Dragan Hazler: S L U N J iliti S L O V I N G R A D

Mr.ph. sc.Dragan Hazler                                           Basel, 1. veljače 2002.

slunj

S L U N J   ili   S L O V I N  G R A D

 

Prije i iza Zadnjeg glacijala

O životu ljudi, flore i faune u Slunjskom kraju prije i iza Zadnjeg ledenog doba (glacijala) možemo samo naslućivati jer prostor Grada Slunja, koji se sada prostire na 402 km/2 i čitav Slunjski kraj, odnosno Slunjski kotar od Plitvičkih Jezera i Drežnik-Grada do Budačke rijeke te od Klokoča i Šiljkovače do Sertić Poljane s produžetkom preko kapelskih klanaca na rijeku Mrežnicu, u ukupnoj površini od 804 km/2 nije znanstveno i stručno ispitan za najstarija  razdoblja. Za sada se znade sa sigurnošću, da jedan dio današnje flore ima svoj početak iza Zadnjeg ledenog doba, što se zaključuje kroz, na primjer nazočnost bukve, koja se je proširila u Slunjski kraj kao i u druge hrvatske predjele iz Mediteranske kolijevke života nakon Zadnjeg glacijala, koji je bio oko 10.000 godina prije naše ere.

Rimsko doba

Na prostoru današnjeg grada Slunja nalazilo se je prema Hircu i Horvatu u rimsko doba naselje Quadrata.

Tu je prolazila stara halštatska i rimska prometnica, od koje ima poznatih tragova, a jedan njeni osuvremenjeni dio još i sada služi svojoj svrsi. Na tom prostoru nađeno je rimskog novca, ulomaka rimskih opeka i oblikovani kameni pokrov dječjeg sarkofaga. Postoji i jedno davno zapušteno i neistraženo groblje na gradskom prostoru Slunja, u Hrvatskom Blagaju, za koje se ne zna je li iz rimskog ili ranog hrvatskog doba. Šišić navodi da je na tom prostoru rimski vojskovođa Germanik, otac cara Kaligule napao japudski grad Splaunum ili Splonum, a Kukuljević spominje tu grad Stlupi ili Avendo, koji bi mogli biti preteče rimskom gradu, nazvanom Quadrata analogno kao što su od keltske Segeste Rimljani napravali svoj grad  s imenom Siscia – hrvatski Sisak. Prije Hrvata ovdje su živjeli ilirski Japudi u sustavu Rimskog carstva, dakako i drugi narodi, koje je bujica povijesti sa sobom nosila pa su se tu kraće ili dulje zadržali, primjerice Kelti, Goti i Avari ili Obri. U Slunjskom kraju još i sada jedna izreka svjedoči na davnu, ovdašnju nazočnost Obra ili povijesnog  suživota Hrvata s njima. “Dajem ti obarsku riječ, da ja…”, u značenju govorim ti istinu.

Hrvatski naziv Slunj

Naziv Slunj nalazi se povijesno na tri obližnja smještaja: tvrđava Slunj – stari  Grad ili Slovinj odnosno Slovin Grad = Hrvat Grad u narodu zvana “gradina” – leži na strmim liticama desne obale rijeke Slunjčice ili Slovinjčice (Slovinčice = Hrvatinčice). Prateće naselje Slunj prostire se na uzvisini s lijeve obale Slunjčice i Suhi Slunj, udaljen od prethodnih dvaju oko 6 km; svjedoči se sa svojim kamenim ostacima u šumi, oko 2 km jugozapadno od sela Zbijeg. Sada su ostaci Suhog Slunja i Zbjega na prostoru Poligona HV “Eugen Kvaternik” Slunj.

Početak povijesti Slunja nije dovoljno istražen, što ne znači da grad nije postojao obzirom na poznata rimska naselja na tom prostoru, obzirom na značaj smještaja u središnjoj Hrvatskoj između Panonske ili Slavonske Hrvatske i Dalmatinske Hrvatske, obzirom na granični dodir između starih županija ili župa Modruša i Drežnika, obzirom na četiri rijeke na tom prostoru, obzirom na tu naseljena stara – poznata hrvatska plemena Kurjakoviće, Klokočane, Baboniće, Ladihovićko i Koransko pleme te obzirom na važne događaje na tim prostorima, primjerice borba protiv Mađara u obližnjoj Petrovoj gori 1097. godine.

Doduše, u nedovoljno podkrijepljenim povijesnim zapisima Nijemca Eduarda Breiera i Klokočanina Gedeona Maretića stoji, da je Slunj Grad ili Slovinj Grad s naseljem i Crkvom Presvetog Trojstva s istoimenim samostanom osnovao hrvatski kralj Zvonimir, 1070. godine dok je još bio ban Slovinja ili Slavonije. Ta srodnost naziva upućuje na iskonsku povezanost Slovinj Grada i Slovinja – Slavonije (Panonske Hrvatske). Vjekoslav Klaić također izvodi Slunj od Slovin (Slovinj). O starosti Suhog Slunja se također nagađa. Kukuljević ga zove Stari Slunj, a u narodu živi vjerovanje da je to naselje ili grad mlađi od prethodna dva na rijeci Slunjčici, napravljen od bjegunaca iz naselja Slunja za skrivanje i zaštitu od Turaka u neprohodnoj šumi isto kao i obližnje selo Zbijeg, koje se i svjedoči u značenju tog imena. Naime, donedavno se je oko zidnih ostataka Suhog Slunja moglo naći podivljale loze, što ukazuje da je tu život prestao, kad su jenjale opasnosti od Turaka. O tome govori i danas usmena predaja živih ljudi.

