No, aktualna  tema je Tomislav Karamarko, a bio je naša tematika već nekoliko puta. Nismo izmišljali, niti tražimo povoda za analiziranje ili vrednovanje predsjednika HDZ-a,  sobzirom je u Republici Hrvatskoj postao izuzetno popularna osoba, pa bismo mogli reći, da nema medije u kojoj Mr. T. nije na naslovnoj stranici!

Zašto se na Karamarka udar s tolikom žestinom – i to s obadvije strane: lijeve i desne, pa čak i iznutra? Narodna poslovica kaže: ”dobru konju stotinu mana, a lošeme konji samo jedna – nevalja.” Parafrazirat ćemo ovu anegdotu, koja se temelji na izvanrednim događajima, opisuje čudan, neobičan i doneklen dramatičan događaj. Naime, kako je Karamarko za kratko vrijeme postao povijesna tajna i iznenadni politički fenomen?

Predsjednik HDZ-a, suglasno s obavljanjem predsjedničke dužnosti donosi  odluke koje  nisu popularne, ali su u interesu boljitka hrvatskog naroda i stranke kojoj je na čelu. Stoga nije nikakvo iznenađenje što su protivnici pokrenuli ofenzivu – napad  širih razmjera u najvećim tiskovnim i elektronskim  medijima u RH; vladajuće crvene Kukuriku koalicija, te udruge ”antifašista” i drugog društvenog garbage, koje žive parazitskim životom u državi koju organski mrze.

Karamarko razotkrio urote

Pisao sam također ranije, zašto su Milanovićeva vlada, Josipovićevi slijedbenici, Mesićevi ”antifašisti”, Pupovčevi četnici, te brojne udruge maloumnih   gađaju – uperili  otrovne strijelice  u Karamarka, jer oni čvrsto vjeruju da će predsjednik HDZ-a biti novi predsjednik Hrvatske vlade u  većinskog sastavu  Hrvatskog državnog sabora; to samo po sebi stvara mnoge predrasude, bojazan i dovodi u paniku  one koji imaju ”putera na glavi”, bilo zločinački čin ili kriminalno djelo – takvog ”bilja” ima izobilja u Lijepoj našoj.

Ne iznenađuje nas, što se u dnevnim sredstvima priopćavanja u RH udara po  predsjedniku HDZ-a, ali začuđujuća je činjenica, da su se na Karamarka  okomili i neki  ljudi iz njegove stranke: najprije dr. Milan Kujnudžić, koji je izgubio na izborima u stranačkom Saboru, a potom i na predsjedničkim izborima.  Sada se javno oglasio drugi čovjek HDZ-u  dr.  Drago Prgomet,  s ostavkom na dužnosti i članstvu u stranci; otorinolaringolog se razgoličao u ispovijednom prepredanju kod  obrijanog četnika Ace u emisiji NU2. Iskreno rečeno:  osobe koje dolaze na confession (skrušenu ispovijest) kod Ace, ili su Jude, ili su idioti, ili su provokatori, ili nemaju drugog posla, ili hipokrati koji se vole pretvarati..?

Naši su ugledni liječnici, konačno diagnozirali da Karamarko ”boluje” od  – cronicus extremist (kroničnog ekstremizma);  radikalzira desnicu (desnica?) i sa svojom retorikom pomaže ljevicu (ljevica?), a ”to je vjetar u leđa Milanoviću za ponovnu pobijedi na izborima – i za ostanak na vlasti”, kazao je bivši dopredsjednik HDZ-a.

Karamarkova djevojka Ana Šarić, zablistala je u medijima nakon objave ”selfie” i postala  moderna opijum ljepotica, što je još jedan razlog zbog čega će ”ispaštati” predsjednik HDZ-a; posebice u izbornoj kampanji, gdje će dobar program HDZ-a i lijepa Ana pobuditi hrvatski naroda da iziđe na izbore i bira dobro umjesto zla. Još jedno upozorenje predsjedniku HDZ-a: neka se čuva prijatelja, neka pazi koga prima u koaliciju, jer među njima ima najopasnijih neprijatelja.  

Karamarkova retorika ”zapalila regiju”!

