Kratki povijesni pregled Slunjskog kraja, stanovništvo, Rječnik slunjanizama…

Mr.sci Dragan Hazler
Basel, započeto 10. veljače 2002.

Kratki povijesni pregled Slunjskog kraja, stanovništvo, obrtnici i službenici, običaji…
Rječnik slunjanizama i najučestalijih tuđica u Hrvatskome jeziku grada Slunja…

S L U N J

Smještaj i povijest. Slunjski kraj ili Slunjsko okružje, odnosno prostor bivšeg Slunjskog kotara i u njemu grad Slunj leži u središnjoj Hrvatskoj spuštajući se blago od Plitvičkih jezera porječjima Korane, Slunjčice, Gline i Mrežnice prema Pokuplju. Čitav prostor bivšeg kotara Slunj (ukinut 1954. i nastavlja živjeti kao općina Slunj) zauzima promjenljivo 806 km/2. Novom administrativnom podjelom 1991. gradu Slunju pripada 404 km/2 s 10.094 stanovnika prema popisu iz 1991. Preostala 402 km/2 podijeljena su na dvije općine u približno jednakim dijelovima: Cetingrad i Rakovica.
Slunjsko okružje je naseljeno od davnine. Već u rimsko doba na prostoru današnjeg grada Slunja nalazio se grad Quadrata, kroz koju je prolazila cesta, čijih tragova ima još sačuvanih, a neki dijelovi i sada služe svojoj svrsi. Na tom prostoru nađeno je rimskog novca, ulomaka opeka i kameni pokrov dječjeg sarkofaga. Postoji i jedno davno zapušteno, a neistraženo groblje na tlu grada Slunja, u Hrvatskom Blagaju, za koje se ne zna je li iz rimskog ili ranog hrvatskog doba. Austrijski akademik – arheolog Karl Patsch istražujući Liku došao je do Drežnika u bivšem Slunjskom kotaru, gdje je u Barićevim pećinama našao tragove starije ljudske postojbine. Šišić navodi da je na prostoru Slunjskog okružja rimski vojskovođa Germanik, napadao japudski grad Splaunum ili Splonum, a Kukuljević spominje tu grad Stlupi ili Avendo, koji bi mogli biti kao i Quadrata preteče današnjem gradu Slunju. Prije Hrvata i s njima ovdje su živjeli ilirski Japudi ili Japodi i drugi narodi, koje je bujica povijesti donosila pa su se zadržavali ili ih je nestalo, ostavivši tu svoje tragove ili sebe: Kelti, Goti, Huni i Avari pa Hrvati, kasnije Franci, Mađari, Mongoli, Turci, Tatari, Vlasi i Srbi, Francuzi, Nijemci i Talijani, a trajno i neprekidno tu žive samo Hrvati, a trajno su ostali i neki došljaci navijviše pravoslavni Vlasi, koje je Srpska pravoslavna crkva pretvorila u Srbe.

Naziv Slunj povijesno i suvremeno ima barem šest značenja:
1. tvrđava Slunj ili Slovinj Grad odnosno Slovin Grad, Frankopanski grad, u starijim topografskim kartama, zapisima, otiscima i vojno-graničnoj dokumentaciji stoji Slouin, Sluin, Sluni, Slvn, Zlon, Zlun, Zun i Szluin, a narod ga naziva Stari grad ili gradina – leži na strmim liticama desne obale rijeke Slunjčice ili Slovinčice;
2. staro naselje ili varoš Slovinj odnosno Slunj – prostire se zajedno s crkvom Svetog Trojstva i istoimenim samostanom na uzvisini lijeve obale Slunjčice;
3. Suhi Slunj, udaljen od prethodnih dvaju oko 6 km zapadno u šumi i svjedoči se sa svojim kamenim ostatcima;
4. dekanat, župa, kotar i općina Slunj,
5. od 1991. nadalje grad Slunj – aglomerat od oko 40 naselja, od kojih su najveća: Blagaj, Cvitović, Furjan, Glina, Kremen, Kurjavac, Lađevac, Lumbardenik, Nikšić, Novo Selo, Pavlovac, Podmelnica, Popovac, Primišlje, Rastoke, mjesto Slunj, Slušnica, Taborište, Točak, Veljun i Vuković… i
6. Poligon HV “Eugen Kvaternik” Slunj.

Stara hrvatska plemena. Hrvatska povijest Slunjskog okružja i grada Slunja vezana je na narod iz starih hrvatskih plemena, koja su se tu naselila već u 7. stoljeću i iz njih potekle hrvatske velikaše, koji su tu od starine obitavali ili su tijekom povijesti pridošli: Babonići/Blagaji, Budački, Cvitovići/Cvetovići, Fabianići, Herendići, Izačići, Klokočani, Koransko pleme, Krčki/Frankopani, Kurjakovići, Ladihovići ili Ladkovići/Lackovići, Lenkovići, Mikšići/Nikšići, Nelipići, Nemanići, Praprutovići, Sankovići, Smrčkovići, Stojmerići, Šubići/Zrinski i Talovci. O nekima od njih još i danas svjedoče toponimi Blagaj, Cvitović, Kurjavac, Lađevac, Nikšić, Vuković te nešto udaljeniji Budački, Izačić i Klokoč. Najpoznatiji među velikašima vezanima najuže uz Slunj su: Blagajski, Mikšići, Nelipići, Frankopani – loza Slunjska, Praprutovići i Zrinski.

Župe i utemeljenje Slunja. Na prostoru Slunjskog kraja ili Slunjskog okružja, kako ga stručno naziva Dragutin Hirc su stare hrvatske župe Drežnik i Modruš. Tu se u starini dodiruje i poklapa jedna s drugom Panonska i Primorska Hrvatska, a od vremena narodnih vladara do sada Slunjsko okružje sačinjava dio središnje Hrvatske, u kojoj su se odvijali brojni sudbonosni događaji za hrvatski narod: 1070. godine Zvonimir kao ban Slovinja (Slavonije) osniva Slovinj Grad s crkvom i samostanom Svetog Trojstva, o čemu pišu Breier i Maretić, a Šišić potvrđuje postojenje Slunja oko 1070. U susjednoj Petrovoj gori 1097. odigrala se je poznata bitka između Hrvata i Mađara sudbonosna za Hrvatsko-Ugarsku uniju od 1102-1918. godine. Od 1185. do 1578. Slunjski okružje i Slunj u njemu je u vlasništvu knezova Krčkih, kasnije prozvanih Frankopana – loze Slunjske i Cetinske. Cetinski sabor, kojem je domaćin Juraj Frankopan Slunjski održan 1. do 3. siječnja 1527. godine potvrdio je pripadnost Hrvatske europskoj civilizaciji. Frankopanski i vojno-granični Slunj je u obrani Hrvatske i Europe od Turaka i balkanskih pljačkaša odigrao prvorazrednu ulogu. Godine 1584. kod Slunja hrvatska vojska s banom Tomom Erdödyem pobijedila je veliku vojsku turskog Ferhad-paše, što Turci smatraju najvećim svojim porazom otkad je Bosna osmanlijska i ujedno prekretnicom osvajačkih uspjeha. To je prvorazredni povijesni događaj za hrvatsku i europsku historiografsku valorizaciju. Slunj je središte IV. regimente – pukovnije Hrvatske vojne granice (Kroatische Militär-Grenze), kojoj je generalno zapovjedništvo u Karlovcu od 1579. do njenog ukinuća 1882. godine Manifestom cara i kralja Franje Josipa.

Slunj u Iliriji. Od 1809-1812. Slunj je pod francuskom upravom, napose pod brigom maršala Marmonta. On je doveo u Slunj trojicu stručnjaka iz Švicarske. To su: Mihovil Barilli, Nikolaus Hasler i Ludovik Samson. Oni su izgradili žitni magazim, mlinice u Rastokama, cestu prema Bosni, sadili drvorede uz ceste, jelvik i voćne plantaže, sudjelovali u gradnji Slunja, u vlasti i u svećenstvu.

Građevine iz 19. i početka 20. stoljeća. Most na Slunjčici gradi se 1825.godine, zgradu općine podiže 1852. zajednički njeni bilježnik Josip Hasler i Franjo Kovačević, poznati po gradnji zgrade Građanske škole (1876) i udjelu u gradnji kotarske zgrade 1878. i drugih slunjskih građevina onog vremena.
Vodovod gradi 1876. općinski načelnik Mile Matić i Franjo Kovačević…
Prvu banku u Slunju osniva Pavle Radić 1919, a hidrocentralu 1927. gradi općinski načelnik Josip Neralić po ideji Slunjanina prof. Mile Cindrića i projektanta ing. Gabriela Kompanca.
Umetak: Tragična je bila sudbina graditelja slunjske hidroelektrane, samo zato jer je bio bjegunac radi boljševičke Listopadske revolucije 1917.
P R I J E P I S: VOJNI SUD KOMANDE GRADA ZAGREBA
Br. 1112/45
Zagreb, 10. studeni 1945.
KOTARSKOM NARODNOM SUDU ZAGREB
Presudom ovog suda broj 1112/45 od 31.7.45 presudjen je KOMPANEC GABRIJEL, sin Gordeja i Marije, rodjen 25.3.1890 g. u Kijevu, Ukrajina, zavičajan u Zagrebu Horvatovac, elektrotehnički obrtnik, oženjen, otac jednog djeteta, vjere pravoslavne, Ukrajinac,
na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak polit. i gradj. prava i konfiskaciju njegove imovine uz ograničenje čl. 6 Zak. o konfiskaciji.
Ova presuda je izvršena. Tokom istrage ustanovljeno je, da posjeduje električno poduzeće, Jurišićeva 23. Kazna je izvršena 3.11.1945.
SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU!
Završetak umetka i slijedi nastavak:
Novi vodovodni rezervoar s filterom pored starog rezervoara na Šuplišću gradi 1935. Općinsko poglavarstvo Slunja, uz istaknute zasluge bilježnika Josipa Turkalja.

Stanovništvo. Nacionalna struktura Slunjskog kraja je povijesno varirala. Do turskih osvajanja tu su živjeli samo Hrvati. Od vremena brojidbe stanovništva znade se da u Slunjskom kraju žive većinski Hrvati i nacionalne manjine: Vlasi, Srbi i malobrojni Austrijanci. Na prostoru Slunjskog okružja – kotara Slunja, živjelo je 1931. 48.000 stanovnika, od kojih gradu Slunju pripada oko 25.000 i po nacionalnosti su blizu 75 posto Hrvati katolici, a oko 25 posto srpska nacionalna manjina i ostali. Takav odnos utvrđen je i službenom brojidbom od 1991. uz zabrinjavajući pad ukupnog broja stanovništva na svega 10.094. Prema popisu stanovništva 2001. na prostoru grada Slunja živi 6.096 stanovnika, od kojih su 5.305 (89,03 %) Hrvati i 614 (10,03 %) nacionalne manjine, među kojima je najbrojnija srpska nacionalna manjina: 575 (9,43%). Broj stanovništva grada Slunja, napose Hrvata je jako opao kroz teror srbske četničke i komunističke agresije u Drugom svjetskom ratu i poraću te ubijanjem i progonom od 1991-1995. U spomenutim ratovima stradavalo je i srbsko stanovništvo Slunjskog okružja, ali manje od Hrvata. Broj pripadnika srpske nacionalne smanjen je napose kroz privilegiranu selidbu u Vojvodinu na posjede prognanih Nijemaca, Mađara i Hrvata, kroz preseljenja u veće gradove i kroz iseljavanje Hrvata i Srba radi gradnje Vojnog poligona na prostoru od desetak sela: Ljubča, Močile, Mrzlo polje, Suhi Slunj, Tobolić, Zbjeg…

Emancipacijski pokret u Rakovici. U Rakovici, kotar Slunj je dr. Eugen Kvaternik 8. listopada 1871. organizirao Hrvatski ustaški pokret za emancipaciju Hrvatske – prvi pokret za hrvatsku nezavisnost od Austrije i Mađarske, ujedno i povijesni preokret (secesiju) od unija na nezavisnu državu Hrvatsku. Ideja Starčevića i Kvaternika kroz Hrvatsku stranku prava za hrvatsku nezavisnost živi i djeluje u Slunju trajno, napose od dr. Eugena Kvaternika do dr. Ante Pavelića i dalje. Slunjski dekan Ivan Mikan suosnivač je Hrvatskog bloka s političkim programom za samostalnu Hrvatsku nezavisnu od Kraljevine Jugoslavije. Hrvatska seljačka stranka djeluje u Slunju. od njenog početka do ukinuća u eri komunizma. Od hrvatskog bana Josipa Jelačića do naših dana u Slunju traže oslonac za svoje djelovanje brojni političari, hrvatske, jugoslavenske, komunističke i velikosrpske orjentacije. Evo najistaknutijih, približno kronološkim redom: Ivan Trnski, Ante i Mile Starčević, Josip-Pepo Hasler, Eugen Kvaternik, Antun, Stjepan i Pavle Radić, Svetozar Pribićević, Ivan Mikan, Vlatko Maček, Lovro Sušić, Ante Pavelić, Ivan Šubašić, Kvaternik (Slavko, Eugen, Ljubo i Milutin – rodom iz Gorskog Kotara, ali su neki od njih živjeli u Slunju i bavili se poštanskim prometom), Antun Kuharić, Branko Dobrosavljević, Bogoljub Jeftić, Milan Stojadinović, Savica Kosanović, Milan Popović, Joso Turkalj, Tomislav Peričić, Mate Božičević, Josip Broz Tito, Vladimir Nazor, Vladimir Bakarić, Andrija Hebrang, Vjećeslav Holjevac, Puba Katić, Toma Žalac, Mile Katić-Kejić, Mile Gračan, Ivo Štefanac, Franjo Gaži, Stanko Škare, Lošo Miljušević, Nikola Hazler, Ante Gržan, Ivo Rukavina, Branko Štrbenac, Joso Kovačević, Franjo Tuđman, Tomislav Štrk, Joso Štefanac, Dragan Hazler, Milan Skukan, Miroslav Modrušan, Joso Medved, Vladimir Katić, Ivo Mateša i Ivan Bogović.

Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske. U Slunju je 10. travnja 1941. proglašena Nezavisna Država Hrvatska. Vlast je privremeno preuzeo dekan slunjski, vlč. Ivan Nikšić. Već 12. travnja 1941. Slunj je oružano napadnut od bataljuna elitnih četnika iz Srbije i Crne Gore, kojima su se pridružili i lokalni četnici Primišlja i Veljuna, čime je započeo II. svjetski rat u Slunju i ujedno u Hrvatskoj. Četnici su nastavili s terorizmom – sa zlostavljanjem putnika, pastira i civila po zabačenijim naseljima Slunjskog kraja, a već 5. svibnja veljunski četnici vrše pokolj 8-člane hrvatske obitelji Jose Mravunca, mlinara na Korani u Hrvatskom Blagaju, što je otvorilo krvave stranice povijesti II. svjetskog rata i poraća u Slunjskom kraju. Od 27. srpnja 1941. fašističkim srpskim četnicima pridružili su se na svoj način komunistički partizani u borbi protiv Hrvatske vojske Nezavisne Države Hrvatske (domobrana i ustaša) i svih ljudi privrženih toj državi, koju je narod nakon jugoslavenske diktature jedva dočekao i smatrao svojom. Tijekom rata Slunj je dvadesetak puta mijenjao gospodare: hrvatsku vojsku i komunističke partizane, što je uvijek bilo pogubno za narod. U Slunju je 28. prosinca 1942. umro istaknuti hrvatski vojskovođa vitez Jure Francetić, koji je spasio narod istočne Bosne i južne Hrvatske od velikosrpskog fašističko-četničkog etnocida. Boravak Josipa Broza i Vladimira Bakarića te Avnoja i Zavnoha u Slunju su poznati po zločinima prema ljudima i svima kulturnim i materijalnim dobrima. Prilikom povlačenja iz Slunja pred nadolazećim Nijemcima, dao je Avnoj spaliti sve veće zgrade u Slunju (22), minirati sve mostove i Dekanatsku katoličku crkvu Presvetog Trojstva.
Tijekom II. svjetskog rata i poraća u Slunjskom kraju ustanovljeno je oko 10.500 obostranih žrtava, od kojih oko 7.500 Hrvata i oko 3.000 Srba, što je popraćeno strahovitim razaranjem svih dobara, počinjenih od Talijana, četnika, partizana, Nijemaca i ustaša.

Slovin Grad razorili su talijanski fašisti miniranjem od 18-22. veljače 1942. i dodatno su ga razorili Nijemci bombardiranjem u nekoliko navrata u jeseni 1943. i tijekom 1944.

Zločinačka sudnica Hrvatima. Tijekom 1945-1952. Slunj je sudnica i stratište Hrvata od strane komunističke Ozne i Udbe. Nikad se ne će znati točan broj žrtava komunističkog zločina izvršenog nad Slunjanima, nad žrtvama dovođenim u Slunj iz Ogulinskog kraja, nad zarobljenicima Hrvatske vojske i Nijemcima. Nakon ubijstva nedužnog čovjeka samo zato što je Hrvat, uslijedila je konfiskacija njegovog zemljišta, kuće i druge privatne imovine.
U Zagrebu je Slunjanin Ivo Štefanac osuđen na smrt, što mu je preinečeno u doživotnicu radi obnavljanja Hrvatske seljačke stranke zajedno s Marijom Radić, bratom mu Edom Štefanac i drugim članovima HSS.
Na dolasku slunjskih učenika iz Zagreba, na zimsko ferije 1950. zatekli smo u Viličićevoj sali “Narodni sud”, koji je izrekao 4 (četiri) smrtne kazne (Boić, Cindrić, Požega i Štefanac), nekoliko doživotnica i razne višegodišnje kazne. Među kažnjenicima, obtuženima i osuđenima radi pjevanja zabranjenih pjesama, na dan 26. prosinca 1949. bilo je mladića, na granici punoljetnosti.
Brojne obitelji i pojedinci napuštaju Slunj. radi nepodnošljive srbske i komunističke strahovlade.

Pokušaj obnove Hrvatske seljačke stranke. 1947. Franjo Gaži i Stanko Škare pokušavaju u Slunju i napose u Cvitoviću i Rakovici s okupljanjem članova HSS-a.
U Cvitoviću je obnovljena Seljačka sloga, ali nažalost djelovala je par godina i bila zabranjena…
Na Skupu u Rakovici, proljeća 1947. našlo se je nekoliko tisuća Hrvata iz čitavog Slunjskog kotara i iz susjedne Like i Bihaćke krajine.
Autor ovih redaka je nazočio Skupu u Rakovici kao tamburaš u Tamburaškom zboru Gimnazije u Slunju pod dirigentskom palicom prof. Mateja Glušića, inače direktora Gimnazije.
Uvodno smo odsvirali Hrvatsku himnu “Lijepa naša domovino”, koju je pjevao cijeli Skup. U programskom dijelu (po sjećanju) našla se je Koračnica “U boj, u boj” iz Zajčeve oper Nikola Šubić Zrinski, Odlomci iz Tijerdovićeve operete “Mala Floramy”, i odlomci iz Gotovčevog “Ere s onog svijeta”. U zabavnom dijelu, iza programa izvodili smo hrvatska narodna kola i razne hrvatske narodne pjesme.

Ustanak hrvatskih seljaka u Rakovičkoj općini i važniji događaji.
1950. izbija ustanak u Rakovičkoj općini protiv previsokih obveza i prisile seljaka u zadruge, koji je krvavo ugušen. Govorilo se u narodu, da je pohapšeno oko 500 seljaka, osuđenih na robovanje i smrtne kazne.

Razni događaji i aktivnosti Slunjana u zavičaju i u tuđini
Godine 1954. ukida se kotar Slunj i postaje općina Slunj.
1965. proslava 200. obljetnice škole u Slunju, koja je osnovana po Hildebrandtovoj reformi za vladavine Marije Terezije, 1765. godine.
1967. osniva Slunjanin Dragan Hazler u suglasnosti s Maticom hrvatskom Ogranak Matice hrvatske u Baselu, prvi u dijaspori.
1968. pokušaj osnivanja Zavičajnog muzeja “Jurica Marković” u Slunju. Pokretači su gimnazijalci Slunja na 20. obljetničkom susretu male mature u Slunju, 1948-1968.
1968. osniva se Ogranak Matice Hrvatske u Slunju.
1970. službeno se proglašava djelovanje Hrvatske zaklade za borbu protiv raka u domovini sa sjedištem u Baselu i u Chicagu. Glavni osnivači: Dr. Vladimir Škulj u Chicagu, a u Baselu su (prema angažiranosti): Dragan Hazler, Vera Berić, Matija Grbac, Edo Krušlin, Stipe Roščić, Hrvoje Tartalja, Mihovil Ivanković, Čedo Bogdan, Anica Jurasović, Žarko Dolinar, Tomislav Tomljenović, Miljenko Soldo, Lojzije Skenderović… i ponajviše hrvatsko-švicarski nobelovac Prof. Dr. Lavoslav Ružička. Zahvaljujući Prof. Lavoslavu Ružički Hrvatska zaklada je kao prva hrvatska institucija registrirana u Organizaciji Udruženih Nacija, u Ženevi, što je izazvalo nepojmljivi gnjev Diplomacije SFRJ i čitave beogradske klike..
Zahvaljujući ovoj Hrvatskoj Zakladi… gradu Zagrebu je 1973. darovan Linearni akcelerator za liječenje genitalnog raka žena i djevojaka. Po posjedovanju Linearnog akceleratora, grad Zagreb je tada bio među prvih pet gradova Europe, a baselski Hrvati su postali predemet kleveta, obtužbi i progona od strane udbinih agenata i druge srbske yugo-bande.
1971/72. i nadalje režimski obračun s hrvatskim nacionalistima, što je protegnuto na Hrvate u dijaspori, istaknuto na baselske Hrvate.
Lipnja 1971. Slunjanin u emigraciji mr.ph.Dragan Hazler osniva u Frankfurtu s dr. Stanislavom Janovićem i dr. Brankom Salajem Vijeće hrvatskih društava, preteču kasnijega Hrvatskog narodnog vijeća i Sabora za Hrvate u dijaspori cijelog svijeta.
23. srpnja 1989. isti Dragan Hazler osniva Ogranak HDZ-a u Baselu, prvi u svijetu izvan Hrvatske i trajno surađuje s Hrvatima u Slunju; od 1993. nadalje sudjeluje u gradskoj vlasti Slunja kao dogradonačelnik i vjećnik Gradskog vijeća grada Slunja i Županijskog vijeća u Karlovcu.

HDZ u Slunju. Godine 1989. Slunj se je opredijelio za Pokret HDZ-a pod vodstvom dr. Franje Tuđmana, sljedbenika Kvaternika, Starčevića, Radića te pozitivnih strana Pavelića i odluka Zavnoha. Većina hrvatskog naroda Slunja sudjeluje u ostvarenju nezavisne i međunarodno priznate države – Republike Hrvatske. Glavni predvodnici za HDZ su Milan Skukan, Jožica Modrušan, Tomislav Štrk, Vladimir Katić, Joso Štefanac, Nikola Hazler, Joso Holjevac, Mile Cindrić…
Na prvim višestranačkim izborima, 22. travnja i 6. svibnja 1990. nakon 45 godina jugoslavenske totalitarne vlasti, u gradu Slunju je pobijedio HDZ. Nositelj pobjedničke liste je mladi Slunjanin Miroslav Modrušan. Već tijekom 1990. a napose od 1991-1995. Hrvati Slunjskog kraja postaju opet kao i 1941. žrtve srpsko-četničkih, komunističkih i JNA zločina.

Krvavi Uskrs na Plitvicama. Na međi Slunjskog kraja, u Plitvicama osvanuo je 31. ožujka 1991. krvavi Uskrs. Toga dana na službenoj dužnosti pada od JNA i srpsko-četničkih odmetnika u Plitvicama prva hrvatska žrtva – redarstvenik Josip Jović.
18. studenoga 1991. četnička okupacija Slunja, uz prethodnu blokadu s danonoćnim granatiranjima, bombardiranjem i paljenjem grada. Slunjani se spašavaju napuštanjem svojih domova i bijegom u susjednu Bosnu i dalje raznim smjerovima u slobodne dijelove Hrvatske. Srpski četnički odmetnici su poubijali na prostoru Dekanata slunjskog najmračnijim metodama 352 Hrvata, među kojima brojne starce i djecu, popljačkali i uništili gotovo sva gospodarska, sakralna i kulturna dobra, razorili Rastoke uključujući i ekocid na slapovima Slunjčice u Rastokama i Korani.

Oslobođenje Slunja. 5/6. kolovoza vojno redarstvenom akcijom, u kojoj sudjeluje 14. domobranska pukovnija Slunj pod zapovjedništvom pukovnika Vladimira Katića oslobođen je Slunj i uspostavljena hrvatska gradska vlast na čelu s Vladimirom Katićem, Draganom Hazlerom i Milom Skukanom. Slunj je oduvijek grad domobranske tradicije, koja se danas održava na glavnom Poligonu HV “Eugen Kvaternik” Slunj i kroz njegovanje tradicije u Udruzi ratnih veterana Hrvatski domobran – Ogranak Slunj.

Obnova Slunja. Oslobođenjem Slunja od srpsko-četničkih odmetnika Slunj je zatečen u zgarištima, ruševinama, zapuštenosti i općem neredu, a na mnogim prostorima ostala su minska polja. Iako je nastupala zima, prognani hrvatski narod vraćao se je na svoju opustošenu očevinu. Danas je grad Slunj područje posebne državne skrbi u Županiji karlovačkoj. Obnova je većim dijelom završena i nastavlja izgradnja. Grad živi i razvija se s demokratski biranom vlasti, na čelu s gradonačelnikom Vladimirom Katićem, dogradonačelnicima Draganom Hazlerom i Milanom Skukanom i s Gradskim vijećem.
Ta vlast predvodi narod u domoljublju, slozi, toleranciji, miru, redu, radu, stvaralaštvu, gospodarstvu, kulturi te u svima djelotvornostima i brigom za ljudska prava, demokratsko ustrojstvo, mir, red, rad, napredak, ljudsko zadovoljstvo i blagostanje.

Obnova i napredak gospodarstva. Da bi Slunj mogao uspješno i trajno obavljati važne uloge za sebe i u svojoj suverenoj državi Hrvatskoj obnovljen je od svih četničkih razaranja iz vremena srpske kvislinške revolucije (1991-1995) i užurbano podiže sve gospodarske potencijale: demografsku obnovu, narodno zdravlje, kulturu i školstvo; ekološki čistu poljoprivredu i stočarstvo te na njih vezanu dopunsku industriju, obrte i poduzetništva, trgovinu i ugostiteljstvo, stanbeno-komunalnu djelatnost, turizam i sport; međunarodni i domaći promet, vodoprivredu i ribarstvo, razborito iskorištavanje prirodnih resursa – šuma, minerala i lovnog bogatstva. Glavnina gospodarstva Slunja zasniva se na tradiciji poljodjelstva, stočarstva, prometa, trgovine i turizma. Uz ove važne gospodarske djelatnosti još su voćarstvo, vrtlarstvo, pčelarstvo, peradarstvo i kućne djelatnosti.
U Slunju je tjedni sajam četvrtkom, a razmišlja se o turističkim sajmovima tijekom ljeta i jesenskom godišnjem sajmu
Turizam. Turistička privlačnost Slunja vezana je na prirodni i kulturni fenomen Rastoka s bezbroj slapova i vodopada, na kojima stoje starodrevne mlinice, uz koje su uklopljeni domovi s prijaznim i gostoljubivim ljudima. Uz Rastoke, poljepšana “Plitvička jezera u malom” – udružena ljepota prirode sa skladom i ljepotom kulture – turistička privlačnost je lijepi i ekološki uščuvani i zaštićeni krajolik s oranicama, pašnjacima, zelenim proplancima i šumama bogatim prirodnim sadržajima i lovnom divljači. Tu su brojni potoci i 4 rijeke – Glina, Korana, Mrežnica i Slunjčica sa svojim ljepotama, kupališnim vrlinama, pojavnim ugođajima, lađarenjem i ribolovom. Napose je zanimljiva ljepotom, čistoćom, bogatstvom riba i ljekovitošću rijeka Korana. Zahvaljujući povoljnom mineralnom sastavu i napose sadržaju joda i blage radioaktivnosti ljekovitost Korane respektira znanstvena medicina, a u narodu je poznata stara izreka, da Korana poljepšava žensku ljepotu i jača mušku snagu. Zahvaljujući jodu u tlu i vodi, u Slunjskom kraju nema bolesti štitnjače niti drugih bolesti uzrokovanih manjkom joda, koji je neophodan za gotovo sve skladne funkcije staničja, tkiva i organizma.

Kultura, prosvjetiteljstvo, vjera, umjetnost i sport. Hrvati Slunjskog kraja kao i ostali Hrvati imaju svoju prirođenu kulturu i razmjenom s drugim kulturama su je bogatili. Tako su u davnini baštinili dio kulture od japudskih starosjeditelja, pokrštavanjem iz Rima, kroz suživot u karolinškoj eri od Franaka, kulturnim utjecajem Crkve i redovničkih samostana, kroz domaće velikaše i Vojnu krajinu i otvaranjem škola u Slunjskom kraju. Prva osnovna škola otvorena je u Slunju 1765. slovom Reforme hercoga von Sachsen-Hildburghausena i zalaganjem Slunjana.
Građanska škola, u novoizgrađenoj zgradi započela je 21. svibnja 1876. godine, gimnazija 1944/45. i zatim su uslijedile srednje stručne škole ekonomskog (1960) i općeg smjera (1995/96).
Uz otvaranje građanske škole 21. svibnja 1876. ustrojeno je u Slunju pjevačko i tamburaško društvo LOVOR, koje je izvodilo domoljubne pjesme i himnu (kantatu) Slovin Gradu, za koju je stihove napisao saborski zastupnik Slunja Ivan Trnski, a uglazbio Ivan pl. Zajc. Danas to društvo djeluje pod nazivom KUD Korana.

SLOVIN GRADU
Ovu kantatu ili često zvanu Himnu Gradu Slunju napisao je hrvatski pjesnik Ivan Trnski, a uglazbio hrvatski skladatelj Ivan pl. Zajc, prvi put ju je pjevao Slunjski pjevački zbor “LOVOR” na svečanosti prilikom službenog i svečanog otvaranja GRADJANSKE ŠKOLE u Slunju, 20. svibnja 1876. Pripominjem, da suvremeno pokoljenje Grada Slunja uopće ne izvodi ovu skladbu pa je i to kritički dokaz našeg nazadovanja.

Raduj nam se Slovin – Grade,
Staro gniezdo sokolovah,
Nastaje ti doba nova,
Za volju se tvoju znade:
Napried ide zgode šum
Napried leti i tvoj um.

Prije zazor nasilniku
Ti si naše kraljevine
Čuvao nam ruševine;
Stajao im na braniku.
Sad se knjigom slovom sjaš,
Slova dičnost obnavljaš.

I gdje stojiš na toj gori
Pjevaju nam zoru pietli.
Nauka se zublja svietli
Nauke se bieli dvori
Slovinskoga grada sjaj
Napredka je navještaj.

Slovinčica, Korana je
Štono tuda pjesmom struje
S Rastokah se šum joj čuje
U radost se tužne raje
Mudrog slova čuje glas
Po tom i njoj ide spas.

Glazbeni život u Slunju. Prije razvojačenja Hrvatske vojne krajine glazba Slunjske regimente pod ravnanjem Josipa Kwiatovskog bila je najbolja u čitavom Karlovačkom generalatu. Osim nastupa u Slunju, redovito je razveseljavala grad Karlovac. Franjo Deak, u knjizi Grad Karlovac u vjekovnoj borbi Hrvata za slobodu i nezavisnost, Karlovac MCMXLIII, na str. 56 piše: „Od svih vojničkih glazba, koje su ikada bile smještene u gradu Karlovcu bila je svojedobno najpopularnija glazba ces. i kr. Slunjske Graničarske pukovnije br. 4, gdje se je naročito isticao njezin kapelnik Josip Kwiatowski, vrlo nadareni glazbenik. Od 1863. naovamo ta glazba je oduševljavala svojom svirkom Karlovčane, te je u Karlovcu djelovala sve do raspusta Vojne krajine. Kako je ta pukovnija već po svojem sastavu, po vojnicima i skoro po svim častnicima imala naročito hrvatsko obilježje, te najviše izvodila naše krasne hrvatske narodne davorije i pjesme, to je bila razumljiva njena riedka popularnost. Značajne su bile proslave, kod kojih je sudjelovala ta glazba…“

Likovna i skulpturna umjetnost. Slunj je do Drugog svjetskog rata imao dvojicu istaknutih umjetnika, slikara Vladimira Poljujuljahova i mladog drvorezca i kipara Josipa Turkalja, koji je kasnije u Americi postao kipar svjetskog glasa, a sada ima njihovog sljedbenika najmlađega, suvremenog akademskog slikara Vladimira Katića.
Osim njihovih djela, koja su nestala kroz srbsko barbarstvo Drugog svjetskog rata i poraća, Slunj je u ratu netragom izgubio svoje kutlurne vrednote, sakralne dragocjenosti, narodne rukotvorine i nošnje, fizikalni i prirodoslovni kabinet, arhivarije, umjetničke, muzejske i druge zbirke te 4 glasovira i tri garniture glazbala. Sva ta zlodjela vršena su uz znanje i odobravanje od Zavnoha i Avnoja, koji su se baš u to vrijeme nalazili u Slunju ili Slunjskom okružju.

Udruge u Slunju. U Slunju djeluje nekoliko vanpolitičkih udruga, na kulturnom i društvenom polju. To su primjerice: Otvoreno pučko učilište, Gradska knjižnica, Kino, Udruge proizašle iz domovinskog rata i hrvatske domobranske povijesti, Dobrovoljno vatrogasno društvo i Likovna kolonija…

Stare katoličke crkve. Slunjski kraj je poznat po starim katoličkim crkvama od pokrštenja Hrvata naovamo, koje su turski ratovi i zub vremena pretvorili u hrpe kamenja, koje narod zove crkvišta ili crkvine. Povijesno je napose poznata Crkva Svete Marije, u kojoj je održan Cetinski sabor, Crkva Svetog Kuzme i Damjana uz Kurjavac, Crkva Svetog Duha u Blagaju, Crkva Svetog Nikole u Cvitovići, Crkva Svetog Jurja u Lađevcu i Crkva Svetog Trojstva sa samostanom u Slunju. Obnove crkava započinju nakon oslobođenja od Turaka, koncem 17. stoljeća naovamo. Crkva Presvetog Trojstva u Slunju podignuta je na temeljima stare crkve 1712. godine. U njoj se čuva nekoliko znamenitosti: stare franjevačke kripte s kosturnicom, kamena ploča s grbom slunjskih Frankopana, spomen ploča caru i kralju Josipu II, nešto sačuvanih sakralnih spomenika, a istaknuto vrijedni barokni oltar Presvetog Trojstva, oltar Svetog Ante i oltar Svete Ane i Marije, staru krstionicu i čitavu crkvu su najprije popljačkali, a zatim zapalili srpski četnici, 1992. godine. Pravoslavnu crkvu u Slušnici i Primišlju spalili su talijanski fašisti i minirali su je komunistički partizani. Pravoslavnu crkvu u Slunju, izgrađenu 1896. umjesto planirane Franjevačke crkve, bombardiranjem iz zraka su uništili komunisti koncem II. svjetskog rata, a pravoslavnu crkvu u Veljunu spalili su ustaše iz Blagaja. Srbski četnici su za okupacije Slunjskog kraja od 1991. do 1995. opljačkali, devastirali i spalili sve katoličke crkve i kapele te devastirali spomenike po grobljima.

Uništene umjetničke vrjednote. Većinu umjetničkih sadržaja u Slunju, napose arheološku, spomeničku i likovnu kulturu uništio je Drugi svjetski rat, poglavito Talijani – fašisti i Srbi komunisti i četniko-fašisti, a sakralnu umjetnost zajedno sa svima crkvama, kapelama i znatnim dijelom spomenike po grobljima u čitavom Slunjskom dekanatu uništio je srpsko-agresivni rat od 1991-1995. Sve porušene crkve i kapele obnavljene su udjelom države Hrvatske, vjernika Katoličke crkve u Hrvata i donacijama vjernika iz dijaspore.
Gospa Slunjska. Posebnu umjetničko-kulturnu i sakralnu vrijednost predstavlja sačuvani iz 14. stoljeća gotički kip Kraljice Hrvata – Gospe Slunjske – zaštitnice ognjišta. Kip je pohranjen u Kapeli zavjetnih darova na Trsatu, i prema procjeni umjetnika spada u desetak najvrijednijih hrvatskih madona iz vremena gotike.