Pojam Suhi Slunj lako je objasniti jer uz njega nema ni potoka ni izvora vode, dok tvrdi Slovinj Grad, kojeg Ivan Trnski u svojoj pjesmi i Ivan Zajc u kantati zovu Slovin Grad i popratno naselje Slunj leže na Korani i istoimenoj rijeci Slunjčici ili Slovinčici bogatoj vodom, dakle “mokri” Slunj.

Naziv Slunj u starim topografskim kartama, dokumentima i raznim zapisima ubilježen je kao: Sluin, Slouin, Slovin, Sluni, Zlun, Zlon, Zun, Slouinj i Slunj, a ponegdje Slovin Grad ili Slovinj Grad.  Zapravo, u svima tim nazivima misli se pretežno na tvrdi grad Slunj – Burg ili gradinu i na naselje Slunj s trgom, crkvom i samostanom.

 za čitati dalje – kliknite: Continue reading

Grad Slunj od “Oluje” do sada – vizije i perspektive

 

Mr. farm. sci & Ing. biokem. Dragan Hazler, predsjednik HAZU/ D u Baselu

CH-4013  BASEL    –    Postfach 328          Basel,12. prosinca 1997.

 

Predmet: Grad Slunj od “Oluje” do sada – vizije i perspektive

Pripomena:

Ovo pismo ima TRI dijela. Važna su sva TRI pa molim da ih se pročita. PRVI dio je više kritika na postojeće stanje, a  i naše slunjsko ponašanje pa ga naslovljeni mogu pročitati, kad imaju malo više slobodnog vremena.  DRUGI i TREĆI dio pisma treba za sadašnjost i za perspektivu uzeti vrlo ozbiljno, pročitati ih odmah i pristupati pojedinim aktivnostima, dotaknutim u pismu.  Pismo se za sada ne objavljuje u nikakvim javnim medijima pa je kao takovo naša ispovijed, naša samokritika, naša budnica, naš podsjetnik   i   s  m o j e   s t r a n e   dobronamjerni  kritički ukazi  i još dobronamjerniji savjeti.  Do naslovljenih je kako će, što uzeti, procijeniti, prihvatiti, sprovoditi ili obratno. Toliko u ovoj potrebnoj pripomeni. Preporučam (nije uvjet!) da započnete čitati najprije II. i III. dio pisma! Hvala!   Dragan Hazler

 

GRADSKOM POGLAVARSTVU GRADA SLUNJA

N/p. gg. Gradonačelniku i gradonačelnicima

HR-47240  S L U N J    –   Trg Stjepana Radića 12

 

I. DIO PISMA

Štovani,

1. prosinca o.g. sam na TELETEXT-u HTV-a pročitao ovaj sadržaj, doslovce prepisao i šaljem vam ga:

SLUNJ, 1.12. 1997.

Na slunjskom području obnovom je obuhvaćeno 270 kuća V i VI stupnja oštećenosti.

            U različitim fazama obnove je 250 objekata, od kojih je 80 osposobljeno za stanovanje. Gradsko poglavarstvo namjeravalo je obnoviti svih 270 objekata do kraja godine, no radovi kasne zbog loših vremenskih uvjeta i nedostatka izvođača.”

            Ovaj teletext daje mi povod za pismo kritičke i gospodarske naravi, koje sam inače najavio gospodinu Gradonačelniku, za moga boravka na pokopu brata +Josipa Hazlera, umrlog 10. studenoga o.g.

Ne ulazim u pitanje, što je u ovakovom stanju opisanom u teletextu točno, a što manje točno, što je opravdano ili neopravdano, je li se moglo učiniti više ili ne, tko je zaslužan za obnovljeno ili odgovoran za ono što nije obnovljeno,  n e g o  ću reći bez zaobilaženja:

- NIJE STANJE ZA ČESTITKU nakon pola godine, koju sam pri smjeni u vlasti obećao novim čelnicima Gradskog poglavarstva Grada Slunja, nego je više za ŽAL i ZABRINUTOST ili je na SRAMOTU i NESPOSOBNOST SVIH NAS SLUNJANA, jer se većina naselja u Hrvatskoj po pitanju obnove bolje snalazi i bilježi veće učinkovitosti.

           

            – Istčem ,  čak kad bi svi objekti bili izgrađeni, to ne bi bila velika zasluga ni I. ni II. Gradskog poglavarstva jer je ono samo koordinator hrvatske obnoviteljske politike, koju vodi Ministarstvo obnove i razvitka RH  na čelu s ministrom Dr.Ing. Jurom Radić.

            – Zasluge prvoga, drugoga i svakog budućeg Gradskog poglavarstva Grada Slunja su one, koje ukazuju na signifikantan razvoj sveukupnog gospodarstva i demografije na tlu Grada Slunja.  O takvim pozitivnim pomacima “G&D” u Gradu Slunju jedva da možemo govoriti.  O tome će biti više u II. i III. dijelu ovog pisma.

            - Izjavljujem bez sustezanja, da se osobno stidim, što je Slunj već desetljećima na predzadnjem ili zadnjem mjestu na ljestvici razvijenosti u Hrvatskoj.