Doduše, Karamarkova retorika u iskazivanju osnaženja domoljublja, poštivanja branitelja Domovinskog rata, borbu za svako rano mjesto,  za svakog mladića i djevojku da ostanu u svojoj domovini, jer i tako nas ima previše u tuđem svijetu (procentualno čak više nego Židova!), pa ako takva retorika šumi u ušima veleizdajnika i razgraditelja Države Hrvatske kao – ”ratohuškačka” i  poticaj na  rat (koga i gdje?), onda je to sjajni uspjeh strategije Karamarkove desnice.

Definicija ”desnica” je nacionalizam, ideologija ili svjetonazorje u kojem je nacionalni identitet presudan za formiranje i opstojnost jedne suverene države; dočim ”ljevica” nemaju neko veliko međunarodno značenje, nego su isključivo lokalnog usmjerenja.  Na ”ljevici” nema  utvrđenog političkog socijalističkog okvira, što potvrđuju socijalne stranke u Europi.  Naime, njemačka se stranka naziva – ”socijademokratskom”, a dugo je bila ljevičarska,  a francuska se stranka naziva – ”socijalističkom”, a bila je vodeća snaga desnog krila socijaldemolkratskog pokreta.  U hrvatskom slučaju, desnica je  nacionalna, domoljubna i državotvorna stranka, a ljevica je komunistička i regionalistička partija.

U svijetu su određene političke stranke po ideološkim principima, pa tako postoje dvije klasične, u principu oprečne ideologije, koje se oblikuju u stranačkim načelima: liberalne i konzervativne  demokracije. Liberalna demokracija  uklanjanja sva ograničenja  slobodnom djelovanju u gospodarskom i društvenom životu, što je karakteristično za postojeće liberalno stajalište.  Konzervativna demokracija, u kojoj je naglašena uloga zaštitnika autoriteta države; ustrojenje uz tradicionalno mišljenje i protivljenje pomodartstvenim reformama. Liberalna se ideologija na različite načine naslanja na socijaldemokraciju (ne – komunistički socijalizam), dok se konzervativci  ideološki  oslanjaju na kršćanske moralne vrednote.

Primjera radi,  u USA imaju 320 milijuna stanovnika, a imaju samo dvije stranke: Demokratsku stranku (liberalnu), koja je danas na vlasti, i Republikansku stranku (konzervativnu). U tom kontekstu u Republici Hrvatskoj, koja  ima 4.3 milijuna stanovnika registrirano je 125 stranaka , do izbora sigurno će ”niknuti” još koja. U tumačenju političkog razuma  stanovništva  u USA i političkog nerazuma pučanstva  u RH, odvelo bi nas u nedogled, ali potrebno je  utvrđenje postojeće činjenice, da je narod u RH u stanju određene nenormalnosti – u ludilu.

Poturica koji se uliziva Turcima!

Hrvatski narodni sabor  Bosne i Hercegovine održao je 28. 02. 2015.  često zasjedanje u Mostaru na kojem je sudjelovalo više od 500 izaslanika i veliki broj gostiju.  HNS je unio pometnju među Bošnjacima, jer je izglasana Dekleracija u kojoj se traži  federalni preustroj BiH.  Najoštrije se oglasio poturica Željko Komšić,  kojeg  su birali Bošnjaci u Predsjedništvo BiH,  gdje je predstavljao ”hrvatske nacionalne interese”  od 2006. do 2014. godine, osudivši Dekleraciju HNS-a i predsjednika HDZ-a.

(Ne)željko Komšić, koji je provodio majorizaciju Hrvata kroz  SDP-e, a sada u DF,  najoštrije osuđuje  ”ratnohuškačku retoriku” predsjednika HDZ-a RH Tomislava  Karamarka, kao i stavove  Dekleraciju HNS. ”Stavovi šefa oporbene stranke u susjednoj državi, koji u potpunosti korespondiraju sa danas deklariranim ciljevima HVO HNS, i nisu ništa drugo nego još jedan pokušaj postizanja ratnih ciljeva mirodopskim putem,”, kaže ”efendija” Komšić.