Istaknuti zaslužnici za Slunj, stranci i Slunjani

Stranci zaslužni za Slunj. Ban Slovinja, Slovinije ili Slavonije Dmitar Zvonimir je utemeljitelj Slovin Grada prije, nego je postao kralj Hrvatske 1074. godine. Iako nije rođen u Slunju, njegovom zaslugom je rođen Slovin Grad ili Hrvat Grad jer je Slovinija stariji naziv za Hrvatsku pa iz toga Hrvat Grad.
Po Zvonimiru Slovin Grad s vremenom preimenovan u Slunj je banski i kraljevski grad. Upravo u tom ponosu na sebe, u Slunju je branjena i obranjena Hrvatska od svih turskih i zajedničkih tursko-srbskih osvajača. Nikada Slunj nije pao u ruke istočnih barbara, ali im je nedaleko Slunja, u Močilama nanio hrvatski ban Toma Bakač 1584. godine najveći poraz, kojim su izgubili svoju nepobjedivost.
Iza Zvonimira također, hrvatski zaslužnici i zaslužnici za Slunj su knezovi Krčki ili Frankopani, Senjski i Modruški biskupi i brojni branitelji Slunja, čija imena nalazimo u hrvatskim povjesnicama.
Među zaslužnike spada i Ferdinand Habsburški, koji je u Cetinu (Kotar Slunj) izabran za hrvatskog kralja.
Vrijedni su spomena, svaki radi svoje zasluge za Slunj ovi ljudi, od kojih se navode samo imena (u popisu nisu svi pa će se postupno dopunjavati): Marija Terezija, Hildebrand, kralj Josip II, Napoleon, maršal Marmont, Mihovil Barilli, Nikolaus Hasler, Louis Samson, Ante Starčević, Ivan Trnski, Ivan pl. Zajc, August Šenoa, kralj Franjo Josip, Eugen Tomić, Josip Jelačić, Eugen Kvaternik, Đuro Deželić, Ivan Kukuljević Sakcinski, Dragutin Hirc, Dr. Johannes Frischauf, Dr. Lujo Harazim, Antun Radić, Stjepan Radič, Pavle Radić, Dr. Hinko Hranilović, Antun Nemčić, Ico Slovinski, Niko Udbinski, Ivo Krški, Dr. Somođi, Dr. Culek, Lujo Glüks, Gabrijel Kompanec, Nikolaj Kurđonov, Dr. Petar Krvavica, Dr. Nikola Zdunić, Ivan Mikan, Dr. Antun Kuharić, odvjetnik, čelnik HSS-a u Slunju; Dragutin Kukalj, Ivan Nikšić, Slavko Bedijanec, Heimito von Doderer, Josip Poljak, Vladimir, Poljuljahov, Mate Mikulandra, Matej Glušić, Irena Horvat, Petar Šojat, Aleksandar Glavić, Ivo Šrek, Pero Dolenčić, Mate Pavlić, Mile Pecić…

Zaslužni Slunjani (navode se i stranci, koji su trajno ostali u Slunju). Slunj je dao svome okružju, Hrvatskoj i svijetu od 16. stoljeća naovamo brojne istaknute osobe, kao: Juraj Frankopan (suorganizator Cetinskog sabora, 1. siječnja 1527), Franjo Frankopan Slunjski (ban hrvatski, poznat kao “štit Hrvatske”); Vuk Praprutović (sigetski junak uz Nikolu Zrinskoga); Josip Lalić (vojni liječnik, koji je svojom metodom prije seruma liječio zmijski ujed); Nikolaus Hasler i Ludvig Samson (graditelji Marmontovog žitnog magazina, mlinica u Rastokama i cesta); Mihovil Barilli (poljodjelski i voćarski stručnjak), Nikola Hasler – sin Švicarca Niklausa (hrvatski častnik u Slunjskoj pukovniji broj 4 – Hrvatske vojne krajine), Stefan – Stjepan Hasler – sin Švicarca Niklausa (častnik tjelesne garde bana Josipa Jelačića), Josip – Pepo Hasler – sin Švicarca Niklausa (kancelist i bilježnik Općinskog poglavarstva u Slunju, idejni pokretač otvaranja Građanske škole u Slunju, darovatelj zemljišta za gradnju škole), Mile Marković (graditelj i ravnatelj Građanske škole i vodovoda); Pavao Župan, nastavnik Građanske škole; Josip Kwiatovski (vrlo nadareni glazbenik i dirigent vojne glazbe 4. pukovnije slunjske), Josip Maršić (osnivač i voditelj ljekarne u Slunju, suosnivač Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Slunju), rod Kvaternika (osnivači poštanskog središta u Slunju i političari: Petar Milutin Kvaternik, visoki vojni častnik – prva žrtva srbsko-četničkog zločina u Crikvenici, 10. travnja 1941. i Ljubo Kvaternik, veliki župan u Bihaću i organizator hrvatsko-muslimanskog domobranstva); Milan Neralić (prvi Hrvat, koji je u mačevanju osvojio olimpijsko odličje u Parizu 1900. godine); Josip Binički (učitelj, pisac i školski reformator); Mile Cindrić (profesor i uspješni fizikalni eksperimentator, projektant hidrocentrala); Josip Štefanac (istaknuti glumac Miletićeve škole); Mile Barilli (dekan Slunjskog dekanata i svećenik Župe Presvetog Trojstva u Slunju), Nikola Turkalj (projektant i graditelj željezničkih pruga u Hrvatskoj i okružju, projektant pruge Karlovac – Bihać preko Slunja, čiju je gradnju prekinuo II. svjetski rat); Jurica – Fran Marković (učitelj u Kumrovcu za vrijeme školovanja Josipa Broza, kasnije komunističkog diktatora i zločina), Josip – Josica Neralić (istaknuti općinski načelnik i graditelj slunjske hidrocentrale); Pave Cindrić (suosnivač Radio Zagreba), Josip – Josica Kovačević (profesor Više trgovačke akademije u Zagrebu, predhodnice Ekonomskog fakulteta), Mile Barilli (svećenik i graditelj hrvatskog katoličkog doma za crkveni i kulturni odgoj – Milin dom, srušen 1954. radi proširenja ceste); Rude Kovačević (veletrgovac i mecena); Joso Hazler, veleobrtnik, inicijator za osnivanje Banke u Slunju (1919), aktivni dužnostnik HSS-a; Jelena Cindrić, Lucija Cindrić, Katica Štrfanac i Ankica Lovrenčić-Kosanović (istaknute učiteljice – Slunjanke), Jure Štefanac (nadsatnik, osnivač Slunjske domobranske satnije zajedno s Draganom Belkovićem, Milanom Kosanovićem, Tomislavom Peričićem i Tomom Žalcem), Tomislav Peričić (domobranski nadsatnik – branitelj Slunja i Karlovca); braća Kovačević: Žarko, Branko i Zvonko – kulturni djelatnici u Slunju, sudionici u Ustaškom pokretu; braća Ivo i mlađi Edo Štefanac (obnovitelji HSS-a zajedno s Marijom Radić 1945/46); Milan Holjevac (konstruktor strojeva i najmodernijeg vlaka Samoborčeka); Janko Moćan (vrlo talentirani pučki glazbenik – zaslužan za njegu narodne pjesme i hrvatske tamburice u Slunjskom kraju); Toma Žalac (učitelj, domobranski častnik, sudionik u partizanima, profesor i pisac albumknjige o Rastokama); Tomislav Neralić (operni pjevač svjetskog glasa po ocu Franji iz Slunja); Josip Turkalj (umjetnik kipar svjetskog glasa, djeluje u Americi); Nenad Turkalj, glazbeni umjetnik i profesor na Akademiji podrijetlom po ocu iz Slunja); Braća Ferdo, Josip i Zvonko Pomykalo (glazbeni umjetnici po majki Mariji Hazler iz Slunja); Slavko Štefanac (istaknuti tehnolog za zemna ulja); Tomica Jurašin, uzorni Slunjanin po širokom spektru djelovanja; Ivan Magdić (priznati pedagog – školski ravnatelj); Nevenka Štefanac, Ing. agronom. istaknuta djelatnica na širem poljodjelskom polju; Zdravko Štefanac politički djelatnik; Nikola Hazler, društveni, politički i gospodarski djelatnik, pokretač industrije u Slunju; Joso Holjevac, mlinar i aktivni pokretač brojnih djelatnosti, uzoran suprug i roditelj brojne dobro proskrbljene djece; Josica – Josip Jurašin – vodoinstalaterski stručnjak i obnovitelj vatrogasne glazbe u Slunju; Dragan Hazler (međunarodno poznati znanstvenik farmaceutske i biokemijske struke u Švicarskoj, tvorac brojnih važnih lijekova, novih aplikacionih modela i novih tehnoloških izuma patentiranih u međunarodnom koncernu Sandoz – Novartis); Dragutin Moćan, nadareni glazbenik i voditelj pjevačkih zborova; Mirko Štefanac (moreplovac jadranske i oceanske plovidbe – kapetan broda); Nikola Skukan, istaknuti stručnjak u kemijskoj industriji, voditelj tamburaških zborova u Kutini; Josip Hazler, ekonomist u Radi Končaru, istaknuti pčelar; Mile Bogović (biskup Gospićko-Senjske biskupije, profesor, dr. znanosti i pisac, ostvario visoke domete na polju kršćanstva, povijesti i drugih znanosti, po dostignućima, vjerojatno prvak Slunja svih vremena); Ivan Binički (međunarodno poznati stručnjak za proizvodnju papira); Ivanka Štefanac (pravnica – predsjednica suda); Ante Gržan (istaknuti pedagog i školski ravnatelj); Mile Pecić (dekan Dekanata slunjskog, svećenik Župe Presvetog Trojstva u Slunju, vrlo vrijedan pisac i pjesnik); Nikola Holjevac (uspješni industrijalac strojarske i metalne struke, uzoran po raznim poduzetnostima); Jasminka Jurašin – Holjevac (uzorna zubarica); Vera Holjevac, vlasnica i voditeljiva jedne od najboljih ljekarna u Zagrebu; Nikola Jurković (profesor tjelesnog odgoja i aktivni sportaš); Zdravko Moćan (veterinar, istaknuti stručnjak za stočarstvo); Joso Štefanac (građevinski ingenier, donator za Crkvu…); Milan Štefanac (istaknuti građevinski ingenier); Slavo Štefanac (ingenier geodezije, pisac stručnih djela); Mile Turkalj (pravnik i trgovački poduzetnik); Aslan Pasholi (uzorni ljekarnik u Slunju i u Korenici); Vladimir Katić (akademski slikar europskih dometa, suorganizator obrane i oslobođenja Slunja od srbsko-četničkih zločinaca); Jelica Pavličić (po majki Blažici Gračan Slunjanka – zlatna dama hrvatske atletike); Nenad Gračan (državni reperezentativac i nogometni trener); Marija Živčić (pravnica – predsjednica Općinskog suda u Slunju); Ivan Begović (prvak u budokeju), Branko Pejnović (voditelj likovne kolonije, domoljubni pjesnik, zaljubljenik u Rastoke). Uz spomenute su i brojni mlađi istaknuti stručnjaci, znanstvenici i umjetnici, koji se samodokazuju u svome djelovanju…(popis će se dopunjavati).

Sport. U Slunju sport ima dugu tradiciju i valja je njegovati, s tim da se zanemarene sportske grane obnove, postojeće usavršavaju i nove usvajaju.
a) sportske grane vezane uz narodne običaje, uz rad, uz vježbanje za svrsishodnu namjenu, potrebu i korist i razna natjecanja da bi se pokazalo, tko je bolji i taj je dobivao naslov Boljko. Časni naziv Boljko još i danas krasi slunjsku obitelj Cindrić.
b) sportske grane vezane uz vojsku i škole.
c) sustavne sportske grane po pravilima državnih i međunarodnih propisa.
Gombanje u Slunju. Ovo je stariji naziv, rabljen u Slunju za sport. Od davnine u Slunju kao gradu vojske i školskom središtu sustavno su se njegovale neke sportske grane kao na primjer: razne domobranske vježbe, garda bana Jelačića, gađanje iz luka i strijele, gađanje vatrenim oružjem, kuglanje, trčanje, jahanje na konjima i magarcima, mačevanje, plivanje, lađarenje, klizanje na za zaleđenoj Korani, skijanje te razne gimnastičke vježbe i natjecanja na “sletovima”, koji su okupljali školsku mladež iz mjesta i sela šireg okružja, sokolske vježbe, sportska natjecanja Hrvatskog junaka, vatrogasne vježbe, razne grane krosa, planinarenje, gađanje i dometna udaljenost iz dvije vrste praćaka…
Shodno mogućnostima Slunjani su od davnine usvajali i njegovali sportske grane iz općih natjecateljskih sustava. Tu je na prvom mjestu kuglanje, lov i ribolov, a zatim slijede sve grane atletike, nogomet, rukomet, košarka…, sportovi na vodi (tradicionalni Koranski susreti), kajak, veslanje i drugi sportovi na vodi…, “uvezeni sportovi” kao na primjer budokej, mažuretske vježbe, stolni tenis…

Slunjanin Milan Neralić prvi Hrvat na Olimpijskom pobjedničkom tronu
Ovakav sportski duh u Slunju nije ostao samo na natjecateljskoj razini časnog i uzornog naziva “Boljko”, nego grad Slunj s ponosom može govoriti, da je dao hrvatskom i svjetskom sportu vrhunskog čovjeka Milana Neralića, koji je kao dječak postao u Slunju Boljko u mačevanju, što je ponovio u Petrinji kao učenik Preparandije, potvrdio se najboljim u Karlovcu služeći u Hrvatskom domobranstvu, a zatim 1900. na Olimpijadi u Parizu kao prvi Hrvat svih vremena osvojio je olimpijsko odličje – prvu hrvatsku medalju u povijesti hrvatskog sporta. Kao takav bio je učitelj mačevanja u Beču. Umro je u Bečkom Novom Mjestu.
Osim u mačevanju Slunj je dao vrhunske sportaše na hrvatskoj, neke od njih i na europskoj razini: u atletici (Jelica Pavličić), u kuglanju (Nikola Hazler), u budokeju (Ivan Begović), u nekim gimnastičkim disciplinama (Jelena Potnar) i u nogometu (Ivica Gračan)…
U ovakovom, tradicionalnom sportskom Slunju, održavaju se vrhunska natjecanja za izbor najboljih hrvatskih i drugih kajakaša “na divljim vodama” – na Korani i Mrežnici. Isto na Korani održavaju se Koranski susreti, svake godine uz Dan grada Slunja 5/6. kolovoza.

Od međunarodnih natjecanja spomen zaslužuje natjecanje u Europskoj stolnoteniskoj ligi, 3.11. 1995. u Slunju, kada je Ženska stolnoteniska reprezentacija Hrvatske pobijedila reprezentaciju Poljske s 4:1.
Ovaj tekst uz dopune sa slikama predložen je za Monografiju hrvatskih gradova i mjesta. Tekst je 03.10.2003. nešto dopunjen i na par mjesta ispravljen i izmijenjen. Dragan Hazler

Kritički osvrt na nazivlje Slunjskog okružja
Mjesto Slunj leži u Slunjskom kraju ili Slunjskom okružju na obalnim prostorima rijeke Slunjčice i Korane, a Grad Slunj kao administrativno upravno središte je skup od dvadesetak mjesnih jedinica i sela na 404 km/2 površine, a prostire se na dijelu Slunjske ploče.
Mjesto Slunj je od starine središte ovećeg prostora, koji je prostor kroz povijest mijenjao veličinu svoje površine i nazive. Prema usmenoj predaji, za koju nema povijesnog zapisa Slunjski kraj nazivan je Slovinje ili Malo Slovinje, za razliku od Slovinja, koje je jedan od naziva za Slavoniju.
Naziv Slovinje za Slunjsko okružje, vjerojatno iz domoljubnih pobuda su uvijek isticale slunjske učiteljice, napose Jelena Cindrić i Katica Štefanac pa su ga možda one izmislile ili negdje u povijesti pronašle.
One su se protivile nazivu Kordun kao zemljopisnom pojmu, tvrdeći da je kordun od francuskog izraza cordon – način vojničke postrojbe, red vojnika, poredak, niz, vrpca, sanitetska vrpca, granična straža, red stražarnica ili slično, što je u njemačkom vojnom rječniku Truppenkette (lančasti poredak vojnika) ili Sicherheitssperrlinie (sigurnosna brana). Prema tome izraz cordon pohrvaćeno kordun nije zemljopisni toponim, nego vojnički ili sanitetski pojam i ne odgovara za inačicu Slunjskog okružja, Slunjskog kraja ili Slovinja. Ako bi se pak kroz jezikoslovno nametanje usvojio izraz cordon (Kordun) za pojam Vojne krajine, onda ga je neuputno vezati samo na prostor Slunjskog okružja, kad se znade da je Vojna krajina sezala od Jadranskog zaleđa porječjima Une (Korane), Kupe, Save i Dunava do blizu Crnog mora.
August Šenoa je posvetio jednu pjesmu Kordunu, ali je iz njenih stihova jasno, da se radi o čitavoj Vojnoj krajini, a ne o jednom njenom dijelu: Slunjskoj krajini.
Inače pojam Kordun je oživljen u Drugom svjetskom ratu u obadvije zaraćene strane, s tim da ga je jedna strana – komunističko-partizanska isticala s mnogo ponosa, a druga hrvatska strane je nad njim suze ronila, o čemu govori hrvatska pjesma

„Na Kordunu grob do groba“ i hrvatska strana se nije služila ni vojnički ni civilno s pojmom kordun za zemljopisnu oznaku umjesto Slunjskog okružja.
Štoviše, pjesma „Na Kordunu grob do groba“ je prepjev izvorne pjesme po stihovima i po melodiji od pjesme „Na Kupresu grob do groba“. Na tu istu herceg-bosansku melodiju pjeva se pjesma ustaške Crne legije: „Evo zore, evo dana – evo Jure i Bobana“. Prepjev te pjesme od Kupresa na Kordun izvršio je Rakovčanin – pučki pjesnik i pjevač Ante Grdić, domobranski oružnik u Slunju. U lipnju 1943. zarobili su ga partizani i strijeljali uz prethodna strahovita mučenja na Ivšić brdu. Sahranjen je u Rakovičkom groblju.
Prema ovdje iznijetome i inače prema zemljopisnom razmišljanju pojam cordon – kordun ne može biti inačica za Slunjski kraj ili Slunjsko okružje, koji je izraz rabio profesor, prirodoslovac, geograf, florist, putopisac i pisac zemljopisnih knjiga Hrvatske i posebice hrvatskih krajeva Dragutin Hirc (6.IV.1853-21.V.1921), koji je u zrelim godinama živio za vrijeme postojanja Vojne krajine ukinute Manifestom cara i kralja Franje Josipa 1882.
Inače Slunjski kraj je više ili manje poznat pod nazivima: Pokoranlje, Slunjska ploča, Slunjska regimenta ili Slunjska pukovnija na promjenljivoj površini.

Kotar Slunj. Naprijed obrađeni Kordun je također na promjenljivoj površini, što vrijedi i za Kotar Slunj do 1954. na površini 806 km/2 sa šest općina (Cetingrad, Drežnik, Primišlje, Rakovica, Slunj i Veljun), koji je također mijenjao površinu. Jedno vrijeme, nešto davnije su kotaru Slunj pripadala Plitvička jezera i Tržić do konca Drugog svjetskog rata. Prostor općine Slunj na površini bivšeg kotara (806 km/2) je od 1991. podijeljen administrativno na:

Grad Slunj, na 404 km/2, Općinu Cetringrad i Općinu Rakovica – svaka na oko 401 km/2.
Dekanat slunjski.Uz ove administrativne podjele od starine do sada postoji i vjerski određeni prostor – Dekanat slunjski, koji se prostire na dijelovima Karlovačke i Ličko-Senjske županije, a u nadležnost mu pripada i Katolička župa Bihać u BiH.

Obrtnici i srodni djelatnici u mjestu Slunju i pojedinci iz uže okolice
Slijedi popis abecedno po obrtima i obrtnicima s brojem pojedinih sudionika u dotičnom obrtu i to samo u mjestu Slunju s neznatnim iznimkama za pojedince iz najbliže okolice. Pod obrtnicima obuhvaćeni su ovdje majstori svoje struke sa službenom Obrtnicom, pomoćnici sa stručnim ispitom i priučena zanimanja, za koje su se obično dodjeljivale Dozvole za rad. Takva zanimanja su na primjer: gostioničari, grobari, kirijaši, mežnari, mlinari, pčelari, pečenjari, ribari, soboslikari, voćari…
Autoprijevoznici: Milan Zelenko s unajmljenom dvojicom vozača (jedan se je zvao imenom Ernest, a drugi Jakša) i dvojicom učenika – Ivica Lesar i Nikola Lesar (5).
Babice/primalje: Anka Božičević (Ninina) i Kate Požega (Babčeva) (2).
Bankari: Pavle Radić…(oko 1919-1922!) i posluga (2).
Bravari i limari: Ivica Blašković, Mićo Gračan i Ćipa Jurašin (3).
Brijači i vlasuljari: Ivica Kovačević, Jagica Moćan, Joso Skukan, Franjo Štefanac i učenici zanimanja Ankica Moćan i Tone Skukan (6).
Cestari: Ivica Kovačević – Nacin i Mile Šnjarić… i još najmanje 5 cestara u Slunju.
Dimnjačari: Ivica Stipetić i Joso Stipetić (2).
Električari: Ante Božičević, Ivica Hodak, Božo Jurašin, Ćipa Jurašin, Josica Jurašin i Dragan Petrović (6).
Gostioničari i hotelieri: Mane Barać, Milka Čavrak-Neralić, Rade Dodig, Dmitar Dragaš, Milka Dubravčić, Nikola Ivošević, Nikša Jurković, Janja Keić, Milan Knez, Ivica Kovačević, Slavo Kovačević, Linka Lesar, Kate Močilac, Franjo Neralić, Jođa Neralić, Nikola Neralić, Dane Požega (Kate Požega), Mile Požega, Pađo Požega, Anka Radočaj, Jovo Radošević, Anka Rukavina, Ante Rukavina, Barica Skukan, Ivan Skukan, Ive Skukan, Marka Skukan, Mića Skukan, Mile Skukan, Janko Štefanac, Mirko Štefanac, Stevo Stefanović, Jovo Trkulja i Dušan Vujnović (34).
Grobari: Antun Štefanac (1).
Keramičari: U Slunju, na lokaciji Novog sela je postojala i vrlo dobro djelovala ciglana. Upalili su je i razorili partizani 1942/43. U ciglani je radilo, prema potrebi i prema narudžbama 10-30 keramičara – ciglara. Imena im ne znamo, a za brojno stanje uzmimo ono najniže: 10.
Kirijaši: Tomša Blažević, Luka Hasler, Mile Ivšić, Ive Jurašin, Ivica Kotić, Ico Kovačević, Ivica Modrušan, Ivica Petrović, Mića Petrović, Mile Požega (Babac) i Stjepan (Stipić) Sminderovac (11).
Kolari: Jura Sminderovac i Nikola Štefanac (2).
Komotari i remenari: Joso Gračan i Ivica Kovačević (2).
Kovači: Danijel – Daja Kovačević, Mića Kovačević, Ive Magdić, Mila Moćan, Mile Skukan, Mile (Kovo) Sminderovac i Jura Turkalj Mijatov (7).
Krojači: Joso Magdić, Ivica Skukan, Anka Sminderovac, Niko Šaša, Kate Štefanac, Mare Štefanac, Milan Štefanac i Ivica Turkalj (8).
Krovopokrivači: Mijo Holjevac i Mijo Jareb (2).
Krznari: Joso Gržan, Janko Paulić i Mile Požega (pretržac) (3).
Ličilci ili soboslikari: Miro Petretta, Joso Kovačević-Eca i Digo Talijan (pravo ime?) (3).
Limari: Ante Blašković, Pave Blašković i Mićo Gračan (3).
Lugari: Jure Katić i još trojica (imena?) (4)
Mesari: Slavko Glavaš, Nikola Neralić, Tomo Neralić, Jura Sminderovac, zvani Kokica, Vinko Štefanac (5).
Mežnari: Mijo Bosanac, Mijo Božičević, Marko Perić i Jura Štefanac (4).
Mlinari: Bare Holjevac, Barka Holjevac, Franjo Holjevac, Joso Holjevac, Marela Holjevac, Milan Holjevac, Nikola Holjevac, Zvono Holjevac, Mile Jareb, Milan Jareb, Ico Kovačević, Ivan-Đan Kovačević, Ivica Kovačević, Joso Kovačević, Nikola Kovačević, Nine Kovačević, Pave Kovačević, Tome Kovačević, August Moćan, Joso Moćan, Toma Moćan, Tomina Moćan, Ankica Obajdin, Jana Petrović, Ivan (Markin) Skukan, Ivan (Tošin) Skukan, Jure (Đuka) Skukan, Marka Skukan, Marko Skukan, Mile (Markin) Skukan, Mića (Valin) Skukan, Pave Skukan, Slavo Skukan, Jure (Jurićak) Skukan, Ićan Štefanac, Ivica Štefanac, Nikola Štefanac, Toma Štefanac, Franjo Vučeta, Ivan Vučeta, Joso Vučeta, Tone Vučeta, Franjo Žalac, Janko Žalac i Jure Žalac (44).
Opančari: Ive Božičević, Ivica Gračan, Ivica Jurčić, Adam Pante Katić Mile Katić, Jure Klišanić, Adam Kos, Jurko Kovačević, Mile Kovačević-Pek, Nina Moćan, Jelena Neralić, Mijo Neralić, Nikola (Nikolica) Skukan, Joso Špelić, Mijo Štefanac, Slavo Štefanac-Ivšić, Ivo Turkalj Matankov, Milan Vlašić i Stipa Žalac (19).
Oružari: Pero Potnar (1)
Pčelari: Toma Blažević, Joso Hazler, Mile Ivšić, Nikola Jurković, Marija Rogić, Jana Petrović, Toma Štefanac, Mirko Štrk, Zvonko Štrk, Joso Vučeta i Ante Žalac (11).
Pčelara je bilo mnogo više. Skoro svaka obitelj je imala po nekoliko košnica pčela. Navedeni deset pčelara su imali mnogo više košnica pčela i neki od njih su čak prodavali med, dok su svi ostali obiteljski pčelari proizvodili med samo za vlastitu uporabu. Takav pčelar je bio i pisatelj ovih zapisa.
Pečenjari: Ive Božičević, Jurica Božičević, Nina Božičević, Tomica Božičević, Slavo Flanjak, Ivica Gračan, Franjo Modrušan, Juka Modrušan, Ivica Modrušan i Toma Štefanac (10).
Pekari: Nikola Jurašin, Nančika Kovačević, Ive Radočaj, Janko Skukan i Vale Štefanac (5).
Pilari: Franjo Vučeta i Ivan Vučeta (2).
Postolari: Ivica Cindrić, Mile Cindrić, Mate Cvitković, Milan Đaković, Ivica Grdić, Ivica Hazler, Joso Hazler, Josip (Joža) Hazler, Mile Ivšić (Šin), Milan Jurašin, Mićo Kovačević (Golde), Milan Kovačević (Bradin), Mićo Magdić, Joso Marušić, August Moćan, Janko Moćan, Jure Moćan, Joso Modrušan, Mile Obrovac, Ivan Pavlešić, Nacek Petretta, Ivan Puškarić, Jure Štefanac, Jure Štrk, Luka Štrk, Mile Štrk, Stipe Štrk i Zvonko Štrk (28).
Puškari: Mika Kučinić (1).
Ribari: Toma Blažević, Joso Holjevac, Ivica Kovačević (ribar), Milan Jurašin, Joso Modrušan, Jana Petrović, Ivica Štefanac (7).
Slastičari: Ante Rukavina (1).
Stolari: Mijo Drakslar(?), Matija Matić, Ćipa Samson, Mića Samson, Živko Štefanac, Franjo Turkalj (Mijatov) i Tomo Turkalj (došao u Slunj iz Rakovice 1932.) (6),
Trgovci mješovite robe: Milan Čiček, Lujo Glüks, Milan Gračan, Đeranda Jelečanin, Joso Kos, Rude Kovačević, Rudica Kovačević, David Modrušan, Zvonko Neralić, Mato Pavlešić, Eugenija – Gena Peričić, Tomislav Peričić, Ante Rukavina, Slavo Špoljarić, Ivo Tutek i Mato Zagajski (14).
Trgovine specijalizirane: Bata obuća (Milan Varga), Trgovina kože i postolarskog pribora – vlasnik Jure Štefanac (Jekin) i Veletrgovačko poduzeće Rude Kovačevića i Veletrgovina alkoholnih pića Dane i Kata Požega (4).
Urari: Tonček Gunić i Stanko Megušar, Slavo Špoljarić (samouk) (3).
Vodoinstalateri: Ante Božičević, Božo Jurašin (2).
Voćar i cvjećar: Jura Biščanić, Jelena Cindrić, Kate Štrk… (3).
Zidari: Mijo Holjevac, Ivo Močilac, Karlo Močilac, Josa Požega i Tone Štefanac (5).
Dakle, u mjestu Slunju u doba moga djetinjstva i mladosti, od oko 1930. do približno 1950. kad sam radi školovanja u Zagrebu napustio Slunj djelovalo je u samome mjestu, s užom okolicom 224 obrtnika, pretežno s obrtnicom, za koju je trebalo položiti državni ispit i među njima je bilo dosta priučenih obrtnika poput mlinara, gostioničara, zvonara, grobara… Danas u mjestu Slunju ima jedva oko petinu obrtnika od ondašnjih 224 i to su pretežno ugostitelji i trgovci. Nekih obrta poput komotara, kovača, krojača, krznara, opančara, postolara, urara uopće nema u današnjem Slunju.
U popis obrtnika i priučenih djelatnika nisu uvrštena sva zanimanja. Ovdje ću tek neke od njih poimence spomenuti; Trogtovci stokom, ne navodim sve, nego samo dvojicu (Ivan Bogut i Mića Petrović) goniči stoke (Mića Zmajlović); nijednog lovca; nijednog obiteljskog pčelara; nijednog vrtlara ni voćara (Jura Bičanić) nijednog mešetara; nijednog škopca junaca, svinja i ždrijebaca (Mija Oštrina); nijednog pećara (keramičara), nijednog poljara; nijednog lončara iz gline i drveta; nijednog štrikara; nijednog ugljenara (Nikola Crni); nijednog vapnenara (organizator i trgovac živim vapnom je bio Ante Rukavina); nijednog pučkog liječnika (travari, udlagari, maseri…); nijednog vincilira… Teško je reći i približan broj ovih zanimanja, utoliko teže jer su pojedinci obavljali više radnih vještina.

Dobrovoljno vatrogasno društvo SLUNJ
Neslužbeno je započelo za vrijeme otvorenja Građanske škole u Slunju 1876. i to po uzoru na ogulinske vatrogasce, a službeno se smatra 1892. godina osnivanja DVD Slunj.
Evo kraćeg osvrta na Godišnju skupštinu DVD Slunj, koje sam poslao Večernjem listu i bio je objavljen:
Dragan Hazler 14. prosinca 1996.
Uredništvu VEČERNJEG LISTA uz zamolbu da se ovo objavi jer na taj način se daje zaista zaslužena zahvalnost ovoj skupini ljudi, koji rade dragovoljno i to težak pa i opasan posao. Dakako, možete prilog prilagoditi Vašim normama.
Redakcija u Karlovcu
ODRŽANA GODIŠNJA SKUPŠTINA
DOBROVOLJNOG VATROGASNOG DRUŠTVA SLUNJ
Uz nazočnost 118 aktivnih i dvadesetak pričuvnih članova DVD Slunj te brojnih uzvanika iz prijateljskih i suradničkih gradova (Brinje, Cetingrad, Duga Resa, Karlovac – ujedno zastupnik Republike i Županije – Ogulin, Otočac, Rakovica…) održana je u Vatrogasnom domu Redovna godišnja i ujedno Izborna skupština, na kojoj je raspravljano o učinkovitostima društva za period od 8. lippja 1996. do 14. prosinca i izabran novi Upravni odbor, Nadzorni odbor i delegat u VZ Županije karlovačke.
Evo nekoliko zanimljivih podataka iz polugodišnjeg Izvještaja Upravnog odbora DVD Slunj:
Struktura DVD po starosti aktivnog članstva je slijedeća:
- do 17 godina 7 članova
- od 18-30 godina 27 članova
- od 31-45 godina 38 članova
- od 46 – dalje 46 članova
-Ukupno 118 čanova

Starosnu strukturu će se poboljšati tako što će se pri Osnovnoj i Srednjoj školi ustrojiti jedinicu mladeži i vatrogasno je obrazovati. Ozbiljno se je raspravljalo o učinkovitostima na obnovi Vatrogasnog doma i inventara nakon srbočetničke pljačke imovine i devastacije svih prostorija Vatrogasnog doma. Razmotrene su sve priortetne potrebe, medju koje spada:
- plaća uposlenih djelatnika,
- imenovanje komisije za procjenu vrijednosti opreme,
- nabavku HTZ opreme za uposlene djelatnike,
- unutarnja rekonstrukcija prostorija Vatrogasnog doma i izmjena elektri~nih instalacija,
- prijem novih članova i program obuke po grupama,
- sazivanje operativnih grupa za rad u zimskom razdoblju,
- dogovor oko vođenja u djelatnostima po grupama zadnjem zaključku zapovjednog kadra.
Kao najvažnije ističe se obnova vatrogasne cisterne, koja je potrebna ne samo za gašenje požara u predjelima, gdje nema vodovoda, nego služi od oslobodjenja “OLUJOM” do sada za dovoz vode u naselja, gdje god je to povratnicima potrebno.
Valja istaknuti i to, da su slunjski vatrogasci sa svojim djelovanjem najistaknutiji djelatnici pri pomoći povratnicima jer im čiste i osposobljavaju bunare, dovoze vodu i uz to i druge najnužnije potrebštine. Vatrogasci dovoze vodu na gradilišta, za obnovu i izgradnju kuća, za HV, ugostiteljstvo… Oni su živi i aktivni most izmedju Poglavarstva grada Slunja i svih naselja ovog kraja.
Nezadovoljni su sa svojim kulturno-društvenim radom. Prostorije su doduše obnovili i osposobili za sve djelatnosti, ali im nedostaju instrumenti za puhačku glazbu i za tamburaški sastav, što su im srbočetnici opljačkali. Kažu, da bi im na tom polju trebao pomoći Grad, Županija i Republika jer kulturni doprinos vatrogasaca Slunja je uvijek bio istaknut i vezan za sve blagdane, za narodne običaje i pratio je čovjeka od rodjenja do posljednjeg počinka.
Kao malo koje društvo, vatrogasci su i samokritični. Radi objektivnih poteškoća vezanih uz povratništvo i obnovu DVD Slunj nije išlo na vatrogasno takmičenje, učinjeno je premalo na protupožarnoj preventivi i edukaciji pučanstva, osim na raspačavanju propagandnog materijala tijekom mjeseca zaštite od požara te prilikom izlaska na požare, gdje su na licu mjesta proanalizirani nedostatci i davane upute za otklanjanje istih. O obvezama šumarije i pučanstva mora se pozvati na zakone o obvezi prema spaljivanju korova te održavanju protupožarnih puteva.
Istaknuto valja zahvaliti vatrogascima za pomoć u uredjivanju obala rijeka Korane i Slunjčice,čime neposredno sudjeluju u pripremama Slunja za turizam i za sportove na vodi, napose za kajak na divljim vodama, koji se održava u rano proljeće na Korani.
O najužem polju djelatnosti u 6-mjesečnom izvještajnom razdoblju evo podataka: uspješno gašenje ukupno 13 požara od kojih 2 šumska, 5 na stanbenim objektima, 1 sjenika, 1 stoga sijena, 3 na tehničkim intervencijama na vozilima te na ispumpavanju podruma u Općinama Rakovica, Cetingrad i Smoljanac.
U izvještaju i napose u bogatoj raspravi iznijeto je još obilje raznih podataka, potreba, nedostataka, dobrih želja, neposrednih zamolbi i zahtjeva na gradonačelnika Slunja Vladimira Katića, koji osobno i po službenoj ulozi gaji veliku naklonjenost prema DVD Slunj jer vidi da su vatrogasci pravi domobrani ovog grada i najuzorniji dragovoljci u njemu.
Novi stari predsjednik izabran je Josip (Jožica) Modrušan, zapovjednik Josip Neralić, 11-člani Upravni odbor, 3-člani Nadzorni odbor i delegat u Vatrogasni zbor Županije karlovačke, g. Mijo Močilac.
Poželimo upravnim tijelima DVD Slunj i svima slunjskim vatrogascima da što više željenoga i planiranog ostvare, tim više, što slijedeće godine slave svoju 105. obljetnicu osnutka i vrlo aktivne nazočnosti, ne samo u gradu Slunju, nego u svima naseljima središnje Hrvatske od granica s Bosnom i Slovenijom te od ogulinskog do bihaćkog susjedstva, uključujući i Plitvice. Dragan Hazler

Prilažem Polugodišnji izvještaj, ako ćete prilog dopuniti još pojedinim imenima i ostalim podatcima, što nisam navodio radi preopširnosti.