Znadem da je tomu kriva jugoslavenska politika, ali smo za takvo stanje krivi i mi Slunjani, počev od 1918. do danas. Kako su drugi slični gradovi i naselja u Hrvatskoj uz iste nepovoljne uvjete jugoslavenske politike mogli ostvariti mnogo bolje učinkovitosti, nego je to u slučaju Slunja?  U tom je ukaz na udio naše krivnje za zaostalost Slunja i sve popratne nedaće: siromaštvo, izseljavanje, demotivacija za povratak, stjecanje raznih zabrinjavajućih navika…

Današnje učinkovitosti u Slunju u usporedbi s drugim gradovima i općinama u Hrvatskoj sliče mi reprizi o učinkovitostima u Slunju za obadvije Jugoslavije. Podsjetit ću pritom samo na obnoviteljske učinkovitosti u našem susjedstvu. Tako primjerice, ispred Slunja je Cetingrad, Rakovica, Saborski, a po nekim pokazateljima čak i Krnjak (velemesnica, pilana, slučaj “Kraša”, napučivanje Hrvatima…).

Stanje je preozbiljno za politički ping-pong pa umjesto toga prelazim na krutu realnost vezanu za Grad Slunj i zatim na vizije perspektive (više u II. i III. dijelu pisma ako mi to dozvoli raspoloženje u ovom mojem, nažalost! narušenom zdravstvenom stanju. Ni na to ne ću gubiti vrijeme i papir, nego vam prilažem kopiju rasporeda mojih učestalih poziva k jednom liječniku, a od drugih ću vas poštediti. Ipak moram reći samo to, da sam ja pao u organsku, fiziološku i psihičku krizu sa zdravljem kroz moje dvije godine peopterećenog rada (dragovoljno preuzetog!) i životnih uvjeta u Slunju poput chlocharda (klošara). Za samo jednu pristojnu stanbenu sobu za mene, nije se pobrinuo nitko, a mnogi su sebi grabili kuće, stanove i prioritetno pravo obnove.

Pustimo to kao nevažno na stranu. Čim ozdravim ili dobro prizdravim ja ću doći u Slunj, a o Slunjanima ovisi hoće li i kako će koristiti košnicu mojih znanja i iskustava, šaku moje inteligencije i međunarodno dokazane sposobnosti, neograničenu energiju i volju,  da nešto pomognem učiniti za Slunj.

Još jedanput ponavljam poput rimskih senatora o Kartagi, da ja Dragan Hazler nisam vlastohlepan. Ja nisam došao u Slunj vladati, nego raditi, stvarati, unapređivati, usklađivati, uzdizati, usmjeravati i natjecati se za boljitak Slunja, baš  SLUNJA i u njemu  djelovati za boljitak Hrvatske.

            Ja sam isto tako mogao otići u KNIN ili sada u Baranju ili Hrvatsko podunavlje (o čemu čak i razmišljam!), ali dajem prednost SLUNJU, ako se možemo za suradnju dogovoriti.

Meni ne treba vlast, da vladam nad nekim, nego trebam  nešto vlasti ili ovlasti, da mogu s manje problema učinkovitije djelovati za Slunj.  Za bolje i uspješnije učinkovitosti potrebno je čak, što je moguće viša vlast. ALI, u mojem slučaju ne mora se raditi o PROFESIONALNOJ I SLUŽBENOJ VLASTI, nego o formalnoj, na primjer počasnoj vlasti s definiranim ovlastima. Zašto? Ja moram u korist Grada Slunja otići na razgovor k Gradonačelniku Grada Basela ili Freiburga. Sasvim je drugčiji odnos i učinkovitost, ako se s tim ljudima razgovara na istoj razini ili ako prime nekog Slunjana, kojemu se je prohtjelo s njima razgovarati.  Nekakva razina vlasti za Slunj ili punomoä potrebna mi je i za razgovore sa stranim i s hrvatskim industrijalcima, koje bi trebalo nagovoriti da investiraju u Slunju.  Takvu “vlast”, točnije punomoć ja trebam. Uostalom u takvoj ulozi sam ja bio i u “Katićevom” poglavarstvu. Ja nisam bio plaćeni i profesionalni dogradonačelnik Grada Slunja, kao redovni dogradonačelnici, nego sam bio formalno imenovani dogradonačelnik Slunja za dijasporu.  To je dobro poznato sadašnjem gradonačelniku iz naših dogovora u Zagrebu (1993) o toj ulozi,  jer ja nisam htjeo preuzeti ulogu stalnog čelnika. Ne bih je htjeo preuzeti ni danas.  Baš zato sam ja jako uvrijeđen na stav prema meni jer sa svojom   f o r m a l n o m   (ne profesionalno plaćenom funkcijom)  n i s a m    ugrožavao ničije mjesto ni funkciju, a bio sam koristan za Grad Slunj.  Ne bih želio sada nabrajati, što sam sve učinio za Slunj i što sam sve nastojao i želio učiniti za Slunj. Nešto će ipak u pismu biti spomenuto.

Ponovit ću, da vi gospodo niste shvatili ili niste želili mene shvatiti pa  ste me kao staru krpu odbacili iz  dužnosti, na kakovoj se  kroz razne moje  djelotvornosti, stručnosti,  sposobnosti, snalažljivosti i marljivosti može biti učinkovit za Slunj.  U sadašnjem mojem stanju, na koje ste me sveli ja mogu za Slunj činiti jedva nešto više, nego što to može činiti svaki prosječni građanin.  Gledajući kroz tu prizmu, za mene je gubitak vremena živjeti u Slunju jer mogu biti korisniji Hrvatskoj ovdje u Baselu ili u bilo kojem hrvatskom gradu, koji će me rado primiti za svog djelatnika, stručnog suradnika, savjetnika pa i sudionika u vlasti.