Dočim,  predsjednuik HNS-a BiH i HDZ-e BiH Dragan Čović pojašnjava kako prijedlozi o uređenju BiH, koji su sadržani u Dekleraciji HNS-a, ne dijele Bosnu i Hercegovinu, već se traži reorganizacija države i donošenje novog Ustava BiH, u kojoj bi konstutivni hrvatski narod imao ista prava kao što imaju Bošnjaci i Srbi. Dakle, takva poruka za Bošnjake  je ”ratnohuškačka retorika”, te zbog naglaska na ravnopravnost  Hrvata u BiH – poticaj je na rat! Ovo su velike optužbe, ali istodobno i upozorenje , kako Hrvatima u BiH tako i u Hrvatima u RH, da će bilo kakvo preustrojavanje BiH dati povod za nastavak nedovršenog rata i novo krvoproliće na Balkanu. Napadi na Karamarkov ”ekstremizam”  počeli  su ”antifašisiti”  u Zagrebu, podržali su ih četnici u Beogradu i konačno se pridružili muhađedini u Sarajevu.

Dolazak hrvatske predsjednice u BiH

Prvoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović bio je prvi zakorak u susjednu BiH.  U Sarajevu bile su upriličene državničke počasti i sastanak sa najvišim predstavnicima vlasti. ”Hrvatska je veoma zainteresirana za stabilnost BiH, njezin ulazak u EU i NATO i prije svega konstitivnu ravnopravnost za sva tri naroda”, kazala je  predsjednica RH.

Na pitanje novinara podržava li Dekleraciju HNS BiH, gdje se govori o preuređaju države BiH kroz federalne jedinice. ”nitko ne može zamjeriti Hrvatskoj što brine o Hrvatima u BiH’, naglasila je Grabar-Kitarović.

Predsjednica RH ukazala je bošnjačkom i srpskom narodu u BiH kako se u RH drži do njihovih sunarodnjaka, koji su ne samo ravnopravni, nego i privilegirani u Hrvatskoj.  Nije se Kolinda Grabar-Kitarović ponijela kao njezini predhodnici – Mesić i Josipović, koji su poticali mržnju i pokazali nesnošljivost naspram hrvatskom narodu u BiH, jer su se oni u BiH kao i RH borili protiv srpske agresije i JNA. Kao posljedni osvetnički Josipovićev antihrvatski čin bilo je davanje odličje Ejubu Ganicu, ratnom zločincu koji je odgovoran za planiranje zloča u Lašvanskoj dolini; stvaranje desetke logora u kojima je mučeno oko 5 000 hrvatskih zaroblejnika.  Josipović  je uz dodjelu odličja  poželio Ganiću ”da i u svom daljnjem radu učini još puno dobrih djela i da prijateljstvo i ljubav koju njegujete naspram našim ljudima i domovini i dalje bude motto vašeg rada.” Mogu li Bošnjaci pretpostaviti kako bi se oni osjećali kada bi Predsjednik Predsjedništva BiH Mladen Ivanić dodijelio odličje Ratku Mladiću? Zločin je zločin, bez obzira tko je počinitelj zločina, i u čije je ime zločinac izvršio zločin.

Zaključna misao

Na žalost, mnogi bosanskohercegovački muslimani u BiH i u RH  nisu zahvalni kao muftija Aziz Hasanović. ”Model koji mi imamo u Hrvatskoj i koji se pokazuje vrlo učinkovitim te prepoznatljivim,  ne samo u Europi već i širem svijeta, nešto je što nudimo Europi kao naš, rekao bih, izvozni proizvod”, rekao je muftija na Dnevniku HTV-a

Da li su  bosanskohercegovački muslimani svijesni, da ih je Otac Domovine dr. Ante  Starčević nazivao - hrvatskim cvijećem;  da ih je poglavnik NDH-a dr. Ante  Pavelić spasio od potpunog istrjebljenja, ne samo iz BiH nego i sa Balkana ;  da ih je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman zaštitio da ne dožive  sudbinu Srebrenice,  odnosno sudnjeg dana?   Na posljetku još i ovo – da nije bilo HVO ne bi danas bilo ni ove druge polovice BiH!

Da li su Bošnjaci svijesni činjenice, da polovica bošnjačko-muslimanskog korpusa ima hrvatsko državljanstvo i hrvatsku putovnicu?   I svaki pokušaj Hrvata u BiH za uspostavu ravnopravnosti s ostala dva naroda, bošnjačko-muslimanska politička i vjerska vrhuška, osuđuju kao ”zločinački pothvat”, pokušaj pripojenja RH, ili  ponovno buđenje ustaštva. To je pljuvanje sebi u usta. Paucis via cognita veri est (Malobrojnima je poznat put istine).