Zemljoradnici u Slunju:
Ovdje valja priopćiti, da su skoro svi Slunjani, uključujući i državne službenike bili istovremeno jednim dijelom i zemljoradnici ili barem vrtlari. Neke obitelji su živjele isključivo od zemljoradnje i svih djelatnosti vezanih uz zemljoradnju kao što je primjerice: stočarstvo, voćarstvo, vrtlarstvo, pčelarstvo… Obrtnici su živjeli od obrta i poljodjelstva, a državni službenici – domorodni Slunjani su bili u ujedno i poljodjelci u različitome stupnju sudjelovanja, dok su se stranci – službenici uz svoje zanimanje bavili uglavnom povrtlarstvom na zemljištu, koje su unajmili ili besplatno dobili od svojih susjeda. Teško je točno reći, koliki je bio udio stanovništva u Slunju, koji uopće nije obavljao baš nikakve poslove zemljoradnje. Ako je i bilo takovih, onda su to službenici – stranci, koji su kao samci, bez obitelji došli po dekretu u Slunj i ostali, dok nisu bili (isto dekretom) premješteni.
Zemlja se je do II. svjetskog rata i u prvim poratnim godinama obrađivala tradicionalno, da ne kažem zaostalim načinom. Glavno oruđe je bilo drveni plug, brana i motika, a gnojivo skoro isključivo stajnik, koji se je rastresao željeznim roguljama – vilama. Vrtna zemlja obrađivana je štihačom, motikom i grabljicama plus kolac za jamkanje…
Sjenokoše (livade, djeteliništa, ljuljišta) i strnokos košeni su ručnim kosama. Kosci su bili vrlo poštivani muškarci, pretžno mladjih do srednjih godina. Kosilo se je u vrlo ranim jutarnjim satima pa do ručkog doba, dok ima rose. Nije bila rijetkost započeti košnju već u 2 sata iza polnoći. U Slunju je nekoliko mladića slovilo kao najbolji kosci. Prema mojem sjećanju, medju Brđanima, koje su sačinjavali mladići Svetica, Gornje gase, Stare ceste, Šuplišća, Ivšić brda i Sminderevčeve gase, rodjeni izmedju 1920. i 1930. godine, ponajbolji kosci su bili (abecedno): Mijo Hazler, Nikola Hazler, Ivan Ivšić, Tomica Jurašin, Joso Požega (Babac) i Mirko Štrk. Među ovima, smatran je Nikola Hazler najboljim koscem u dijela Slunja, kojeg smo nazivali Brdo, a žitelje Brđanima.
Prva 4 željezna pluga – obrtača stigla su u Slunj 1939. godine. Kupili su ih abecedno: Slavo Flanjak, Joso Hazler, Mile Ivšić i Zvonko Štrk. Nakon te kupoprodaje stizali su u Slunj plugovi obrtači u približno dovoljnim broju. Naime, treba dodati, da su ih pojedini poljodjelci nerado kupovali jer ruše brazdu na niže i tako ogoljuju pristranke i brdašca. Za razliku od obrtača, domaći drveni plugovi su orali na slogove i obrtali su zemlju uz stranu i niz stranu, odnosno na gornju i na doljnju stranu.
Domaći drveni plug je imao ralo od željeza i lemeš od drveta i odgovarajući rukohvat za obadvije ruke. Bio je vezan takozvanim oicem za kolica s dva kotača; jedan veći kotač se je okretao u odoranoj brazdi i jedan manji, koji se je okretao po ledini. Uz orača, često je morao biti još jedan momak, koji je pritiskao na prednji dio pluga, da dublje zaore ili da ne isklizne iz zemlje. Kolica od pluga su imala rudo za par volova ili par konja, a moglo je rudo služiti također za jednoga konja, ponekad i za jednoga vola.
Željezni plug obrtač je imao ralo i lemeš na ugrađenom mehanizmu za okretanje, što je omogućavalo rušenje brazde na brazdu kretanjem u obadva smjera. Plug je imao samo jedan kotač, koji se je mogao dizati i spuštati pa se je time određivala dubina brazde.
Kod brane ili drljače bilo je sve jednostavnije. Građena je u obliku zaobljenog trokuta s popriječnim gredicama. U čitav ustroj ugrađeni su metalni klinovi, među kojima su prvi nožastog oblika, da bolje režu brazdu. Na branu se stavlja kamen (naložak), da je teža za brananje debljih brazda. Taj kamen – naložak se pričvršćuje zaprezačem, koji se stavlja u odgovarajuće karike.
Prije brananja se vrši sjetva po brazdama, koje je potrebno motikom nasjecati radi lakšeg i boljeg brananja. Također se motikom kopaju oplazi – zemlja uz kamenje ili uz stabla na oranici, koju se ne može plugom orati. Sjetva se može obavljati i „pod brazdu“, dakle po ledini prije oranja. „Pod brazdu“ se sije uglavnom jesenja sjetva: pšenica, raž i ječam, dok se proljetna sjetva obavljala pretežno po brazdi: kukuruz, zob, sirak, piro, proso, jari ječam, suncokret…
Po brazdi, uglavnom u dolinama sijalo se je konoplje i lan za vlakna, a konoplja za sjeme se je sijala u kukuruzištima. To vrijedi također za sadnju buča, bundeva i graha, izmješano s kukuruzom.
Većina poljoprivrednih kultura sadi se i sije u proljeće. Osim već spomenutih jesenskih usjeva valja spomenuti, da se u jeseni sadi luk češnjak i ozimi luk – lučica, koja dospijeva rano u proljeće – za Uskrs. Kapula se sadi u proljeće. Ozima salata se sije u jeseni.
U proljeće se sadi ili (i) sije skoro sve povrće: bob, buče, bundeve, celer, cikla, cvjetača, grah, grah mahunasti, grašak, heljda, keleraba, kelj, koraba, kopar, krastavci, krumpir, lubenice, mrkva, paprika, peršun, povrtnica, rajčice, repa, repica, rotkvica, salate razne vrste, tikvice, zelje…
Također u proljeće se sadi ili sije razno cvijeće: narcise, zumbuli, tulipani, klinčići…

Vučna sprema
Vučna sprema u Slunjskome kraju bili su volovi i konji, poneke obitelji koristile su i krave za vožnju, oranje i brananje. Magarci su korišteni za nošenje raznih tereta kao na pr. melja, voda, drva… Tako je to trajalo od pamtivjeka do približno šezdesetih godina 20. stoljeća, kad nastupa era traktora i druge strojne mehanizacije za obradu zemlje.
Ovdje valja ponoviti da je Slunjski kraj bio zemljoradnički, stočarski, voćarski, vinogradarski i obrtnički.
Pojedinačno ću se pozabaviti spomenutim granama djelatnosti, kad na njih dođe red, a sada ću samo pripomenuti, da je Slunjski kraj sa svojim marljivim privređivanjem mogao prehraniti sve svoje stanovnike, osim u zaredanim lošim godinama, kad je trebalo muntati stoku, da bi se nabavile potrebne žitarice i druge živežne namirnice.
Narod je bio marljiv i boreći se sa svima nedaćama, držao je čvrsto svoju sudbinu u svojim rukama. Najveće bogatstvo Slunjskog kraja do II. svjetskog rata su bile mnogoljudne obitelji s brojnom djecom, koja su u većem broju odlazila u svijet: u bogatije hrvatske krajeve ili (i) u tuđinu, pretežno u Ameriku ili na privremeni rad u Njemačku.

Službenici raznih struka u mjestu Slunju uoči II. svjetskog rata
Navode se približni brojevi službenika i imena, koja su pisatelju poznata ne obazirući se strogo na njihove uloge niti na abecedu.
Kotarski službenici: Stanko Ilić, (naslijedio ga) Eduard Lenčarić, Josip Gračan, Franjo Horvat, Marija Ivošević, Joso Ivšić, Ilija Leka, Krsto Karakatić (školski nadzornik), Ana Keić, Jelka Magdić, Stana Tepavac i podvornik Joso Dubravčić. Broj je varirao između 12 i 15 službenika.
Porezni službenici. Duško Banjanin, Franjo Bauer, Josip Kuštrin, Nikola Modrušan i Mile Orlović… oko 8 – 10.
Financi: Stipe Crnogorac, Milan Forko, Matija Kristić, Petar Leka, Stojan Popović, Nikola Rukavina…
Liječnici, ljekarnici, veterinari – po jedan iza drugoga.
Liječnike navodim od onih u doba moga života unatrag: Dr. Šrepel, Dr. Sladkov, Dr. Nikola Zdunić, Dr. Petar Krvavica, a prije njega bili su Dr. Culek, Dr. Somodji…
Ljekarnike navodim od osnutka ljekarne naovamo: Mr.ph. Josip Maršić i slijedom iza njega uvijek jedan ljekarnik. Sjećam se Mr.ph. Milana Malovića, jedan je bio poznat kao Puba, iza njega je ljekarnu vodila jedna farmaceutica iz Zagreba i nakon nje jedan farmaceut također iz Zagreba. Ovoga je naslijedio Mr.ph. Aslan Pasholi.
U Slunju je uvijek uz samo jednu iznimku službovao jedan veterinar. Ne sjećam se poimence onih iz moga djetinstva, ali znam da su se izredala trojica. Svi su po redu stanovali u kući Ive Gračana. Dr. Ivo Šrek je došao iza II. svj. rata. Imao je uz sebe jedno desetak godina pomoćnog veterinara Đoku Jagmarevića.
Agronomi: Nikolaj Kurđonov, Romo Gračan (2).
Odvjetnici: Dr. Antun Kuharić i Dr. Milan Popović (2)
Općinski službenici i panduri: Mato Božičević (Bašin), Joso Turkalj, Dragan Hodak, Ivica Jurčić, Šima Lalić, Ivan Lovrenčić, Ivan Moćan, Mile Paulić, Ivica Radočaj, Ante Salopek, Joso Sminderovac… i panduri: Mića Sminderovac (Čašan), Josip Holjevac, Josip Katić, Mile Kovačević, Mića Obajdin, Pave Obajdin… i posluga… ukupno oko 20.
Poštarski službenici (u vrijeme moga djetinjstva i uzrastanja): Anka Jareb, Jelka Milinković, Pero Milinković, Ivo Tutek i Stevo Šaša ( 5)
Sudski službenici: Dr. Nikola Lasić, Marica Sminderovac, Milada Štefanac, Milka Štefanac, Nikola Tepavac i podvornik (5-8)
Svećenici: rkt. Ivan Mikan (iza njega: Dragutin Kukalj, Ivan Nikšić i Stanko Compare) (1), spc. Nikola Radmanović (1) – (2)

Učitelji i nastavnici Osnovne i Građanske škole plus podvornici:
Dušan Vitas, iza njega Mato Mikulandra (ravnatelji građanske škole), Lucija Cindrić (ravnateljica osnovne škole), Milan Crnković, Rajko Dakić, Anka Karas, Dragica Karakatić, Olga(?) Keser, Ankica Lovrenčić-Kosanović, Natalija Nikiforov, Margareta Pađen, Vladimir Poljuljahov, Ana Schmidt, Katica Štefanac Anka Vitas; podvornici: Nikola Vučeta, Toma Štefanac (iza njega Mijo Neralić) plus nepoznati (18-20).

Niža gimnazija u Slunju od 1944 – 1948. godine:
Milan Čekić (jednu godinu), zatim Matej Glušić (direktor), Irena Glušić-Horvat, Aleksandar Glavić, Romo Gračan, Anka Komadina, Petar Šojat, nastavnica iz crtanja (?) – ukupno 8.

Žandari: Pavao Nećak – kapetan (zloglasni mučitelj Hrvata), Ivo Balaban, Luka Cvitković, Anton Lovšin, Mirko Marušić, ? Mileusnić, ? Vodopivec… (oko 12). Osim Nećaka i Mileusnića, svi navedeni su u Slunju od Banovine Hrvatske naovamo bili Hrvati. Prije ovih svi žandari u Slunju su bili Srbi iz Srbije i Crnogorci (Mileusnić). Samo jedan žandar je bio Hrvat, imenom Filip i oženio je Anku Požega.
Ostala zvanja, na pr. dezinfektor, gruntovničar, mjernik, šumar… (oko 10).
Naprijed navedeni obrtnici i srodna zanimanja su vezala na sebe 222 ljudi, a ove službeničke djelatnosti vezale su na sebe oko 115 ljudi, što je ukupno 338 djelatnika
Mjesto Slunj (umanjena Općina Slunj) s najbližom okolicom, na koju se odnose ove djelatnosti, brojilo je uoči II. svjetskog rata oko 8.000 žitelja (Kotar Slunj je brojio oko 48.000 stanovnika. Uz ova 338 djelatnika, svi drugi radno sposobni stanovnici Slunja bavili su se poljodjelstvom.
Prema sjećanju, nitko nije bio nezaposlen, nitko nije oskudjevao na osnovnim životnim potrebštinama. Uz rad bilo je i zabave svake vrste, život je imao svoje sadržaje, svoj smisao i svoju radost.

Zabava
Za društveno zabavni život brinulo se je u Slunju nekoliko društava: Najmanje pet, tamburaških zborova, Glazba Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Slunju, Mala glazba u sustavu crkvenih djelatnoti, Hrvatsko materinsko društvo. Posebice valja istaknuti uloge slunjskih škola u kreiranju društveno-zabavnog života. To su pjevački zborovi učenika, Kazališna družina i Tamburaški zbor Državne niže gimnazije u Slunju.
Razni sportovi su također obogaćivali društveni i zabavni život. Bile su zastupljene ove grane sporta: gimnastika, kuglanje, bacanje kamena s ramena, hrvanje, natezanje štrika, plivanje, klizanje, skijanje, mačevanje, nogomet, košarka, odbojka, trčanje, skok u dalj…
Društveno-zabavni život odvijao se u sjelima, prelima, čihanju perja, perušanju kukuruza, žetvenim slavljem i napose uz blagdanske prigode: božićno kolo, crkveni zborovi…
Uz spomenute oblike društveno-zabavnog života valja spomenuti i obiteljske. To su primjerice imendani, rođendani, krštenje djece, svadbe i razne prigodnice, među kojima su dvije tipično slunjske: čaroičari i tepeškari.
Čaroičari su čestitari Božića rano ujutro prije zore. Pjevali su:
Čestit Božić, gospodaru
U kući ti zelen bor,
A pred kućom Vranac konj.
Rodila ti pšenica bjelica
I u kući ženica,
U voćaru šljivica
Oko kuće vinova lozica…

Tepeškari su nastupali na Stjepanju uvečer i dalje kroz noć do ujutro. To su bili mladi momci, koji su dolazili samo u one kuće, gdje su bile djevojke. Pjevali su ili su tamburali i pjevali. Sa sobom su nosili dosta lijepih jabuka, a poneki od njih i češnjaka. Pjesma i jabuka je bila namijenjena djevojki, a češnjak neposlušnome tepeškaru, koji ga je morao za kaznu pojesti. Vođa tepeškara bio je mastan. Njega se je moralo slušati. Neposluh je kašnjavan ne samo češnjakom, nego i čašom šljivovice ili s nekom šalom, na primjer morao je poljubiti staru ženu…
Tepeškarska pjesma je glasila:
Otvor vrata lijepa djevojko! // Tvoja ih je otvarala majka, // Kad je mila tvoje dobe bila. //Pruži ruku, pruži ruku // Dobit ćeš jabuku.
Nakon pjesme i predaje jabuke, dečki su na poziv djevojke ušli u kuću, gdje se je nastavilo pjesmom i veseljem ograničeno vrijeme jer se je moralo ići k drugim djevojkama.
Hrvatska seljačka stranka je imala u svome sastavu kulturna udruženja, koja su djelovala pod naslovom Seljačka sloga. Nastavit će se!

Zemlja, koju najviše volim je moja iskonska domovina Hrvatska, a iza nje slijedi moja pradomovina, odnosno domovina mojih muških predaka – Švicarska.
Hrvatska ima sve: more, otoke, gore, ravnice, jezera, rijeke, plodna polja, kraške doline, cvjetne livade, pitome brežuljke, pametnu djecu, lijepe djevojke, brižne majke i muževne očeve, bake i djedove kao suvenire iz prošlosti… Uzalud se trudim jer nikada na ću pobrojiti sve što volim u Hrvatskoj. Spomenuh domovinu mojih muških predaka Švicarsku. Uz sve ljepote prirode i od ljudi stvorenoga, koja ona nudi svome čovjeku i ljudima cijeloga svijeta, vrlina Švicaraca je domoljublje, čovjekoljublje, marljivost, miroljubivost, razboritost i štedljivost. Švicarska je uzor Europe i Svijeta u mnogočemu i na pravilnom je putu svaki pojedinac, udruga, narod i država, koji slijede švicarske uzore.
Hrvatsku volim zbog svega, dobroga, lijepoga, dragoga…, ali i tome suprotnoga jer je upravo u natezanju između ta dva pola Hrvatska obstala. Žalosno je, ali istinito: Hrvatska je čitavu svoju povijest s prijelazom mu suvremenost proživjela i proživljava u zabranama i ograničenjima. Naime, u nijednom povijesnom razdoblju nismo smjeli slobodno i javno prezentirati sebe u sebi – Hrvata u Hrvatu, a to ne smijemo niti danas. Ostanimo radi pojašnjenja samo u zadnjih 100 godina. U prvoj Jugoslaviji se je kažnjavalo svako predstavljanje Hrvatom; u drugoj Jugoslaviji nije se smjelo čak ni pjevati hrvatske pjesme, a sada u Republici Hrvatskoj se ne smije niti promicati naše proizvode pod hrvatskim sloganom. Naime, Hrvatska je postala vazal Europske Unije prije, nego njena članica. Zabranjen je slogan: „Kupujmo hrvatsko!“, a umjesto njega uveden je slogan: „Kupujmo kvalitetno!“, što znači tuđe jer su industrijski EU-proizvodi kvalitetniji, nego su to hrvatski. Taj slogan gledamo svakodnevno na televiziji, koja se doduše zove Hrvatska Radiotelevizija, ali (na pr.) HTV-1 ima polovicu svoga programa posvećeno tuđinskim sadržajima: „sapunicama“, krimićima i amaričkoj revolver kulturi.
Mislim, da bi bilo za nas bolje napustiti slogan: „Kupujmo kvalitetno!“ i prepustiti izbor kupcima. Ljudi će kupovati one proizvode, koji održavaju radna mjesta i otvaraju nova radna mjesta u Hrvatskoj.
Današnji svijet je perfekcija perverzije sa senzacijom kao aureolom.
Suvremeno društvo njeguje kult tijela. To je bilo i u staroj Grčkoj, ali su se Grci bavili i dušom i to mnogo više, nego mi danas.
Čovjek je prolazno biće. Smrt je u meni od moga početka. Moj svršetak je njeni početak. Smrt je mitološka riječ i nema deminutiva. Ne tepa joj se, da nam se ne dogodi jer je ne želimo. U smrti smo svi jednaki.
Sigurnost života je manja nego u kameno doba. Opasnost vreba na svakom koraku i većinom ima svoje predznake.
Danas, brojni ljudi žive od nedostatka dokaza, da žive od ozakonjene pljačke. To su svojevrstni tantijemi, koji mogu trajati čak 50 godina.
Institucije nisu u stanju vršiti svoje uloge, nego i same postaju oruđe utjecaja moćnika. Takozvana demokracija, nema od svoga smisla i sadržaje niti slovo “d”, ali ima svoje zadnje slovo „a“, kojim počinje anarhija… U svijetu, što istaknuto vrijedi za Hrvatsku vlada kultura prijevare. Ona je ozakonjena u sprovedbi i zakonski zaštićena u održavanju. Spomenimo primjerice samo dvije ozakonjene prijevare: 1) Žrtvama komunističke konfiskacije imovine ova država niti vraća niti nadoknađuje konfisciranu imovinu. 2) Tajkunska pretvorba. O takozvanim sitnim činima prijevare, korupcije, mitomanije… ne isplati se razbijati glavu jer će naša glava u tome biti razbijena.
Ljudi današnjeg svijeta su pritisnuti oskudicom vremena. Imati vremena može se smatrati bogatstvom ili pak luksusom.
(Izvadak iz veće cjeline, obavljen 14. siječnja 2010. Dragan Hazler

RJEČNIK SLUNJANIZAMA I UDOMAĆENIH TUĐICA U SLUNJU
(in statu nascendi)

Uvodne pripomene
Pobuda za pisanje ovog rječnika ili slovnika su slunjanizmi i neke specifičnosti slunjskog govora, da se barem na papiru sačuvaju od nestanka, zatim udomaćene tuđice, zanimljiviji toponimi na prostoru mjesta Slunja i ponešto Slunjskog kotara (ponegdje Slunjskog kraja jer je Slunjski kotar ukinut 1954.), nazivi starinskih oruđa, nadimci, šatrovački izrazi i druge riječi, koje valja zapisati i pojasniti ih jer danomice postaju zaborav u slunjskome govoru. To spada u takozvanu muzealizaciju riječi u hrvatskom jeziku, koje svojim značenjem i izgovorom svjedoče našu prošlost, tu gdje jesmo.

Osvrt na tuđice
Već na početku ovog uvoda valja reći, da je Slunjski kraj po pitanju govora jedna mješavina svih mješavina ne samo iz sva tri hrvatska narječja, nego i svih oblika tuđica iz brojnih stranih jezika, koje parazitiraju i saprofitiziraju u hrvatskome jeziku naše države Hrvatske i Slunjskog kraja u njoj. Ne želi se nikakav ratni obračun s tuđicama, nego im ne treba dozvoliti nikakvo nametanje i istiskivanje dobrih domaćih riječi. O tome će biti spomenuti primjeri u uvodu ili u slovniku.

Turcizmi
Valja pripomenuti, da mjesto Slunj u Slunjskome kotaru, iako ga jednim dijelom samo rijeka Korana odvaja od Bosne ima relativno manje turcizama, nego u drugim hrvatskim krajevima. Neki turcizmi su se u Slunjskome kotaru, ali i u Hrvatskoj toliko udomaćili, da ih uopće ne osjećamo kao turcizme. Upravo iz tog razloga ću upisati u ovaj rječnik sve meni poznate turcizme, koji se rabe u Slunju, odnosno u Slunjskom kotaru (kraju) iz sljedeća dva razloga:
1. da bi se ukazalo na njih kao udomaćene turcizme primjerice: boja, čak, gumno, šećer… i
2. da se unošenjem u ovaj rječnik svih turcizama koji se rabe u Slunju, ali su u uporabi u drugim dijelovima Hrvatske pokaže, kako se u slunjskome dijelu Hrvatske rabe manje turcizmi, nego u bilo kojem hrvatskome kraju, izuzev Istre.
Upisati ću poneke turcizme, koji se rabe u čitavoj Hrvatskoj, s namjerom da ukažem na njihovu suvišnost, a nažalost jako su ukorjeni. Tu mislim primjerice na šećer, koji je u čitavoj Hrvatskoj istisnuo lijepu hrvatsku riječ slador i njemačku riječ cukar.
Primjerice, zašto šećerom (tur.) sladiti čaj, kad ga možemo sladiti sladorom. Zašto od šljiva peći rakiju (tur.), kad možemo peći šljivovicu. Uostalom, umjesto turcizma rakija, pod kojim razumijevamo više vrsta alkoholni napitakaZašto moramo brisati nos maramicom (tur.), kad to možemo obavljati rubčićem. Zašto glavu pokrivati maramom, kad imamo hrvatski rubac, zašto taban (turc.), kad imamo lijepi hrvatski izraz stopalo…

Germanizmi
Germanizama ima više, nego turcizama, a dospjeli su u Slunjski kraj za vrijeme Hrvatske vojne krajine, u kojoj je djelovala na širem prostoru Slunja: IV. regimenta ili IV. pukovnija slunjska. Tu se je govorilo njemački u vojnim krugovima, a postojale su i škole na njemačkome jeziku. Obični puk je govorio pretežno svojim hrvatskim jezikom, ali je poznavao i služio se njemačkim, koliko su to okolnosti od njega zahtijevale. Iz toga vremena ostali su u govoru brojni germanizmi, koji su hrvatizacijom, skoro bez iznimke dosta izobličeni. Tako na primjer, njemačku riječ das Eingemachte (ukuhano razno povrće…) u Slunju se izgovara: anjgemaktes, der Sparherd (štednjak) izgovara se šparet, der Schraubenzieher (odvijač…) izgovara se šrafenziger…
U ovaj rječnik ili slovnik se ne će unositi svi germanizmi, koji su donedavno rabljeni u Slunjskome kraju (kotaru) jer bi u tome slučaju trebalo pisati njemačko-hrvatski rječnik. Naime, do II. svjetskog rata pa i iza njega bilo je još dosta ljudi u Slunjskome kraju, koji su govorili njemački jezik, zadržan iz vremena zajedničke države s Austrijancima od Cetinskog sabora 1527. do 1918. godine, napose iz vremena Hrvatske vojne krajine. Takvi ljudi s njemačkim govorom su poumirali i većinom nisu svoje znanje njemačkoga prenijeli na mlađe naraštaje, ali je iza njih ostalo u uporabi dosta njemačkih riječi, najviše u obrtima.

Tuđice iz raznih europskih jezika
Općenito rečeno i zanimljivo je pripomenuti, da u Slunjskome kraju ima relativno malo tuđica iz drugih europskih jezika uz već pripomenuti izuzetak njemačkih riječi.
Sve u svemu rabi se nekoliko riječi iz engleskoga, ali im je broj u brzome porastu kao i u čitavoj Hrvatskoj pa ih se ne će ovdje u uvodu spominjati, nego tek neke od njih abecedno u rječniku, nakon ovog uvoda.
Iz francuskoga su ušle u slunjski i u hrvatski govorni jezik za vrijeme Francuske Ilirije uglavnom ove riječi: bagaža od bagage, bajuneta od bayonne po imenu grada Bayonne gdje su izrađvane bajunete, bandaža od bandage, bazen od bassin, bež od beige, kordun od cordon, ćeno od od chien (?), etaža od etage, finesa od finesse, flanka od flanc, frizura od frisure, mansarda od mansarde po imenu graditelja Francoisa Mansart (1598-1666), pantalone od pantalon, patrola od patrouille, plantaža od plantage, plisirati od plisser, rajon od rayon… Dakako, spomenuti francizmi se rabe u čitavoj Hrvatskoj pa ih se ne će unositi ili tek neke od njih, u ovaj rječnik slunjanizama.
Imamo u slunjskome govoru (rabe se i drugdje u Hrvatskoj) par riječi iz mađarskoga, kao na primjer: bakandže, Beč od Becs, hahar, kecelja, lazno, mamlaz, ponjava, tapšati, vanjkuš…
Iz talijanskoga su ušle u slunjski govor na pr. ove riječi: banda (banda), bandera (bandiera) barun (barone), batuda (batede), briškula (briscola)…
Takodjer ima nešto slavenizama (uvažavajući da je hrvatski jezik slavenskog iskona) ali oni nisu vezani samo na govor u Slunjskome kraju, nego za cijelu Hrvatsku pa ih se ne će unositi u ovaj slovnik ili tek pokoji od njih. Takve su na pr. sljedeće riječi: izviniti se, jagnje, tisuća, zvanično…
Valja pripomenuti, da neke hrvatske riječi imaju u slunjskome govoru svojstveno značenje. Takve riječi će se naći u ovome slovniku, a ovdje evo samo tri primjera: klis je u slunjskome govoru obostrano zaoštreno drvo duljine oko 15 cm, promjera do 2 cm i služi za igru – klisanje, a inače klis u Dalmaciji je oštar kamen ili hrid, odnosno toponim Klis; perušina od klipova kukuruza se u većini hrvatskih krajeva naziva komušina, a u Dalmatinskoj zagori se naziva lepušina; zapinjač u slunjskome govoru je batak od janjeta pečenog na ražnju, dok u hrvatskome govoru zapinjač znači predmet ili dio uređaja, kojim se zapinje, zaustavlja kretanje čega, odnosno kočnica, zavor…
Ne smijemo zaboraviti latinizme, kojih ima dosta u slunjskom govoru, ali su isti zastupljeni, čak i više u svima hrvatskim krajevima pa ih u ovome uvodu ne ćemo navoditi.

Narječja i govorne specifičnosti u Slunjskome kraju
Već je naprijed pripomenuto, da se u Slunjskome kraju susreću sva tri hrvatska narječja, koja imaju status jezika: čakavski, kajkavski i štokavski s brojnim svojim dijalektima.
Hrvatski jezikoslovci bi trebali ispitati i dokazati, jesu li sva tri narječja autoktona za ovaj prostorno, središnji dio Hrvatske ili su unešena raznim migracijama naroda tijekom povijesti do našeg vremena.
Koliko mi je poznato, hrvatski jezikoslovci su se vrlo malo bavili slunjskim govorom. Zanimljivo bi bilo potražiti korjene hrvatskog jezika Slunjskog kraja u Moravskoj, možda i u Gradišću pa i u Međimurju jer u tim krajevima ima sačuvanih prezimena Slunjski, što bez dvojbe ukazuje na prebjege u te krajeve za vrijeme turske ugroze. Primjerice, u Moravskoj je bilo do završetka Drugog svjetskog rata najzastupljenije prezime Slunjski. Tada su ih Česi razselili po čitavoj Češkoj jer su navodno u Drugom svjetskom ratu bili na strani Njemačke.
Naime, nije svrha ovog rječnika – slovnika ulaziti u spomenuta i druga jezikoslovna istraživanja niti jezikoslovna obrada, nego samo zapisivanje poznatoga, da se ne izgubi, bili to arhaizmi u izčezavanju kao na primjer rubac, rubača, rubčić, slador ili slunjanizmi poput brajne, Košće, svodelnica…odnosno razne udomaćene tuđice, od kojih se neke rabe i drugdje u Hrvatskoj, ali su u Slunjskome kraju udomaćenije, nego drugdje.
Danas se u Slunjskom kraju govori najviše ijekavski, štokavski, ali uz jake primjese kajkavske ekavice i čakavske ikavice.
Nažalost, čakavski je već do prve polovice 20. stoljeća „progutala“ štokavština. Iz čakavštine se je u Slunjskom kraju zadržao ikavski izgovor i pojedini izrazi kao na primjer: bičve, brig, cvit, čovik, dite, ditel-ptica lipo, misec, mliko, Pliš, postolar, postole, ripa, smisa, šćap, tote (ovdje, tu), zdila, zvir, zvirka, žlib, žliba…
Kajkavština s primjesama štokavštine se još govori u nekoliko sela kao na primjer Cvitović, Kremen (napuštena), Nikšić, Pavlovac i Taborišće (sada Taborište), ali je jako izmiješana sa štokavštinom, koja ju nemilice „guta“. Kajkavština, uz uporabu zamjenice „kaj“ svjedoči se kajkavskom ekavicom i zadržavanjem slova „l“ u imenicama i glagolskom prošlom vremenu. Tako na primjer, osim u kajkavskim selima, umiješano sa štokavštinom rabe se i u mjestu Slunju neke riječi iz kajkavske ekavice i čakavske ikavice: Belko, belo, delo, kostanj, kolendar, leto, letina, mena (mjesečeva mijena), seno, telo (Sv. Telo)…Jako je bolestan i primil je Sveto Telo. Bil je kod nas… Delo čovika krasi. Ditel (djetao) je kliktal (kliktao) i bit će zla. Kaj si navalil, konda (kao da) si iz glada utekal? Paval je slunjski prosjak. Posal (posao) se mora obaviti. Pepel se prosipal po podu. Radil je celi bogovetni dan…
Slično se rabe i poneke čakavske rečenice, čak mješano kajkavski i čakavski: Zadnja misal (misao) mu je bila briga za dicu. Živi pola ure, ali živi ka’ čovik (ponegdje i „čojk“) i kak Bog zapovida…

Rvacki govor
Za sva tri ova narječja s ikavskim, ekavskim i ijekavskim izgovorom rabio se je u Slunju naziv rvacki (bez h) ili slunjski graničarski govor. Brojne svojstvenosti slunjskog graničarskog govora, napose boja i naglasak pa i sam naziv su pale u zaborav. U rvatskom graničarskom govoru nije bilo promjene „k“ u „c“ niti „g“ u „z“, nego na primjer: biljka – biljki; bitka – bitki; majka – majki; rijeka – rijeki; ruka – ruki… briga – brigi, kvrga – kvrgi, miga – migi, noga – nogi… Promjenu „k“ u „c“ i „g“ u „z“ nazivalo se je u Slunju „vlaškim govorom“.

Deminutiv i augmentativ u slunjsome govoru
U slunjskome graničarskom govoru brojne imenice, napose osobna imena ženskog i muškog roda završavaju u nominativu jednine na „e“ kao u Dalmaciji: Ane, Bare, Jele, Kate, Luce, Mare, Roze…, Franje, Ive, Jure, Mile, Nine, Rude, Stipe, Šime, Tome, Tone, Zvone…
U slunjski graničarski govor spada često uvećevenje (augmentacija) imena ženskog, manja muškoga roda s naglaskom na zadnjem slogu, što u nominativu izgleda ovako: Bare -Bara, Jele – Jela, Kate – Kata, Luce -Luca, Mare -Mara, Roze – Roza… i muškoga roda, primjerice: Ivan- Ive – Iva, Jure – Jura, Mile – Mila, Pero – Pera, Stipe – Stipa…
Dakako, u slunjskome graničarskom govoru zastupljeno je i umanjivanje (deminutiviranje) imena obadva roda. Manje je to zanimljivo za ženski rod jer istu karakteristiku imamo posvuda u Hrvatskoj (Ančica, Anica, Ankica; Barica; Jelica, Katica, Verica…).
Više je zanimljivo u slunjskom graničarskom govoru umanjivanje (deminutiviranje) imena muškoga roda, ispuštanjem „i“ na ovaj način: Franjo – Franjć, Ivo – Ivć, Jure – Jurć, Mile – Milć, Pero – Perć, Stipe – Stipć, Šime – Šimć, Tome -Tomć…Na primjer Kata Stipćeva. Roza Jurćeva.
Ima deminutiviranja i na ovaj način: Jure – Jurica, Nikola – Nikolica i Nikica, Pero – Perica, Stipe – Stipica; manje je uobičajeno, ali se ipak susreće deminutiviranje ovog oblika: Jure – Jurićak, Jurko…
Pojedina slova, napose suglasnici h i p na početku riječi se ispuštaju pa imamo na primjer: ajde (hajde), rđa (hrđa) Rvat (Hrvat), rvacki (hrvatski), rvati (hrvati); čela (pčela), šenica (pšenica), tica (ptica)..
.
Slunjanizmi
Teško je u rvatskome graničarskom govoru Slunjskog kraja (kotara) izdvojiti prave slunjanizme jer iste ili vrlo slične izraze susrećemo i drugdje u Hrvatskoj, ali u Slunju su govorno učestaliji, a tek neki među njima se rabe samo u Slunju.
Vjerojatno su (primjerice) ovo pravi slunjanizmi: ajme, brajne, Dudinka, furak, Furjan, glodača, rvatka (hrvatka = kravata), jukanac, juva, klinčanica, kobačiti, Kolišće, košćak, Košće, Melnica, privor, Slunj, svodelnica, Šulajka, Šuplišće, trenci, Veljun, zamance… – ima ih možda stotinjak i objašnjeno im je značenje u ovome rječniku – slovniku.
Već ovdje treba pripomenuti, da autor ne jamči za sve riječi u Rječniku s oznakom „slunj.“ da su slunjanizmi. Podjednako toliko kao slunjanizama ima hrvatskih riječi izgovaranih na slunjski način i sa značenjem svojstvenim za Slunjski kraj. O tome je već naprijed nešto rečeno.
Uz spomenute izraze u govornoj uporabi su razne tuđice svojstvene slunjskome govoru, zatim na slunjski način izopačene hrvatske riječi, rugalice, poštapalice, itd. pa će biti popisane u ovaj rječnik ili slovnik te time skrenuti na njih pozornost; ujedno pojasniti značenje za one riječi, za koje je to potrebno.

Toponimi
U rječnik slunjanizama, upisani su brojni (ne svi!) toponimi, svojstveni Slunjskom kraju, bivšem Slunjskom kotaru i upisani su onako, kako su se u Slunju izgovarali i ranije pisali, primjerice Kolišće, Košće, Šuplišće, Taborišće, a ne Kolište, Košte, Šuplište, Taborište, na koji izgovor i pisanje nas se privikava od uvođenja pravopisa Vuka Stefanovića Karadžića i Đorđa Popovića, preimenovanog u Đuru Daničića, kojeg je biskup Josip Juraj Strossmayer doveo 1867. godine za tajnika u novoosnovanu Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti – JAZU u Zagrebu sa zadatkom da radi Rječnik – zajednički za Hrvate i Srbe.
U svima riječima, koje u govoru Slunjskog kraja završavaju na: -šća, -šće” -šći i -šču nastojalo se, a nastoji i sada silom uvesti nastavak -šta -šte -šti i -štu. Umjesto starog slunjskog izgovora: birališće, dvorišće, kliješća, kukunješće, kućišće, lovišće, smetlišće, strnišće, šćap, šćuka, šćun… silom se nameće izgovor i pisanje: biralište, dvorište, kliješta, kukunješte, kućište, lovište, smetlište, strnište, štap, štuka…
Mlađe generacije su prihvatile ove preinake slunjskog izgovora. To nije posve opravdano za obične riječi na -šća, -šće“, šći i šću, a još je manje opravdano, zapravo štetna je preinaka toponima jer su oni vjerodostojni povijesni dokazi postojanja ili bivstvovanja Hrvata u Slunjskome kraju, koji su baš tako govorili.
Sve ovo nametanje nekakvih norma standardnog jezika, zapravo pravopisa i izgovora po Vuku Stefanoviću Karadžiću u Slunjskom kraju suprotno je s jezikoslovnom – govornom i pravopisnom praksom u Slunjskome kraju, utoliko više kad se znade, da se u nekim hrvatskim kajevima i danas piše i izgovara kao u davnini: Dvorišće blizu Gline, Katoličko Selišće blizu Kutine, Lanišće blizu Buzeta, Lešće u Lici, Račišće na otoku Korčuli, Nedelišće, Pučišće, Rovišće, Savišće, Veliko Trgovišće…, a ne Dvorište, Katoličko Selište, Lanište, Lešte, Račište, Nedelište, Pučište, Rovište, Savište, Veliko Trgovište… Doduše, imamo jedno predgrađe Zagreba, koje se sada zove Lanište, a vjerojatno je bilo Lanišće.
Navedena „vukovština“ je silovanje hrvatskog jezika i hrvatskog pravopisa u Slunjskom kraju.