Ovom fenomenu sam i sada posvetio “podsjetnik” radi odnosa između vas i mene jer je nečijim brzopletim potezom ili nepromišljenošću nanešena meni uvreda i poniženje, a istovremeno odbacivanjem mene nanešena je golema šteta Gradu Slunju, a kroz to i Hrvatskoj.  Ja sam kao nagradu za moj dragovoljni i koristan rad u dijaspori i tamo za Hrvatsku i Slunj, umjesto obično “Hvala!”  odbačen kao stara krpa.  To čak bontonski nije bilo u redu prema meni jer ja nisam Hrvat od 1991. niti od 1995.  nego Hrvat s hrvatskim pedigreom i s dokazivim učinkovitostima za Hrvatsku, koji imaju svoju nit od moga djetinjstva (1934) do danas i nastavljaju u svako hrvatsko sutra.

Kad ne bih bio svjestan svojih vrijednosti, svakodnevnih ovdašnjih učinkovitosti u ulozi predsjednika HAZU/D u Baselu, znanstvenog savjetnika u “Toxiba”, suradnika u najvišim ovdašnjim institucijama i u drugim ulogama za Hrvatsku i za Švicarsku pretvorio bi se nakon vaše degradacije moje osobe u iskomplekiranog čovjeka.

Iz korisnog rada za Slunj, kojeg obavlja dragovoljno i gratis, čovjeka se gura na stranu i još k tomu popraćeno uvredljivim psovkama od gospodina M.T. i gospođe M.B.  Nad takvim postupkom  zastaje mozak  svakom čovjeku, koji pozna taj kompleks.

 

Vi niste time naškodili meni, nego Gradu Slunju, jer  su Slunju potrebni ljudi.

 

Ako ništa drugo vi ste odbacili jedan uzor nesebičnosti, rada, ponašanja, poštenja i ljubavi prema svome Gradu, iz kojeg uzora je mladost Slunja mogla učiti, a suprot tomu naša mladost uči od onih što cuclaju pivo i konjake po slunjskim gostionama od jutra do navečer pa nikakvo čudo, što nam se i mladi u Slunju počinju zabrinjavajuće  ponašati.

Ne radi se gospodo ovdje u mojoj reakciji na povredu osobne taštine jer da je tako ja ne bih nikada više došao u Slunj. Ja imam gdje živjeti i to komforno u Baselu, u St. Imieru i u Zagrebu, ali ja želim živjeti u Slunju i biti koristan tomu Gradu, slunjskom narodu i Hrvatskoj (BAŠ U SLUNJU!).

 

Ovo se gospodo mora reći jer nisam usamljeni slučaj. Za moga djelovanja u Slunju nastojao sam da tamo dođu sposobni i stručni ljudi, a upravo takove se je odbijalo. Nudio se je jedan ekonomist iz okolice Sinja sa znanjem tri strana jezika, s mladom suprugom (nastavnicom) i troje djece. Zanemaren je i ne primljen. Slična stručna hrvatska obitelj nudila se je iz Moslavine. Nije primljena. U slunjskom Domu zdravlja rade liječnici s dekretom, koje se plaća trostruko više, nego namještene liječnike i ni o tom ne vodi nitko računa. U Slunju nemamo nastavnika za engleski ni za njemački, a osobno znam da su nam se nudili takovi ljudi, bez da su postavljali otežavajuće uvjete. K tomu su bili mladi i perspektivni za Slunj.

Općenito zapažam da poneki čelni ljudi u Slunju imaju pogrešne kriterije na mnogim poljima djelovanja i ponašanja pa ispada kao da rade u korist vlastite štete i štete Gradu Slunju. Pitanje je samo, da li to rade iz neznanja nesvjesno ili iz drugih motiva?!

Navest ću i za takve pogrešne kriterije nekoliko primjera:

I.          -Kritizira se i otežava naseljavanje ljudi u naše puste krajeve, koje sam jednim dijelom kao član dotične Komisije i ja obavljao, umjesto da ih se moli, maksimalnom susretljivošću olakšava dolazak, vrbuje svima mogućim ponudama i čak benificira. Osobno sam  bio na razne načine kritiziran zbog nekih naseljenika, među kojima nisu svi anđeli, nego naginju onom drugom polu. Ali, kao prvo moram reći, da nikomu ne piše na čelu, je li on čovjek-anđeo, čovjek-vrag ili čovjek u sredini između dvije krajnosti. Drugo, prekooceanske zemlje, napose Australija je naseljavana kriminalcima, a njihovi nasljednici su normalni ljudi. Zašto tako ne mislimo i mi pri naseljavanju u naš pusti kraj! Mi moramo s tim računati da “PRVA A. liga Hrvata” ne će doći u napuštena vlaška sela na području Grada Slunja. Treće, u našem kraju, gdje nam je nacionalna demografija jako tanka, a državni prostor između Slovenije i Bosne jako uzak (najuži u kopnenoj Hrvatskoj), bolji nam je i najgori Hrvat, nego najbolji nehrvat. Uostalom nisam ja sam određivao o došljacima, nego KOMISIJA. Dakle?!

O demografskoj tragediji i mogućim nepopravljivim posljedicama pisat ću u trećem dijelu ovog pisma.

II.        -Javno se po Slunju širi krilatica, da se ne će davati nikakvi objekti “turistima”, a kojima je objekt već dodijeljen oduzima mu se pravo korisnika. Poznat mi je takav slučaj potencijalnog povratnika Dr. Ede Krušlina iz Basela s pet članova obitelji.

            Tko god u Slunju tako misli taj ne želi dobro Slunju. Naime, u bogatoj Švicarskoj najbogatiji su krajevi (isključujem industrijske gradove!) upravo oni, u kojima se (sličnim načinom kao i kod nas) dodjeljuju napušteni objekti i zemlja “turistima” i turistima. Takvi ljudi nose novac u te krajeve bilo da ga investiraju ili troše za svoga boravka, održavaju i opitomljuju kraj da ne podivlja, čine ga privlačnim za sebe i za druge. Oni dovode svoje prijatelje i znance te tako razvijaju gospodarski unosan turizam  bez skupe promičbe i skupih izgrađivanja turističke infrastrukture u dotičnom kraju, što bismo inače mi Slunjani morali sami činiti.