Rudi Tomić: Hrvatska neće izgubiti populaciju – nego će izgubiti Hrvate

Autor: Rudi Tomić

Nema Hrvata u dijaspori koji ne sanja o povratku u svoju domovinu, ali čim se propbudi iz sna realnost predoči sve mogućnosti i nemogućnosti za donosenje odluke o povratku. U tom slučaju dolazi do odgađanja odluke, a svako odgađenje donosi posljedice; neosjetno godine prolaze, zdrastveno se stanje pogoršava, jer starost je neizlječiva bolest, pa više i nije riječ o odgađanju nego o konačnoj odluci – nema povratka u Hrvatsku.

Činjenica je, da se Hrvati iz emigraciji, odnosno dijaspore ili iseljeništvu, nisu vratili u Hrvatsku ni u najminimalnijem broju, što je u nacionalnom smislu porazno i u političkom pogledu razočarajuće. Vlada u Hrvatskoj najprije se trebala pobrinuti za dolazak što većeg broj doseljenika, odnosno povratka iseljenih Hrvata, potom stvoriti uvjete da zaustavi nova iseljanja iz domovine. Na žalost: malo se iseljenika vratilo, a mnogo se Hrvata iselilo.

Moramo biti iskreni i iznijeti istinu, da je najveća prepreka za taj propust bila – politika. Naime,  nosioci vlasti u RH nisu mogli zamisliti emigrante, jer su jugoslavensko-komunističke vlasti utuvili u razum hrvatskog čovjeka, da je hrvatska emigracija – ustaška, a ustaše su ”zveri”;  nepopravljivi  neprijtelji države i naroda. Istini za volju, bili su u pravu, da smo bili nepopravljivi neprijatelji države Jugoslavije, tamnice hrvatskog naroda, ali nismo bili neprijtelji svoga naroda, čak ni neprijateljih drugih, susjednih naroda – uvjetno da žive u svojim samostalnim državama.

Mrtvi Tito ponovo umro!

Evo, tekom sada (18. 3. 2015.), uklonjen je  mrtvi Tito i Jovankina ostavština sa Pantovčaka, iz Vile u kojoj su obitavali predsjednici demokratske Republike Hrvatske: Franjo Tuđman, Stjepan Mesić i Ivo Josipoivć. Dakle, trebalo je čekati 20 godina da dođe Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica koja nije bila opterećena prošlošću, da ukloni sve memorabilije propale države: jugoslavenstva, komunizma, četništva, ”antifašizma”, balkanštine, regionalizma i – srboslavlja iz Ureda Predsjednika Republike Hrvatske! Otišao je iz Prijestoljnice simbol jugoslavenstva i ubojica hrvatskog naroda u čađavi muzej, kako su prenijele i svjetske agencije. Ali, u Hrvatskoj su ostali rudimenti (Kukuriku koalcija, režimske udruge i mediji) koji su zbog prilagođavanja demokraciji, promijenjenim životnim prilikama, izgubili svoju pravu funkciju ”antifašista” i ostali bez onoga što je prestalo postojati – zakržljali. Za mnoge ”građane” u Hrvatskoj Tito još ”živi” i nakon 35 godina smrti, tek su neki shvatili kad su vidjeli njegovu bistu u sanduku, da je unatoč svemu – mrtav!

Dan nakon izbacivanja posmrtnih ostataka Tita iz Pantovčaka, Milanović je sa suzama u oćima rekao: ”To je povijest traume, uspjeha, suza, krvi, sreće i nesreće. U kojoj su oslobodili dijelove Hrvatske, koji su danas u Hrvatskoj, a nisu bili…(?). To je predsjednik Tuđman jako dobro razumio, ne samo po bistama  i gestama, nego i po onome što je pisao. I u tome se razlikuje državnik od manipulatora”, zaključio je neo titoist.  Titu se odaje priznanje da je oslobodio djelove Hrvatske, koji su danas u Hrvatskij? Zašto Milanović i drugovi šute o Titovim zaslugama za odstranjnivanje hrvatskih dijelova, koji dans nisu u sastavu Republike Hrvatske, negu su u Srbiji, Crnoj Gori i BiH. Država hrvatskog naroda jedino je bila cjelovita, u povijesnim i etničkim granicama, za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, kada je Poglavnik dr. Ante Pavelić, a ne Tito, nakon kapitulacije Italije, pripojio hrvatske krajeve u NDH. Tko ne zna pravu povijest, treba je naučiti, jer jugoslavenska povijest je bila srpsko-komunistiška propaganda, a ne povijest hrvatskog naroda. Srbi i danas otuđuju hrvatske krajeve i kradu hrvatske značajne ljude!