Toponimi nas upozoravaju na našu trajnost u nekom kraju, u ovom slučaju u Slunjskom kraju pa se ne ćemo olako odlučiti za prodaju svoje zemlje tuđincima.
Ostanem li s ovom izjavom u najužem prostoru mjesta Slunja, dođe mi do suza, kad vidim da današnja slunjska i u Slunj useljena mladež ne zna za toponim Mostac, a to je naziv za središće središća mjesta Slunja. Mostac za Slunj je ono što je Harmica, odnosno Jelačićev trg za Zagreb. Nije to samo Mostac. Izgubili su se u zadnjih pola stoljeća ili jedva da još netko od Slunjana znade za ove toponime: Brdo, Dolnja gasa, Gornja gasa, Križopće, Skela, Šloprug, Štrkova lokva, Šuplišće, Žuti put…

Khuen je izbacio Gajev i uveo Vukov pravopis
Khuen Hedervary je 1892. koristeći hrvatske vukovce Ivana Broza, kanonika Dr. Franju Ivekovića i Tomislava Maretića… ozakonio Vukov fonetski pravopis u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji prošireno i na Dalmaciju. Tim Vukovim pravopisom po načelu „piši kako govoriš i govori kako pišeš“ preveli su Karadžić i Daničić Sveto pismo iz njemačkoga i njime se je služila Rimokatolička crkva u Hrvata sve dok književnik Dr. Jure Kaštelan i bibličar Dr. Bonaventura Duda sa suradnicima nisu učinili novi prijevod Biblije – Starog i Novog zavjeta u izdanju Stvarnosti – Zagreb, 1968.
Vukova i Daničićeva biblija se još i danas pretiskava u Zagrebu i rabe je razne vjerske sljedbe i sekte. Preko Vuk-Daničićeve biblije ušli su u crkveni hrvatski govor poneki srbizmi ili staroslavenizmi, na primjer: jagnje, jaganjac… Vladimir Anić smatra srbizmom imenicu jagnje. Vidi Vladimir Anić, Rječnik hrvatskog jezika, Liber, Zagreb, 1991. str. 236: „jagnje sr. (zb. jagnjad) v. janje“.
U Hrvatskoj je prije uvođenja Vukovog fonetskog pravopisa bio u uporabi hrvatski korienski pravopis na etimološkim načelima. Tim hrvatskim korienskim pravopisom pisao je Ivan Belostenac (1595-1675) svoj veliki Latinsko-hrvatski rječnik – Gazophylacium.
Taj stari, hrvatski korienski pravopis je poboljšao Dr. Ljudevit Gaj 1830. godine, što je objavio pod naslovom Kratka osnova hrvatsko-slavonskog pisanja. U toj raspravi predlaže Gaj novi korienski pravopis te uz ostale poboljšice, uvodi u njega iz češkoga jezika diakritička slova č, ć, š i ž, koja su se kod nas prije pisala na razne načine.
Vukov pravopis, unatoč njegovog uvođenja u crkveni jezik kroz Bibliju, kroz Daničićev Rječnik… u JAZU i kroz Khuena Hedervarya u službenu uporabu 1892. nije u Hrvatskoj posve prihvaćen u kulturnim krugovima niti u običnom puku sve do takozvanog „ujedinjenja“ južnoslavenskih i neslavenskih naroda u Kraljevinu Srba Hrvata i Slovenaca 01. prosinca 1918. godine, preimenovanu u Kraljevinu Jugoslaviju 1929. godine.
Nažalost, taj nehrvatski pravopis je i danas u službenoj uporabi, a veleučeni hrvatski jezikoslovci, mahom članovi HAZU ex JAZU nazivaju ga hrvatskim pravopisom.
Rječnik ili slovnik će se ubuduće dopunjavati i ispravljati po savjetima ljudi, koji znadu više od mene jer nisam jezikoslovac, nego biokemičar i farmaceut.
Da bi se dopune izmjene i ispravci mogli obavljati, objavljuje se dosad učinjeno i očekuje željeni odazov, da bi se u konačnici mogao objaviti solidan rječnik slunjanizama, među kojima je prema dosad skupljenima najviše germanizama, usvojenih za vrijeme Hrvatske vojne krajine i tucizama, dospjelih iz susjedne Turske Hrvatske, danas države Bosne i Hercegovine. Ostalo su internacionalizmi pretežno iz latinskog i grčkog, tuđice iz živih europskih jezika, arhajične hrvatske riječi, toponimi, nadimci i izvorni – domaći slunjski izrazi.
Uvrštene su namjerno neke poznate kajkavske riječi, da bi se ukazalo njihovu govornu uporabu u Slunjskome kraju.

Kratice rabljene u Rječniku
U ovom rječniku – slovniku „in statu nascendi“ navedeno je kraticom podrijetlo riječi, gdje je to poznato ili ponegdje prema naslućivanju.
Kratice su:
arap. = arapski
engl. = engleski
franc. = francuski
grč. = grčki
mađ. = mađarski
njem. = njemački
pejor. = pejorativan – smisaono ružan
rom. = romski
rum. = rumunjski
rus. = ruski
slunj. = slunjanizam – uvršten za one riječi, koje se rabe samo u Slunjkome kraju
srb.ili sr. = srbski (srpski)
šatr. = šatrovački
tal. = talijanski
top. = toponim
tur. = turski
vlaš. = vlaški
Svima hvala, koji će se primiti dopune i svi poboljšica ovog Rječnika slunjanizama i uputiti dobronamjerne kritike, s tim da ih dostave na adresu autora za ponovljeno izdanje Rječnika – slovnika slunjanizama i tuđica rabljenih u slunjskome govoru.
Obzirom da je zapisničar riječi u ovome Rječniku u visokim godinama slobodno se nakon moga odlaska u nepovrat može ovim Rječnikom koristiti glede dopuna, prinaka i objavljivati u željenim oblicima i načinima. Za svako dobročinstvo ostajem zahvalan!

Mr.sci. Dragan Hazler
Tel: +061 321 81 05 E-mail: dragan.hazler@gmx.ch
Postfach 328 CH-4013 Basel

A
A la! (sl.)- znak čuđenja; A la lipog dana! U Slunju se rabilo “a la” i kao početak rečenice u značenju dakle: A la ljudi, počnimo s obrezivanjem živice.
abadirati (tal.) – obazirati se na nešto, brinuti se za nekoga, misliti o nečemu, uvažavati ili ne uvažavati druge. Ne abadiram ja na njegove izjave.
abdovina – biljka korov s dubokim korjenom. Raste na vlažnim predjelima, uz rigole.
ablez (njem.) – uzvik djece u ugri za zamjenu, smjena straže, smjena djelatnika… Ablez, druga sam, drugi sam. Umjesto ablez, poneka djeca uzvikuju amblez, što je iskrivljenica.
Abrlić – hrvatsko prezime u Drežniku, sada u Općini Rakovica.
adet (tur.)- običaj, navika. Prema muslimamskom adetu, skidaju se cipele prije ulaska u stan.
admiral (arap.) – uz pravo značenje častnički čin u mornarici, u Slunju se je sve paste za cipele nazivalo “admiral”. Cipele mažem crnim Schmidt-ovim admiralom.
Adžibaba (tur.) – vlaško prezime u Primišlju.
ajngemahtes (njem.) – ukuhan i začinjen krumpir i drugo povrće bez mesa. Uobičajen je naziv “ćoravi paprikaš”.
Alinčić – srbsko prezime rašireno ponajviše u selu Tobolić.
ak ili hak (njem.) – mesarske metalne kuke za vješanje mesa nalik na udicu; može biti jednostrana fiksirana za čvrstu podlogu i dvostrana, prenosiva.
am (ham) ili komot (tur.) – dio konjske vučne orme, koji se stavlja konju oko vrata.
anjpidati (njem.)- šivati dretvom gornji dio cipele za branzoln. Na to se pribija kožni keder. Praznina izmedju branzozlna do ravnine kedera se ispunjava špalt-kožom i impregnira, ujedno lijepi postolarskim tvrdilom. Postolari običavaju tu fazu namazati rastopljenim govedskim lojem. Kad je sve obavljeno, onda se najprije priferca (pričvrsti s dva cvikanca đon od cipele i nastavi se klinčati s dva reda drvenih klinaca. Kad je to gotovo slijedi finalizacija cipela. Obreže se đon, pribiju se pete, zabiju se brukvice na želju ili na zahtjev mušterije. Rubovi đona se azbrenaju – namažu s pčelinjim ili sličnim voskom; iz cipela se izvade kalupi s lastakom i izrašpaju se klinci, koji vire iz branzolna. U cipele se uvuku svezice (pertli) i na kraju se nove cipele izlaštaju admiralom i izglancaju kefom i odgovarajućom flanel-krpom.
Apipol (slunj.)- nadimak za slunjske obitelji prezimena Božičević, koje su živjele u Apipolovoj gasi – ulici uz bivši Stočni sajam.
Arapovac (top.) – naselje u Lađevcu. Spada u Grad Slunj. Naziv je dobilo po turskoj posadi, koja se je sastojala pretežno od Arapa. Navodno su neki od tih Arapa ostali tu ne želeći se povlačiti zajedno s Turcima, koje je protjerala Hrvatska vojska iz Slunjske IV. pukovnije u sastavu Hrvatske vojne krajine.To se je dogodilo prema usmenoj predaji polovicom 17. stoljeća. Još neki toponimi na prostoru Grada Slunja nose nazive vezane uz okršaje s Turcima ili njihovu nazočnost u Slunjskome kraju. Primjerice: Muratovac, Pašin Potok, Tatar Varoš, Turski Put…
ardala ili ardalje (tur.) – napuštene, zapuštene ili odstranjene stvari, koje smetaju, otpad.
arkebuzir-i (franc.) – vojnik naoružan arkebuzom – dugačkom puškom.
armica (mađ.) ili harmica – tržna pristojba, placovina, carina.
arum (tur.) ili harum – tvrdoglav, nepokoran, silovit, drzak, objestan.
azbrenati (njem. ausbrennen) – ispaliti, natopiti rastaljenim voskom i izgladiti suknenom krpom.

B
Babac – dosta česta, ali neuvrjedljiva rugalica u Slunju. Mile Požega – Babac. Mile Babac – mežnar.
babarega – gljivična bolest na klipovima kukuruza; ne dobro poznati izraz
babaroga – izmišljeno biće,kojim se plaši djecu.
bačiti (slunj.)– biti umišljen u svoju snagu, hvaliti se snagom.
badlje – trepavice koje rastu pod očne kapke i uzrokuju svrbež, divlje trepavice.
badža (tur.) – nadkriveni otvor na krovu za odvod dima i prozračivanje gornjeg poda ili tavana (tur.) ; može biti pokretna na dizanje i spuštanje ili učvršćena – nepokretna.
bagatela (tal.) jeftinonoća; pojam uspoređivanja vrijednosti ili skupoće; nešto što je najeftinije, najpovoljnije.
bagatin ili bagatun – vidi pod bakatun.
bagav – šepav.
baglama (tur.) – šarka, zglobovina, spojka između dovratnjaka i vrata; isto i na prozorima…
baguš (mađ.)- vrsta duhana, koji se žvače.
bajage (tur.) – tobože.
bajbuk ili bajbok – zatvor, ćuza.
bajok – starinski novčić svačijeg podrijetla.
bak – bik.
bakandže (mađ.) – teške, obišno potkovane cipele za svakodnevni štrapac.
bakatun (slunj.) – pojam za metalni novčić od dvije važeće jedinice iz vremena Hrvatske vojne krajine; sada bi to bile 2 kune. Naziv bakatun najvjerojatnije vuče svoju izvornost od starog hrvatskog novca u Slavoniji, zvanog bagatin i u svezi je s novcima, koji su nosili naziv kune s ugraviranim tijelo životinjice kune.
bakezer (slunj.) – jakota, nasilnik…
balanzučiti (slunj.) – postavati, propustiti, izgubiti priliku.
balega (tur.) – izmet od blaga, od goveda.
Balila (tal.) – nadimak bezazlenog značaja; pnegdje rugalica; podrugljiv naziv za Titove pionire, koji se je potajno rabio.
baliti – cmizdriti, curiti iz nosa ili iz usta.
Ban – U Slunju žive obitelji pod prezimenom Obajdin. Uz svoje prezime imaju i prenose u nasljeđe nadimak Ban. Ne rabi se izraz Banica, nego se žene označava pridjevom “Banova”, kao na primjer “Kata Banova”. Ne zna se kako je došlo do nadimka Ban u Slunju, odnosno u dijelu Slunja, koji se zove Podmelnica. Smatra se, što nije znanstveno dokazano, da naziv Ban potječe od banskih vojnika hrvatskog bana Tome Bakača koji je u okolici Slunja uspješno ratovao protiv Turaka. Upravo u blizini mjesta Slunja u selu Močile, ban Toma Bakač je 1584. nanio jedan od najtežih turskih poraza u njihovim osvajačkim pohodima. Tom prilikom uz pobjedu nad osmanlijskom vojskom, hrvatska vojska oslobodila je oko 30.000 robova, koje su Turci vodili sa sobom iz Kranjske i Goransko-Pokupske Hrvatske.
Osim pojma Ban, u Slunjskom kraju ima dosta analognih imenica, sačuvanih iz davne prošlosti do danas kao na primjer: Bosanac, Blagaj, Graničar, Knez, Priban, Pribanić, Tatar, Turčin, Ustaša, Vlah…
bančiti – postavati, trošiti vrijeme, noćobdjeti.
banda (tal.) – glazba. U Slunjskom okružju se pjeva graničarska pjesma: “Banda zasvirala, draga zaplakala // Ne plač’ mila draga // Ne daj srcu jada // Dosta ćeš plakati // Kad u vojnu pođem // Kad u vojnu pođem // A natrag ne dođem…”
Banda – prezime u Slunjskome kraju, vjerojatno vlaškog podrijetla.
Banove Drage (top.) – drage u Grabarju. Navodno je tu hrvatski ban Toma Bakač pobijedio Turke 1584. i to po drugiput, nakon pobjede u Močilama. Danas su Banove Drage u vlasništvu slunjskih obitelji Hazler i Neralić.
Banski stol – Hrvatski vrhovni sud. Ispod njega je bio Sud sedmorice i prema niže (najniži) bio je Kotarski sud. Općinski sud je novijeg datuma.
banta (mađ.) – dosada, smetnja.
bantiž (slunj.) u Šuplišće – bježanje, napuštanje kuće u srdžbi, radi nekog nestašluka, iz znatiželje o događanjima u bantižu ili bježanje s nastave u školi.
bantovati (mađ.)- smetati, ometati, dosađivati.
banuti ili baniti – doći, iznenada doći, prispjeti, nabasati.
bar, bara – vrsta prosa vrlo sitnih zrnaca crne ili žute boje; crni bar; žuti bar; zovu ga i “bara”, a isti izraz “bara” čuo se je tu i tamo za kruh od prosa, ali češće se je kruh nazivalo barovnica.
bardati (se) – stavljati klipove pod noge, na nešto naići i pasti, podbardati se…; hvatati se za nešto, da bi se izvukla osobna korist, bardati se za nečim…
barovnica = kruh od prosa zvanog bar ili bara, koji može biti žute ili crne boje pa je takav i kruh.
barilo (tal.) – mjera za vino ili ulje, drvena bačvica za vino; usporedi parilo = drvena kaca za parenje rublja lugšijom od pepela.
Basara (top.) – selo pod Mašvinom u općini Rakovica. Susjedno selo uz Furjan.
Basara – prezime u Slunjskome kraju, vjerojatno vlaškog podrijetla.
Basta – prezime u Slunjskome kraju, vjerojatno vlaškog podrijetla.
Bastaja – prezime u Slunjskome kraju, vjerojatno vlaškog podrijetla.
bašica (tur.) – zadnja frakcija pri destilaciji rakije, pri pečenju rakije; slaba rakija.
batal (tur.) – otpad, šteta, gubitak…
Batnoga (top.) – selo u općini Cetingrad. Poznato je po vrlo plodnoj zemlji. Proteže se ravničarski, jedva kao blaga ravna kosina od podnožja Žalčeve Kose do potoka, koji teča ispred Cetingrada. Batnožani se bave poljodjelstvom, stočarstvom, voćarstvom…
batudan (tal.)- kamenotucač, čovjek koji usitnjava kamen – šoder.
batuda (tal.) – sitnim kamenom posuta cesta ili put.
bazalo – skitnjica, potepuh, potucalo, lutalica, švrljalica.
bazati – šetkarati, skitati se, ići nekuda bez određenog cilja, vrludati.
bazga – zova, latinski Sambucus nigra.
bazlamača – kolač obično iz kukuruznog brašna i mlijeka uz dodatak soli, sladora i mirodija.
bedevija (tur.) – kljusina, mršava ili stara kobila.
bedrenica – sablja bedrenica, koja se vješa u visini bedra, bočnica od kreveta, bolest slezene kod goveda, napose kod konja.
benaviti – šaliti se, zanovijetati.
bent (turc.) – nasip, ustava, brana ispred mlinica u Rastokama.
berićetan (tur.) – plodan, rodan, sretan, obilat.
berišaljka (slunj?) – grkljan.
bermet (franc.) – vermut, bezalkoholno ili vrlo slabo alkoholno piće. Baza mu je razno voće pa ima razne okuse i arome.
bedevija (tur.) – oronuli konj – kobila, bilo radnom iscrpljenošću, nedohranjenošću, starošću, bolesti…
bezdana – duboka provalija u zemlju, vrtača. U Slunjskom kraju su komunistički partizani ili četnici pod obadva znaka zlorabili bezdane i pećine za masovne grobnice nedužnih ljudi – hrvatskih civila, hrvatskih vojnika i ranjenika. Poznata je bila bezdana na Debeloj Glavi, uz vojni repetitor, u koju su partizani 15. studenoga 1942. pobacali oko 700-800 ranjenika, poubijanih i živih iz redova HOS-a – Hrvatskih oružanih snaga: domobrana, oružnika i ustaša.
bezlekan (slunj.)- nestaško, čudak.
bezvezarija – nešto bezvezno, što se ne odnosi na ništa postojeće, na ništa stvarno ni misaono.
bigule (tal.) – vrsta tjestenine cjevastog oblika – makaroni.
bilikum (njem. Willkommen) – trodjelna čaša na osnovi spojenih posuda, iz koje se obično pije vino za dobrodošlicu. U Slunju se je još zadržao naziv iz vremena Hrvatske vojne krajine, ali pada u zaborav.
biljac (slunj.) – pokrivač za spavanje od vune, gunj, obično još usavršen i ukrašen utkanim pramenima vune različito obojene.
biljača manje se rabi bjeljača – kefa za ličenje zidova.
bisage (njem.) – dvojna vreća za sjeme, koju sijač nosi preko ramena i iz nje sije sjeme.
Biserka – često ime za kravu u Slunjskome kraju.
Biza (sl./šatr.)- zločesta ovca ili neka druga životinja, podrugljivo za neku ženu.
Blagaj Hrvatski (top.) – stari grad knezova Blagajskih, naselje Grada Slunja. Prostire se na prostoru od desne obale Korane do brda Lisac. Međaši sa selima Pavlovac, Crno Vrelo i Dragojević…
blago – stoka (goveda, ovce, koze, konji, magarci, svinje…).
blanuti (izblanuti) – reći nešto nepotrebno, odati neku tajnu, izbrbljati nešto…
blazina – perina, prostirka, dio postelje na kojoj se leži.
bluna – budala, nastrana, munjena, luda…Ne budi bluna = Ne budi budala.
bljezgati ili bljezgariti = bilo što govoriti, ogovarati, izazivati, lažno iznositi neke pojmove…
bljuzgati – brbljati, ogovarati, besmisleno govoriti…
bočiti se (slunj.) – hrvati se, gurati se, prsiti se, praviti se važan…
bočnica (-ce) (slunj.) – okvirni dijelovi kreveta.
bogar (šatr.) – imenički dio nepotrebne psovke.
Bogovolja (top.) – selo u općini Cetingrad.
bofl (tal.) – roba s greškama, manje vrijedna stvar.
bokiti (slunj.)– gledati postrano ili prema tlu, a ne o oči sugovorniku. Na primjer: Zašto bokiš? Gledaj mi u oči kad sa mnom govoriš!
bolta (tal.) ili volta – nadzid ili strop u obliku svoda.
Boljko (slunj.) – najbolji u bacanju kamena s ramena; imenica je poprimila značaj osobnog nadimka, koji se ne doživljava uvredljivo. U Slunju je nadimak Boljko nasljedan u rodoslovlju Cindrić, što ukazuje da je jedan od davnih predaka bio kroz mnogo godina najbolji – nepobjedivi bacač kamena s ramena.
bonturati – nabonturat (slunj.) – odjeti se s previše odjevnih predmeta.
bordusati (slunj.)– srdito govoriti, čime se loše djeluje na okolinu; smeta ju se ili izaziva.
bortati (mađ.) – bolovati, poboljevati.
boza (turc.) – gusti kiselkasti napitak od kukuruza, riže i vode.
brabušnjak ili brabišnjak (sl.)- svitnjak, gaćevezalo.
bradva – oblik sjekire za istesavanja manjih predmeta ili tesanje tresaka, u starini za tesanje luči.
bradvilj – tesarska sjekira za tesanje brvana i greda. Za bradvilj se rabi i izraz teslo.
brajan (slunj.) – brat, bratac, rabi se kao poštapalica u raznim zgodama i nezgodama uz posvojnu zamjenicu: “moj brajne” – Moj brajne, ova godina će biti sušna.
brajko – isto što i brajan.
brajne (slunj.) – uzrečica na početku rečenice, vjerojatno potječe od brajan, izvorno od imenice brat.
branzoln (njem.)- kožni stopalni dio cipele, na kojeg se cvikanjem i anjpidanjem pričvršćuje gornji dio cipele, kapice, kotre, remenac i ugrađeni afterleder, zatim se uklinča keder i na tako priređenu cipelu uklinča se đon i na njega pribije peta.
bravetina – ovčetina, meso od ovaca, koje se kuha svježe s mnogo raznog povrća. Omiljeno jelo u kasnoj jeseni. Glavne žrtve za dobivanje ovčetine su ovnovi nakon oplodnje ovaca i neoplođene ovce. Istu sudbinu imaju ovnovi i ovce u susjednoj Bosni, ali tamo se veći dio ovčjeg mesa stavlja u salamuru (pac) i nakon toga se suši u dimu za zimnicu.
brazleta (franc.), čuje se tu i tamo izraz bezleta – narukvica, grivna svih oblika, najčešće u obliku lančića ili koluta, izradjenih od raznih materijala, počev od drvenih preko porcelanskih i metalnih (bakar, željezo, mjed) do srebrnih, zlatnih i platinastih, koje mogu biti u raznim umjetničkim izvedbama i težinama kao i obogaćene draguljima. Nosile su ih žene u najstarija vremena, što je potvrđeno arheološkim nalazima.
brdariti (slunj.) – planinariti, penjati se po brdima.
Brdo (top.) – Ivšićevo Brdo. U prijašnjim vremenima pod nazivom Brdo smatralo se je u Slunju Ivšićevo Brdo. Ljude s Brda i okolice se je nazivalo Brđani. Na taj naziv su bila napose ponosna djeca – Brđani. Istican je u međusobnim svađama ili ratovanju djece Brđana protiv djece Slunjana, Rastočana, Podmelničana…
Brđani (slunj.) – stanovnici Ivšićevog Brda i okolice u Slunju. To su ove starosjedilačke obitelji: Ivšić, Sminderovac, Rogić, Glavaš, Turkalj, Štrk, Lovrenčić, Cindrić, Hasler, Jurašin, Kovačević, Neralić, Požega, Gračan, Petretta, Štefanac, Vaski, Šaša, Vučeta
brema (slunj.) – plosnata drvena posuda za vodu, posve zatvorena s ugrađenim dnom i pokrovom. Ima jedan ili dva okrugla otvora, usporedi fučija ili rijeđe vučija. Brema ili fučija može imati samo jedno dno i u tome slučaju služi za razne namjene kao na pr. za vodu, za zbrinjavanje raznog sjemenja, za orahe, lješnjake i čak kao dio kućnog namještaja, za odlaganje kišobrana.
brez – bez.
Brezovac (top.) – selo u općini Rakovica, zapadno od šumske kose Mašvina; susjedna sela su Broćanac, Lađevac i Furjan Gornji.
Brig (top.) – obala, priobalje rijeke ili potoka pristupačno za svaku potrebu: napajanje blaga, pranje rublja, uzimanje vode za donošenje u kućanstva. Na Slunjčici su bili poznati (abecedno) Hazlerov Brig u Luki, Holjevčev Brig između Moćana i Holjevaca, Jarebov Brig iza zadnjeg slapa Slunjčice, Moćanov Brig ispod Gradine, Neralićev Brig na Slunjčici ispod Neralićeve kuće, Skukanov Brig blizu Tošine kuće…
brina – kosina, koja čini razliku izmedju dvije razine zemljišta, a nastaje najčešće oranjem zemljišta dvojice vlasnika plugom obrtačem. Jedan brazdama ruši zemlju od međe, a drugi oranjem nanosi zemlju na među i tako se razlika u razinama zemlje sa svakim oranjem povećava.
Brkašica (top.) – brdo iznad Cvitovića. Tu je rimokatolička crkva Svetog Nikole, koja je tu ili u obližnjem selu Gnojnice stajala već u 13./14. stoljeću, što je zabilježila Biskupska vizitacija 1434. godine.
Broćanac ili Brćanac (top.) – selo u općini Rakovica.
brucati – dlakaviti, kosmatiti; izrastanje dlaka napose onih, koje se medicinski svrstava u sekundarne spolne oznake.
brucav – dlakav, kosmat.
bručke – dlake…
brukvice (tal.) – čavli s velikim glavama za zaštitu cipela od brze poderivosti.
bućkuriš – mješavina svega i svačega. Loš napitak.
buđelar (turc.) – novčanik, lisnica.
bugačica (tal.) – neimpregnirani papir za upijanje tinte.
bukara – drvena posuda u obliku lončića ili čaše, obično izdubena u drvetu.
Bukvan (slunj.) – nadimak za čovjeka, kojeg se smatra malo glupim.
Bukvar ili Bukovar (top.) – brdska kosa pored Slunja, obrasla pretežno kestenom, a ranije je tu rasla bukva, koje još i sada ima.
bula (slunj.) – pečeni nabujali kukuruz, kokice.
bula – muslimanka.
bula (lat.) – javna isprava, na primjer Zlatna bula.
burazer (tur.)- brat, više kao šatra.
burgija (tur.) svrdao, bušilica.
burica (tur.)- posuda za mužnju krava, ovaca i koza.
buriti (slunj.) – potapati nekoga, gurati mu glavu pod vodu, gnjuriti ga…
buša – sorta goveda, prilagođena brdskim i oskudnim krškim krajevima. Na prostoru bivšeg Slunjskog kotara nema nijednog grla od te stočne vrste. Pitanje je ima li je još igdje u Hrvatskoj. O tome bi trebali voditi brigu agronomi i veterinari. Navodno ima Buše u BiH.
butura (rum.) – rupa, zatvor.
buzdovan (tur.) – hladno oružje, kijača sa željeznim šiljcima.
buzorant – nastran čovjek, homoseksualac.

C
cajg (njem.)- vrsta pamučne tkanine, od koje su se šivala dječja odijela i hlače za odrasle, manje odijela za odrasle.
caklo – staklo, zaleđena površina, na primjer caklasta cesta – zaleđena cesta; caklasto more..
camper – komadić, dijelić; na pr. nema ni campera robe na sebi – nema ni komadića odjeće ne sebi.
canjak ili conjak (njem.) – krpa.
capa (slunj.) – šapa od mačke ili od psa.
carza (slunj.) – ženska odjeća domaćeg platna, kiklja…
cehnuti ili zacehnuti (njem.) – zgrcnuti se. Dijete se je za zacehnulo (zagrcnulo).
ceriti se ili cerekati se – plakati, rugati se mimikom ili plaženjem jezika.
Cerovac, Gornji i Donji (top.) – neselje Grada Slunja.
Cetingrad (top.) – stari hrvatski grad, povijesno poznat po Hrvatskom cetinskom saboru, održanom 01. do 03. siječnja 1527. godine. Za vrijeme Slunjskog kotara, Cetingrad je bio jedna od šest općina. Iza mjesta Slunja spada s Rakovicom na drugo ili na treće mjesto po broju stanovnika u Slunjskom kotaru. Cetin (-Grad) je najstariji hrvatski naziv mjesta, što se ovdje ističe iz razloga jer su kasnije udomaćeni još neki nazivi, koji se doduše gube pa ih baš zato valja prililježiti: Vališselo, Varišselo i Varošselo. Izvorno je Walisch- Vališ- po prezimenu jednog zapovjednika iz vremena Hrvatske vojne krajine. Varoš je mađarski naziv za grad, a Variš je vjerojatno iskrivljeniva od Walisch- ili od Varoš. Danas se još jedva znade za ove nazive jer ih je posve istisnuo naziv Cetingrad.
cica – sisa, dojka.
cikut (slunj.) – nožna kost, kračica; inače znači zvuk koji se može predočiti kao “ci”.
cilinderica (slunj.) – vrsta postolarskog stroja za šivanje.
cima – zeljasta, nadzemna stabljika krumpira i još nekih biljaka.
cimati – natezati, tresti. Ne cimaj s tom granom jer će puknuti!
Cimeša – prezime u Slunjskome kraju, vjerojatno vlaškog podrijetla.
cincar – prevarantski trgovac, cjepidlaka, inače Cincar je starosjedilačko pleme na Balkanu.
cincariti – cjepidlačiti, natezati se za nešto.
cindra (slunj.) – pastirska frula ili truba, izrađïvana od oguljene drvene kore ili drugčije.
Cip (top.) – zemljište na kojem je sada Dom zdravlja u Slunju; prije Flanjkov Cip.
cmizdriti – plakati.
cmokati (se) ili cmakati (se) – ljubiti (se), glasno ili slasno se ljubiti.
coklja – prizemni nabac najnižeg sloja kućnog zida ili stjene obiteljske kuće; coklja je u pravilu oličena tamnijim ličom od glavnine sobne stijene odnosno kućnog zida.
coklje – vunene natikače bez zapetka, a služe za kućnu uporabu, za razliku od podšivenih natikača sa zapetkom, koje su rabljene umjesto opanaka i cipela; nazivane su i kope.
coprnjica (njem.) – gatarica, vračarica, vještica.
Crkvina (top.) = mjesto, gdje je u davnini stajala katolička crkva, koju su srušli Osmanlije.
crljen (slunj.) – crven.
Crno Vrelo (top.) – naselje Grada Slunja s istoimenim vrelom vode. Nalazi se između Cvijanović Brda i Veljuna.
Cukarak (slunj.) od Cukar (njem.) – sladkiš, kolačić, keks…
cukrice (slunj.) – umjetno sladilo, na primjer saharin.
cvikanac-i (njem.) – čelični čavli za cvikanje cipela, postolarski čavli.
cvikati (njem) – pričvršćivati skrojenu cipelu cvikancima za branzoln na kalupu.
cvikcange – Zwickzange) (njem.) – vrsta postolarskih kliješta sa svojstvenim štipaljkama, koje služe za cvikanje cipela – postotarska faza u izradi postola ili cipela.
cvit – najfinije pšenično brašno, prvi destilat kod pečenja šljivovice i drugih alkoholnih destilata.
Cvijanović Brdo (top.) – naselje Grada Slunja s pretežno pravoslavnim življem.
Cvitović (top.) – naselje Grada Slunja. Najnaprednije hrvatsko selo u čitavom bivšem Slunjskom kotaru. Ima školu, crkvicu Sv. Roka i crkvu Sv. Nikole. Vjerojatno je prije Turskih osvajanja na tome mejestu stajala starija, istoimena crkva, koja se spominje 1434. u Crkvenoj vizitaciji. Iz Cvitovića je poznati inžinjer Nikola Turkalj, projektant i graditelj brojnih željezničkih pruga u Hrvatskoj i na prostoru bivše Jugoslavije. Također, glazbeni profesor i kritičar Nenad Turkalj je podrijetlom iz Cvitovića.

Č
čak (tur.) – pače, dapače, štoviše.
čakija (tur.) – džepni nož, starinski u luku savijen nož s koricama od roga.
čam (tur.) – čamerovo drvo, vrsta crnogorice.
Čamerovac (top.) – dio skupnog naselja pod imenom Lađevac u sastavu Grada Slunja. Po lokalnome govoru, a i po prezimanima, dakako i po usmenoj predaji Hrvati u Čamerovcu i čitavom Lađevcu su doseljenici iz Dalmacije.
čamiti – tumarati, boraviti; čamiti u mraku.
čanak (tur.) – zdjela drvena, dio tkalačkog stana.
čangrizljiv – zajedljiv.
čarapa (tur.) – bječva, nogavica.
čardak (tur.)- stražarnica u tursko doba, izbočena kuća, okruglo pletena kukuruzana.
čaroičar-i (vlaš.-slunj.)- čestitar-i Božića rano u zoru. Pjevali su ovu starinsku pjesmu: “Dobro jurtro gospodaru // Dobro jutro, dobar dan // Svanuo ti Božić dan // Pred kućom ti zelen bor // A pod borm Vranac konj // Rodila ti pšenica bjelica // I u kući brojna dječica // Ustaj, ustaj gospodaru // Pjevaju Ti čaroičari…” Bilo je još sličnih napjeva, ponavljanih iz godine u godinu od starih vremena do naših godina ili su napjeve izmišljali čaroičari za Božićno jutro. Za vrijeme komunističke vladavine sve manje su nastupali čaroičari, a više tepeškari, koji su pjevali na Stjepanju uvečer kroz čitavu noć do zore. Čaroičari su pjevali skupno ili kao pojedinci i bez ikakvih glazbala. Tepeškari su bili tamburaši.
čaruga (tur.) – opančar. Jovo Čaruga je bio vrlo poznati hajduk – kradljivac ili pljačkaš, ali ne u Slunjskom kraju, nego u Slavoniji. Radi nepopravljivosti u svojim krađama osuđen je na smrt za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i smaknut bez milosti. Navodno mu je posljednja želja bila da se oprosti s majkom. Tom prilikom joj je odgrizao nos rekavši joj: Da si me drugčije odgajala, ne bih bio sada pod vješalom. O Čarugi je snimljen film za vrijeme srbokomunističke Jugoslavije, koja je pokušala od toga zločinca napraviti “Nasradin Hodžu”.
Čaruga je u Slunju između dva rata bio pojam za kradljivce, koji su bili najviše vezani uz pravoslavce Kukuruzoviće i Vlase prezimana Cimeša, Devrnja…
Čašan (slunj.) – nadimak neuvrjedliv. Imao ga je nadpandur Mile – Mića Sminderovac i njegovi potomci.
atrnja (mađ.) – bunar, šternja.
Čatrnja (top.) – hrvatsko selo u općini Rakovica, blizu Plitvičkih Jezera.
čavao (tal.) – klin, čivija ili točnije rečeno: metalni šiljasti predmet s glavicom koji se ukucava da se što učvrsti.
čedula (slunj.) – stočni list
čekić (tur.) – kladivac, kladivo, malj, bat.
čekrk (tur.) – klepetalo mlinsko, naprava na mlinskom kolu, koja potresa koš da bi zrnje padalo iz njega pod mlinski kamen.
čelenka (slunj.) – glava u prenesenom smislu. Ako te lupim po čelenki, ne ćeš više jesti palentu.
čelik (tur.) – nado, ocal.
čereg – komad, komadina, na primjer čereg mesa – (oveći) komad mesa, komadina mesa, čereg kruha…
čemer – gorčina od čemerike, otrov.
čemerika lat. Veratrum – biljka s otrovnim sastojinama u korjenu, pojam otrovnosti i gorčine.
česan (slunj.) – češnjak, bijeli luk.
čest – dio.
četnik (srb.) – član srpske četničke terorističke organizacije osnovane 1903. godine, koja stoji iza Sarajevskog atentata, koncem lipnja 1914. godine u kojemje ubijen Ferdinand Habsburg i supruga Sofija, što je dalo povod za Prvi svjetski rat. Četnici su u Drugom svjetskom ratu surađivala s talijanskim fašizmom i njemačkim nacizmom; nanijeli su velike zločine nesrpskim narodima napose Hrvatima, Bošnjacima i Albancima. Srpski odmetnici u Hrvatskoj od 1991-1995. nazivali su se raznim četničkim imenima i pravili su nepojmljivo strašne zločine na ljudima, kulturnim, sakralnim, gospodarskim i prirodnim dobrima.
Od osnutka četnika, kroz čitavo vrijeme njihovog zločinačkog djelovanja na svima nesrbima, napose na Hrvatima, oni su bili razdijeljeni prema svojim vođama, ali su jedinstveno sprovodili zločine. Najistaknutiji četnički vođa tijekom Drugog svjetskog rata među Srbijancima bio je Dražo Mihailović, a među četnicima iz srbske pete kolone u Hrvatskoj bio je vođa, pop Momčilo Đujić, inače veliki kolaborator s talijanskim fašistima.
četvrtinka (slunj.) – starinska mjera od 10 litara; četvrtina od kuplenika (40 l).
Čičin most (top.) – most preko rijeke Mrežnice u selu Toboliću.
čifut (turc.) – bogat čovjek, Židov; izraz ima podrugljivo značenje i valja ga izbjegavati.
čifutiti (se) – bogatiti (se).
činkvantin (slunj.) – vrsta domaćeg kuruza u Slunju, karakterističn je po niskoj stabljici i sitnom zrnju na klipovima; odporan je prema suši.
čivija (tur.) – drveni ili metalni, pretežno željezni klin ili deminutivirani klinčić, odnosno klinac, koji služi u razne svrhe, primjerice klinčenje cipela (postolarski klinci), klin (čivija), koja drži kotač zaprežnih kola; klin na kojem što visi; kuka; (narodna poslovica: “Kuka i motika”); kuka na navoj, koja ima navoj; lukav čovjek. Poznata je i narodna poslovica: Klin se klinom izbija. U novije vrijeme rabi se šatrovačkim načinom izraz klinac i klinka za predškolsku pa i školsku djecu. Čuje se i izvedenica od klinac: Klinjo.
čoban, čobanica (tur.)- pastir, pastirica. Izraz čoban, čobanica rabi se u svima hrvatskim krajevima, napose onima koji su bili pod turskom okupacijom. Čoban i čobanica su našli svoje mjesto u brojnim hrvatskim napjevima, kao na primjer: Zvoni zvonce, čoban čuva ovce // Oj čobane ukrast ću ti janje // Makar išla s tobom na vjenčanje…
čorba (tur) – juha. Više baba (kuharica) pokvari čorbu. U hrvatskome književnom jeziku se sve više gubi izraz čorba i zamjenjuje ga hrvatski izraz juha, a u Slunjskome kraju kaže se: župa.
črip – ulomak zemljane posude ili crijepa.
črpati (slunj.) – odkidati komadić po komadić od neke cjelike, na pr. od kruha.
čudo – uz redovno značenje, u Slunju riječ čudo znači i mnogo.
čušpajz (njem.) – začinjeno varivo od povrća uz razne dodatke kao na pr. sol, paprika, papar, klinčići i dakako češnjak, luk, peršun, mrkva…
čvokati – kljucati, otkidati pomalo od neke cjelina, na primjer od kruha…

Ć
ćaća i ćaće – otac. Imenica otac ima deklinaciju po Vuku Stefanoviću Karadžiću: Otac, oca, ocu, oca, oče, o ocu s ocem. To je nakarada hrvatskoga pravopisa, koja nije obuhvaćena nikakvim pravilnikom o nepostojanome suglasniku “t”. Užastan primjer nebrige hrvatkog jezikoslovlja o hrvatskome jeziku. Umjesto da se služimo hrvatskim etimologijskim pravopisom, kojeg su rabili Hrvati do 1892. odnosno do 1919. mi pišemo po Vuku.
ćaknut (slunj.)- rastrešen; zbunjen, munjen, luckast.
ćapati (tal.) – loviti, stavljati ruku na nekoga, zgrabiti, zahvaćati nešto.
ćef (tur.) – volja, sklonost.
ćemer (tur.) – pašnjača, široki dvopojas, opasač od kože, u kojem je muškrac nosio 1-2 kubure, nož, kresivo, rubčić, novce, lulu i duhan…Pripada starinskoj narodnoj nošnji muškarva – graničara.Manje se zna i još manje ističe, da pašnjača djeluje kao zaštita kralježnice, napose kod dizanja tereta. Stari ljudi su joj pripisivali pomoć kod svakog težeg rada i protiv spuštanja trbuha.
ćeno (lat. ili franc?) – pas. Hrvatski rječnici pripisuju nazivu ćeno strano podrijetlo, najčešće francusko od chien, što ne djeluje uvjerljivo jer imamo hrvatsku riječ šćene ili štene pa je uvjerljivije da od nje potječe sinonim za psa – ćeno.
Ćikoban – nadimak vezan uz obitelj Neralić u Slunju.
ćilim (tur.) – postirka, sag, tepih.
ćinćati, sćinćati (slunj.)- trgovati, obično razmjenom dobara; prodati u bezcjenje.
ćiris (tur.) – postolarsko ljepilo, pop…
ćiverica (šatr.) – glava.
ćoriti (šatr.) – spavati, drijemati.
ćorlati ili sćorlati (slunj.) – navaliti na nekoga. Na pr. Pas sćorlava na nepoznatog čovjeka.
ćorsokak (tur.) – slijepa ulica.
ćoso (tur.) – čovjek, kojemu ne raste brada, čosav čovjek.
ćubiti (slunj.) – stajati; ćubi tu bespotrebno već dva sata – stoji tu bespotrebno već dva sata.
ćuk (slunj.) – kameni stupić, kolobran uz rub ceste, inače Ćuk je vrsta ptica.
ćumez (tur.) – potleušica, mala kućica, prostorijica, ostava, birtijica, kokošinjac.
ćun ili šćun – komad, komadić, djelić nečega, na primjer šćun zemlje, šćun kuće…
ćup (tur.) – zemljana posuda trbušastog oblika, obično suženog otvora, služi za kiselenje i sirenje mlijeka.
ćusiti (slunj.) – stajati bez svrhe i cilja, dangubiti.
ćuskija (tur.) – poluga, štap, u prenesenom smislu pijanac; pijan kao ćuskija.
ćuš – kreni, uzvik ili znak magarcu da krene.
ćuška (slunj.)– pljuska, zaušnica, šamar.
ćut – osjećaj, osjećanje. Od riječi ćut izvodi se sućut, suosjećanje.
ćutiti – osjećati.
ćuza (tal.) – zatvor.