I još nešto najvažnije u spomenutoj krilatici o nedavanju objekata “turistima” jest, da se postavlja uvjet brze izgradnje i brzog dolazka zainteresiranog “turista” u dati mu objekt na korištenje.  Moram prigovorom reći, da u mnogim slučajevima, to znači da čovjek mora odmah napustiti svoje radno mjesto u tuđini, iscrpiti svoju skromnu ušteđevinu za brzu obnovu, zasad pasivnog objekta i na kraju krajeva prijaviti se u Slunju u Ured za bezposlene.  Koliko takva politika ima smisla, prosudite sami?!

Je li možda razboritije uvjetovati “turistu”, da postepeno obnavlja i održava objekt te  da dođe u njega živjeti, kad uvjeti sazriju!

Pripominjem vam da sam osobno još u eri najcrvenijeg srbočetničkog komunizma nagovarao malobrojne Hrvate “pri vlasti u Slunju”, da pronađu način prodaje građevinskog zemljišta Zagrebčanima, Varaždincima i Čakovčanima za izgradnju turističkih vikendica uz Koranu u Slunju. Moj tajni motiv je bio pohrvaćivanje Slunja, a izgovor, da su to gospodarski jaki gradovi s bogatim ljudima.

Dragi moji Slunjani, dajte počnite i malo šire misliti o Slunju i za Slunj!

III.       -Odnos bivšeg, a i sadašnjeg Gradskog poglavarstva Grada Slunja prema poslovnim ljudima, prema donatorima iz dijaspore i prema povratnicima bio je za bivšeg i ostao je za sadašnjeg gradonačelništva   p a s i v a n, neozbiljan, štetan pa čak odbojan.  Zar nisu Slunjani iz Australije (gospodin Moćan) prijetili čak tužbom ili povratkom svojih novaca, koje je Slunj iskoristio drugčije od njihove namjene. Zar nije bivši gradonačelnik odbio primiti (iz nekih svojih razloga) 250 travničkih obitelji Hrvata, a sadašnje Gradsko poglavarstvo ne će primati “turiste”. Čudni smo ljudi mi Slunjani!

Za bivšeg poglavarstva, moj prijatelj iz Njemačke, gosp. Janko Mijatović (građevinar) nije mogao osnovati Keramičko poduzeće u Slunju, za koje je darivao Slunju TRI odgovarajuća građevinska vozila i alate  te posao za 14 Slunjana, a za sadašnjeg poglavarstva Draganu Hazleru  se otežava darovati 4 lađe za turizam u Slunju  “…jer će lađe plašiti ribu pa treba dozvola od Ribičkog društva.”  Bože, ako jesi, gdje si?! – da nama Slunjanima rasvijetliš pamet.

Odnos prema donatorima i donacijama je isti od 1990. do danas. Je li se Gradsko poglavrstvo  o n o  bivše i ovo  i k a d a   pismeno zahvalilo bilo kojem svojem dobrotvoru iz dijaspore, a živjelo se je za čitavog rata od donacija. Nisu te donacije padale s neba, nego ih je trebalo isposlovati, dopremiti u Hrvatsku, gubiti svoje vrijeme i čak iz osobnih sredstava plaćati skupe transporte. Je li na primjer Ing. Branku Dilberoviću i Mr. Draganu Hazleru, bez premca najvećim donatorima za Slunj ikada itko rekao jedno obično – verbalno “Hvala!”  Ne! Ne, ni nama, niti bilo komu. Svojevremeno sam ja dao napraviti ZAHVALNICE pa sam  morao moliti za podpis na njih. Gdje je nama Slunjanima barem  naučeni bonton, ako već nemamo dovoljno prirođene savjesti za jednu konvencionalnu riječ “Hvala!”.

Dok sam bio u u ulozi dogradonačelnika Slunja za dijasporu stizao je prosječno svaki  mjesec barem po jedan kombi, a često i šleper vrijednih i potrebnih roba, a za Božić po najmanje 500 paketa za djecu, koje sam isposlovao ja  i zahvaljivao ja, a ne Poglavarstvo. Dakle, sam nabavio,  sam  plaćao transport, sam istovarivao i sam se zahvaljivao osobi (strancu!) ako je sudjelovao u tome lancu. Gradsko poglavarstvo se je pritom ponašalo, kao da donator mora biti sretan, što je imao komu darobvati stvari.

Bivša vlast se je ponašala, kao da joj to ne treba.  Ova vlast se ponaša još gore, jer je  o d b a c i l a  besplatnog (pro forma)  dogradonačelnika za dijasporu,  od kojeg je mogla imati samo koristi bez ikakvih plaćanja.  Na moju zamolbu još ljetos izračenu pred dvojicom čelnika gradske vlasti da mi se dade punomoć za skupljanje donacija za Slunj oglušilo se je. Na moje inzistiranje pred dva tjedna, da mi se dade barem  sada jedna punomoć takve vrste, dobio sam je, ali za ovaj Božić je  zakasnila. Vidjet ćemo, koliko će dječjih paketića stići ove godine. Uz ostalo, prošle godine je 30 slunjskih učenika besplatno ljetovalo 3 tjedna u Schwarzwaldu (ove godine nijedan), Dječji vrtić je dobio barem 3 vrijedne donacije, a škole u Slunju po nekoliko raznih darivanja uz već spomenutih oko 500 božićnih paketića…  Ja sam razvlašten od takve djelatnosti.  Za ovaj Božić poslat ćemo (Dilberović i Hazler) par stotina čokolade, kupljene vlastitim sredstvima, ako nas i u tome ne omete “Šengen”.