Predsjednica izludila Milanovića

Milanovića toliko ne smeta što je Predsjednica RH  razgovarala sa njemačkom kancelarkom Markeli u Berlinu o problemima u hrvatsko-njemačkim odnosima, nego što je Kolinda Grabar Kitarović kazala da je Tito bio diktator (i zločinac, op.a), te da  podržala suđenje Perkoviću i Mastaču za ubojstva hrvatskih emigranata u Njemačkoj. Milanovića i to smeta, što su Predsjednicu svih Hrvta svesrdno počastili državnici u njezinim nanstupima izvan hrvatskih granica: u Sarajevu, u New Yorku i u Berlinu. (Napomena: Kolinda Grabar Kitarović je rekla, da će biti predsjednica svih Hrvat. Taj se pojam zlorabi i pogrešno tumači. Naime, riječ je o hrvatskim Hrvatima u domovini i svijetu, a ne o nehrvatskim ili antihrvtskim građanima u Hrvatskoj.)

Predsjednika Vlade i SDP-a  ne zabrinjava ni to, što je dobrom dijelom njegova zasluga za katastrofalno gospodarstvo, za  iseljavanje mladih ljudi, među kojima se nalazi znatan broj sposobnih i talentiranih, koji traže posla u svijetu. Samo u (Njemačkoj danas živi oko  250.000 hrvatskih iseljenika  Ima nas u Torontu preko 50.000, a koliko ima država u svijetu s velikim brojem hrvtskih gastarbeiter-a nezna im se ni broja, od kojih će se tek mali broj vratiti da umru u domovini. Iz RH, u najnovije vrijeme, odlaze i najbolji hrvatski piloti u države Bliskog Istoka, gdje imaju pristojne plaće i bolje uvjete života. Milanovića jedino zabrinjavaju izbori, jer je okusio slast vlasti.

Kako zaustaviti iseljavanje Hrvata?

U čovjeku ima, da se prosto izrazim,  nešto prostog nagonskog uživanja – ako je dobro zbrinut neće se odlijepiti od doma. Da ljudi imaju pristojan život u Hrvatskoj, ne bi imali drskost u trbuhu, i malo bi se njih iselilo iz domovine. Ljudi koji prate tisak u Hrvatskoj zgražaju se s iznesenim činjnice, da ima toliki broj ljudi koji su optuženi, ali ne i osuđeni zbog milijardskih krađa; nitko ne vraća oplačkani novace i ukradene imovine!? Male ribe, tu i tamo, budu privedeni i plate nešto oštete, da narod vide kao sudstvo u RH ”dobro” funkcionira. Ali, velike ribe nesmetano plivaju po opustošenoj Hrvatskoj.

Isto tako, u tisku i na malim ekranima, stalno se glorificiraju političke i seksualne prostitutke, od Pusićke do Severine, od Milanovića do Pupovca, od Mesića do Josipovića, kao da o njima ovisi ovozemaljski život! Sve ovo služi samo da se narod ima s nečim zabavljati u kafićima, jer i tako ljudi nemaju drugog posla. Usput rečeno, piše mi jedan prijatelj da su došli lijepi proljetni dani i vrijeme je za nešto raditi u vrtovima i na njivama, ali to ne zanima naše ljude, koji se čak srame raditi na svojoj njivi. Kud god prođete Hrvatska je u ledini!

Nedavno sam bio u Ljubuškom, u kršnom zavičaju iz kojeg sam otišao prije šestdecenija, razočarao se kao i u prijašnjim posjetama, jer u tom kraju samo auta zuje i telefoni zvone; kafići puni dima, a pred kockarnicama dugi repovi čekaju na red da kupe lutriju, pogode zgoditke na utakmicama ili da nađu sreću: dobar život bez rada. S druge strane, bacio sam pogled na Ljubuško polje, koje je nekada bilo pravi mesir, gdje su godišnje bile dvije žetve. U mome djetinjstvu često sam bio u polju, bilo da sam težacima ručak nosio, ili išao se kupati na rijeci Vrioštici, ali nigdje nisam vidio ledinu (neobrađenu zemlju), a sada nema nigdje obrađene njive, nego sve je obraslo travom i dračom, pa se više ne može u polje ni otići bez duboki čizama, jer polje je puno trnja, zmija, žaba i zečeva.