D
Dalmatinac – 1. stanovnik Dalmacije, Hrvat iz Dalmacije; 2. trgovac sitničarijom, koju nosi u naprtnjaku ispred sebe; ta djelatnost ne postoji više.
Dalmatiner – opće poznati pojam za vrstu autoktonih hrvatskih pasa, zavičajnih u Dalmaciji.
Dalmatinski Varoš (top.) – selo između Slunja i Cetingrada. Ukazuje na povijesno poznato doseljenje Hrvata iz Dalmacije u Slunjski kraj.
dalmatinsko vino – crno vino; ranije se je u Slunju podrazumijevalo pod dalmatinskim vinom svako crno vino, za razliku od bijelog vina, koje je nzivano hrvatskim ili rvackim vinom.
dangubica (slunj.) – narodna tamburica na četiri žice.
D.D.D. (lat.) – dat, donat, dedicat (daje, daruje, posvećuje), ranije se običavalo pisati kao posveta na darovanim knjigama ili drugim darovima.
Debelo Brdo (top.) – brdo iznad Korana u blizini mjesta Slunja prema Ogulinu.
Debela Glava (top.) – brdo iznad Sigetić Vrata i Zečev Varoša na tlu Grada Slunja. O komunističko-četničkim zločinima na Debeloj Glavi, vidi pod “bezdana”. Ta bezdana je najveća masovna grobnica nedužnih hrvatskih žrtava, ranjenika, zarobljenika hrvatskih vojnika i civila. Zločine su počinili komunistički partizani od 15. studenoga 1942. do 1946.
deknuti (slunj.) – udariti, tresnuti.
dekung (njem.)- rov, zaklon i slično sklonište u ratu.
deran ili derančić (slunj.) – dečkić, dečko, češće u smislu neodgojen dečko.
Dereta – prezime u Slunjskom kraju, vjerojatno vlaškog podrijetla.
Deriguz (top.) – vrelo ispod Debelog Brda, uz Koranu nizvodno od Slunja.
dernuti (slunj.) – udariti.
dešperacija (lat.) – očajanje, zdvajanje.
dešpet (tal.) – inat, prkos, zloba.
dešter ili dehšter – zahod, pretežno poljski zahod.
devetača (slunj.) – naziv bure, koja puše devet dana polovicom veljače u Slunjskome kraju.
devetati – izdeveteti (slunj.) – istući izmlatiti, premlatiti, isprebijati…
dibidus (tur.) – sasvim, do kraja; on je dibidus – skončao je do dna.
dičva ili dižva – posuda za mužu, dižva, burica (turc.).
Digo, digić – nadimak, podrugljiv izraz za Talijana.
dikla (arhaj.) – djevojka, dvorkinja, sluškinja.
Dikulja – ime za kravu.
diljka – puška jednocjevka, vojnička diljka, štuc…
dim – 1. dim od vatre, 2. kuća, kućanstvo.
dimlje (slunj.) – predio oko spolnih organa, utroba.
diple – svirata, dvojnica, na pr. u izreki: Oni pušu u iste diple.
direk (tur.) – stup, greda, stožer.
ditel – ptica dijetao, za koju je narod vjerovao da svojim kliktanjem najavljuje lošu vijest.
divan (tur.) – 1. vrsta sofe bez naslona, 2. tursko carsko vijeće, 3. sijelo, rzgovor – otuda “divan i divaniti” (razgovor, razgovarati).
dižva ili dičva – posuda u koju se muzu krave, ovce i koze; burica (turc.).
Dobrinjica (top.) – rječica u Furjanu, lijevi pritok Korane.
dorat (tur.) – konj mrke boje.
dota lat.i tal.) – u starije doba dota je označavala plaću sluganu i sluškinji; u nnovije vrijeme dota je miraz, prćija.
do zla boga – u beskraj, u nedogled; starinska izreka u Slunjskom kraju, vezana uz vjeru o dobrom i zlom bogu.
draga – dolina.
drajer (njem.) – duhan treće klase. Služio je za lule i za smatanje u cigarete.
drajfus (njem.) – postolarska tronoga iz gusa služi za krpanje postola – cipela.
dram (tur.) – u turskom je to jedinica mjere oko 3,25 grama. U slunjskome govoru izraz dram znači vrlo malu količinu nečega kao na primjer: Nemam u kući ni drama brašna, ni drama soli, ni drama sladora…
drap – nekakva mjera za tkanine. Nemam ni drapa platna.
drap (franc.) – vrsta tkanine; boja.
dretva – postolarska špaga, debeli konac za šivanje kože, za anjpidanje.
drek (njem.) – 1. izmet, govno 2. pokazivanje palca između kažiprsta i srednjaka u znak nekakvog ruganja, obično kod djece.
drenak ili drijen – divlja voćka i naziv ploda s crvenim sladkasto nakiselim plodovima.
drenovača – alkoholno piće od drenaka.
dretva – osmoljeni ili ovošteni konac ispreden od konopljinog povesma, koji služi postolarima za šivanje postola.
driškulja – vrsta ranozoreće šljive, sitna bjelica.
drlo, drlog (slunj.)- nered, razbacanost, nesređenost.
drob – imenica potječe vjerojatno iz kajkavskog izgovora, a u Slunju se isto rabi za crijevo.
Drotinka (slunj.) – ženski nadimak prema zanimanju za pohrvaćenu slovačku obitelj Vaski.
drpati (šatr.) – štipati, pipati…
drpiti (šatr.) – ukrasti, prisvojiti…
drž (imenica) (slunj.) – za drž, na primjer. ovo tele nije za drž jer ne jede ili slabo napreduje – ovo tele nije za život.
dubiti – stajati, stajati bez razloga i u nešto se zagledati ili zamisliti.
Dubrava Gornja i Dolnja (top.) – zaseoci između brda – šume Glavice i rijeke Korane.
duduk (tur.) – vrsta svirale, preneseno “budala”.
duga – daska od bačve ili kace, može i od kabla, breme, maslenke…
dukat (tal.) – zlatnik, zlatni novac.
duplir (tal.) – velika voštana svijeća.
dupljak (slunj.) – dvolitra, obično se misli dvije litre vina.
durati (lat.) – trpjeti podnositi, trajati…
dušman (tur.) – neprijatelj, u pjesmi “Tjera smjelo dušmanina s praga djedovskog i podiže staru slavu roda hrvatskog…”
dvizac, dvizica – dvogodišnji ovan, ovca jalovica.


džabe ili džaba (tur.) – besplatno, uzaludno, badava (turc.)
džapati – otimati, otimati se za nešto.
dželep (tur.) – stado, stado volova, krdo volova.
džezva (tur.) – metalna posuda, najčešće od bakra za kuhanje kave.
džigerica (tur.) – jetra.
džile (tur.)- ravno, u tom pravcu, pravo.
džukela (tur.) – pas lutalica bez gospodara, pas mješanac; u prenesenom smislu rugalica za čovjeka nepodobnih karakternih osebina, nitkov…

Đ = DJ
đak (grč.) – učenik.
đe (vlaš.) – gdje
đekoji (vlaš.) – gdjekoji.
đikan – primitivac, podrugljiv naziv za Vlahe ili Srbe.
đon (tur.) – podplat od cipela.
đor (tur.) – trgovina zamjenom dobara.
đubar (tur.) – smeće, gnoj, ološ, talog.
đuture (tur.) – od oka, jedno za drugo.

E
eglen (tur.) – razgovor, časkanje, zabava, razbibriga.
ehe (slunj.) – poštapalica, koju izgovaraju pijanci pri trturajućem hodu.
erar (lat.) – država u smislu gospodarske ili novčane moći, državna blagajna, riječ erar se je mnogo rabila u Slunju za vrijeme Hrvatske vojne krajine u smislu države ili državne blagajne, primjerice: vojska se plaća iz erara…
erarski pas – državni odnosno vojnički par, koji je služio uglavnom u ratne svrhe. Držalo se je takve pse polugladnim ili gladnim, da bi u borbi navljivali na protivničke vojnike. U Slunju je za vrijeme Hrvatske vojne krajine postojalo takozvano Pasje vijalište, gdje su držani polugladni i po potrebi posve gladni psi – erarski psi, koje bi se tako gladne puštalo na Turke, za vrijeme njihovih napada na Slovin grad. Prema predaji, Pasja vijališta su ukinuta dolaskom Francuza u Slunj 1809. godine i nakon odlaska Francuza nisu obnavljana Pasja vijališta.
evala (tur.) – odobravanje za nešto, zahvala, pohvala, uzvik pri rastanku.

F
fabula (lat.) – izmišljotina, izgovor kao opravdanje za nešto, laž.
fajer (njem.) – uzvik minera kao upozorenje, da se pali mina.
fajhtan (njem.) – vlažan.
falinga (njem.) – pogreška, mana, nedostatak.
faliti (njem.) – nedostajati, promašiti.
farba (njem.) – boja (tur.), mast, lič.
fašužer (franc.?) – dodvarač, kicoš, pratilac, ortak, uljez…
feder (njem.) – opruga.
fela (mađ.) – vrsta, sorta.
fenjer (tur.) – svjetiljka, lampaš.
fertun – pregača, dio ženske nošnje, kod žena od crnog glota, a kod djevojaka je živopisnih boja. Fertun nose i neki obrtnici kao na pr. opančari, pekari, postolari…
financ, -i – naoružani službenici u odorama poput žandara, ali druge boje (tamno zelene) u vrijeme Kraljevinen Jugoslavije; glavna im je bila uloga zabrana uzgoja duhana i nadzor nad alkoholnim pićima.
flek (njem) – mrlja, zakrpa na cipeli.
flanka (franc.) – bočni dio neke građevine, bočni dio vojske, strana…
fletan (njem.) – marljiv, spretan, brz, okretan, domišljat…
folcange (Vollzange) (njem.) – postolarska kliješta sa širokim zahvatima.
foringa (njem.) – kirijaška kola, kočija…
foringaš (njem.) – prijevoznik, kirijaš…
forint (tal.) – novčić, koji je vrijedio u Hrvatskoj prije nastupa velikosrbske Jugoslavije.
forintača – starinsko oružje – kubura, koja se je kupovala za 1 forint.
forić – tvor, inače podrugljiv nadimak u Slunju.
fort (njem.) – naprijed, uvijek, stalno.
fošpon – oblik obveznog rada, prisilnog rada napose vezanog uz volovsku ili konjsku spregu; fošpon je bio napose zastupljen u ratnim vremenima, a poslijeratnom vremenu komunizam je prisiljavao na fošpon pod raznim nazivima, što je trajalo nekih desetak godina iza II. svjetskog rata („dragovoljni rad“, obnova, obnova i izgradnja, obnova zemlje, obveza, prisilni rad…) fraz (njem.) – strah. Pojava kod novorođenčadi popraćena kašljem sličnom astmatičnom kašlju. Dijete se je zacehnulo. Uz nedovoljnu pažnju fraz je mogao izazvati čak i teške posljedice.
frdekalo (slunj.) – rugalica istaknuto ružnog značenja, poput lopov, nasilnik, zločinac…
frent ili rajzovanje (njem.) – putovanje kalfe (obrtničkog pomoćnika) sa svrhom usavršavanja u izučenom obrtu.
frentar (njem.) – obrtnički pomoćnik na putovanju u svrhu usavršavanja, što je u prošlosti bila obveza za polaganje majstorskog ispita; lutalica bez cilja…
frišling (njem.) – mlađe prase do 120 kg za klanje pred proljeće.
frižider (frigidaire) (farnc.) – hladnjek, zamrzivač, ledenica, hladnjača (frižider je nepotrebna riječ u hrvatskom jeziku).
frk – kolovrt ili koloplet(?), oblik vretena s kotačom za frkanje više niti prediva.
frka – strah, zbunjenost.
fršlog ili vršlog – kištra, kovčeg, škrinja, sanduk.
frtalj (njem.) Viertel – četvrt, četvrtina.
fuč – propast, na pr. – ode sve u fuč = ode sve u propast.
fučija (tur.) – veća brema za vodu, koju obično nosi magarac, Vlasi u Slunjskom kraju kažu vučija. Fučija je uglavnom valjkasto sploštenog oblika, zatvorena s dva dna. Ali, ima fučija sa samo jednim dnom i u tome slučaju služi za držanje zalihe vode za stalnu uorabu ili može služiti za odlaganje raznih predmeta, sjemenja, kišobrana, prljavog rublja i za slične svrhe.
furak (slunj.) – smotuljak, ovalan oblik nečega, na pr. sarma, oblik izmeta…
funduš ili punduš (lat.) – imanje, pridav, prinos, bogatstvo, koje se donosi u brak ili zajedništvo
furiti – prelijevati kipućom vodom; ofuriti se, pofuriti se ošuriti se – politi se vrućom vodom; perad se furi radi lakšeg skidanja perja isto i svinje u kolinju, da se lakše čupa kočet (svinjske dlake).
Furjan (top.), Gornji i Donji – naselje Grada Slunja, rijekom Koranom uzvodno udaljeno od Slunja preko Ladjevca 10 – 12 km. futar – podstava u odjeći i obući.
Furjančica ili Furjašnica (top.) – rječica, koja izvire izpod brdske kose Mašvina i uvire u rijeku Koranu kao njeni lijevi pritok.
futrati (šatr.) – podmićivati nekoga novcem ili drugim oblicima mita; futrati, obilo hraniti domaću životinju.

G
gacl (slunj.) – bagrem, akacija, agacija – drvo s trnovitim bodljama i lijepim grozdastim bijelim cvjetovima. Botanički motreno ima mnogo vrsta. Slunjski gacl je vjerojatno Robinia pseudoacacia, porodica Papilionaceae.
ganjak (njem.) – nadkriveni hodnik, ulaz u kuću ili balkon oko jedne strane kuće, može i oko cijele kuće.
gajba (tal.) – krletka, kavez, prenes. zatvor.
galama (tur.) – vika, buka, dreka, glasni govor.
Gasa (njem.) – Do II. svjetskog rata sve ulice u Slunju su nazivane gasama, uz predznak po obliku lokacije ili po prezimenu: Dolnja gasa – ulica u Slunju između Mostaca i Žitnog placa; Gornja gasa – ulica između Mostaca i Križopća, sada se zove Nazorova ulica; Hazlerova gasa (Stara cesta), Neralićeva Gasa – između Žitnog placa i Slunjčice…
gaz – plitki predjel rijeke preko koje se prelazi, prevozi u kolima i pregoni stoku.
gegaljka – njihaljka, ljuljačka; u slunjskom govoru, čulo se je i ljulja.
geldtašn (njem.) – novčanik, lisnica…
Gena – skraćenica ženskog imena Eugenija. U Slunju je Gena pojam majke Tomice Peričića, osnivača i nepobjedivoga zapovjednika – nadsatnika Slunjske domobranske satnije u sustavu Hrvatskih Oružanih Snaga – HOS-a u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Ubijen od partizanočetnika u Dravogradu 15.05.1945. na Četverorednom maršu smrti, poznatom kao Bleiburška tragedija ili Križni put.
germa (njem.) – kvasac, pjenica, nadigač.
gibirati (njem.) – imati pravo na nešto, pripadati nekome nešto, na pr. Majku gibira (pripada) porodiljni dopust.
gico (slunj.) – debeljuškasto prase i rugalica za debelog čovjeka.
Gigo – nadimak ili manje uvrjedljiva rugalica, koja se običava pripisati jakom i nametljivom čovjeku.
Ginica (vlaš.) – vlaško žensko ime u Slunjskome kraju. Vjerojatno izvedenica od tal. Gina (Đina).
Glavica Kremenska (top.) – brdašce pokraj Slunja pokriveno šumom, pretežno bukvom. U njoj je Crkvica Majke Božje škapularske.
gletati (njem) – poravnavati podlate na cipelama, gladiti zid prije ličenja.
glockati – u svome pravom značenju je isto, što i glodati, a u prenesenom značenju je podrivavatit, dražiti, ljutiti, uznemiravati, kopkati po nečijoj sudbini…
glodača – strugotina s dna kotlića od prigorene palente ili s dna posude nakon kuhanja mlijeka.
gmajna (njem.) – općinska zemlja; u Slunju se Gmajnom smatra samo zemljište ispod brda Pliša, pretežno bujadnica ili ledina.
gnjat ili gnjatić – stupić,-i ugrađeni u krive saonica, nosači oplena od saonica.
gnjat – zglob, koljenica, buncek…
Gnojnice (top.) – staro hrvatsko naselje između Slunja i Cetingrada. Poznato je po biskupskoj vizitaciji crkava iz 1334. godine. I to sela potječe sigetski junak Vuk Praprutović. U predtursko doba tu su vladali poznati hrvatski velikaši, primjerice Nelipići, Frankopani Cetinski, Frankopani Slunjski… Danas se u Gnojnicama još jedva naziru temelji stare crkve Sv. Nikole, koja je kasnije crkveno-pravno i lokacijski preselila u Cvitović.
gobav (šatr.)– grbav, zgrbljen…
gobelja – lučni dio drvenog kotača za seljačka kola i sl.
gobo (šatr.) – grbavac.
golovratka – vrsta kokoši bez perja oko vrata.
gombanje – tjelovježba, gimnastika, sport.
gonati se ili ganjati se – svađati se, prepirati.
gončin – gonič stoke. Do Drugog svjetskog rata postojalo je u Slunju zanimanje gonič. Zadnji je bio Mića Zmajlović, kojemu su četnikopartizani oduzeli stoku, a njemu su oko tijela svezali kamen i bacili ga u rijeku Mrežnicu, u kojoj se je utopio.
gospodska nošnja – gradska nošnja za vrijeme Hrvatske vojne krajine, za razliku od graničarske nošnje, koju bismo mogli nazivati i seljačkom narodnom nošnjom.
Grabarje (top.) – poljodjelski i pašnjački kraj nedaleko Slunja u smjeru Ogulina.
Grabarska (top.) – naselje uz mjesto Cetingrad u smjeru Velike Kladuše.
Grabovac (top.) – naselje uz mjesto Rakovicu u smjeru Plitvica.
gradina – uobičajeni naziv za Stari grad, kojeg je prema nekim povjesničarima (Eduard Breier i Gedeon Maretić) izgradio ban Zvonimir, kasnije zvani Frankopanski grad, zatim tvrđava Hrvatske vojne krajine, vjerojatno stara rimska Quadrata (?) Uobičajen je i naziv Slovin Grad.
graja – nadglasavanje i gužva većeg broja ljudi, najčešće neorganizirano.
Granica (njem.) – stariji naziv za obranbeni pojas prema Turskoj. U novije vrijeme rabi se izraz Vojna krajina; manje je u uporabi francuski izraz Cordon, pohrvaćeno Kordun.
graničar – vojnik na obranbenoj granici na tlu Hrvatske vojne krajine; žitelj Vojne krajine.
graničarka – seljanka, žena seljački obučena za vrijeme Granice – Hrvatske vojne krajine.
graničarska nošnja – seljačka nošnja, ranije bi se reklo graničarska narodna nošnja.
Graša – često ime za ovcu; jednu vrstu prosa nazivalo se graša ili sivka.
grdaše ili gardaše – češljasta naprava za grdašanje, uređivanje ili češljanje vune za predenje.
grdašati – uređivati, češljati vunu.
Grdić – prezime zastupljeno u brojnim selima Slunjskog kotara.
grebenica (slunj.) – kralježnica, hrptenjača; oblik razmnažanja loze ukapanjem u zemlju 2-3 oka od lozine mladice, a dva oka – pupoljka su na mladici iznad zemlje.
Gredar (top.) – selo u Slunjskome kotaru, na prostoru Općine Cetingrad u smjeru Velike Kladuše.
grijota (slunj.) – ima više značenja: grijeh, šteta, propust… Na primjer: Grijota je danas raditi jer je blagdan. Grijota je posjeći to drvo.
grintav (slunj.) – nerazvijen, slabunjav.
griža – dječji proljev.
grk-o – gorko, gorak.
Grobnik (top.) – zaselak na prostoru Grada Slunja, leži između sela Šljivnjak – Veljunska Glina i Kestenovac.
gromača – hrpa kamenja iskopanog krčevinom zemljišta. Nalazi se obično na neobradivom zemljištu. Za razliku od Slunjskog kraja, u Dalmaciji i na otocima gromače su ogradni ili pregradni zidovi između polja, maslinika i vinograda – suhi zidovi od složenog kamena bez veziva.
gronja – skupina nekog voća, koje raste zajedno iz jedne grančice, odnosno iz jednog dijela grane. Takve gronje se često prorijeđuju, da bi preostali plodovi narasli krupniji.
grša – grkljan.
gruševina ili grušelina – zgrušano mlado mlijeko nakon telenja krave.
Gržanova Žliba (top.) – udubljeni zemljišni prostor između Nikšića i Taborišća.
gujina – glista zemna.
Gunde – nadimak u obitelji Begovića. Nije uvrijedljiv.
gunj – vuneni pokrivač; vunena deka, biljac.
guvno ili gumno (tur.) – ravan utarajkan dio ilovaste zemlje za vršidbu žitarica…
guzica (pejor.) – stažnjica. U Slunju je do Drugog svjetskog rata guzica bila naziv za izrezak svinjske stražnjice i služila je za mazanje cipela. “Cipele za zimu treba namazati guzicom.”
Guzino selo (top.) – dio Rastoka najbogatiji slapovima, slapićima, protocima i virićkima rijeke Slunjčice s desetak mlinica – vodenica s 3-4 mlina u svakoj. Posebice su zanimljivi mlinovi bjelci za mljevenje pšenice, koji meljavom daju sve vrste, sve finoće pšeničnog brašna. U tome dijelu Ratoka, pogrešno nazivanima Gornje Rastoke, jer su prirodno Doljnje Rastoke žive obitelji ovih prezimena: Holjevac, Jareb, Moćan, Petrović, Vučeta i Žalac.
guž – zmija neotrovnica, duga 2-3 metra. Malobrojni primjerci te nezgrapne zmije živjeli su u Slunju – Slunjskome kraju do Drugog svjetrskog rata. Ponašala se je malne kao skrivena domaća životinja. Hranila se je miševima, žabama i drugim malim životinjama. Običavala je kradomice posisati mlijeko od krave ili (rijeđe) od ovce. Navodno je posve istrijebljena. Latinski se zove: Coluber longissimus.
gvinta ili gevinta (njem.) – kočnica na sprežnim kolima.
gvintati (njem.) – kočiti.

H
hahar (mađ.) – potepuh, skitnica, fakin.
harmica ili armica (mađ.) carina, pristojba za promet ili trgovinu.
heklati (njem.)- vezati, štikati, kačkati.
herihter (njem.) – postolar ili drugi majstor, koji ručno kroji kožu za cipele i drugu namjenu.
hiljada (grč.) – tisuća, jezero; u pjesmi “…jezero kaplic jezero let…”
hlačnica – hlačnice – nožni dio hlača, za kojeg se u novije vrijeme rabi izraz nogavice, a bilo bi možda bolje da poput Slovenaca rabimo izraz nogavice za bječve, umjesto turcizma čarape.
hoblati (njem.) – blanjati.
honved (mađ.) – mađarsko domobranstvo, u kojem su prema utvrđenom ključu morali služiti i Hrvati. Od Slunjana u honvedu je služio Mile, Franjin Ivšić, Marko (Marka) Skukan…
hrvatka – kravata; kravata potječe iz Hrvatske, ali najvjerojatnije iz Slunjske, Ogulinske i Otočke pukovnije jer su je hrvatski vojnici-konjanici iz tih pukovnija nosili kao znak međusobnog raspoznavanja u Tridesetgodišnjem ratu od 1618-1648. Od hrvatskih vojnika preuzeli su je Francuzi, napravili od nje odjevno-ukrasni predmet i pod izvedenicom kravata od naziva “Croate, Crobate, Crabate, Kravate” – proširili je u cijeli svijet.
(h-)rvatsko vino – ranije se je u Slunju podrazumijevalo samo bijelo vino za razliku od dalmatinskog, koje je uvijek značilo samo crno vino.
hudoba – zločest čovjek.

I
Ikavski govor – U slunjskome kraju zastupljenan su sva tri hrvatska narječja: čakavska i štokavska ikavica, hrvatska kajkavska ekavica i štokavski ijekavski govor. Evo primjerice nekoliko riječi iz svake skupine – Ikavski: bižati, Brig, Brižak (Jurčićev Brižak), cvit, Cvita, Cvitulja, čovik (Čovik snuje Bog određuje!), dite, ditelina, lipo, lipota, misec, misečina, mišina, Pliš, pliviti, sikira, sime, sirak, smisa, smisovnica, snig, snit, sticanje, sticati, stinj, Stipe, ždribac, žlib, žliba…; izrazi iz kajkavske ekavštine: Belko, belo, delo, letina, leto, Mrežnica, pleniti, seno, telo (Sv. telo), senokoša, stena, tesno, testo…; štokavska ijekavština je glavnina slunjskog govora pa ne treba navoditi primjere, osim nekih pretjeranosti kao na primjer, Vlasi govore krumpjer, papjer, sjegurno…
inat – prkos.
injiti ili uinjiti – pritajiti (se), umiriti (se).
Ivanski ili Ivanjski krijes – pali se u Slunju tradicionalno uvečer 23. lipnja u znak Svetog Ivana krstitelja, koji pada na dan 24. lipnja.
iskidati (slunj.) – kidati ispod blaga, očistiti od izmeta, od balege.
Ivšićevo Brdo (top.) – istoimeno brdo i naseljeni dio Slunja. Do komunizma tu su živjele samo obitelji i zadruge s prezimenom Ivšić; bilo ih je desetak.
izim – osim.
izklaušati (slunj.) – iztući, izpremlatiti, izprebijati…
izlika – isprika, izgovor.

J

jad – nevolja, otrov. Ako te zmija ugrize moraš odmah izsisati jad.
Jade – neuvrjedljivi nadimak u Slunju, koji vjerojatno ima suprotno značenje od nadimka Boljko. Naime, ponajbolji u bacanju kamena s ramena dobivao je naziv Boljko, a ponovljeno najmanje tri godine za redom taj naziv je zadržavao trajno. Vjerojatno je analogno.
jadriti ili jedriti (slunj.) – nositi nešto teško i dugo. Jadri to kamenje cijeli dan.
jagma (tur.) – navala, grabljenje, otimačina.
jakariti (turc.) – slično kao jadriti – nositi nešto teško.
Jamarje (top.) – zaselak na području Cetingradske općine.
Jame (top.) – zaselak između Videkić sela i rijeke Slunjčice, bliže Slunjčici.
japnar (slunj.)- vapnar, čovjek koji se bavi pečenjem japna (vapna).
japno (slunj.) – vapno, kreč (tur.); živo japno – pečeni kamen – kreč; gašeno vapno – vodom ugašeno živo japno (vapno).
Jarak (top.) – jarkasti krajolik u blizini Suhog Slunja, gdje je prema narodnoj predaji nekada. tekao potok, koji je utjecao u rijeku Slunjčicu, blizu njenog izvora.
ječerma (tur.) – prsluk s rukavima.
Jelvik (top.) – crnogorična šuma-park pokraj mjesta Slunja; zasadili ju učenici slunjske Osnovne i Građanske škole svih generacija tijekom 18. do 20. stoljeća. Iako se zove Jelvik, najmanje je jela u njemu, a pretežno tu rastu smreke, planinski borovi…, poneka kleka i borovica te nešto bjelogorice pretežno grmastog oblika.
jerbo – jer.
jetrva – bratova žena, šogorica. Tukle se svekrve preko jadne jetrve.
jopet – opet, ipak.
julka (slunj.) – kratki bič s nekoliko terkija – kožnih remenčica u obliku niti.
juva – juha.
južina (slunj.) – podnevni objed, a ručak = doručak. Tri objeda u Slunju su bila: ručak (ujutro), južina (upodne) i večera (uvečer).