Ne želeći ulaziti u detalje iz 1991. godine, pripomenut ću samo to da mi Slunjani u Švicarskoj ne znamo ni danas, gdje su završavale naše novčane donacije, a napose ona od CHF 36.000, za koju imamo od strane Slunjana podpisanu dokumentaciju o primopredaji. Nikad nam nitko za nju nije dao obrazloženje, niti napisao “Hvala!” pa niti rekao “Hvala!”  Čudan smo mi narod mi Slunjani.

Mi imamo dokumentaciju za tu donaciju, koja može poslužiti za sudsku istragu, ali ne ćemo od sramote praviti još veću sramotu. Taj slučaj  ne zastaruje.

Uz ostalo, osobno sam bio organizator i glavni novčani donator za 12 (dvanaest) vozila namijenjenih za Slunj (vojsku i prognanike). Glavni stožer u Zagrebu nije ih dao Slunjanima, nego ih je rasporedio na najpotrebnije bojišnice i za sve sam dobivao zahvalnice i čak pisma od pojedinaca, časnika HV. Mislim, da su ipak dva ili tri od poslanih vozila završila u posjedu Slunjana (HV), ali nikakve priznanice ni zahvalnice nije Hazler ni suradnici za njih dobio. Ponašanje takove vrste nam ne valja. Ovo se mora napisati, da se nesavjesne podsjeti, da se je i u Švicarskoj borilo za Hrvatsku. Ne volim samohvalu i neka se takvom ne shvati, ali ću ovdje ipak dati na znanje samo tri između mojh brojnih osobnih učinaka za Hrvatsku, a time i za Slunj: 1) U gotovini sam dao svojih CHF 66.000.- (1991) za prioritetne svrhe; 2) Snabdjeo sam važnim  anastetikom cijelu Hrvatsku za nekoliko godina Domovinskog rata i mira. 3) Kupovao sam  sa svojim  novcem i slao cjepivo protiv ujeda zmija za sve hrvatske bojišnice tijekom Domovinskog rata. Za ove čine mi je zahvalio (uz ostale!) zapovjednik  Glavnog stožera, prim. dr.  Ivo Prodan, Mr.ph. Sylvia Missoni (iz Gl. stožera), Klinika “Rebro” iz Zagreba i ministar zdravstva Prof. Dr. Andrija Hebrang. Ovaj umetak sam naveo kao znak uzornog i zahvalnog ponašanja nekih hrvatskih institucija i osoba, za razliku od  kritiziranih    n a s    S l u n j a n a   u  v l a s t i   u  I.  i u II.  poglavarstvu ?

IV.       Odnos Gradskog poglavarstva Grada Slunja prema najozbilnijim investitorima u gospodarske potencijale Grada Slunja, Hrvatima povratnicima  je najblaže rečeno    n e o z b i l j a n.  Slunj napravi takove uvjete, da na kraju krajeva, ozbiljni investitori odustanu od Slunja i odlaze u drugi hrvatski kraj, gdje svoju investiciju plasiraju na mnogo jednostavniji način. U ovoj tvrdnji nitko me ne može nijednim prihvatljivim argumentom pobiti jer imam TROJICU HRVATA IZ ŠVICARSKE: PERO ANIĆ, Ing. TOMISLAV BERONIĆ i MIRKO STAZIĆ, koji dolaze desetak puta u Slunj, uredno podnašaju sve svoje zahtjeve, PISMO NAMJENE. PLANOVE, sređuju birokratske papire, plaćaju razne pristojbe… i žele linijom dobrih gospodara   i n v e s t i r a t i   CHF 340.000 plus KREDIT NA TU SUMU  u   S l u n j  u   i to:

1) U POGON ZA PUNJENJE PITKE VODE iznad vrela SLUNJČICE    i

2) U OBNOVU PRVOG DIJELA (čitave cjeline) ili PRVE FLANKE OD RIZ-a.

3) LJUDI su spremni  o  d  m  a  h !!!  pristupiti realizaciji punjenja vode, za koju su našli tržište.

4) Na tom poslu zaposlili bi odmah  t r a j n o   14  Slunjana.

5) Iz zarađivanih novaca na prodaji vode i eventualno iz sredstava od još jednog zainteresiranog Hrvata iz Švicarske obnavljali bi zatraženu jednodjelnu PRVU FLANKU od RIZ-a  JER IM BAŠ  TA FLANKA  ODGOVARA  ZA NJIHOV PLAN!

6) U tom dijelu obnovljenog RIZ-a planirali su industrijsku preradu voća i povrća, s tim da bi odmah pristupili farmama voćnjaka i povrćnjaka i na tom zaposlili jedno 25 Slunjana (za početak).

8) Oni bi doveli u Slunj ne samo svoje obitelji (mladi i perspektivni ljudi njih oko 30 – roditelji, sinovi i kćeri te unučad!) iz Švicarske, nego i druge višečlane obitelji, Hrvate iz Bosne, koji se žele naseliti u Hrvatsku.