Kad sam ovo ispričao prijatelju u Zagrebu, on mi kaže da je slično u kod Zagorju, kao i u Slavoniji – velike površine zemlje neobrađene!  Dakle, država mora uvoziti prehrambene namjernice i na njih trošiti veliki dio državnog proračuna, umjesto da država potencira ljude da obrađuju svoja imanja i da država otkupuje od njih voće, povrće i žitarice, onda ljudi ne išli u evropske i preekomorske zemlje raditi takve ili teže poslove u tuđini.

Hrvatski čovjek boluje od umišljenog ponosa. Naime, teško je pretpostaviti da jedan umišljeni gospodin može raditi u poljuprivredi, jer to je ispod njegovog dostojanstva – nije to za njega. Hrvati odu u tuđu zemlju i rade najprljavije i najteže poslove, ali kad dođu u posjetu svojima u RH ili BiH  ne govori o teškom radu nego o dobrom životu, a to je mamac drugima da i oni pođu njegovim putem u – bespuće. Slikaju se novo došli Hrvati u Australiju, Novi Zeland i Kanadu u najlijepšim mjestima, hvale se s visoklim plaćama, luksuznim autima, dobrom životu, kao da su u raju zemaljskom. Očito je da državne vlasti imaju svoje ljude, koji ”pronađu” dopisnici režimskog Večernjeg lista i truju narod u Hrvatskoj s lažnim informacijama. Zašto ne pišu o teškom životu, ne samo novodošlih doslejnika, nego naroda općenito. Hrvati koji su došli u Toronto, većina imaju neku rodbinu,  ”starosjedioce” koji su im pomogli naći smještaj i posao, ali oni to neće priznati. Čim počnu raditi kupe auto na otplatu, upadnu u kredite i postanu robovi demokratskog kapitalizma.

Kanada je velika zemlja, u kojoj je poljuprivreda na najvišem stupnju proizvodnje, a poljuprivrednici su, u punom smisli riječi – gospoda. U proljeće obrade zemlju sjedeći na traktorima, ljeti zalijevaju povrćarstva ugrađenim vodenim  instalacijama, a u jesen obave žetvu sjedeći na kosilicama. Onda ta seljačka gospoda odalze na višemejsečne odmore u najluksuznije rezorte u svijetu. Dočim, činovnici, tvornički radnici i državni službenici imaju par tjedana odmora, a cijelu godinu su u zatvorenom prostoru i guraju dim i prašinu. Neki od njih idu na tjelovježbu, da budu u kondiciji; poljoprivrednici su uvijek u kondiciji,  nabreknitih mišića i rumenih obraza.  Tko je ovdje pravi gospodin, tko je poslužna sluga, a tko je obična budala?

Nenarodna vlast je kriva za bijeg Hrvata

U državama u kojima je narodna Vlada na vlasti, tu se traže riješenja za sve probleme naroda, a među prvima je životno osiguranje, zbrinjavanje ljudi na radnim mjestima,  uredno plaćanje radnika za pristojno uzdržavanje svojih obitelji; socijalno i zdrastveno osiguranje i slobodno upravljanje svojim poslovima i proizvodima. Očevidno je da su najnaprednije one države u kojima je poljuprivreda produktivna, posljednično tome i industrija napreduje, a potom tehnika stiže svoj vrhunc. Vlada u RH prekasno će doći pameti!

Država je odgovorna za slobodu govora, a ne kontrolu medija; kontrolu sredstava priopćavanja nadgleda pravosuđe, koje budno prati vjerodostojnost informacija i kažnjava krivitvorstvo i provokacije. U takvim uređenim društvenim sistemima nema mjesta za privilegirane političare ili kriminalce. U takvim se sredinama odgajaju ljudi čvrsta karaktera, radnih navika i poštenog življenja.