K

kadar (tur.) – sposoban, u stanju nešto izvršiti.
kadigođ – kadkada, ponekad…
kapa (slunj.) – poglavar, zapovjednik, vrhovnik…
kafa – kava; ranije je rabljen u Slunju hrvatski izraz kafa od latinskog cofa i iz većine europskih jezika s izgovorom analognim “kafa”. U novije vrijeme kafa se smatra srbizmom, što je pogrešno, a turska “kahva” i češka kava “kavička” postale su norma za hrvatski suvremeni jezik.
kail (njem.) Keil = klin, postolarskim jezikom kail je djeljivi dio kalupa, kojeg se lastakom izvadi tako da se kalup, takodjer lastakom lakše izvuče nove cipele.
kal ili kalenje – obrada željeznih kovanih predmeta, obično se užereno željezo nakon kovanja uranja u vodu, da dobije potrebnu čvrstoću – kaljenje.
kalfa (tur.) – obrtnički pomoćnik.
kalo (tal.) – gubitak na težini.
kalup = drveni model na kojem se oblikuje cipela. Sastoji se od dva dijela: trup oblika većeg dijela stopala i kail, koji daje modelu podpuni oblik stopala. Obadva dijela imaju rupu za lastak, kojim se izvlači kail i kalup iz nove cipele. Kalupi se označavaju svojstvenim brojevima za cipele, a ovi su nalaze izmedju 12 i 48. Kalupi za dječje cipele su uglavnom od 12 – 35 i najviše do 40 uz respekt iznimaka. Iznad dječjih brojeva do 48 su muški brojevi cipela. Oni leže najviše izmedju 41 i 44. Ženski brojevi kalupa, ujedno cipela se kreću najčešće izmedju 35 i 40. Za sve brojeve cipela, što znači i kalupa postoje i medjubrojevi, mjereni uglavnom na pola broja. Za tu svrhu postolar sam povećava kalup pribijanjem sloja kože. Isto tako postolar preradjuje, odnosno dogradjuje kalup za invalidske cipele.
Kamenica (top.) – malo naselje pored mjesta Slunja, smješteno u kamenjaru s desne strane iznad kanjona rijeke Korane. Govorilo se ranije, da u Kamenici ima vidljivih ostataka stare Rimske ceste. Uz dosta mašte može se naći te tragove Rimske ceste.
kamenica (slunj.) – kamenje ili stjenje s posudastim udubinama, u kojima se skuplja kišnica; koriste ju ptice i zmije, a u nuždi i pastiri. U hrv. jeziku kamenica ima svoje značenje.
kampelati (slunj.) – na poseban način zvoniti ručno na dva crkvena zvona.
kampelanje (slunj.) – svečana zvonjava uoči blagdana ili na sam blagdan.
kanda (slunj.) – kao da.
kandlzukar (njem.) – prženi slador (turc. šećer).
kandžija (tur.) – bič; u prenesenom smislu zakon…
kantar (lat.) – vrsta vage na oprugu.
kantriga ili kantrida (lat.) – stolac, obično stolac tronožac.
kapula (tal.) – luk crveni.
kapulica (tal.) – luk sitni za sađenje.
kaput – gornji dio odijela; sako; jaketa.
karišik (turc.) – miješana poljodjelska kultura, primjerice od zobi i pira.
kateheta (grč.-lat.) – vjeroučitelj.
kavga (tur.) – svađa, prepirka.
kebar (njem.) – vrsta kukca, hrušt.
keko (slunj.)- glavna satrapa ili maska u fašinku (fašniku ili pokladama), junak u fašinskoj (fašničkoj ili pokladnoj) paradi.
kezme (turc.) – malo prase, staro oko pola godine.
kidisati (turc.) – činiti nešto iznad svoje snage, obterećivati se namjerno ili stihijski…
kikač (slunj.) – nosač. Kikač spada u arhaične riječi, koje su sve manje u uporabi.
kikačiti (slunj.) – nešto teško nositi.
kiklja – ženska odjeća za donji dio tijela, ispod struka. Nošnji su pripadale dvije kiklje – nutarnja od bijelog platna i vanjska od raznih materijala i boja. Obadvije su bile široke, bogato naborane (nafaltane) i duge skoro do koštice.
ki(n)disati (tur.)– nastojati svim silama, truditi se, naprezati se preko granica mogućnosti.
kiselna (slunj.) (NE kiselina, nego kiselna bez “i”!) – kiselo mlijeko dobiveno kiselenjem kuhanog mlijeka u zemljanim ćupovima na dva načina. a) Mlijeko može biti lagano ohladjeno pa se s njega obere masni sloj (sladki skorup) prije cijepljenja s malo kiselne, približno količinom od jedne žlice. b) Mlijeko se običava brzo ohladiti, da se skorup ne izdvoji. Takovo mlijeko se cijepi s jednom žlicom kiselne i kiseljenjem se postupno izdvoji masni sloj, ali tim načinom se dobije kiseli skorup. Sladki skorup služi za dobivanje masla, što se čini tučenjem skorupa u maslenki. Kiseli skorup (isto i sladki) služi za pravljenje savijače, koju u Slunju nazivaju masnica, s kratkim naglaskom na prvome slogu. Dakle, u obadva načina se dobije kiselna sa znatno (podjednako) reduciranom masnoćom jer se je skorup izlučio iz mlijeka, bilo prije cjepljenja ili iza cjepljenja “kvasom” – žlicom starije kiselne.
klamfa (njem.) – željezna spona s dva šiljka na krajevina. Služi za spajanje greda u gradjevinstvu i u drugim tesarskim i stolarskim namjenama. Veličine je prema potrebi, a najčešće oko 30-50 cm.
klašnja (slunj.) – odrpanac, zapušten čovjek. Neuredno odjeven čovjek. Hodaš svijetom kao klašnja.
klepac – čelični batić oštrih i šiljastih oblika, služi za klepanje kose i mlinskog kamenja.
klepati – nasjeckavati ili poravnavati, oštriti kosu ili mlinski kamen.
klepetalo (slunj.) – mlinska šikana, drmalica, koja drmanjem ili potresanjem omogućava stalni dotok žita iz koša pod mlinski kamen.
klepetaljka – drvena naprava za klepetanje, umjesto zvonjave u katoličkoj crkvi od Velikog četvrtka do Uskrsa.
Klepetinka (top.) – zemljište, dio zemljišta na početku Grabarja.
klinčanica – vješalica za odjeću.
klipa – komadić tankog suhog drveta, koje se rabi za podložiti – zapaliti vatru.
klipica – umanjeni oblik (deminutiv) od klipa. Nemamo ni klipe (klipice) drva.
klis – klis je drvena oblica promjera oko 2 cm, duljine oko 20 cm, zašiljena s obadvije strane.
klisanje – igra klisom u dvoje. Za igru je potreban klis, tolja, slobodan neograničeni prostor i nacrtana kružnica na jednom mjestu. Tolja je oblica promjera kao i klis, duljine oko 60 cm. Promjer kružnice je jednak duljini tolje. Toljom jedan igrač odbacuje što dalje klis, kojeg suigrač mora vratiti u kružnicu. ne pogodi li ovaj kružnicu onda toljaš ima pravo na daljnje odbacivanje klisa toljom, ali ga ne smije uzeti u ruku. Pri ovom odbacivanju vješti toljaš može se poigravati s klisom do mile volje tako da ga što više puta dočeka, toljom kad klis pada iz visine i upravo na taj način prikuplja veći zbroj bodova. Za bodovnu vrijednost dočeknih udaraca klisa i ukupni broj igara se suigrači unaprijed dogovore. Izbor početka se bira šakanjem tolje. Pravo na igru gubi toljaš tek onda kad klisač pogodi klisom kružnicu makar i najmanjim djelićem klisa. Tada se mijenjaju uloge. Bodove skuplja samo toljaš. Dakako, pobjednik je onaj igrač, koji u zakazanom broju igara skupi više bodova.
klizaljka – ugladjena staza na ilovastoj nizbrdici. Kad se zalije vodom bosonoga djeca se mogu vrlo lijepo zabavljati klizanjem nizbrdo, slično kao po ledu.
klobučnica – krov, nadkrovlje, u prenesenom značenju – kuća, na pr. Znam ti klobučnicu… – znam ti kuću…
Ključ (top.) – selo na prostoru bivšeg Slunjskog kotara.
kljuka – oblik uzla, najviše se koristi u vezanju cipela.
knjapav – nespretan, nesposoban…
kobačiti i kobačiti se – suprostavljati se nečemu, odhrvavati se nečemu, nastojati se obraniti od neke nametnutosti i pobijediti je…
kočeber ili kučeber – neozbiljni udvarač.
kočet – svinjske dlake, kostrijet. Služi za ručnu izradu kefa – četaka. Ta vještina je zapuštena.
kokati, ukokati (šatr.) – ubiti (nepotreban i vrlo neukusan izraz ).
Kokica – nasljedni nadimak za jednu obitelj Sminderovaca. Zadnji je bio Jura Sminderovac – Kokica, bio je mesar za razliku od Jure Sminderovca – Kolara, koji je zaista i bio kolar po zanimanju pa mu je to bio nadimak i zvanje.
kolačić – uz svoje osnovno značenje deminutiva od kolač, kolačić je značio tabletu – lijek u obliku kolačića – tablete.
kolendar – kalendar.
Kolišće (top.) – dio Slunja, gdje se igra (-lo) Ivansko kolo i palio Ivanski krijes, 23. lipnja uvečer. Ta tradicija je nažalost zapuštena, a novim imenovanjem ulica moglo bi pasti u zaborav i Kolišće, slično kao što se zaboravlja središte Slunja Mostac.
kolovrat – vreteno za namatanje prediva.
koljuštrati (slunj.) – boriti se za nešto, prepirati se za neku ideju, boriti se za opstanak, snalaziti se…
komis (lat) – glava kruha, vojnički kruh.
komot (njem.) – okovratni dio konjske vučne orme, am ili ham (tur.).
komuša – kukuruzovina, stabljike nakon obranih klipova kukuruza.
kom – trop ili drop, ostatak nakon odtakanja vina, iz kojeg se peče komovica – žestoko piće. Sada je to lozovača.
komaj – jedva, jedvice.
konta (njem.) – stalni kupac neke potrebštine. Nositi mlijeko na kontu, znači donositi svakog dana kupcu dogovorenu količinu mlijeka, a naplaćuje se obično na kraju mjeseca.
konjozobica – vreća iz koje konj jede zob ili drugo zrnje ili na primjer šrotani kukuruz. Veže se poput oglavine konju na glavu tako da iz nje može jesti namijenjeno mu hranjivo, zob…
kope – natikače, podšivene kožom ili gumom u novije vrijeme. Možda od izraza kopa – kope potječe izraz kopačke – cipele s kožnatim ili plastičnim čepovima na potplatima (za nogomet i druge sportove).
koralin (slunj.) – kragn, ovratnik na košulji i drugim odjevnim predmetima.
Kordun (franc.) – Slunjski kraj, Okružje slunjsko, Slovinje…, naziv Kordun je nametnut i službeno usvojen unatoč stoljetnog narodnog opiranja. To je iskrivljena izvedenica, šatrovački izraz od francuske riječi cordon – vrbca, vojni pojas, ratna zona, medicinska zona… Danas se odnosi samo na područje bivše Slunjske pukovnije (regimente), iako su za vladavine Francuza u dijelu Hrvatske nazivali cordon čitavu hrvatsko-tursku granicu južno od Save, dakle područje I. i II. banovinske regimente, Slunjske, Ogulinske, Otočke i Ličke regimente. Izraz Kordun kao tuđicu bi trebalo napustiti i vratiti u porabu zaboravljeni izraz Slovinje ili Slunjska ploča, Slunjski kraj, Slunjska udolina utoliko opravdanije jer izraz Kordun ima lošu konitaciju. Analogija loše konotacije Balkana.
Korita (top.) – šumoviti kraj u općini Rakovica.
korš ili koruš – prostor u toranjskom dijelu crkve, gdje su smještene orgulje ili harmonij i pjevačko društvo.
korteš ili kurteš (mađ.) – natjecatelj u izborima, izborni kandidat…
kortešati ili kurtešati (mađ.) – promicati, predizborna promičba.
kosijer ili dem. kosjerić – srpasto zakrivljeni nož za obrezivanje loze, za žetvu komuše…
kostanj – kesten
košćak (slunj.) – vrsta oraha s jako koštavom nutrinom ploda, kojeg se teško vadi iz ljuske. Taj orah raste samoniklo i botanički spada u vrstu crnog oraha, lat. Juglans nigra.
Košće (top.) – kupalište na Korani u Slunju između Škrile i Kotlaca; litice, stjenovite strmine…
Kotlac (top.) – kupalište na Korani s mnogo kotlastih udubina okruženih slapićima, brzacima i plićacima. Kotlac je najomiljenije kupalište za slunjsku djecu. Tu djeca nauče plivati.
kozica (slunj.) – plitica, posuda za kuhanje (rangla).
kožun (vlaš.-slunj.) – muški ogrtač izradjen od ovčije kože sa zadržanom vunom.
kramar (njem.) – trgovac sitničarijom.
kramp – pijuk, trnokop, budak.
krampogača(-e) (slunj.) – pogačice s čvarcima.
Kranjac (vlaš.slunj.) – 1. stanovnik Kranjske… 2. Hrvat; pravoslavci ili Vlasi Slunjskog kraja nazivaju Kranjcima sve katolike – Hrvate, a ovi nazivaju njih Vlasima ili Rišćanima.
kravata – hrvatka, hrvatski nacionalni odjevni ukras, proširen u cijeli svijet. Potječe najvjerojatnije s prostora Ogulinske, Otočke i Slunjske pukovnijje – Hrvatske vojne krajine.
kravina – uštavljena kože od krave za cipele i raznu galanteriju.
krđa – smotuljak, cigareta.
krekica (slunj.) – vrsta kokoši malog rasta, blizu dvostuko su manje i laganije od običnih kokoša. Podrugljiv nadimak za neke žene.
Kremen, Donji i Gornji (top.) – naselje Grada Slunja, na polovici udaljenosti između Slunja i Cetingrada. Tu je postojala gradina, tvrdi grad za obranu od Turaka, kojeg su do temelja porušili partizanočetnici iza Drugog svjetskog rata. Do Drugog svjetskog rata u kremenskom govoru bilo je kajkavštine, a sada ima još možda pokoja kajkavska riječ.
kresivo – kremen kamen iz kojeg vrca iskra kad ga se strugne metalnim stremenom.
Krikša – nasljedni nadimak za muške potomke obitelji Jurković. Nadimak nije pogrdan i rabi se u svakodnevnom govoru. Posljednji potomci te obitelji Jurković su odselili iz Slunja u Zagreb. Žive na Horvatovcu.
kriviti se (slunj.) – plakati, dijete se krivi – dijete plače.
križ – uz svoje osnovno vjersko značenje “križ” je značio potpis, suglasnost, potvrdu na nekoj ispravi u Slunjskome kraju prije komunizma.Tako je vjerojatno bilo i u drugim hrvatskim krajevima. Nije taj običaj vladao radi nepismenosti, nego je to pravni čin kod Hrvata od starine, a povijesno motreno, Hrvati su preuzeli taj oblik vjerodostojnosti za isprave od Franaka. Danas još samo stari ljudi i pravnici znadu za “križ” bez kojega nije vrijedila nijedna isprava, primjerice za diobu zemlje, nasljedjivanje po predku…
Križopće ili Križopuće (top.) – šestosmjerno križanje uz zgradu Građanske škole u Slunju. S toga mjesta polaze eve ceste (ulice): a) prema Svetici, b) prema Sminderovcima, c) prema Ivšićima, d) prema Šuplišću, e) prema Hazlerima (Stara cesta) i prema Lovrenčićima i Štrkima (ulica koja vodi prema Mostacu).Na Križopću je davne 1876. postavljane prva javna šternja u Slunju, koja je radi nepovoljnog položaja selila tri puta. Prvi put pred Hazlerovu kuću, drugi put pred Lovrenčićevu kuću i treći put u ropotarnicu, gdje su je odpremili partizanočetnici oko 1950. godine. Tu je bilo omiljeno igralište za djecu: hrvanje, klisanje, špekulanje, a za odrasle bacanje kamena s ramena i vatrogasne vježbe. Tu se palio Ivanjski krijes, preskakala vatra i igralo kolo. Treba spomenuti i to, da su se nan Križopću okupljali pristaše Hrvatske seljačke stranke. Pisatelj ovog Rječnika je 11. lipnja 1938. krasnoslovio pred oko tisuću članova HSS-a jednu pjesmicu u znak 60. obljetnice rođenja Antuna Radića. Prva kitica pjesmice glasi: “Šestdeset je godina i više // Kako slovo na papiru piše // Što se rodi naš veliki sine // Ante Radić, duša domovine.”
Krkan (šatr.) – izraz se rabi kao nedužna rugalica, namijenjen pretežno nestašnim mladićima.
krma – stočna hrana. Osim sijena livadskog, od lucerne, domaće djeteline, smiljke… krmu sačinjava: slama od pšenice, ječma, zobi…, komuša, strnokos…
krme – svinja, prase…
krmencija (mađ.) – zlatnina, zlatni novac, zlatni dukati…
krmetina – svinjsko meso.
krosna – tkalački stan.
krošiti (slunj.) – ljuštiti kukuruz; krošiti ili triniti sijeno, slamu…
Kršlja Stara i Nova (top.) – sela u općini Rakovica.
krumpirača (šatr.) – podeblja guzica, stražnjica.
kruška, “pod kruškom” – drvo u Ladjevcu, pod kojim su se ranije na Jurjevo prodavali slugani i sluškinje. Partizanočetnici su posjekli krušku i ukinuli prodaju slugana i sluškinja jer su ih oni iskorištavali i bez kupoprodaje “pod kruškom”.
Kruškovača (top.) – selo između Korane i Podcetina, na prostoru Općine Cetingrada.
kubura (tur.) – starinsko oružje, preteča suvremenih samokresa.
kuburiti (šatr.) – biti loše volje, uvjetovano raznim razlozima; bolovati, ispaštati, smišljati zlo…
kuč (slunj.) – drvena ili metalna naprava s kukom za izvlačenje sijena ili slame iz stoga…
kujica (slunj.) – 1. mali sklapaći džepni nožić… 2. mlada ili mala rastom kuja.
kujna (vlaš.)- kuhinja, predsoblje, vanjska kuća u starije doba u Slunjskom kraju…
kukunješće – omiljena vrsta narodnog kola u Slunju s napjevom: “Hajde mala, hajde ti kukunješće igrati… Ja sam mala pa ne znam kukunješće igrati…”
kuluk (turc.) – odradjivanje porezne obveze, prisilan rad, težak rad, tlaka. Značenje ove skoro zaboravljene riječi u Slunju je obnovljeno u vrijeme prvih godina komunističke diktature, koja je prisiljavala ljude na sve oblike neplaćenog rada. Dakako, riječ kuluk se nije smjela javno izgovarati, ali ljudi su doživljavali svaki prisilni rad kao kuluk i kulučenje.
kuljav (-a) – debeo čovjek; žena u drugome stanju.
kulje – debeljko; neuvrjedljivi nadimak ili rugalica za muškarce iz obitelji Gračan u Slunju.
kunda – kanda, kao da.
kunst (njem.) – umjeće, vještina. Pravi je kunst učiniti od toga nešto.
kuplenik (slunj.) – mjera za žitarice. Iznosi 40 litara ili 2 mjere po20 litara ili 4 četvrtinke po 10 litara.
Kurijevac, Veliki i Mali (top.) – brdo blizu Primišlja, desetak kilometara udaljeno od Slunja u smjeru Ogulina; nosi naziv po hrvatskim velikašima Kurijakovićima. Podno Kurijevca nalazila se je Crkva sv. Kuzme i Damjana, karakteristična po zatvorenom tornju – bez unutarnjeg prostora. Spominje ju Radoslav Lopašić u knjizi “Oko Kupe i Korane”, ali danas joj je nemoguće naći točnu lokaciju i temelje jer su naseljeni Vlasi i Srbi u tome kraju uništili sve tragove hrvatske prošlosti. Arheološkim istraživanjem sigurno bi se našli temelji te hrvatske starine, ali takova istraživanja nitko ne poduzima jer se radi o hrvatskoj znamenitosti, a ne o četničkom groblju.
kurteš – navijač za neku političku stranku.
Kuzma (top) naselje ispod Kurijevca; ime po Crkvi sv. Kuzme i Damjana.
kutlača ili kutljača (grčki) – velika žlica, pretežno drvena, zaimača ili šefarka…
kvas – djelić od gotovih proizvoda, koji se dobivaju vrijenjem. Njime se cijepi sirovina, na primjer mlijeko za dobivanje: jogurta, kiselne, kiselog skorupa, kiselog vrhnja, mlijeko za dobivanje sira. Kvas se može rabiti i za dizanje tijesta za kruh. Treba razlikovati kvas od kvasca (germe). Kvas je dio tjestenine ostavljene da se razvija vrijenje, a kvasac je gotovi industrijski proizvod. Postoje razni kvasci, kao na pr. krušni kvasac, pivski kvasac…
kvasac i kvas – pod obadva naziva radi se zapravo o istom proizvodu – istim proizvodima, a razlikuju se medjusobno po vrsti gljivica, koje su ih proizvele i po oblicima dobivenim u kućanstvo od onih dobivenih industrijski. Ima vrlo mnogo proizvoda, koji se dobivaju vrijenjem, koje prouzrokuju razni mikroorganizmi, napose gljivice, počev primjerice od mliječnih proizvoda (sir, jogurt, kefir…) preko alkoholnih pića (pivo, vino, kom za šljivovicu, prirodni ocat…), krušni kvasac do na pr. antibiotika.. Prirodno vrijenje obično završava, kad se uzročnici uguše u proizvodima vlastitog metabolizma, a u mnogim slučajevima, kako u domaćinstvu tako i u industriji proces vrijenja se može zaustaviti kemijskim i termičkim načinom. No to zhtijeva dugo objašnjenje.

L

laberiti ili labariti (šatr.)- grabežljivo uzimati, pobirati sve što dođe pod ruku, prisvajati tuđe, krasti.
labrnja (šatr.) – usnica, usta, njuška, gubica.
Lađevac, Donji i Gornji (top.) – naselje Grada Slunja. Ladjevac ima svoju ulogu u Hrvatskoj vojnoj krajini, napose za zadnja desetljeća podjednaku kao i Slunj. Tu je bila stacionirana kumpanija Hrvatske vojske. Pod Zapovjedništvo u Ladjevcu pripadao je i tvrdi grad Sokolac u Furjanu, što znači da je Ladjevac bio na prvoj crti bojišnice prema, tada Turskoj Bosni i Hercegovini. Ladjevac zavrijeđuje da se o njemu napiše posebna monografija. U Drugom svjetskom ratu Hrvati Lađevca su podnijeli goleme žrtve na Oltar domovine Hrvatske.
Lađevačka cesta (top.) – spaja Slunj s Cazinom (BiH) prelo Lađevca, Furjana i Šturlića. Cesta je izgrađena za vrijeme Napoleonove Ilirije radi dovoza žita iz turske Bosne u Slunj za potrebe Napoleonove vojske. Projektant i graditelj bio je Švicarac, Ing. Nikolaus Hasler, od kojega potomci žive i sada u Slunju, ali pod fonetiziranim prezimenom Hazler (od 1919. naovamo).
Lađevačka crkva – župna crkva posvećena Sv. Juraju. Na dan Sv. Jurja, 23. travnja održava se svake godine crkvena i narodna večanost. Tu se je do Drugog svjetskog rata održavala prodaja mladih dečki i djevojaka za službu kod imućnijih obitelji. To je poznata nagodba “pod kruškom”. Nema više tog običaja niti stabla kruške. “Ispod kruške” odvođeni su mladići i djevojke kao slugani i služavke ne samo po Slunjskom kraju, nego i u udaljenija mjesta u Hrvatsku.
Lađevačka kumpanija br. 1 – prema prikazu Slunjske IV. Pukovnije u Hrvatskoj vojnoj krajini. U ovom okrugu nalazi se 24 mjesta s 566 kuća i 5.430 stanovnika, od kojih 4.631 pripada katoličkoj vjeri, a 799 grkonesjedinjenoj. Za katolike su tu 3 župne crkve, a za grkonesjedinjene jedna parohijska. Od zemljišnog posjeda može se računati otprilike 10.265 jutara oranica, 758 jutara livada, 98 jutara voćnjaka i povrtnjaka, 66 jutara vinograda, 1.788 jutara pašnjaka i 7.613 jutara šuma.
lajsati (šatr.) – skitati se, potucati se, potipati se…
lajtar (njem.) – svjećnjak. U njemačkom ima značenje: vođa… ili ljestvica…
lajtman (njem. Leutnant) – poručnik. Naziv je održan iz vremena Hrvatske vojne krajine u narodnoj predaji.
lakno – ostupane ručice lana ili konoplje, koje nakon stupanja stupom (vidi stupa) idu na daljnju obradu.
landrati (šatr.) – skitati, potucati.
laprdati (šatr.) – zanovijetati, izazivati, ogovarati, govoriti neistinu; u narodu se rabe još izrazi istog ili sličnog značenja: bljezgati, bljezgariti, lupetati….
larma (njem.) – buka, galama.
las-i – kosa.
lastak (njem.) = svojstveno oblikovana poluga za vadjenje kaila i kalupa iz gotove nove cipele ili popravljene stare cipele – cipela.
lat, latanje, latati (slunj.) – vlat, vlatanje, vlatati (manje je točno!): klas, klasanje, klasati…
lazno (mađ.) – vrijeme. Nemam lazno – nemam vremena.
ledenica – pod zemljom ukopana prostorija, u kojoj se je skladištilo i čuvalo ledene ploče, sječene na smrznutoj rijeci Korani. Ledene ploče su se stavljale na slamu i tako su se u zatvorenim ledenicama održale preko ljeta. Služile su gostioničarima za hlađenje pića i drugih napitaka, također i za pravljenje sladoleda. Nekoliko slunjskih gostioničara su imali svoje ledenice. U naše vrijeme zamijenili su ih hladnjaci i hladnjače.
lemeš – dio pluga, koji okreće brazdu.
lemuzina (grč.) – milostinja, koja se daje u crkvenim bogoslavljima (misi).
lenger-i (njem.) – dio opreme seljačkih kola, dvije postrane kladice vezane lančićima za stupce. Zajedno s lojtrama lengeri ograđuju lijevu i desnu stranu kola, a za stražnji dio ta uloga pripada šarugama.
lepušina – zeljasta biljka velikih listova slična rabarbari.
lever (slunj.) – dječak ili deran u životnoj dobi prije vojske.
likovo (slunj.) – piće, koje se u Slunju pije nakon kupoprodaje goveda, ovaca i konja.
Lisac (top.) Veliko i Mali – brda između Nikšića i Hrvatskog Blagaja (istočno) s jedne strane i Cvijanović Brda te Crnog Vrela (zapadno). Tu su do kraja 19. stoljeća uzgajani vrsni vinogradi, koje je nepovratno poharala Phyloxera.
lišnjak – 1.stog lisnnatog granja za zimnicu ovcama i kozama; za nuždu i govedama; sjeklo se je iza Petrove, pretežno lijeske, a najbolje su bile jasenove grane… 2. lišnjak (ikavski) plod od lijeske (lješnjak).
Livadina Lokva (top.) – zaselak na cesti između Slunja i Primišlja, ispred brda Kurijevac. Tu se nalazi prirodna (nepresušiva) lokva, po kojoj je zaselak dobio drugi dio imena, a prvi dio je po prezimenu žitelja Livada.
lona (slunj.) – noćna posuda ili tuta, služi najviše za djecu.
loštrok – klip od štrcaljke za vodu.
luč-i (lat.) – trijeska, koja je služila za kućnu i vanjsku rasvjetu. Uz luč su postojale razne priče u starini. Evo jedne: Momak je bio zreo za ženidbu, ako je mogao na situ kao podlozi istesati luč dugu jedan metar.
Lučica (top.) – maleno i usko priobalje uz rijeke i potoke. U Rastokama postoji uz Koranu i Slunjčicu Jarebova Lučica i Vučetina Lučica…
lug – 1. pepeo, 2. šumica, oveći grm…
lugšija ili lukšija – lužnata voda, koja se dobije ispiranjem luga, a služi za parenje rublja i pranje suđa…
Luka (top) – plodno zemljište uz rijeke i potoke. Uz lijevu obalu Slunjčice u Slunju je Župna luka, bivša Pekova, sada Hazlerova Luka, a uz desnu obalu je Skukanova luka. Uz Koranu s lijeve strane uzvodno je Kovačevićeva (Parokova) Luka, Neralićeva Luka i Modrušanova Luka. S desne strane Korane uzvodno je Periševa Luka i Vlašićeva Luka. U Cvitoviću uz potok je Turkaljeva Luka… Možda su u novije vrijeme ove Luke promijenile svoje vlasnike.
lukno – daća crkvi, crkveni porez u naravi – razne žitarice, plodine, vuna…
lumbarda (tal.) – starinski top.
Lumbardenik (top.) – dio Grada Slunja, u blizini Slovin Grada, gdje su se u starini kovale lumbarde.
lupetati (šatr.) – bezvezno govoriti, izazivati, ogovarati…
Lutoran ili Luteran – svaki nevjernik; izraz se izvodi od vjerskog smjera Martina Luthera. Slabije vjernike, koji rjeđe posjećuju bogoslavlja naziva se pogrdno Lutoranima.

LJ

Ljelja – kći slavenskog boga Peruna. Kroz eru ateističkog komunizma naziv je pao u zaborav.
Ljeljo – sin slavenskog boga Peruna. Naziv je postao malne nepoznanica u Slunju.
Ljuljo (slunj?) – lik, vjerojatno maškara ili nekakva rugoba, od koje se je uglavnom štitilo, a manje plašilo djecu. Radi smirivanja uzbuđene i zaplašene djece, roditelji su običavali pred njima blago ili umjereno psovati Ljulju. Inače u Slunju se ljuljačka nazivala ljulja ili još češće gegaljka, ali najvjerojatnije Ljuljo se ne izvodi od ljulje (gegaljke).
Ljuban – često ime za vola ili bika u Slunjskom kraju; pravoslavno ime za muškarce među Vlasima i Srbima Slunjskog kraja.
Ljubava – često ime za krave u Slunjskom kraju.
Ljubča ili Ljupča (top.) – planina i istoimeno selo, koje je bilo napučeno pravoslavnim življem. Sada je selo pusto, a prostor je uključen u Poligon Hrvatske vojske “Eugen Kvaternik”. Tu je iz zasjede Srbin Rade Ćuić 09. listopada 1871. ubio hrvatske ustaše: Eugena Kvaternika, Slavoljuba Bacha i Antu Rakijaša.
ljudovati – muško druženje kroz razgovor.
ljutika – vrsta luka. U pučkom govoru se je počesto, više šatrovački nego točno svaki luk nazivao ljutika.

M

macola (tal.) – malj, bat, napose bat za razbijanje kamena ili bat kojim se udara po minerskom svrdlu da se izvrta u kamenu rupa, u koju se stavlja minerski eksploziv – prah ili dinamit
mačka – 1. kućna životinja, 2. kočnica na saonicama, na koju se staje nogom ili se aktivira ugrađenim mehanizmom.
magazin (tur.) – 1. skladište, lager; 2) ležište za metke ugrađen u puški ili rezervni “magazin” ili šanžer (fran.) za automatsko oružje; 3. časopis; 4. uobičajeni slunjski naziv za Marmontovu žitnici ili Marmontovu palaču u Slunju.
Magazin ili manje rabljeni izraz žitnica u Slunju je do danas najveća građevina, nažalost u stanju nestajanja nemilim zubom vremena i nebrigom lokalnih vlasti. Magazin je izgrađen za vrijeme Napoleonove Ilirije. Pokretač je francuski maršal Marmont, a graditelji su bili Ing. Nikolaus Hasler (Švicarac) i Lois Samson (Švicarac ili Francuz).
Mali Vuković (top.) – zaselak uz cestu Slunj – Cetingrad, oko 4 km udaljen od mjesta Slunja.
Maljevac (top.) – pogranično mjesto između R. Hrvatske i R. BiH na prostoru općine Cetingrad.
mamlaz (mađ.) – budala, glupan, neuračunljiv čovjek.
mam – sada, odmah; na primjer: Mam sam rekao, kad sam čuo istinu.
mamlaz (mađ.) – budala, glupan, neuračunljiv čovjek.
man – osim, nego; Mi ni ne moremo biti man ovaki (Mile Budak). Mi ni ne možemo biti, nego ovakovi.
mandrak (turc?) – predemet s kojim se može od nekoga braniti ili napadati.
mantron – želudčana neugodnost nakon uživanja nezrelog voća ili vrlo hladnog jela i slično. Ne jedi zeleno voće uhvatit će te mantron.
marama (tur.) – rubac.
maramica (tur.) – rubčić.
Marindolsko Brdo (top.) – naselje Grada Slunja između Cvitovića i Malog Vukovića.
marod (franc.) – bolesnik, također umišljeni bolesnik, zabušant.
marva (njem.) – domaće životinje, blago, stoka; u prenesenom smislu su ljudi, koji nisu dorasli biti ljudi.
maslenka – uređaj za pravljenje maslaca iz skorupa. Maslenka je uski okrugli drveni kablić, visok do jedan metar. Ima kablićasti pokrov probušen u sredini za štap, kojemu je na donjem kraju pričvršćen izbušeni drveni okvir nešto uži od maslenke. U maslenku se stavi voda i skorup. Zatim se povlačenjem gore -dolje okvira na štapu tuče skorup, dok na površinu vode ne ispliva maslo. U maslenki se može na isti način tući sirovo mlijeko pa se iz njega dobije sirovi maslac, izvrstan pripravak za namaz na kruh ili pecivo.
masnica – savijača – kolač od tankog razvučenog tijesta, u koje je stavljen skorup od kuhanog mlijeka ili svježi sir ili blago ispržena kapula. Masnica ima više slankast, nego sladak okus. Masnica se običava praviti i od ribanih jabuka. Za savijaču od jabuka više se rabi naziv štrudel od jabuka.
mastan – predvodnik tepeškara, vidi tepeškari.
maša – misa, bogoslavlje, bogoslužje.
mašala (tur.) – sjajno, radosno, bravo, ugodno iznenađenje.
Mašvina (top.) – gorska kosa i istoimeno brdo uz selo Furjan. Obiluje brojnim izvorima vode i speleološkim sustavima, među kojima je najpoznatija spilja Muškinja, koja je istražena jedno desetak kilometara. Daljnja istraživanja su u tijeku.
Matešićeva pećina (top.) ulaz joj je u selu Popovac, smješten istočno od mjesta Slunja, a izlaz/ulaz je uz rijeku Koranu s lijeve strane. Pećina je zanimljiva po svome prostranstvu i obilju vode, koju donosi istoimeni Matešićev potok. Iako je pećina speleološki neistražena pokoljenja učenika slunjske Građanske škole su provodili kroz nju svoje pustolovine. Na sreću nije zapamćen nijedan tragičan slučaj. Podzemni sustav je dug oko 1 km.
mazoli – graničari u Hrvatskoj vojnoj krajini – Slunjskoj regimenti izvan borbe, koji su učvršćivali svoje utvrde, gradili putove, ceste, mostove i obavljali sve druge javne radove.
medecina (ne medicina!) – svaki lijek u tekućem obliku, kao na pr. kapljice, siruppi, tonika…
medovina – piće od meda, koje se pravi obkuhavanjem saća i prepuštanjem prirodnom vrijenju.
mekolup – kokošje jaje bez tvrde lupinje; kokoši nose takova jaja obično za snježnih ranih proljeća, kad nemaju dovoljno kalcija iz prirode i dobivaju ga premalo u hrani.
Melnica, Velika i Mala (top.) – šumovito brdo pokraj mjesta Slunja. Između Melnice i Suhog Slunja je Jarak, kojim je u davnini tekao potok, na kojem su bile mlinice, gdje se je mljelo žito i dobivalo brašno – mel ili melja. Moguće da otuda potječe naziv Melnica.
melšpajz (njem.) – kolači, tjestenina.
melja – žito – zrnje za meljavu, samljeveno žito, melja…
meljta (njem.) – malter, žbuka.
mena – mjesečeva mijena; izraz zadržan u slunjskom govoru iz stare ekavske kajkavštine ili čakavštine, koja se je tu govorila.
menaža (franc.) – sljedovanje, prehrana, živežne namirnice.
merak (tur.) – želja ili strast za nečim, tek, apetit.
merlin (njem.) – mrkva.
mešetar (grč.-lat.) – posrednik u trgovini; u Slunju je naziv za posrednika pri kupoprodaji stoke.
mezgra – sok ispod kore drveta, iz kojega raste klica, bjeljika. Botanički izraz je kambij.
mežnar – zvonar, crkvenjak.
miga – sitna jesenska kiša, rosulja.
minđa (šatr.) – ženski spolni organ.
mišajca (njem.) – kuhinjski predmet, oblica dugačka oko 30 cm, oblikovana za miješanje i ždrokanje palente pri kuhanju – pečenju palente u prikladnom kotliću.
mjera ili mira – mjerna jedinica od 20 litara; tri mjere čine vagan (60 l).
mlinčanica – oblica za rasukivanje tjesta ili za rolanje rublja.
moba – skupno obavljanje poljskih poslova. Zasnivala se je najčešće na uzajamnosti djelatnica ili djelatnika, napose za žetvu i kosidbu.
Močile (top.) – selo u općini Rakovica, sada u okružju Poligona HV “Eugen Kvaternik” Slunj. Močile su poznate po strašnim zločinima, koje su partizanočetnici vršili na Hrvatima, napose na Hrvatima iz Rakovičke općine. Bacali su mrtve i žive u duboku bezdanu blizu bunara u Močilama. U tu istu bezdanu bačen je 28. prosinca 1942. umoreni hrvatski vitez Jure Francetić i njegov živi pilot, domobranski zastavnik Mijo Abičić.
most-ovi (top.) – na prostoru Grada Slunja ima desetak većih mostova, dok srednjih, malih i onih samo za pješake ima više stotina. Veći mostovi su: na Korani u Furjanu (1), u Slunju (2), u Veljunu (1); na Mrežnici: u Toboliću (1), u Primišlju (1); na Slunjčici u Slunju (3); na Glini između Cvijanović Brda i Crnog Vrela (1) – ovo je osrednji ili čak manji most.
možar ili mužar – obostrano otvorena cijev poput topovske, iz koje se puca za vrijeme najsvečanijih misa; možar je i tarionik u kojem se usitnjavaju razne sjemenke: kava, lan…
Mramornjača (top.) – spilja uz desnu obalu rijeke Korane ispod sela Doljnji Nikšić. U njenoj blizini postavila je nagazne mine vojska tzv. Republike Srbske Krajine.
Mravunčev slap (top.) – slap na rijeci Korani, udaljen oko 5 km. nizvodno od Slunja. Visina mu je 5-10 m. Do toga slapa u Korani nizvodno, uz ostale ribe žive i somovi. Uz slap je Mravunčev mlin.
mrnjgati – prigovarati, zlovoljno odgovarati.
mrs – mast, mrsiti – jesti masno, ne postiti.
Mrzlo Polje (top.) – naselje Grada Slunja, sada u sastavu Poligona HV “Eugen Kvaternik”.
mucofirati – zanovjetati, dodvarati se u prenesenom ili u šaljivom smislu.
mučenica (šatr.) – šljivovica ili neki drugi alkoholni napitak.
munta (tal.)- prodaja za bilo što, ispod realne cijene.
muntati – glagol od imenice munta – prodati ispod realne cijene.
munja – struja; grom.
munjara – električna centrala. U Slunju je izgradjena električna hidrocentrala 1928. godine. Investitor je bila Općina Slunj, ideja prof. Mile Cindrića, a projektant je bio Ing. Kompanec iz Zagreba.
munjen – šašav, nastran.
Muratovac (top.) – brdašce u dijelu Slunja, gdje su Slunjani, prema narodnoj predaji porazili Turke i zarobili turskog bega Murata pa je po njemu zadržan naziv Muratovac..
Muškinja (top.) – spilja ispod Mašvine. Speleolozi su istražili oko 10 km podzemnih sustava bogatih vodom, koja oblikuje podzemna jezera raznih veličina i dubina. U vodi je nađena čovječja ribica. Potrebna su daljnja istraživanja.
mutav-ac – nijem čovjek.
mutiti (promutiti) (slunj.) – mokriti krv. Krava muti = Krava mokri krv.

N

naćke ili naćve – izdubeno drveno korito u kojem se pere rublje ili mijesi kruh. Jedan oblik naćva je služio kao kolijevka za novorodjenčad i kao zibka za uspavljivanje djeteta.
naćukati – načuti, doznati.
nadra – njedra.
nadriobtnik – neizučeni, lažni obrtnik.
nadžak (tur.) – sikirica i čekić na štapu, koja služi za svaku potrebu pa i za obranu ili napad. Ljudi srednjih i starijih godina nosili su nadžak kao palicu pa se je jedva razlikovalo o kojem predmetu se radi.
nakarada, nakaradno – nešto ružno.
nako – onako, tako…
naložak – teški kamen ili neki teži predmet, koji se stavlja na branu (drljaču) radi boljeg usitnjavanja zemlje iz brazda.
nama(h) – odmah.
Nanikraj (top.) – Slunjani nazivaju Nanikraj svoju zemlju, koja se nalazi s druge strane Slunjčice i Korane. Pobliže se označava prezimenom posjednika kao na primjer: Jurašinov Nanikraj, Neralićev Nanikraj, Skukanov Nanikraj… Iako bi se moglo reći da postoje samo dva Nanikraja, jedan preko Korane i drugi preko Slunjčice, po kriteriju posjednika ima u Slunju nekoliko desetaka Nanikraja. U prenesenom smislu, Nanikraj je izraz za groblje.
naratki ili naratke – gležnjaci. Mogu biti i sokne raznih oblika sa stopalom ili bez njega
Narta (top.) – stijena i spilja u njoj uz rijeku Koranu nizvodno u Slunju; navodno u starini ta spilja je bila starokršćanska – bogomolja, svojevrsna crkvica. Na to ukazuje naziv Narta, koji uz ostala značenja obilježava predvorje crkve ili neke građevine.
nastor (slunj.) – stelja, slama ili bujad na kojoj leži blago u staji.
nastoran (slunj.) – izazovan, zloban, podmukao, drzak čovjek; nastorno goveče ili neka druga domaća životinja.
natikače – šlape pletene od vune, obično su podšivene kožom štavljenom domaćim načinom.
navaran ili navarno – postno, nezačinjeno jelo.
nesklavoran (slunj.) – nenamjenljiv, neprispodoban
Nikšić, Gornji i Donji (top.) – naselje Grada Slunja. Prostire se od desne obale Korane do Državne ceste D/1. Omeđen je ovim selima: Taborišće (Taborište), Cerovac, Čopov zaselak i Pavlovac. Naziv Nikšić potječe od starog hrvatskog rodoslovlja Mikšić ili Nikšić, koje je ovdje živjelo prije turskih osvajanja.
nimčati (slunj.) – prigovarati, negodovati; govoriti sam sa sobom pretežno kritički na nekoga ili nešto.
nofaka – izmišljotina, izgovor, zavaravanje sugovornika nekim netočnim navodima…
nošivo – daća Crkvi u prirobnim proizvodima kao na pr. žito, krumpir, vuna, drva…
nude ili nuder – de, deder, hajde; kao u božićnoj pjesmi “Sinak, sinak moj mileni, nuder zaspi ti…”
nugal ili nugao – kut, ugao.
numer (njem.) – uobičajen starinski izraz za gospodarstvo, a pod tim se je podrazumjevalo imanje pod dotičnim kućnim brojem. Na primjer: Nema ni kuće ni numera, što znači da je bezkućnik i bezzemljaš.