Taj je projekt propao za Slunj   k r i v n j o m  sadašnjeg Gradskog poglavarstva Grada Slunja jer:

a) U OPRAVDANOM NEDOPUŠTANJU PUNJENJA VODE IZNAD VRELA SLUNJČICE nije se ljudima ponudila   N I J E D N A   druga mogućnost, a imamo ih u Slunju barem deset (Izvor Furjašnice, Izvor Dobrinjice, Muškinja – podzemne vode, Stubalj,  Crno vrelo,  izvori Gline, mogućnost dobivanja čak mineralne vode bušenjem u Blagaju, obične podzemne vode u Blagaju,  “arteški” i drugi izvori u Glavici,  potok u  Matanićevoj pećini – Popovac…)

b) UMJESTO ZATRAŽENE ČITAVE PRVE FLANKE RIZ-a, ljudima je ponuđen dio iz te PRVE flanke i dio (najrazoreniji!) iz DRUGE flanke. To im ne odgovara za sada ni za budućnost. Ne odgovara im za proizvodni plan niti radi pevisokih troškova obnove jer je dio u drugoj flanki jako devastiran.

DAKLE, vrlo ozbiljni ljudi, nakon investicije za sređivanje čitave dokumentacije, odvjetničkih (bilježničkih) i drugih troškova te svojih  putnih troškova – sve u svemu najmanje CHF 15.000 odustali su od investicionog projekta u Slunju i otišli u Istru.

Osobno sam doveo te ljude u Slunj da mojim posredstvom i pripomoći napravim dobro djelo (gospodarsko i demografsko) za Slunj i za njih. Pratio sam ih u njihovim putovanjima, dobro ih poznam  u njihovom poštenju, ozbiljnosti i marljivosti,  a  postupak Slunja prema njima nije bio odgovarajući: ni susretljivošću,  ni trgovački pa ni politički… Oni su pet puta prevalili po 2.400 km  (ukupno 12.000 km tamo i nazad od Basela do Slunja), a bilo je slučajeva da nisu ni vidjeli čelnike Gradskog poglavarstva. Shvatimo li ih kao kupce nismo im posvetili trgovački odnos. Shvatimo li ih kao dobrotvore i povratnike (naseljenike s novcima i jedno tridesetak članova šire obitelji) nismo se s njima ni politički pozabavili.  Što će ti ljudi misliti i govoriti o Slunju, o Gradskom poglavarstvu i u krajnjem slučaju o Draganu Hazleru!!!???  Uostalom, već govore prijateljima: “Ne idi u Slunj, tamo ne moČeš ništa sprovesti!” Ing. T.B. mi kaže: “Tvoji Slunjani se ponašaju kao da rade u korist vlastite štete”!

Za BOGA MILOGA, ZAŠTO SMO TAKOVI!!!???  Zašto stavljamo pred svaki projekt breme  birokratskih prepreka (koje nažalost postoje i po zakonima) umjesto da se zajedno s potencijalnim investitorom borimo protiv tih birokratskih prepreka?!

Ovo od rimskog I. do IV. je samo “IZVADAK IZ RIZNICE BROJNIH SLIČNIH PRIMJERA”, a u daljnje se ne usuđujem ni ulaziti, nego ću samo poimence spomenuti nekoliko onih, koji me “bodu” :

Što je sa šiptarskom gajbom “ukrasom” središta Slunja, protiv koje sam se “do daske borio”.  Što je s izgradnjom SUDSKE ZGRADE, za koju su već davno osigurana sredstva?  Što je s ANEKSOM POGLAVARSTVA, za kojeg su bila još 1995. namijenjena sredstva, a nisu izrealizirana? Zašto se dozvli ZORIĆIMA  graditi nakarade oko kuće i podlogu za lakiranje automobila, što narušava i zagađuje okoliš!!! To je u neposrednom susjedstvu Gradonačelnika. Zašto između kuća bivšeg i sadašnjeg gradonačelnika stoje cementni stupići s natpisom “JNA”.  Tako nešto odklonjeno je već i u Vukovaru, ali u Slunju se čuva uspomena na “JNA”?!  Zašto bivši HOTEL SLUNJČICA ne ide u pretvorbu?! Protiv sadašnje namjene borio sam se još na početku jer sam predpostavljao, da će se dogoditi  o v o   što se je dogodilo. Sve ove službe, koje danas djeluju u HOTELU, mogle su biti raspoređene po privatnim kućama uz plaćanje najamnine, na primjer kod: M. Božičević, M. Kosanović, J. Žalca, još ranije u kući Tepavca, zatim na pr. u praznoj kući +J. Hazlera…

Nadalje, zašto se ne dozvoli Draganu Petroviću, da uredi dio ceste, na kojem može biti boćalište (NE MORA TO BITI SLUŽBENO BOĆALIŠTE, ZA KOJE TREBA KILOGRAM BIROKRATSKIH PAPIRA, NEGO UREĐENI PROSTOR; NA KOJEM SE MOŽE, UZ SVE OSTALO I BOĆATI), šetalište, vidikovac na Slunjčicu, dječje “šepalište”,  prostor za “bacanje kamena s ramena”, bezopasni prilaz za pješake u jedne i druge RASTOKE (jer se ne mora prelaziti preko vrlo frekventne prometnice…) i koristan   o p i t o m l j e n i  i   k u l t i v i r a n i  prostor za bezbroj drugih namjena.  Je li bolje, da se taj prostor kultivira i pretvori za brojne namjene ili da se pretvara u opasni zmijnjak i u odpadnjak, na kojeg neodgovorni građani bacaju odpadne predmete.

Ovim završavam PRVI DIO pisma i nastavljam:

 

II. DIO PISMA

OPĆE STANJE U SLUNJU NASLIJEĐENO OD BIVŠIH REŽIMA I MJESNE VLASTI

            Slunjski kraj i u njemu Grad Slunj je u teškoj krizi na dva najvažnija polja:

g o s p o d a r s k o m     i      d e m o g r a f s k o m

te k njima pripadajućim korijenima i ograncima – infrastrukturama…

Iz ove dvije slabosti proizlaze sve druge pa ih valja staviti pod lupu prošlosti i sadašnjosti, da bismo ih mogli odkloniti za za vrijeme u kojem živimo i za budućnost.

