Hrvatska i susjedne zemlje

Mr.sci. Dragan Hazler                                                                 Basel, 28. sijecnja 2002.

Uredništvu Vecernjeg lista – Zagreb

Vecernji nije objavio ovaj prilog, a ondašnje aktualnosti su aktualne i danas pa…

Hrvatska i susjedne zemlje

Štovani! Pišem vam povodom ankete Hrvatska i susjedne zemlje 28.01.o.g. Ništa ne cu ni hvaliti niti kritizirati u rezultatima ankete, nego cu je iskoristiti za nekoliko usporedba.

Istina je da Hrvati nisu ksenofobican narod, što Vecernjakova  anketa potvrdjuje, ali je još veca istina da su Hrvati ksenomanski narod, što se znade iz naše prevelike ljubavi za sve strano. Mozemo to donekle shvatiti, ako je u pitanju kupovina necega, što mi nemamo iz svoje proizvodnje ili je iz bilo kojeg razloga strani proizvod kvalitetniji uz istu pa mozda i nizu cijenu ili ako je u pitanju nešto strano, što mi uopce nemamo. Ali kako mozemo objasniti, da se hrvatski sportaši idu odmarati u Sloveniju ili Austriju, a naše prelijepe Plitvice, kojima nema ravnih na svijetu zjape prazne izvan turisticke sezone; isto vrijedi i za hotele na Jadranu, najljepšem moru na svijetu i dodat cu samo još primjer cjelogodišnjeg neiskorištenog kapaciteta Topuskoga, pod nosom Zagrebu, a pruza svojom zdravom toplom vodom i cistim okolišem Petrove gore, pa i vrlo pristupacnim cijenama sve prednosti u usporedbi s odlaskom na odmor u tudjinu.

Mr

Uzmimo nadalje kao primjer prekomjerni odlazak Hrvata u tudjinu. Naime, to se još moze donekle shvatiti ako ljudi odlaze na ovaj ili onaj posao u zemlje zapadne Europe i Amerike, gdje je zivotni standard mnogo viši, nego kod nas, a radni uvjeti su uglavnom barem pola stoljeca ispred istih u Hrvatskoj. Ali, kako shvatiti odlazak Hrvata u Novi Zeland, u Australiju i napose u zemlje Juzne Amerike, gdje su mnoge okolnosti, a ponegdje i zarade lošije, nego u Hrvatskoj. Dvojica Hrvata su mi govorili, da su dolaskom u Australiju kupili na kredit šumu, koju su uz odredjene uvjete morali iskrciti, prirediti zemlju za poljoprivredne i stocarske svrhe, izgraditi kucu za sebe i gospodarske zgrade za stoku i tek onda su poceli sredjenije zivjeti od svoga rada i vracati kredite. Zar to nije lakše ostvariti u pustoj središnjoj Hrvatskoj juzno od Kupe do Jadrana i na opustjelim otocima. Ima zaista opravdanih odlazaka Hrvata u tudjinu, kao što je bilo za vrijeme bivšeg i ovog obnovljenog komunizma, ali ima ih neuporedivo više na osnovi "Idem oma, da nisam doma!"

A sada tangencionalno k Vecernjakovoj anketi uz naglasak na usporedbu Hrvata i Hrvatske prema ne-Hrvatima s na primjer Švicarcima i Švicarskoj prema ne-Švicarcima.

Prvo i osnovno u Hrvatskoj je previše istaknut kult prema nacionalnim manjinama, a u Švicarskoj nacionalne manjine ne postoje po nijednom nacelu demokracije niti vlasti, niti busanja u bilo koje pravo. Ili si Švicarac ili stranac, trece je samo ona faza, u kojoj se trebaš odluciti da kupiš pravo da budeš Švicarac ili ceš zivjeti i umrijeti kao stranac.

Brak izmedju Švicarca/Švicarke sa strankinjom/strancem je beziznimno uvijek i samo uvijek u smjeru švicarskome, dakle roditelji brakom postaju ubrzanim propisima Švicarci, a  potomstvo ne moze biti drugo, nego Švicarci.