Dosta je bilo izbjegavanja odgovrnosti za društvene i gospodarske nedaće u Hrvatskoj, jer svaki čovjek je odgovoran za sebe i za zajednicu. Ne može nitko biti izuzet od  ovih odgovornosti. Nije politika samo za političare, nego politika je narod, te zbog loše politike snose podjednaku odgovornost oni na vlasti, sveukupni narod i svaki pojedinac. Ipak, najveća je odgovornos na Vladi, jer narod bira svoje zastupnike u Sabor i od njih očekuje najviši stupanj odgovornosti za boljitak života u državi.

Politički preokret u RH

Ako Valada ne ispunaja svoja obećanja i očekivanja naroda, onda tu Vladu treba svrgnuti sa vlasti i birati nove zastupnike, ali u tom slučaju treba voditi računa koga se bira: ljude iz poražene vlade ne smije se ponovo birati. Obavljeni su predsjednički izbori, i dobili smo najbolju osobu u Hrvatskoj Kolindu Grabar Kitarović za prerdsjednicu RH. Ona je baš za svakog Hrvata i Hrvaticu, a ne ambiciozna HDZ-ovka, kako kukurikovci potenciraju. Dakle, slobodnim izborom izbacili smo bivšeg (ne)hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića, koji je nanio neprocijenjivu štetu hrvatskom narodu u državi i u svijetu. Josipović je izbačen iz vlasti, ali treba odgovarati pred sudom za zlodjela koja je počinio tijekom svoga predsjedničkog mandata. Isto tako treba pred sud staviti i Stjepana Mesića, koji je odgovoran za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa, a takve se izdajice u mnogim državama šalje na elktričnuj stolicu, ili doživotnu robiju. Ako Malden Bajić postane sudac Ustavnog suda onda će Mesić i Josipović, kao najveći ”antifašisti”,  biti predloženi za Nobelovu nagradu!

Ovaj politički preokret u Hrvatskoj trebao bi biti uzor za skidanje aktualne vlasti u RH, jer od njihovok kukurikanja samo oni u vlasi i pri vlasti imaju koristi, pljačkaju i obmamljuju hrvatskoi narod. Stoga treba na sljdećim izborima bez ikakvog izvlačenja i traženja oprvdanja izići na birališta i glasati za nove ljude koji su svojim životom dokazuju nacionalnu svijest i ljudsku odgovornost.  Hrvatski narod ima solidnu vodstvo i domoljubnu stranku, koja se je dokazala u Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu, posebice u Blijesku i u Oluji, vjerojatno će s istom takvom odlučnošću izvesti hrvaski naroda iz ovog političkog i gospodarskom brloga.  U protivnom, iz Hrvatske će se iseliti Hrvati a u Hrvatsku će se doseliti izbjeglice iz Istočne Europe, Afrike i Azije, koji će hrvatsko pučanstvo vremenom svesti na nacionalnu manjinu, jer oni koji dolaze u našu zemlju ne žele  prihvatiti  hrvatske  vrijednosti, neće se  asimilirati, ali će povećati populaciju u Hrvatskoj – ali bez Hrvata. Klet će nas grobovi naših predaka zbog bježanja s njihovih ognjišta!  Longe fugit, quisquis  suos fugit. (Daleko bježi tko god od svojih bježi.)

Zaključan misao

U predgovoru knjižice Nema povratka u mirnu Hrvatsku (*), tiskanoj prije skoro 20 godina, nalaze se razlozi koji su i danas aktualni, ne samo za nepovratak iseljenih Hrvata nego i za masovno iseljevanje iz Hrvatske: Hrvatska će ostati bez Hrvata.

– U ovoj knjižici će svatko sebe prepoznati, vidjeti sebe bez imalo uljepšavanja. Vidjet će i svoje susjede, sunarodnjake, predstavnike vlasti i one koji su mu nudili prazna obećanja. A što je najbitnije, ustanovit će da  li je on potencijalni povratnik u Hrvatsku, te ako jest, zašto je  donio tu odluku i našto sve treba biti pripravan u ostvarenju tog životnog cilja….

Ovo je zasigurno jedan od onih tekstova kojeg Hrvat emigrant (i iseljenik) treba pročitati, kako bi mogao shvatiti suštinu svoje sudbine ako se odluči ostati u tuđini, te uz koju cijenu i što ga čeka ako se vrati u domovinu.