NJ
njupati – ispaštati ili žderati se zbog nečega, neuobičajeno jesti.

O

obalina-e (slunj.) – ostatak jela iza nekoga, zagrižena o ostavljena voćka…
obarski – stariji oblik prisege u Slunju. U našem vremenu jedva se još znade za značenje “obarski”. Riječ je vjerojatno od Avara ili Obara. Po tome bi se dalo zaključiti, da su Avari ili Obri bili čestit – korektan narod, kad je njihovo ime postalo pojam prisege. Na primjer: “DajemTi obarsku riječ!”, što znači: “Dajem Ti poštenu ili časnu riječ!”.
obojak, obojki – platneni omotači umjesto bječava.
obrštar (njem. Oberst) – pukovnik.
obumiti – osmisliti, zamisliti, predvidjeti, planirati…
odalaniti – udariti, ošinuti nekoga
odčenuti – odkinuti.
odkačen – munjen, nenormalan, lud.
odreni! (imperativ je odagnati) – odreni goveda na pašu – izvedi ili otjeraj goveda na pašu.
ognjilo – kresivo od željeza, kojim se je kresalo po kremen-kamenu, uz kojeg se je držala osušena drvena gljiva. Iskra iz kremena pali gljivu i ova služi za podpaljivanje vatre na ognjištu i inače za svako podpalivanje. Na istom načinu gljivom paljene su i kubure kremenjače.
ognjišće – mjesto u kuhinji, gdje se je ložila vatra za kuhanje, pečenje i ogrijev. Nalazilo se je u takozvanoj vanjskoj kući, koja nije imala stropa.
oice – gredelj ili spojna poluga između rala i oraćih kolica kod starih drvenih plugova.
ojkača – vrsta pjesme s napjevom “oj”. Oj Korano tiha vodo hladna, oj… Oj, dođi moja iz Primorja Luce, oj…
oklaštriti – u prenesenom značenju misli se nekoga zakinuti u mjeri, okrasti.
oklasak ili oklesak (slunj.) – tvrdi dio klipa, na kojem su prirasle sjemenke kukuruza; tvrdi ostatak klipa nakon krošenja kukuruza.
okno – prozor.
Oltar (top.) – visoke stijene iznad desne obale Korane između Kotlaca i Košća, uz zaselak Kamenicu.
onaki – onakav.
opanak, opanki – starinska vrsta obuće izprva samo od kože, a kasnije je uslijedila primjena gume i plastike, uz što je i mijenjan oblik. Inače je svaki opanak vrlo jednostavnog oblika, bliži natikači, nego cipeli. Izrađuju ih učeni obrtnici – opančari i postolari, a u novije vrijeme masovno ih proizvodi industrija. Proizvodnja i uporaba opanaka je u jakom opadanju. Postoje i starinski – ilirski opančići, koji na prednjem dijelu imaju kraći ili dulji kljun. Do danas su se zadržali jedino u folklornim društvima.
opica – majmun,-ica.
oplaz – zemlja oko kamennja ili stabala na oranici, koju se ne može plugom izorati pa ju treba kopati motikom.
opleće – ženski odjevni predmet za gornji dio tijela. Na struku je opasan s pasicom od fertuna – pregače.
oplen-i – prvi i zadnji nosivi dijelovi seljačkih kola i saonica, na kojima leži dno i stoje ugrađeni stubci. Ostalo vidi pod “tram”.
oplet ili splet – šal ispleten od vune.
oplet – šibljem opletena staklenka ili bocun.
oplet – prostor opleten plotom od pruća. Služi za razne namjene: zaštitna ograda povrtnjaka ili na taj način zatvorene domaće životinje.
orcati (slunj.) – besmisleno govoriri, izražavati se drsko, bezobrazno, izazovno i prosto…
oroz (turc.) – pijetao, kokot, zoroklik; okidač na kuburi ili puški…
orovnjača – orehnjača, kolač savijača s mljevenim orasima.
ortak (turc.) – prijatelj, sudionik, suradnik…
osmica – osam dana (tjedan). Stari slunjski izraz, koji se još jedva čuje u govoru, ali je sačuvan u slunjskoj pjesmi – u kolu: Mjesečina, mjesečina sviju osam dana, a ja jadna, a ja jadna u kućici sama…
osorno – odrješito u govoru, strogo, neugodno, grubo…
ost i ća – zapovijedi volovima pod jarmom; ost je lijevo, ća je desno.
ostava – prostorija, sporedna prostorija, spremište, smočnica, špajza…
ostraguša – puška, koja je prviput upotrjebljena u Austrijsko-Pruskome ratu 1866. Svoje ime nosi po tome, što je ubojito strjeljivo stavljano u nju od straga, a djelovala je mnogo brže od dotadašnjih pušaka.
otraguša – vidi ostraguša.
ošep (tur.) – kuhane šljive, kuhano voće.
ošmuriti ili šmuriti – uprljati nekoga, zamazati ga, u prenes. značenju ogovarati nekoga, potvoriti ga za nešto, uprljati mu obraz…
otarasiti (se) – osloboditi (se); osloboditi se nečege nepoželjnoga; odbaciti od sebe.
otava – druga i treća kosidba djeteline.
ozgar ili odozga – s gornje strane, od gore (od Boga, od vlasti…).
ovaki – ovakav.

P

pac (njem.) – salamura za meso.
packa – kazna šibom po dlanu ruke. Izvodio ju je učitelj-ica u Osnovnoj školi.
pacer (njem.) – petljanac, šeprtlja, nesolidan radnik, neznalica…
pajzl (njem.) – mala prostorijica, mala gostionica.
palasak – okrajak od daske ili daščani okrajak, koji najčešće služi za ogradu sjenika, svinjca, voćara, vrta…
palenta (tal.)- gusto do tvrdo ukuhano kukuruzno brašno; žganci.
palica – štap.
pandur (mađ.)- redar, čuvar, općinski redar, općinski čuvar, stražar. Poznati su u hrvatskoj povijesti 18. stoljeća Trenkovi panduri kao hrabri, ali i okrutni ratnici.
pankl (njem.) – postolarski radni stolić, na kojem stoje sve potrebštine za obavljanje obrta, kao na primjer: razna šila za anjpidanje i klinčanje i šivanje, razna kliješta (cvikcange, folcange…), postolarski noževi, klinci, dretva, tvrdilo, ljepilo (pop), brukvice, štefli, razni čavli, napose cvikanci, dratnegli i teksnegli…
panožak (slunj.) – zadebpljali dio stabke nekog povrća: brokule, cvjetače, kupusa…
pant (njem) 1. spojka, šarka, baglama, zblobovina za vrata… 2. gredice, koje povezuju rogove od krova.
Pante – nadimak u Slunjskom kraju. Možda potječe od izraza pant ili od pravoslavnog imena Pantelija.
parada (franc.) – javni mimohod, prosvjedni, podržavajući… Izreka: “Tko u vladi, tomu u paradi”.
paradajz (njem.) – rajčica; zadržan u govoru još iz vremena Hrvatske vojne krajine.
parenje – prelijevanje rublja u parilu, pretežno krevetnine i tkanica iz konoplje i lana vrućom lugšijom dobivenom od pepela iz sagorjelih drva.
parhet (njem.) – višebojna pamučna tkanina za izradu toplih košulja i za optok narodnih maja
parilo – kaca za parenje rublja vrućom lugšijom od pepela, ponavlja se istom lugšijom, koja se kuha i prelijeva na rublje, dok iz parila ne pođe sasvim vruća lugšija.
parip (grčki) – konj, trkaći konj, ali i kljuse, kljusina.
parta – podrugljiv naziv za staru neudatu djevojku.
pasati – proći, nestati. Pasalo je sve u dućanu = Sve je rasprodano u trgovini.
Pašin Potok (top.) selo između Cetingrada i Velike Kladuše, na prostoru R. Hrvatske.
peckalo – izrugivalo, šala, komika, čak i satira; obično se izvodi na silvestrovo i u vrijeme fašinka.
pečenica – na ražnju pečeni odrasli odojak ili manja svinja do oko 50 kg.
pek – pekar, starija vremena licitar i slastičar.
pekmez (tur.) – gusto ukuhano voće primjerice šljive, obično bez dodatka sladora.
pekmezača – kolač – savijača s pekmezom. U prošlosti pekmezača ja bila uobičajen kolač za Božićne blagdane.
pekmezast (tur.) – razmažen, nježan osjetljiv…Majke sa svojom prevelikom brigom razpekmeze dijete.
pekmeziti (tur.) – razmaziti, raznježiti, napraviti dijete ili odrasloga slabićem, neodpornim na bilo koju poteškoću.
peleura – više šaljiv, nego pogrdan izraz za ženu.
peljda ili pelda (mađ.) – prilika, zgoda, sreća; pružila mu se peljda.
pentati ili petljati – upuštati se u svašta, čemu dotični nije dorastao. Penta se u posao, kojeg ne zna.
Perava – ime za kravu, uobičajeno u Slunjskom kraju.
perčin – pramen kose, pletenica.
Perava – ime krave; vidi Peronja.
Peronja – ime za vola, možda sačuvano od starine, kad se je najbolji vol žrtvovao bogu Purunu.
pertl – uzica, žniravac za postole.
petić (slunj.) – šarka, spojka, zglobnica, željezna naprava o koju se vješaju vrata za dovratnjak i prozori za prozorske okvire… vidi pant (njem.) i baglama (tur.).
piljkanje – dječja igra s pet kamenčića.
piljun – 1. dijete, koje kum drži na krštenju; 2. jastreb kokošar.
pirgast (mađ.) – pjegav, šaren, mozaičan…
pisan-ica – izšarano, obojeno uskrsno jaje.
pišak (slunj.) – nešto malo, sitno, bezvrijedno.
pišćaljka ili pišćalica (slunj.) – jaglac, cvijet jaglaca.
pivnica (slunj.) – podrum
pizma – omraza, srdžba, zlopamćenje, obtužba, osumnjičenje ; pizma je pala na njega – osumnjičen je, potvoren je za neki nestašluk, nepodobštinu, nedjelo, krađu…
plandovanje – postavanje, bezposličarenje; plandovanje ovaca ili općenito plandovanje stoke
planinka – domaćica, kuharica, gospodarica u graničarskoj seljačkoj zadrugi.
plet – pleteni okovratnik za zaštitu vrata od hladnoće, ujedno i odjevni ukras, šal (njem.).
Pliš (top.) – brdo pokraj Slunja s pašnjacima i oranicama, proplanak…
pliš – ćela, golo – pusto zemljište.
plišav – ćelav, prošarica po okolišu, kada kopni snijeg.
pločica – uz nekoliko svojih opće poznatih značenja pločica, odnosno pločice su postolarski naziv metalnih podkovica za pete na cipelama – postolama.
plovan – župnik.
plovanija – župa, župni ured; župni stan; prostor na kojem je nadležan dotični plovan.
poćak (slunj.) – marljiv, valjhan radoholičar…
pod (višeznačna stara riječ) – tavan i tlo – pod u kući. Govorilo u Slunju: Idem na pod. Na podu se suši meso… otuda i daska – podnica.
Podmelnica (top.) – naselje Slunja ispod brda Melnice.
podmelničiti – ponašati se kao Podmelničani, misli se na jesensku ispašu podmelničkog blaga po slunjskim zemljištima u Polju i u Grabarju.
podumenta (od Fundament (njem.) – temelj.
poguzija – čovjek lakom i nezasitan u jelu i piću, nametljivi i nepozvani gost.
pojata – štagalj za sijeno ili za druge poljodjelske namjene, uključujući i staju za blago. Ranije su se pojate gradile u polju. U Slunju ih nije bilo mnogo. Pojate su imali: Hazleri, Neralići, Skukani, Štrki.
ponjati – prihvatiti, shvatiti, razumjeti…
ponjava – vuneni pokrivač za krevet, domaće tkanje, koje u Slunju više ne postoji.
pop (njem.) der Papp – postolarsko ljepilo, ćiriz. U ovome slučaju i značenju ta riječ neme veze s pogrdnim izrazom pop za svećenika.
poplun (grč.) – krevetni pokrivač, jorgan (tur.).
Popovac (top.) – selo u trokutu između desne strane Slunjčice i lijeve strane Korane; obuhvaća zaselke: Gornji i Dolnji Popovac, Plužnik, Nanikraj i Lumbardenik. Prije Turskih osvajanja, to je bila crkvena zemlja pa se po popovima zove i danas Popovac.
posjek (slunj.) – jednogodišnje uhranjena svinja za obiteljske potrebe mesa i mesnih prerađevina..
postavati – bezposličariti, dangubiti, ljenčariti, tračiti vrijeme.
pot – znoj.
potan – znojan.
potka – niti u osnovi pri tkanju.
potlakač – poluga, pogodan komad drveta, kojim su rastočki mlinari nabijali, tlačili brašno u vreći.
potolina – niskozemlje uz rijeke, pojedini niži predjeli, proplanci u Rastokama.
pouz(i)na – žrdina ili žrd za vezanje voza sijena, snoplja, slame, bujadi, komuše i sl.
povesmo – stupanjem i trličanjem obrađena konoplja i lan do stupnja finoće za predenje.
povladancija (slunj.) – ponašanje, popuštanje. Dadeš mu malo povladsancije i on se pokvari. Vidi vladancija!
pozder – usitnjeni dio stabljike, nakon stupanja vlaknaste konoplje ili lana. Donedavno je pozder korišten kao pomoćno sredstvo kod pokrivanja krovova škopom i kao svojevrsno gnojivo i za izsušivanje lovaca na putovima… Nažalost, nema više vlaknastih konopalja i lana, nema stupanja pa nema ni pozdera. Time i sam riječ pozder pada u zaborav.
prakljača ili praklača – 1. drveno oruđe za pranje rublja mlaćenjem. To je daska plosnatog oblika s ručkom. 2. Pravilno izbrazdana ili nazubljena daska, koja služi za glačanje rublja; u prenesenom smislu prakljača je brbljava osoba, bila ženska ili muška.
pravdanje – svađa, prepirka.
pravdati se – tražiti pravdu, svađati se.
prćak (slunj.) – sitnica, nešto malo, neznatno.
predenje – usna i ručna obrada vune ili kudelje da se dobiju vlakna.
preja – pređa, vlakna od lana ili konoplje dobivena predenjem.
prekričiti – spriječiti, zabraniti, strogo upozoriti.
prelo – večernje sastajalište mladića i djevojaka vezano obično uz neke radove kao čihanje perja, perušanje kukuruza i za predenje, ali uz obavljanje tih poslova nazočna je razonoda, šala, pjesma, glazba, kolo, ples i druge zabave, nerijedko i sklapanje trajnih veza izmedju djevojaka i momaka.
Presjeka ili lokalnim izrazom Preska (top.) – šumski prijevoj uz glavnu Hrvatsku prometnicu D-1 izmedju sela Slušnice i Broćanca.
preša (njem.) – žurba, užurbanost; uređaj za tiještenje grožđa, voća…
prezburšt (njem.) – izopačen njemački naziv die Presswurst, a hrvatski je tlačenica ili tlačenka. To je svinjski želudac ispunjen sa sasječenim mesom uz dodatak mirodija i začina: češnjaka, papra, paprike, soli…
prežgan – zapržen; prežgana juha.
prična – drvena klupa za spavanje, obično u zatvorima.
priglednik – častnik kod finanaca; nadglednik, nadzornik…
prim – tamburica sa šest žica, koja sve više zamijenjuje i istiska bisernicu i kontrašicu i tamburaških zborova jer ima bogatiji glas.
Primišlje, Gornje i Donje (top.) – naselje Grada Slunja, udaljeno 12 od središta Slunja.
priuza – štrik dugačak oko jedan metar. Obično se veže volovima oko rogova za upravljanje njima u raznim poslovima… Priuza je služila na razne načine i za druge životinje. Primjerice, priuzom se je vezalo svinju za zadnju nogu…
privor – pripomoć u konjskoj i u volovskoj vuči pri izvlačenju teških tereta.
prkno – guzica. Prkno je bila pristojna riječ u svome temeljnom značenju slunjskog govora. Sasvim normalno se je čula prijetnja roditelja djeci: Ako budete sločesti dobit ćete po prknu.
prnjavor – poderotina, selendra.
proja – kruh od prosa ili od smjese raznih žitarica: prosa, ječma, kukuruza, raži i pšenica (smisovnica).
protfan (njem.) ili protvan (protvun) – plitica, pleh za pečenje u pećnici.
provora (sl.) – proždvljivac, čovjek ili životinja.
prt – 1.svežanj, prtljag; prt trave – svežanj trave, prt rublja – svežanj rublja… 2. prt – prtina, rasčišćeni prolaz u snijegu… 3. prt – lan; prten – lanen.
prtenina – laneno i konopljino tkanje – rublje, krevetnina…
punduš ili funduš (lat.) – imanje, dota, kakovu je ranije unosila udavača u brak.
Puvarica ili Puharica (top.) – šuma bukova iza Melnice, prije bogata puhovima pa joj otuda ime.

Q

Quadrata (top.) – rimsko naselje na području Grada Slunja. Ne zna se točna lokacija pa se predpostavlja, da je na temeljima tog naselja nastao Slovin Grad.

R

rabota – oblik obveznog rada na primjer: popravak puteva i cesta, sječa drva, kidanje snijega…
raca, račak – patka, patak. Izraz raca rabio se je i kao rugalica u Slunju.
rafung – dimnjak.
rafunger – dimnjačar.
raga (tur.) – istrošeni mršavi konj, kjluse, kljusina…
rajzlec – tripice, jelo priredjeno od crijeva telaca i janjaca.
rakija (turc.) – žganica, alkoholno piće dobiveno destilacijom koma nakon vrijenja. Prema vrsti voća i drugih sirovina imamo: šljivovicu, klekovaču, komovaču, travaricu…
ral – jutro zemlje – oko 1/2 ha.
Raletina (toponim) – naselje Grada Slunja s vlaškim stanovništvom.
Ralić selo (top) – zaselak između Primišlja i Raletine.
Rano moje (slunj.) – narodna izreka, koja se često rabi u raznim govornim obraćanjima.
rankan – dječak i mladji dečko.
rasol – sok iz kiselog zelja.
rast – odmor.
Rastoke, Gornje i Donje (top.) – dio mjesta Slunja, gdje se Slunjčica rastače u slapovima, potocima, virićkima, brzacima i vodopadima pa tako utječe u Koranu.
Rastoke i Plitvice su najljepše prirodne pojave ne samo središnje Hrvatske, nego su na svoj način svjetska rijetkost skladne sinteze stvaralaštva prirode i čovjeka. To napose vrijedi za Rastoke jer je u njima čovjek izgradio mlinice, kuće i mostove, a pritom nije narušio, nego naprotiv obogatio je prirodnu skladbu brzaka, potoka, slapića i slapove rijeke Slunjčice i u svome deltastom padu u kanjon Korane.
Kad govorimo o nepojmljivom zločinstvu, koje su Srbi izvršili na Rastokama, onda mislimo u prvom redu na devastaciju mlinarske baštine, mostova i miniranje najvećeg rastočkog slapa Buka. To su zločini iznad svih zločinačkih kvalifikacija pa zaokupljeni s njima zaboravljamo, da su Rastoke izgubile i svoj hortikulturni dekor.
Stare Rastoke su imale blizu stotinu jablana, koji su poput svijeća izrastali iz dubina ili su poput ispruženih ruku dodirivali nebo. Jablani su bili ljepota i ponos Rastoka, a sada ih nema. Nekoliko ih je nestalo od groma, nekoliko su ih uništili Talijani za vrijeme II. svjetskog rata, a ostale je posjekla sjekira srbokomunizma u Slunju, kojemu se je pridružila i bolest stabala.
Jablane bi trebalo opet obnoviti, da podignu Rastoke prema nebu jer su ih, iako vrlo lijepi Tonkovičevi mostovi “spustili” prema dubini. Rastočani kažu da jablani i vrbe čuvaju obalu i zelenilom njeguju oči. Ako je tako, onda bi zaista valjalo obnoviti jablane u Rastokama i zaodjeti njihovim zelenilom bar djelomično betonske mostove, koji će u svojoj hladnoj ljepoti zadobiti dimenciju hortikulturnog života. Da sadnja jablana ne bi postala bilo kakovom podsjetimo na nju šumare i stručnjake za hortikulturu.
rašak – drvena naprava – štap s rašljama na obje strane za namatanje preje (pređe) u oveći zamotak za daljnju obradu.
raštel (lat.) – mjesto na hrvatsko-turskoj granici za vrijeme Vojne krajine, gdje su se vršile sve razmjene, trgovina…
regimenta – u Hrvatskoj vojnoj krajini teritorijalna vojna jedinica na razini kotara, inače vojna pukovnija. Slunjski kraj je spadao u IV. regimentu (pukovniju) Hrvatske vojne krajine.
rđa – hrđa, slabost, neuhranjenost… Na primjer: Rđa mu je ušla u kosti. Rđa i zlo navalili na ljude. Poznata je poslovica uz dobro jelo: “Gdje to padne tu rđa otpadne.
rđav – hrđav, slab. Na primjer Rđavog je on (ona) zdravlja.
reći – glagolom reći može se izraziti barem desetak značenja. U Slunjskom kraju, glagol reći ima još jedne značeneje, koje je najbolje pojasniti na primjerima: Reći ću te ocu, da si krao voće. Reći ću te učiteljici, da nisi bio bolestan. Dakle “reći” ima ovdje značenje “Prijavit ću te, tužit ću te…
rekvizicija – prisilno oduzimanje raznih oblika imovine uz naplatu, ali često i bez naplate, napose u ratu. U primjeni rekvizicije nepose su se istakli komunistički pertizani.
rešt (njem.) – zatvor.
riđ – crvenkast.
Riđan – ime konja riđaste boje.
rigl (njem.) – zasun, zapor na vratima. Zarigljati vrata – zaporiti (zaključati) vrata.
rigola (franc.) – postrani odvodnjak uz ceste, graba, brazda…
rinčice (slunj?) – naušnice.
ringl (njem.) – kolutić za postole ili kolut, kojim se zatvara neka metalna ploča.
Rišćan (slunj.) – Vlah, hrvatski Srbin, pravoslavac.
roguš – mjera za dužinu veličine dlana i otvorenog palca.
roklja (njem.) – kiklja, dio ženske odjeće za donji dio tijela, suknja, suknjica…
rokljica (njem.) – suknjica za djevojčice, obično jednodijelna za cijelo tijelo…
rolka – valovito oblikovana daska za rolanje (glačanje) rublja uz uporabu mlinčanice – vidi mlinčanica i prakljača.
ronac – ptica ronilica (lat. Mergus merganser?), zadržava se još zasada u rijeci Slunjčici, manje ili nikako u Korani. Izraz ronac je opće poznata hrvatska riječ, ali se ovdje navodi radi imena ptice, koja nestaje. Naime, u Slunjčici su obitavale dvije vrste ronaca, tamni i bijeli. Od Drugog svjetskog rata naovamo nema više bijelog ronca, a i tamni (tamnosmeđi do crni) raonac je sve manje viđen u rijeci Slunjčici. Zanimjivo je da taj ronac živi u ljeti i zimi hladnoj vodi Slunjčice, a ne u Korani, koja je ljeti topla. Ljudi ne ugrožavaju tu pticu, ali ona nestaje, vjerojatno ugrožena od svoga prirodnog neprijatelja. Valjalo bi ispitati jeli ronac u Slunjčici endemska ptica, na što ukazuje njeno obitavanje u rijeci Slunjčici, a ne u Korani, u koju utječe Slunjčica.
rondati – bučati, proizvoditi nečim isprekidanu buku.
roštati – drndati, štropotati, lupati, na primjer štakori roštaju po tavanu; prave štropot ili roštanje po tavanu.
rozgati – način pjevanja (rozganja) u Slunjskome kraju; mukotrpno učiti, mučiti se s nekim problemom.
rubinjav – krumpir, repa, koraba i ostalo povrće, koje je počelo klijati pa je promijenilo pravi oblik.
Rudenica (top.) – zaselak u Slunjskom kotaru s brojnim prezimenima Dević.
Rudine (top.) – dio grada Slunja u naselju Nikšić; rudine – pasivno zemljište.
Rudinke (top.) – dio grada Slunja u naselju Taborišće (po Vuku: Taborište); Rudinke su analogno toponimu Rudine, pasivno zemljište.
ruljiti – ljuštiti nešto, na primjer ječam.
rumbati i srumbnati (slunj.) – brzo i prekomjerno jesti, prekomjerno trošiti, nadjačati i poraziti nekoga i u z6načenju raznih prekomjernosti.
Rumenka – naziv za krave rumene boje. Često uobičajen naziv za krave u Slunjskome kraju. Napušten stariji izraz za djevojke rumenih obraza jer takovih i nema danas u modi mršavosti kao pojmu vezanom uz žensku ljepotu.
rustina (slunj.) – veliki kamen.
Rrvacka – Hrvatska.
rvacki – hrvatski
Rvat – Hrvat.
rvati – hrvati (se).

S

sablja – perunika. Uz svoje osnovno značenje, u Slunju se biljka perunika zove sablja.
sadna ili sad na – sada, odmah, uskoro… Majka će sad na (sadna) doći iz polja. Majka će uskoro doći iz polja.
salatiti (slunj.) – učiniti nešto.
samotok – mast, koja kaplje u svodelnicu prilikom pečenja pečenice na ražnju.
sapa – para, sapa iz usta životinja, dah.
sečanica-e – spojna poluga, koja spaja prvi i zadnji tram seljačkih kola
sekezula – korjen sladića, koji raste po stjenovitim liticama u Koranskoj strani. Do II. svjetskog rata su Slunjska djeca (Brđani) išla u skupinama brati sekezulu i sisati iz nje sladki sok.
sekser – novčić u Hrvatskoj za vrijeme Austro-Ugarske carevine: 6 novčiča ili 20 filira.
sepet (tur.) – poveća košara okruglastog oblika s jednostranim rukohvatom.
serežanin – vrsta vojske u Hrvatskoj vojnoj krajini – vojno redarstvo.
shod (izhod) – balkon.
siga – kamena figura u pećini nastala taloženjem kalcijavog karbonata iz vode.
simulacija (stari izraz iz Hrvatske vojne krajine) – pretvaranje u bolesnoga, zavaravanje…
siper (tur.) – trina, nešto sitno rasuto, pjena…
sivka – vrsta prosa s mozaično sivrastim sjemenkama u kitnjastom klasu. Sjemenke – zrnca su nešto krupnija, nego od prosa bara.
skela (tur.) – brana za vodu pred mlinicom…
sklize (slunj.) – skije.
skljokati (se) ili škljokati (se) (šatr.) – nezgrapno pasti, srušiti se, na primjer na poledici, u opitom stanju, u nenadanom zahvatu neke bolesti kao nesvjestica, srčani udar, moždani udar… izraz nije uzoran po bontonskom kriteriju.
skorup – masna kora na kuhanom mlijeku. Upotrebljava se za savijaču -masnicu. Od skorupa se pravi maslac, tučenjem u maslenki.
slak – vrsta biljke penjačice iz porodice slakovi.
Slonj ili Slounj (slunj.) – Stariji naziv Slunja izveden iz starog imena Slovinj ili Slovin i sačuvan još uvijek u govoru nekih okolnih sela i u narodnim pjesmama. Slonju gradu ali si na brijegu, u tebi se golubice legu.
Slovin-i, Slovinija – Hrvat, Hrvati, Hrvatska – stariji izrazi, sačuvani još u izmijenjenom obliku Slavonac, Slavonija.
Slovin – Slovin-Grad (rijeđe Slovinj-grad) – Hrvat-Grad – stariji naziv za Slunj. Pod nazivom Slovin Gradu je Ivan Trnski spjevao pjesmu Slunju, kad je bio saborski zastupnik za Slunjsku krajinu.
Slovinčica – stariji naziv za Slunjčicu. Čuje se još u pjesmama i kao metafora: Slovinčica – Hrvatica, Hrvatinčica. “Slovinčica, Korana je, štono tuda pjesmom huče…” (Ivan Trnski: stih iz pjesme pod naslovom Slovin Gradu, koju je kao kantatu uglazbio Ivan pl. Zajc u čast otvaranja Građanske škole u Slunju, 21. svibnja 1876. godine.
Slovinj – isto što i Slovin. Prema povijesnom zapisu Eduarda Breiera, Slovin – Slovinj – Slunj je osnovao hrvatski kralj Zvonimir, dok je još bio ban Slovinja – Slavonije.
Slovinje – stariji naziv za Slunjski kraj, Slunjska regimenta, Slunjski kotar, koji je naziv posve istisnut tuđicom Kordun od franc. cordon, što znači vrbca raznih oblika kao sanitetska, obranbene… August Šenoa pod izrazom Kordun smatra Hrvatsku vojnu granicu (krajinu).
S L U N J – Smještaj i povijest. Slunjski kraj ili Slunjsko okružje, odnosno prostor bivšeg Slunjskog kotara i u njemu prostor grada i mjesto Slunj leži u središnjoj Hrvatskoj spuštajući se blago od Plitvičkih jezera porječjima Korane, Slunjčice, Gline i Mrežnice prema Pokuplju. Čitav prostor bivšeg kotara Slunj (ukinut 1954. i nastavlja živjeti kao općina Slunj) zauzima promjenljivo oko 806 km/2. Novom administrativnom podjelom 1991. gradu Slunju pripada 404 km/2 s 10.094 stanovnika prema popisu iz 1991. Preostala 402 km/2 podijeljena su na dvije općine u približno jednakim dijelovima: Cetingrad i Rakovica.
Slunjan (slunj.) – Slunjanin.
slunjaniti – ponašati se kao Slunjani, običajno, susjedski, hrvatski – svjetonazorski.
Slunjčica (top.) – rijeka poznata i pod imenom Slovinčica – Hrvatinčica. Dolazi podzemno iz Plitvičkih jezera i iz ponornice Jasenice izvire oko 5 km jugozapadno od mjesta Slunja iz jezera dubokog 37 m, okruženog visokim stjenama, u selu Slušnica je to i jedan od naziv za rijeku Slunjčicu. U Rastokama utječe deltastim ušćem u rijeku Koranu praveći brojne protoke, jezerca, virićke, vodopade, slapiće i visoke slapove kao što su: Buk, Hrvoje i Vilina Kosa. Energija vode, koju daju slapovi i vodopadi iskorištena je za mlinove, koševe za ispiranje rublja, stupe za stupanje sukna, pilanu i druge korisne svrhe.
Slušnica (top.) – selo smješteno na prostoru oko izvora rijeke Slunjčice, koja nosi i naziv Slušnica.
smisovnica, manje se rabi izraz smjesovnica – kruh (proja) od mješanih žitarica: prosa, ječma, kukuruza, raži i pšenice.
snažiti ili osnažiti (se) – očistiti, izvršiti veliku nuždu, posrati (se).
soda-voda – voda zasićena s ugljičnim dioksidom. Služi za pravljenje špricera.
solupe ili salupe – zalisci, spuštena kosa ispred ušiju…
somun – glava kruha, obično pečena pod pekom.
spačka (slunj.) – pogrješka, zabluda(?)…
spahija (tur.) – bogat čovjek, zemljoposjednik, veleposjednik, bogataš…
sproću – suprot, prema, suprotno nečemu…
špurac ili špure (slunj.) – prvo janje od mlade ovce, vanbračno dijete, ponekad rugalica…
srboguzija (šatr.) – nemar, bezbrižnost, loša navika…
srma (tur.) – srebro; čuje se na pr. u narodnoj pjesmi: “Op srma nek’ se drma…”
stacija ili štacija (njem.) – postaja.
stiška (slunj.) – gužva, metež, naguravanje, gomila ljudi…
stan – koliba, šumska ili brdska koliba za stada ovaca ili koza i za pastire; Oštarski stanovi blizu Rakovice, gdje su se zadržali pastiri – doseljenici iz Oštarija.
starješina – 1) seoski ili mjesni izabranik za vođenje nekih administrativnih usluga, kao na pr. stočne listove… 2) poglavar ili gazda zadruge, isto i u obitelji.
starka (šatr.) – stražnjica, guzica, rit…
stilo ili štilo (njem.) – držalo u koje se umeće pero za pisanje.
stipsa – kiseli kamen (alaun) za zastavljanje krvi kod rana pri brijanju.
stožer – drveni stup u sredini gumna. Oko stožera se kružno stavlja snoplje za vršidbu s konjima ili volovima. Pri vršidbi, štrik od konja se omata oko stožera i tako se konji približavaju u svome trku do stožera. Zatim se promijeni smjer trka konja pri čemu se oni odmiču od stožera u vršaju.
strn – uz svoje temeljno značenje i izvedenicu strnišće, u Slunjskome kraju pojmom strn obuhvaćene su žitarice: pšenica, raž i ječam. Nerijetko je bilo ćuti: kruh od strni ili strni kruh, što je u naše vrijeme posve izčezlo iz govora.
struga – mjesto, gdje se iz “gaza” izlazi na obalu; usmjereni vodotok prema mlinici; ulaz u njivu.
Struga (top.) – predio Slunja ispred mosta Svetog Ivana na lijevoj strani Slunjčice. Tu su se do Drugog svjetskog rata i kraće vrijeme u poraću održavala večernja sijela Rastočana, mještana Slunja iz mlinarskog naselja Rastoke.
stupa – drvena sprava ili naprava za stupanje lana i konopalja. Stupa ima na svojem prednjem proširenom dijelu uzdužne gornje i donje žljebove i odgovarajuće zubove (obično tri do četiri; rjetko pet). Donji dio stupe je polegnut na tlo, a gornji je pokretan na odgovarajućim osovinicama. Za stupanje su uvijek vezane dvije osobe. Stupač je obično jači i teži muškarac, a ženska spretno umeće i okreće ručicu lana ili konoplje, dok iz nje ne ispane sav drvenasti dio, kojeg u Slunju zovemo “pazder”. Ostatak je lakno. Ručice lana ili konoplje trebaju biti vruće pa je stupanje lakše i učinkovitije. Lakno ide dalje na obradu pod tukaču, koja također ima udubljene žljebove i zubove, ali najviše dva. Tukaču poslužuje samo jedna osoba – žena ili rijeđe muškarac. Nakon radne faze s tukačom slijedi obrada lakna s trlicom, koja ima samo jedan usjek i jedno odgovarajuće nazubljenje. Nakon trličenja od lakna dobije se povesmo, koje se smata u strene ili strenje poput svitka. Daljnja obrada povesma je mikanje kroz grebene, koji se sastoje od zašiljenih metalnih klinova. Izmikano povesmo finiji dio smota se u pletenice i služi za predenje, a ostatak je kudelja, koja služi također za grubo predivo i tkanje ponjava, vreća i za pletenje špage i štrikova. Kudelja ima primjenu i u tehnologiji vodovoda.
stupa – rastočka stupa na vodeni pogon. Služi za obradu domaćih suknenih tkanina. Sastoji se od velikih nazupčanih batova, koji su tako složeni da sa svojim nazpčenim dijelom lupaju po suknu, koje se istovremeno ispire vodom tako da na kraju obrade postane kompaktno i bez dlačica.
suharak ili suvarak – suha grana ili osušeno stablo u grmu ili u šumi. Služi za loženje na ognjištu ili općenito pod verigama, pod kotlom…
Suhi ili Suvi Slunj (top.) – kameni ostatci suhozida starog naselja, zapadno od sela Zbjega. Prema jednoj legendi naselje je napušteno, kad je presušio potok, koji je otuda tekao u rijeku Slunjčicu. Suho korito je sačuvano do sada i slovi pod imenom Jarak. Prema pričaljima ljudi u prelima i inače, Suhi ili Suvi Slunj je bio stočarski stan. Navodno je u njihovo doba bilo podivljale loze na prostoru Suhog Slunja. Bilo je vjerovanja, da su se tu u šumi sklanjali Slunjani pred turskom opasnošću. Neki pisci uvrštavaju Suhi Slunj u ostatke naselja iz rimskog doba. Za to neme znanstvenih dokaza pa bi valjalo biti oprezan. Stavljanje Suhog Slunja u rimsko doba dovodi u pitanje porijeklo i naziv mjesta Slunja, koje se izvodi od Slovinja. Sam naziv Suhi Slunj ukazuje, na to da je naziv Suhi Slunj nastao iza sadašnjeg “mokrog” Slunja. Pisatelj ovih redaka je osobno bio na lokaciji Suhog Slunja 1968. godine i osim suhozida,koji također nije previše uvjerljiv, nisam vidio ništa, što bi me uvjerilo u rimski grad. I na kraju ove nedovršene rasprave, teško je vjerovati da bi se japudsko naselje iz rimskog doba nazvalo Suhi Slunj jer bi naselje imalo svoje pravo ime.
Svetice (top) – krajolik u Slunju oko Školske ulice. Do konca II. svjetskog rata tu je svećenik s ministrantima blagoslivljao zemlju – polja. Bilo je to 25. travnja, na dan Sv. Marka. Komunizam je zabranio tu lijepu svečanost. Nažalost, naziv Svetice u Slunju pada u zaborav kao i drugi starinski toponimi. Sada je to Školska ulica s novograđenim stanbenim kućama.
sviračko – tamburaška izvedba jednog kola, koje se svira i igra u Slunju.
svitak (slunj.) – kolut napravljen krpa. Žene ga stavljaju na glavu, da mogu nositi punu košaru nekih svari, voća, povrća…
svodelnica (slunj.) – plitica za samotok, kod pečenja na ražnju, veliki protvan (protvun).