Osobno sam  neobvezni clan Savezne Švicarske komisije za strance pa su mi poznati najsitniji detalji, od kojih cu samo neke spomenuti: Stranci nemaju pravo na dvojno drzavljanstvo (Švicarska moze samo tolerirati strancu korištenje njegove Putovnice); svoje obicaje, jezik, vjeru i srodna svojstva moze stranac za sebe njegovati i prakticirati do u beskraj, ali samo u svojoj privatnosti, dok na primjer u školama se sva djeca poducavaju samo u švicarskim jezicima, svi uce jednu kulturu religija (mnozina) i sve ih škola odgaja u istaknutom švicarskom patriotizmu. Djeca iz braka stranaca, cak onih iz trece generacije, koji poput mene nisu kupili švicarsko drzavljanstvo i ova novija vec rodjenjem postaju Švicarci (nema kategorije "Gradjani", ni nacionalne manjine, itd.). A sada ono najvaznije: Da bi stranac mogao kupiti švicarsko drzavljanstvo, mora provesti najmanje 12 godina u istom kantonu, ponekad i u istoj opcini i ne smije imati nijednu kaznenu ljagu na svome imenu. K tome, stranac – kandidat za kupovinu švicarskog drzavljansztva treba imati najmanje tri jamca – genetska Švicarca, koji ce ga preporuciti i jamciti za njega da moze postati Švicarac. Ima još peripetija s ucenjem za ispit, treba znati i odredjene švicarske dijalekte, itd.itd.

Tako je isto ili vrlo slicno u svima zapadnoeuropskim drzavama. Po tom pitanju Balkan pocinje u Austriji.

Namjerno ne cu usporedjivati zapadno-europsko (i švicarsko!) ponašanje s hrvatskim kultom ili ksenomanijom prema nacionalnim manjinama u Republici Hrvatskoj jer bi me mediji, vlasti, dio Hrvata i sve nacionalne manjine proglasile ksenofobom, nacionalistom i tko zna kakovim sve  zlobnikom pa vjerojatno i fašistom.

Ovo sam napisao bez nade da ce Vecernjak objaviti, a bilo bi dobro da objavi, da se Hrvati, gradjani i nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj mogu opredjeljivati za sadašnji Balkanski model i vazeci Europski model. Mislim da je svima poznato, da ni Amerika ne pozna status nikakvih nacionalnih manjina pa niti stranaca, nego je u njoj svaki zitelj Amerikanac ili tudjinac na privremenom boravku.

U Hrvatskoj ako se Hrvat ozeni sa Srpkinjom i vjenca u Srpskoj pravoslavnoj crkvi muz postaje Srbin po pravilima srpskog pravoslavlja. Ako je naš predjednik Stjepan Mesic vjencan s gospodjom Milkom – Ukrajinkom iz Republike Srpske, on je time pripadnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i Srbin u Republici srpskoj, dakako sa svojim podrijetlom.

Stanje u Republici Hrvatskoj je jako zamršeno s balkanskim modelom naroda, nacionalnosti, nacionalnih manjina, statusom etnickih skupina… i mi se po tom pitanju uporno balkaniziramo umjesto da se po europskim modelima europeiziramo.

Hrvatskoj bi se moglo dogoditi da u skoroj buducnosti bude drzava nacionalnih manjina, gradjana i nešto ostataka Hrvata, slicno što se vec dogadja Hrvatima u BiH, koja je po povijesti, a ne po nicijim bolesnim pretenzijama bila zemlja Hrvata, a kobna povijest i još kobnija suvremenost svela je u njoj Hrvate na ostatke ostataka.

Na istom putu je i Hrvatska: Hrvati emigriraju na Zapad, a u Hrvatsku useljuje Istok.

U tom vrtlogu na vjetrometini izmedju Balkana i Europe konacni pobjednik, uz ovakovo ponašanje Hrvata, bit ce Balkan.

Tko misli drugcije ima demokratsko pravo na svoje mišljenje.              Mr.sci. Dragan Hazler

 

Post scriptum:

 Ne obvezujem Vas nicim da ovo objavite, a mozete ako hocete u bilo kojoj rubrici.

U ovom "P.s." podsjetit cu Vas na jednu pojavu u našem propadajucem sportu (ne športu jer je to vukovština ili šatra – cijeli svijet piše "s", a Hrvati po Vuku ili po šatri "š").

Zar ne vidimo da smo pali u svima klubskim sportovima (nogomet, rukomet, košarka, odbojka…), gdje je u pitanju sportsko natjecanje za slavu u cast drzave Hrvatske jer smo ovu ostvarili, a sada nam je vladajuca struktura razgradjuje i ponizava. Ovakva Hrvatska, po kojoj kaki i sam njeni predsjednik više nije uzor sportskim klubovima. Zato u novije vrijeme imamo sportski uspon pojedinaca na pr. skijaši, plivaci jer u njihovom borbenom natjecanju su oni SEBI PRVI, a "neuzorna" drzava je sekundarnost.

U Švicarskoj se za patriotzam nagradjuje, a u Hrvatskoj se po patriotizmu pljuje. Nota bene.

Uz izraze štovanja i pozdrav, biljezim se   

Mr.sci. Dragan Hazler – Hrvat  stranac, privremeno 38 godina u Švicarskoj

This entry was posted in Uncategorized by admin. Bookmark the permalink.

Comments are closed.