Isto tako, nositelji vlasti u Hrvatskoj trebat će pomno pročitati ovu analizu kako bi mogli uspješnije ukloniti nepotrebna opterećenja; uskladiti zakone o povratku s potrebama povratnika, umjesto zakonomjernih uvjeta o povratku. –

(*) Rudi Tomić: Nema povratka u mirnu Hrvatsk – Hrvatskog puta,Toronto 1996.; Pogled s Torontskog tornja – Ziral, Mostar, 1998.

ŽARKO PUHOVSKI spada u zatvor

Postovani Predsjedniče Sabora i hrvatski sabornici i sabornice

Žarko Puhovski kvazi educirana je osoba koja, u odsutnosti stvarne elite, koja je protjerana nakon Hrvatskog proljeća zasjeo za vrat Hrvtaskoj i de facto svojim svakodnevnim pakostima i budalaštinama igra se praktički uloge cijelog hrvatskog establishmenta.

On se proslavio u bivskoj Jugosalviji progonom Proljećara dakle Hrvatske Elite u kojoj je pripadao i Franjo Tuđman. On i advokat Nobilo kolaborirali su u progonu Predsjednika Tudjmana (o tome on sam piše).

Da je ovakva spodoba ostala bez konzekvenci, mislim sudskih, kad se dokaže nedvojbeno ono što je već svima poznato, da je on jednostavno kurvisnki ušetao u krvlju branitelja stvorenu Republiku Hrvatsku je provrazredni skandal.

Kao što se je kurvinski domogao baš toga da živi negdje u sreištu Zagreba.

On nije krivično gonjen premda je njegova uloga u malicioznom progonu Franje Tuđmana i Proljećara itekako utvrđena. Ne radi se o nekom vrataru ili činovničiću.

Nikada nije odgovarao za progone Proljecara, a cijelog je trajanja novonastale (u krvi Republike Hrvatske) paradirao i urinirao po Hrvatskoj.

Ovdje moram uporabiti pučki izraz prema ne bih beštimala pred Visokom ustanovom.

Dakle pokojni Predsjednik Amerike, Abraham Lincoln rekao je nešto u smislu da možete fool (pristojni izraz za zeznuti ili zafrkavati se ili obmanjivati jedan dio populacije cijelo vrijeme, ili cijeli narod povremeno ALI SE NE MOZETE ZAFRKAVATI VJEČNO S CIJELIM NARODOM.

Žarko Puhovski i njegova hiper vulgarna svita misle upravo suprotno. On je naučio  jer su mu komunsiti ovo dopuštali, da se može zajebavati s Hrvatima.

Možda jedno vrijeme, možda s jednim dijelom hrvtaskog naroda ALI NEĆE SE ZAJEBAVATI ŽARKO, S CIJELIM HRVATSKIM NARODOM, ZAUVIJEK.

Na Internet Portalu DNEVNO (koji nije bezgrijesan, ali ipak) 16. ožujka 2015. osvanuo  je dug članak gdje Žarko Puhovski otvoreno iz rečenice u rečenicu vrijeđa i omalovažava branitelje koji protestiraju u Savskoj 66. Oni koji su sve dali za Hrvatsku smrzavaju se u šatoru na sablazan Hrvatske. Žarko Puhovski opalio je po tome da oni jesu privilegirani.

100 % RATNI VOJNI INVALIDI su privlegirani i na temelju toga Zarko Puhovski jedna ružna muška kurva, koji ama baš ničega nije zavrijedio što mu je bivši totalitarni sustav servirao na tacni, a što pripda isključivo Hrvatima…..

On posjeduje, a da o njegovoj nakaradnoj supruzi Nadeždi koja se predstavlja kao ni manje vise nego filozof, on posjeduje vodeću ulogu u hrvatskom establishmentu stan u Zagrebu, docim je HRVATSKA ELITA, koj sve ovo pripada, po svijetu.

On vrijeđa branitelje kao osobe koje žele nametnuti svoj svjetonazor.

Samo za ovo ŽARKO PUHOVSKI spada u zatvor. Jer je Dmovinski Rat temelj Republike Hrvatske i on svojom barem 20ogodišnjom sabotažom ruši de facto USTAVNI POREDAK REPUBLIKE HRVATSKE.

Na račun koje se kurvinski obogatio i domogao pozicija koje pripadaju nekom drugom.

S ogorčenjem iz USA

Dr. Dalma Kalogjera