Š

šabesa ili šabeso – bezalkoholno piće.
Šajfarove Drage (top.) – drage, livade, oranice, pašnjaci i šumarci, dakle čitav zemljišni predjel između Polja i Grabarja, koji obuhvaća oko 100 jutara u vlasništvu obitelji: Gračan, Hazler, Kotić, Neralić, Prebeg i Štrk….
šajtan ili šejtan (turc.) – vrag, sotona, đavao…
šalabazati (šatr.) – lutati, skitati se, vrludati.
šaltuk (njem.) – veliki rubac ili ogrtač, pleten od vune za žene crne boje, a za djevojke neke vedre boje.
šamalj ili šaml (njem.) – jednosjedna klupica, više za djecu, ali je i odrasli mogu koristiti.
Šanac (top.) – naziv za predjel između Slovin grada (gradine slunjske) i zaselka Popovac.
šantav – šepav.
šarenica – domaća tkanica od usukanih krpa i potke; služi za postirke po podu i za krevetni pokrivač.
šaroge ili šaruge, šarage – drveni pleter ili pleter iz drveta i metalnih šibaka na zadnjem dijelu seljačkih kola, od kojih je sastavni dio.
Šaša – prezime u Slunjskome kraju, vjerojatno vlaškog podrijetla.
šašav – neuračunljiv, munjen, sulud.
šatra – šatrovački govor kao na pr. umjesto hrvatski slador govoriti turcizam šećer.
šćap – štap, palica…
šćav – nešto sitno, pljeva, kaša…
šćika – štika = drvena ili metalna naprava strijeličastog oblika; služi za cijepanje balvana.
šćokati (sl.) – kljucata; kradomice nešto jesti.
šćucati (manje se govorilo štucati) – nekontroliranana reakcija ošita, koja se očituje kao trzaji u grlo ponekad popraćeni glasno.
šćuka – riba štuka.
šćun – oštro izbočeni dio nekog predmeta.
šećer (tur.) – slador. U hrvatskoj narodnoj pjesmi završava se jedno natjecanje po vrijednosti ovim stihom: “…slađi je slador od meda…” Hrvatsko jezikoslovlje je dozvolilo da turcizam šećer istisne iz uporabe vrlo opravdanu i ispravnu hrvatsku riječ slador, koja je inače peteljka grozda srodnih riječi, ali ju u toj ulozi zamijenjuje “peteljka” šećer – sladko, sladiti, sladoled, slastica, slast… Nije imenica šećer umjesto slador jedina nepotrebna tuđica u hrvatskom jeziku.
šefarka (njem.) – zaimača, kutlača, velika žlica…
šenica (slunj.) – pšenica.
šekucija ili šikucija – nadgledanje, nadzor, inspekcija; vidi šikucija.
šemeriti ili pošemeriti – narušiti, pokvariti, poremetiti. Pošemeriti nekome plan ili neki posao. Pošemeriti redoslijed. Pošemeriti raspoloženje.
šenuti – pobenaviti, poluditi, skrenuti sa zdrave pameti.
šepanje – dječja igra na igralištu s 3 + 4 kvadratična polja, u kojima se šepa i ubacuje crijepić. na razne načine i pritom se mora pogoditi u određeno polje.
šerajzl ili širajzl (njem) – popečak.
šerbet (tur.) – medovina.
ševro (franc.) – fina kozja koža za postole.
šićariti (tur.) – trgovati unosno, dobivati, udvarati se.
šifkarta (njem.) – brodska karta, u Slunju se misli na kartu za Ameriku.
šikucija – premetačina kuće radi pronalaženja nedozvoljenih predmeta.
šiljt-kapa (njem.) – kapa sa štitnikom, štitkapa.
šimi-cipele (engl.) – špicaste, šiljaste cipele.
šintar (njem.) – živoder.
šinja (njem.) – metalni obruč za bačve, za koteče ili sličan metalni oblik za razne namjene.
širm ili širma (njem.) – štit za svjetiljku.
šiš (slunj.)- uparac, pogodak, pade. Ide netko cestom i najdnom šiš u lokvu.
šišnuti (slunj.)- udariti, ošamariti; šišnuti za uho – pljusnuti, dati pljusku.
škaf – kabao ili kabal za vodu.
škanicl ili škarnicl (njem.-tal.) – papirnata vrećica.
škapular (tal.)– broš, svetački nakit.
škart (tal.) – odpad.
škatula (tal.) – kutija.
škoda – šteta.
školj – kotlac u vodi, udubljenje s vodom u plićaku, virićak..
škopa (slunj.) – slama od raži. Služi nakon ručnog tučenja ručica raži i pročešljavanja za pokrivanje krovova i za pletenje košara.
škopiti – štrojiti, kastrirati…
škrebetaljka – naprava koja služi u crkvi za škrebetanje umjesto zvonjave, kad je zabranjena u velikom tjednu.
Škrila (top.) – glavno kupalište na rijeci Korani u Slunju.
škrpel (slunj.)– zemljište kamenito, pjeskovito, tanko, škrto; obično tanki sloj zemlje na kamenitoj podlozi.
škuda – novčić, inače poznat pod tim nazivom u bivšoj Republici dubrovačkoj.
škulja – rupa, otvor, mala prostorijica.
škuro (tal.) – sumračno, tamno.
šlajs ili šlajz (njem.) – 1. brana, ustava, zapirač za vodu ispred mlinice, 2. vodilica ili drveno. korito kojim pada voda na žlice ugrađene kružno na mlinskom vretenu.
Šloprug (top.) – dio mjesta Slunja oko stare klaonice. Izvodi se od njemačke riječi za klaonički uređaj.
šljaka (slunj.) – štap za pomoć pri hodanju, palica, štaka.
Šnjarić – prezime u Slunju, u Podmelnici.
šoder ili šuder (njem.) – kamenn tucanac.
šodrati (njem) – nasuti cestu kamenom tucancem.
špan – nadzornik na vlastelinskom posjedu.
šopati (njem.)- silom hraniti, šopati guske ili pure.
špekula (lat.) – kuglica, staklena kuglica za igru špekulanje.
špekulanje – igra sa špekulama, kuglicama.
špijati – nepristojno gledati, nadzirati pogledom…
šporak – grub.
špricer (njem.) napitak od miješavine bijelog vina sa soda-vodom.
šprija, šprije (njem.) – sačma, olovne kuglice u naboju za lovačku pušku.
špula ili špulna (njem.) -
šrajtofl ili šajtofl (njem.) – novčanik, lisnica.
šrot (njem.) – grubo mljeveno zrnje, na pr. kukuruza, sačma.
štanj – jak, čvrst. Riječ vuče vjerojatno podrijetlo od njemačkog der Stein – kamen.
štanjati – jačati, očvršćavati…
štendhen (njem.) podoknica, pjesma pod prozorom, serenada…
štenta (sl.)- gubitak vremena, danguba…
štentati – dangubiti, tračiti vrijeme.
šternja ili šterna – bunar, zdenac, studenac, izvod iz vodovoda…
štraja (njem.) – nastor, napose usitnjena slama, bujad i slično, a služi u staji kao stelja za blago – goveda, ovce…
štranjge ili štrange (tur.)- štrikovi od komota do vagira, na kojima konji vuku kola.
štrena ili štrenja – svitak vune ili kudelje.
štrk ili štrkanje – pojava kod goveda za velikih vrućina i napose za sparina, kad su muhe i obadi napose razdraženi i nametljivi. Štrk se sastoji u trku goveda u potrazi za hladovinom u najbližem grmu.
Štrkova Lokva (top.) – lokva udubljena u kamene litice pa drži vodu dosta dugo nakon kiše. Tu se je u starim dobrim vremenima napajalo blago. Nalazi se na križanju poljskih puteva prema Gračanovim njivama, Gmajni i Polju – Grabarju, oko 2 km udaljeno od središta mjesta Slunja.
štrokati ili ždrokati (sl.)- tiskati, puniti, zbijati…štroče ili ždroče se palenta pri kuhanju, pečenju…
štroncalo (njem./slunj.) – dangubar, zgubidan.
štroncati (njem.?) – dangubiti, tračiti vrijeme.
štrumpandl (njem.) – podvezica ili držač za bječve – nogavice (tur. čarape).
štuc – jednocijevna starinska puška.
štucati – podrezivati, na pr. voće, lozu, živicu…
štuk – sjeno ili slama složena u sjeniku.
štukati (njem.) – nadostaviti, nadostavljati, produžavati, umetnuti, ugraditi…
Šulajka – manje pogrdan nadimak za ženu, najčešće u Podmelnici; nepoznatog je pdrijetla.
šumast (šatr.) – nastran, munjen, bedast, sulud…
Šumonja – budala, nastornjak, suluđak…
šundrati – zagubiti, zabaciti, nekome dati ili prodati…
Šune (rom.)- brat, naziv za Roma, Cigana…
Šuplišće (top.) predjel u Slunju, gdje su za Vojne krajine bile vojničke šupe – barake.
Šuškalo – nadimak za jednu lozu slunjskih Modrušana.
Šušnjara (top.) – brdo i šuma između Nikšića i Pavlovca. Tu je Crkvica Svetog Mihovila.
Švabija (top.) – prostor oko Salopekovih luka, na lijevom priobalju Korane. Tu je prema usmenoj predaji bilo dosta napučeno selo, koje su Turci poharali, ljude poubijali ili (i) odveli u ropstvo. Naziv upućuje na svoje njemačko (švabsko) podrijetlo pa je vjerojatno uz Hrvate bilo u selu naseljenih Nijemaca iza Cetinskog sabora 1527. godine. Prema narodnoj predaji, koju sam čuo od Janka Smolića iz Lađevca, inače osobnog prijatelja moga oca Josipa Hazlera (obojica su davni pokojnici) Turci su poklali sve žitelje sela Švabije. Samo jedna žena se je uspjela spasiti u lađi na Korani i navodno po toj Lađarici selo je dobilo ime Lađevac.
švapiti ili žvapiti – pjeniti pri prirodnom vrijenju kao na primjer šljive u pripremi za šljivovicu ili grožđe za mošt, koji nadalje prelazi u vino.
švorgati (pejor.) – pišati.

T

tabaluga (turc.?) – dobročinitelj, humanitarac, čovjek koji pomže dugima u nevolji…
taban (turc.) – stopalo, donji dio noge; dio lemeša od pluga takodjer se naziva taban.
tabanati (od tur. taban) – koračati po istome mjesti, ugaziti tlo, ugaziti gumno; često je u uporabi svršeni oblik glagola: utabanati. Rabi se i u prenesenom smislu, kao na primjer: Bezglavo tabanaš. Takodjer se čuje i kao naziv za životinje, koje hodaju tabanima (medvjed, jazavac), za razliku od polutabanaša i prstaša.
tabija (turc.) – utvrda. šanac, obkop, ukop, rov na otvorenome. Riječ se je dosta rabila u slunjskome govoru do II. svjetskog rata, a danas je nepoznanica kod mladjih generacija. štoviše rabljen je i naziv tabijat za narav čovjeka, za njegovu zakulisnu ćud i slično.
tabir (turc.) – tumač snova, sanovnik, knjiga za tumačenje snova. U Slunju ta riječ pada posve u zaborav.
tabor (madj.) – ratni logor, šatorje; vojska spremna za rat.
tabornik (izvedenica iz madj. tabor) – visoki vojni častnik, genaral; u novije vrijeme naziv je rabljen više za vrhovnika civilne zaštitne ili udruga ratnih veterana, nego kao vojni čin za redovite jedinice Hrvatskih oružanih snaga za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske.
Taborišće (top.) ili Taborište (po pravopisu Vuka Stefanovića Karadžića nametnuti naziv) – dio grada Slunja, gdje je za vrijeme Hrvatske vojne krajine bivala utaborena hrvatska vojska, branitelji Slunja, Hrvatske i Europe. Postoji Gornje i Donje Taborišće, a obadva leže izmedju desnog priobalja rijeke Korane i naselja: Kamenice i Malog Vukovića (s juga i jugoistoka) Cvitovića (s istoka) te Nikšića ( sa sjevera i sjeverozapada).
tabula (lat.) tabulat, tabulati, tabula rasa – izbrisana ostrugana ploča; tabulati je glagol sačuvan od starine iz latinskog jezika, a rabi se u Slunjskom kraju za tabulanje – označavanje drva u šumi, koja su namijenjena za sječu – čovjeku drvosječi, koji je ta stabla odkupio. Vrijedi i za druge kupce. Tabulanje se obavlja s batićem s ugraviranim sadržajem: šumarija, lokacija i određeni brojevi.
taflbet (njem.) – stol i krevet kombiniran zajedno. Krevet se izvlači iz stola slično kako se otvara kutija šibica. Služio je najčešće kao dječja postelja. Isčezao je iz upotrebe.
taki – takav. Taki ljudi kao što si ti ima malo na ovome svitu.
talambus – bučna zabava uz preglasno sviranje, pjevanje i razne igre.
taljige – primitivno izrađena kola za svaku uporabu; seljačka kola, koja obično vuče jedan konj.
taman (turc.) – baš tako, upravo tako, prava mjera, točno.
tamnik ili tamnica – uz svoje poznato značenje (tamnica = zatvor), tamnik i tamnica znači pećina, spilja, bezdana…
tarajkati – ugladiti, uvaljati gumno za vršidbu, obično se to obavlja kolima, manje valjkom.
tarašušanj – nešto zbrkano samo od sebe, učinjeno od nekoga ili od prirode. Postoji čak izreka: Oko kuće i u kući mu vlada tarašušanj…
Tatar (turc.) – pripadnik naroda; nositelj vijesti, kurir…
Tatar-Varoš (top.) – selo u Slunjskom kraju – općina Cetingrad. Tu su navodno taborovali turski vojnici – Tatari prilikom jednog od brojnih napada na Slunj. Zanimljiva je kovanica od narodnog imena Tatar(-i) i mađarskog naziva Varoš (var) = grad.
tavoriti (štavoriti) – živjeti bijedno, oskudjevati na najvažnijim potrebama za život: jelu pilu, stanovanju…
tefter (turc.) – popisnik, popis, knjiga, registar.
tefteriti (turc.) – zapisivati, evidentirati, voditi zapisnik ili knjigovodstvo.
tega – toga.
tekut – nametnik na domaćoj peradi i na pticama poput ušiju, ali su znatno manje od njih.
teleban (kajk.) – zanešenjak, zasljepljenik, zaljubljenik… Teleban je kajkavski izraz i nikakvo čudo da se rabi u Slunju. Naime, u Slunju se susreću sva tri hrvatska narječja: štokavski, kajkavski i čakavski. Nažalost, (ne-) prilike u novije vrijeme sve više istiskuju i tjeraju u zaborav čakavštinu i kajkavštinu, koje još žive u samom mjestu Slunju u sačuvanim pojedinim izrazima kao što je ovdje spomenuti teleban i od njega izvedeni glagol:
telebati i zatelebati (kajk.)- zaljubiti se, zatreskati, zacopati se…
telećak – naprtnjak, naprtnjača, uprtnjača, ranac…Izraz su rabili hrvatski domobrani za vrijeme Austrougarske. Izrađen je od teleće kože, po kojoj nosi ime. Taj izraz se još jedva tu i tamo čuje.
tenda – ograda. Ne naslanjaj se na tendu! Ne veri se kroz tendu. Tenda štiti cestu od provalije.
tentati (lat.) – napastovati, dodađivati, uznemiravati…
tepeškar-i (sl.)- dečki s tamburama, koji na Stjepanju uvečer pa do polnoći dolaze pjevati djevojkama i darivati ih jabukama. To se odvija po točno utvrđenim obrednim pravilima i redu, o kojem brine vođa zvani mastan. Najprije se pred vratima djevojkine kuće zasvira i zapjeva pjesma: “Otvor´ vrata liepa djevojko, hej janje moje! (pripjev) I Tvoja je otvarala majka (pripjev); Kad je mila tvoje dobe bila (pripjev). Pruži ruku, hej janje moje – dobit ćeš jabuku…” Zatim djevojka zahvaljuje i poziva dečke u kuću te ih pogosti. Vladanje pri jelu i piću podliježe pravilima i za svaki prekršaj mastan zapovijeda prekršitelju da popije lončić vode ili za teži prekršaj mora pojesti glavicu kapule, a za najteži glavicu češnjaka…
tepka – vrsta kruške, koja dozrijeva u jeseni. Plodovi su meki, sočni i bogati sladorom pa uz jelo, služe i za pripremu alkoholnog napitka – kruškovača.
terkija (tur.)- iz kože izrezan žniravac ili udaraljka na biču. Najbolja terkija je iz kromom obradjivane štavljene kravine.
teslo – oruđe teslara, zakrivljeno dlijeto sa sječivom na držalici poput svojevrsne sjekirice. Naziv teslo se rabi i za svojevrsnu veliku sjekiru za tesanje greda i brvana, a nazive se i bradvilj.
tica – muški spolni organ djeteta.
tintara – pogrdan naziv za glavu.
tintoblajka (njem.) – olovka, koja piše neizbisivo gumicom za brisanje.
tiškati (sl.) – gnječiti, prekomjerno gurati ili nabijati neki materijal u posudu ili vreću…
Tobolić (top.) – zaselak grada Slunja na lokalnoj međi s Plaškim; napušten radi Vojnog poligona HV na tome prostoru.
tocilj – okrugli brus u uređaju, na kojem se okreće. Služi za oštrenje noževa, sjekira i svih drugih sječiva…
tolja – oblik toljage namijenjen za klisanje – igru s klisom – vidi klis i klisanje.
tote – ovdje, tu.
tovkati (natovkati) – častiti nekoga hranom radi željenog cilja, neumjereno jesti, prejedati se, podkupljivati nekoga hranom…
tram – prednji i zadnji dio seoskih kola, u koje su ugrađeni svi drugi dijelovi kola. Zadnji tram se sastoji od škarica, sečanice, dva oplena, pouoplena za gvintu i osovine za kotače, a ta može biti drvena ili češće željezna. Na sečanici je ugradjene gvinta. Prednji tram je nešto složeniji. Ima škarice nešto proširenije nego u zadnjeg trama.
trap – ukop u zemlju, u kojem se čuva povrće preko zime; nadkriva se zemljom ili nastorom – bujadi.
trenci (samo množ.) – jelo priređeno na sličan način kao prežgana juha, ali se razlikuje gustoćom. Sprema se od vrlo tankog začina, u koji se nalije voda, koja mora zakuhati. Posebno se priredi iz 5-6 žlica bielog brašna i jednog jaja uz dodatak malo ulja i soli jedna žlicom iztrljana smjesa, koja jedva ima tjestasti izgled uz nešto zaostalog brašna. Ta smjesa se usipava u kipuću začinjenu vodu i kuha u njoj do 5 minuta. Po potrebi se zasoli i jede. Volumen je veliki, ali hranjivost ne baš velika. U Slunju se kaže za trence: “Očima radost želudcu žalost.
trefiti (njem.) – sresti, susresti se…
tribiti – ikavski izraz tribiti ima u Slunju više značenja: a čihanje perja; b) čistiti grah za kuhanje od svih nepoželjnih primjesa; c) krava se tribi – prirodno čisti…
trica – uz svoje opće značenje u hrvatskom jeziku, trica se u Slunju rabi u smislu poricanja nečega, kao svojevrsna obrana ili izgovor za neizvršenje nekog posla. Kad se nekoga za nešto ukori, a on se brani nekakvim sitnicama. To su tvoje trice, a ne istina.
trina – usitnjeni ostatak sijena ili slame.
trlica – drvena naprava, kojom se obrađuje ostupana konoplja i lan. Sastoji se od procijepa ustaljenog na tri nogara i drvene sječke, na kojoj je rukohvat Dizanjem i spuštanjem sječke u procjep provlači se kroz njega grubo ostupana konoplja ili lan, dok se ne dobije povesmo finoće za predenje.
Trnovi (top.) – selo u Općini cetingradskoj.
trokeljati – brbljati; govoriti da se govori, numjesno govoriti, bezvezno mlatiti praznu slamu.
trop – kom iza pečenja rakije ili iza tještenja grožđa.
trti – glagol ima nekoliko značnje i svojstven način konjugiranja: Ja tarem… Tarem školsku ploču spužvom. Trla baba lan da joj prođe dan. Glagol trti ima u Slunju (i drugdje!) još jedno značenje: Trti pčele = gušiti pčele sa sumpornom trakom. Tko pčele tare, taj prste liže.
trtlati, iztrtlati – promijeniti se strukturalno, koža iztrtla stajanjem i vanjskim utjecajima.
trunč (njem.) – ocal, gus, čelik…
trupina – središnji dio kotača, u kojeg ulazi osovina od kola. U trupinu su ugrađeni palci, koji vežu lučni dio kotača – gobelju s trupinom.
tudum – vino od loze zvane direktor.
tuk (slunj.) – ima u slunjskom govoru nekoliko značenja, koja nisu međsobno srodna, kao na primjer: gruntovno Tuk luka = priobalje uz rijeku; tuk – neugodan miris; tuk sjena ili štok sjena – složeno sijeno označeno približno u svoje tri dimenzije; dječji tuk – obratno izgovaran kut…
tuki – zaudara neugodnim mirisom, smrdi…
turan – toranj.
Turčin – svakog bosanskog muslimana nazivalo se Turčinom u govoru Slunjskog kraja.
Turski Put (top.) – cestovni prijevoj na brdašcu, južno od Rakovice. Tu je Udba nakon Drugog svjetskog rata strijeljala desetak nedužnih Hrvata iz Rakovice iz osvete za ubijenog udbaša Bogunovića.
tuta – lona, noćna posuda najviše za djecu.
Tutek – prezime u Lađevcu.
tvrdilo – gusta otopina ljepive mase u acetonu, koju rabe postolari za učvršćivanje špice i zapetka u cipelama.

U

ubačiti – prijelaz rastom iz teleta u baka – bika , podrugljivo: muška tvrdoglavost iza puberteta.
ubrditi – ići neodređenim smjerom, uzbrdo, prema nečemu nepoznatome…
ucvarak (slunj.) – čvarak.
učmalost (slunj.) – zaostalost u nečemu, tvrdoglavost, iz koje se ne želi izaći…
učmati (slunj.) – zaostati u nečemu zastarjelom, bezpespektivnom, biti bezvoljan, ukorjeniti se u nečemu bez volje da krene na bolje…naći se u nekim nazahvalnim stanjima…
Ugarković – prezime u Slunjskom kraju.
ujam – dio zrnja ili brašna kao naplata za mljevenje; ušur.
ujošiti – ugrabiti nešto, dočepati se nečega.
ular – štrik s oglavnom, kojim se vodi konja.
ulazniti (mađ. od lazno) – naći vremena za nešto. Evo sam ulaznio za napisati ovo pismo…
umitaljka (slunj.) – kamen za bacanje s ramena u natjecanju zvanom umitanje.
umitanje ili umetanje slunj.)- bacanje kamena s ramena.
unčati (slunj.) – uspjeti, obaviti potrebni posao prije neke zapreke. Unčali smo spremiti sjeno prije kiše.
upeljati – zadjenuti, uvesti, uvući… Upeljati konac u iglu. Upeljati telefonski priključak. Upeljati nekoga u napast…
ustra – britva.
ušnica (slunj.) – dio ljudskog ili životinjskog uha.
utvara ili udvara – dodvarač, pretvarač, lažljiv čovjek…
uvano – zasigurno, sigurno, zaista… Uvano je najbolji gazda. Sigurno je najbolji gazda.
uzbijati – braniti blagu u kvar; uzbijati blago – goveda ili ovce od međe ili od kvara.

V

vagan (tur.) – mjerna jedinica za žitarice, brašno, krumpir… iznosi 60 litara ili 3 mjere ili 6 četvrtinaka (10 l).
vagir (tur.)- vučni dio konjske orme, dvokraka poluga s dvije kuke, na koje se spajaju štrange; visi na glavnom vagiru; konjska kola imaju tri vagira: glavni ili središnji i na njemu visi sa svake strane po jedan vučni vagir.
vaik – uvijek.
vajda – korist; nema od toga nikakve vajde – nema od toga nikakve koristi.
vajkada – trajno, od davnine, oduvijek…
vakat – pogodno vrijeme, sezona.
vaki – ovakav.
vako – ovako.
Vališ-Selo (top.) – Cetingrad.
valjan (slunj.) – marljiv.
Variš-Selo (top.) – Cetingrad.
Varoš-Selo (top.) – Cetingrad.
Varoš (mađ.) – grad. Ovaj mađarizam je raširen kao varoš i kao var u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini i drugdje. Primjerice: Splitski Varoš, Vareš, Daruvar, Varaždin, Vukovar, Temišvar. Ponegdje dolazi u sredini imenice: Petrovaradin.
valjan – marljiv, radin…, k tomu sva druga značenja pridjeva valjan.
valjda – vjerojatno, moguće, možda…
vamp (njem.) – želudac od govečeta ili ovce.
van – osim, nego… Van strica bili su tu svi susjedi. Iz ove kože nikud van u grobnicu.
vandacer – nadzornik, koji spriječava nedozvoljenu trgovinu alkoholnih pića i duhana.
varićak (tur.)- turska mjera za šitarice. iznosi oko 17 l.
veličar – slavljenik, liječnik.
Veljun (top.) – naselje grada Slunja. Naziv navodno potječe od dvije riječi u skraćenom obliku, kako je to običavano u najstarije hrvatsko doba– vel(i ) jun(ak). Ima desetak Veljuna na prostoru Japudske Hrvatske. Ima takodjer i analognih naziva složenih od dvije riječi, kao na primjer Velebit = vele bit-će – velebiće – božanstvo.
veljun od velji – uzvisina; viši, visoko položen, sastajalište, stjecište “Manina čuva vijeće veljeg dužda jer takovu mu daše zapovijed…” – August Šenoa, Propast Venecije.
Venecija, Periševa Venecija (top.) – polja s desne strane rijeke Korane, iznad kupališta Škrila.
Videkić-Selo (top.) – naselje Grada Slunja zapadno od Lađevca.
viganj (tur.)- kovačnica. U samome mjestu Slunju bilo je šest viganja do II. svjetskog rata, a onda su jedan iza drugoga izčezli. Najprije je ugašen od Ivice Sminderovca – Kove, koji je otišao u Argentinu; prirodnom smrću ugašen viganj Ive Magdića; za vrijeme II. svjetskog rata, partizani su ubili kovača Miću Kovačevića pa je time ugašen njegov viganj u Slunju, zatim je umro Ćipa Jurašin pa je nestao četvrti viganj i početkom šezdesetih umro je Mila Moćan pa je tako ugašen peti slunjski viganj. Imao je i Daja Kovačević kovačnici na domak mjestu Slunju, ali je i ona nestala smrću vlasnika.
vijališće (vijalište) pasje – pasjališće (pasjalište), ograđeni prostor za čuvanje pasa. Za vrijeme Hrvatske vojne krajine u takvim pasjalištima držani su ogladnjeli psi za ratne svrhe, koje bi se puštalo u napad na neprijatelja. Graničarski Slunj je imao pasje vijalište u blizini Gradine.
vijaljka – ranije, ručni i u novije vrijeme motorni stroj – uređaj za odvajanje zrnja od pljeve.
vijati – odvajati zrnje od pljeve, ručno koristeći vjetar ili vijaljkom.
vijati – urlati, rikati, zavijati; vuk vije i zavija. Bijesan pas zavija.
vincilir (mađ.) – čuvar vinograda; u Slunju se izraz rabio u značenju poljara, čuvara polja.
vladancija (slunj.) – ponašanje, popuštanje. Dadeš mu malo vladancije i on se pokvari.
Vlah-hi(-si) – pravoslavac, -ci – stanovnik pravoslavne vjere bio on zaista Vlah ili ne, posrbljeni Vlah ili hrvatski pravoslavac, Srbin. Veliki broj današnjih Srba u Hrvatskoj i u BiH su vlaškog podrijetla. O vlaškom podrijetlu jednog dijela današnjih Srba govore njihova prezimena, kao na primjer: Banda, Beara, Borota, Cimeša, Ćuruvija, Dereta, Devrnja, Drakula, Krneta, Malbaša, Radeta, Šaša, Šikota, Zambata, Žakula… Dakako, bilo je Vlaha katoličke vjere i bogumilske vjere, koji se u Hrvatskoj asimilirali u Hrvate ili u Srbe.
Vodopivec – slovensko i hrvatsko prezime, došljaci u Slunj 1939. godine.
vojna – rat. Taj arhajički hrvatski izraz u značenju rata se je zadržao u Slunjskome kraju više u pjesmama, nego u običnom govoru, kao na primjer: “… Imala sam brata i dragoga // Obadva sam u vojnu poslala // U vojnicu na Tursku granicu // Brata su mi Turci zarobili // A dragoga možda i ubili // Proklet bio, koj’ nas rastavio // Rastavio, a ne sastavio…
volta ili bolta – svod elipsoidno izveden, polukružna nadvratnica, nadprozornik, voltani most.
vrijentar (vlaš. ex njem..) – skitnica, sumnjiv čovjek, žandar…
vršaj – snoplje ječma, prosa, zobi…kružno složeno na gumnu za vršenje, obično s konjima ili volovima. Konji su kružno galopirali oko stožera, a volovi su vođeni ujermleni ili na pruzamma.
Vučeta – slunjsko prezime osrednje brojnosti.

Z

zacehnuti se ili zaceniti se – zagrcnuti se, daviti se; dijete se je zacenulo – dijete se je zagrcnulo, davi se, guši se…
zacopati se (kajk.) – zaljubiti se jako…
začeniti se – začenuti se – napiknuti se, nabosti se, zašpranjati se.
zafrig (njem.) – zapržak, začin.
zaimača – kutljača, grabilica, velika žlica, šefla za grabljenje jela.
zaimati – posudbom izmjenivati težake za poljodjelske radove.
zaira (turc.) – zaliha; zaliha hrane ili drugih potrebština.
zalva – muževa sestra.
zamance – često ponavlano jedno iza drugoga, učestalo…
zapinjač – nadkoljenica od janjeta, pečenog na ražnju.
zaprezač – savitljiva drvena poluga, koja služi za zatezanje (stezanje) voza drva lancem; poluga za kočenje kola.
zaprt – zatvoren.
zaštentati (se)- zastati, zakasniti, zadržati (se).
zatreskati se – zaljubiti se jako, zaljubiti se slijepo…bezgranično…
zataren ili zatrt – upropašten, uništen.
zatrti – uništiti, ukinuti, prestati nešto uzgajati.
zavrnut – svojeglav
Zbjeg (top.) – selo zapadno od mjesta Slunja. Prostire se od izvora Mrežnice do sela Močile pa se taj dio zove Zbjeg Močilarski.
zblaniti – zbuniti, pomutiti nekoga u govoru.
zblanjen – zbunjen, zatečen nečim.
zdruckati – zdrobiti, smrviti…
zečak – grašak.
zeman (turc.) – vrijeme; zeman ziđe – zeman razgrađuje.
zero (franc.) – malo nečega. Daj mi zero (malo) kruha!
zglajzati (njem.) – u prenesenom znači skrenuti s uma.
zglijati (njem.) – usuglasiti se, naći zajednički stav…
zgrtalica – ralica – naprava za zgrtanje snijega radi prohodnosti pometnicama…
zijati – gledati čudno u nešto, vikati.
Zmajlović – vrlo staro prezime u Slunjskom kraju. Poznato je prije turskih progona Hrvata.
zobun, zubun – prsluk, pulover.
Zrilić – prezime u Cetingradskoj općini.
zulum (turc.) – drskost, nasilje, prkos, osveta…
zuriti – nepristojno gledati u nešto, upadno gledati…
zvirnjati – zbunjeno gledati u nešto ili tražiti pogledom nešto.
Zvizdan (slunj.) – nadimak za smušenjaka, prevrtljivca.
zvizdan (slunj.) – jako sunčan dan.
zvoj (slunj.) – vrata u obliku pokrova, čime se štedi prostor. Obično je rabljen u starijim obiteljskim kućama za ulaz u podrum i na pod (tavan).
Zvrkan (slunj.) – nadimak za smušenjaka, nepouzdanu osobu, ograničenu osobu…

Ž

Žalac – dosta rašireno prezime u Slunjskom kraju, napose u Rastokama i u cetingradskim selima.
Žalčeva Kosa (top.) – selo i krajolik u općini Cetingrad.
žandar (franc.) – policajac, vrsta policije.
ždrokati ili štrokati (slunj.) – udaranjem mješalicom pri kuhanju, pečenju palente, miješati palentu…
žesta (slunj?) – alkohol, jako piće. U Anićevom Rječniku Hrvatskog jezika ne postoji riječ žesta u značenju alkohol, a u Slunju moga djetinjstva više se je rabila riječ žesta, nego riječ alkohol u istome značenju. Primjerice za šljivovicu prepečenicu se je govorilo: “To je čista žesta!”
Živčić – prezime u Slunjskom kraju.
želadija (slunj.) – hladetina.
željezo – uz svoje osnovno značenje, željezo odnosno željeza su postolarski naziv za metalne dodkovice na prednjem dijelu cipala – postola. Manje je uobičajen njemački naziv Spitz-Blech – spicpleh.
žemlja (njem.) – zemička, vrsta peciva duguljastog dvodjelnog oblika.
Žgela – prezime u Slunjskom kraju, napose u selu Furjanu.
Žicar (šatr.) – iznuđivač, varalica, vjetrogonja…
žicati, žicariti (šatr.) – iznuditi, izmamiti, varanjem iskoristiti nešto za sebe.
žitak – imetak, obiteljska imovina – kuća, okućnica, poljoprivredna i druga zemlja.
Žitni Plac (top.) – tako se je u starije doba nazivao prostor ispred crkvenog dvorišta u starom središtu Slunja, gdje se je sajmenim danom (četvrtkom) prodavalo žito.
žito – proso; u Slunjskom kraju pod pojmom žito smatralo se je proso.
život – uz sva temeljna značenja, život u Slunjskom kraju znači i spolni organ.
žliba (top.) – uleknuće zemlje u obliku žlijeba. Ovaj ikavski izraz « žliba » je jedan od brojnih ikavskih izraza naslijeđen iz prošlosti, što ukazuje da su Hrvati u Slunjskome kraju govorili čakavsko ikavski. Osim naziva Gržanova Žliba (toponim), naziva se izrazom « žliba » svako zemljište takovog oblika.
žličnjak – vrsta kolača od tjesta s mlijekom i sladorom, koje se tijesto žlicom stavlja u vruće ulje ili mast; fritule.
žlodija (slunj.) – dječurlija, skup djece.
žlundra ili žlindra – žila u mesu; mršava životinja, (u šali) mršava osoba.
žoknuti – popiti, ispiti na dušak ; udariti, ubosti (nožem)…
žrdina – pouzina, drvena poluga, mlado stablo za vezanje voza sijena ili snoplja.
Žrvnica (top.) – ime jednog naselja i potoka u Slunjskom kraju, u općini Cetingrad.
Žućko – ime za psa, ali i podrugljiv nadimak za neke ljude.
Žudija – podrugljiv nadimak; dosta učestalo ime za mačku – mačka žute boje.
žuga – guska, ponekad rugalica za priglupe žene.
žuk, žuko – žuhak, nagorak, gorak….
Žuna – manje podrugljiv nadimak za ženu, inače ime ptice iz porodice dijetlova.
župa (njem. Suppe ) – juha, manje se čuje u govoru i pohrvaćeni turcizam: čorba.
žutac – pamučna tkanina žućkaste boje dok je nova, ali pranjem postane bijela. Žutac je služio za šivanje ženskog rublja i finih muških košulja…
žutanjak (slunj.) – žumanjak od jaja.
Žutokljunac – podrugljiv naziv za odraslog, nezrelog čovjeka.
Žuti put (top.) – poljski put i krajolik u Slunju, žut od okolne žutulje – ilovače.
žutulja (slunj.) – zemlja ilovača, glina.
žvapiti ili švapiti (slunj.) – ispuštati plinove (ugljični dioksid…) pri alkoholnom vrijenju.

Pogovor
Ovaj Slovnik ili rječnik slunjanizama je daleko od savršenoga, ali neka posluži kao izvor i poticaj za sve dopune, ispravke i poboljšanja do dobrog rječnika slunjanizama i tuđica, koje su udomaćene u Slunju.

Rječnik šaljem samo osobama navedenim abecedno i s titulama, ako su mi poznate:
Prof. Dr. Mile Bogović, biskup Gospićko-Senjske biskupije
Ing. Nikola Holjecac, poduzetnik u Slunju
Ivan Mateša, službenik u Cetingradu
Vlč. Mile Pecić, dekan Dekanata slunjskog i župnik Župe Presvetog Trojstva u Slunju
Polyhisor, tajnik HAZUD u Baseli Ilija Šikić
Prof. Marija Vuković Siriščević, voditeljica HTV/1 emisije Trenutak spoznaje.

Primatelji, mogu slobodno koristiti Rječik za svrsishodne potrebe.
Zainteresirane osobe mogu Rječik dopuniti, popraviti i prirediti za izdavanje, u kojemu trebam ja poimence ostati kao suautor.

Mr.sci Dragan Hazler, Slovinjanin
Basel, Slunj, 10. Travnja 2010.

Comments are closed.