U globalu (ne mjereno pokazateljima po stanovniku) gospodarstvo u Slunju (ondašnjem kotaru, pa općini i sada gradu i dvjema općinama) je u padu od 1918. godine naovamo.

Novonastala država – Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca posvetila se je razvoju Srbije na račun Hrvatske pa se je to odrazilo i na Slunjskom kraju. K tomu je došlo do pada gospodarske snage obrtništva (radi razvoja industrije) i kirijaštva (radi pojave automobilizma), a to su bile uz zemljoradnju i stočarstvo glavne djelatnosti ljudi Slunjskog kraja. O tome ću se izraziti više opisno, nego brojčano jer je statistika često puta predočba netočnih odnosa pa kroz njih i netočnog stanja.

Pojavom industrije neki obrti posve nestaju (kožari, krznari, suknari), neki padaju u stanje životarenja i postepenog smanjivanja (kovači, opančari, postolari, svjećari, mlinari…); kirijaštvo i kočijaštvo padaju pojavom teretnih i osobnih auta. Poremećena je i tradicija poljoprivrednih i kućanskih djelatnosti. Opada sijanje lana i konoplje (istiska ih pamuk i u novije vrijeme sintetska vlakna), reducirano ili posve se napušta kultura prosa, heljde, boba, vinograda i domaće “kave” (sve je neekonomično?!). Država zabranjuje sadnju duhana, uvodi nadzor (vandaceri) na proizvodnju i prodaju šljivovice i vina… Na zemljoradnika i obrtnika država uvodi visoke poreze i uz njih razne namete.

Uz te čisto gospodarske nepovoljnosti treba dodati i ograničenje raznih građanskih, društvenih, političkih i nacionalnih sloboda, koje obadvije Jugoslavije uvode na hrvatski narod.  Hrvati Slunjskog kraja, bivši graničari postaju u novim državama danomice sve siromašniji i suženiji u raznim oblicima sloboda pa mnogi napuštaju zavičaj.

Gospodarstvo u Slunjskom kraju, kako je već rečeno se je zasnivalo na zemljoradnji, stočarstvu, voćarstvu, prometu (kirijaštvo), obrtništvu i trgovini – međusobnoj i izvozno-uvoznoj. Bilo je još mnogo dopunskih djelatnosti. Na neke ću ovdje samo podsjetiti: nadničarstvo, činovništvo, sječa i prodaja drva, domaće radinosti, pčelarstvo, lov, ribolov, gljivarstvo, sajmarstvo…

Takovo gospodarstvo je prema ondašnjim životnim  navikama i potrebama zbrinjavalo više od 45.000 žitelja u Kotaru slunjskom. kasnije preimenovanom u Općinu Slunj (sada Grad Slunj s općinama Cetingrad i Rakovica).

U novonastalim nepovoljnim prilikama kroz pad gospodarskih struktura i “starih pravica”,  hrvatski narod Slunjskog kraja seli u bogatije dijelove Hrvatske ili u tuđinu. Ta ista sudbina pogađa i djecu, koju odvodi Hrvatski radiša u naukovanje raznih zanata, ali se nakon izobrazbe  malo koji vraćao u Slunj. K tomu se pridružuje ekonomska i politička emigracija,  žrtve u sva tri zadnja rata i kroz to pad prirasta življa te suvremena “bijela kuga”. O demografiji bit će više u III. dijelu pisma.

Slunjski kraj je doduše i prije Jugoslavije bio po sveukupnim kriterijima na donjem dijelu ljestvice hrvatske razvijenosti i životnog blagostanja, ali nije bio na zadnjem ili predzadnjem mjestu, na kojima se zajedno s općinom Vrgorac (prema pisanju u tjedniku DANAS uoči Domovinskog rata) nalazio u zadnje vrijeme.

Demografija Slunjskog kraja je još drastičnije od gospodarstva u stalnom padu. I o tom ću se ovdje kao prethodno kod gospodarstva, radi pojednostavljenja izražavati opisno i sa zaokruženim brojkama.

Od blizu 48.000 stanovnika 1921. godine Slunjski kraj je pao na manje od 19.000 stanovnika 1991. godine;  statistički  točno 18.962 (općina), odnosno 10.096 Grad Slunj. Sada nema Grad Slunj niti 5.000 stanovnika. O ovome više u III. dijelu pisma.

Nažalost, demografski pad bilježe mnoga naselja u Hrvatskoj, napose otoci, ali ovako drastični pad  h r v a t s k o g  žiteljstva u statističkim regijama Republike Hrvatske pored Slunjskog kraja ima samo još otok Susak.

Pad hrvatskog žiteljstva u Slunjskom kraju je napose brojčano visok u II. svjetskom ratu i tim trendom je nastavio u komunističkoj Jugoslaviji.  Masakr i progon hrvatskog naroda vršili su srbski četnici i srbski komunisti, a u svojim ideološko i nacionalno obojenim statistikama prikazivali su obratno.  Vidi primjerice podatke u dvoknjižju “Kotar Slunj i Kotar Veljun u NOB-u i socijalistiškoj izgradnji, HAK, Karlovac 1988.”

Demografski pad hrvatskog stanovništva u Slunjskom kraju nije samo lokalno pitanje, nego je središnje nacionalno, političko, strateško i gospodarsko pitanje države Hrvatske, jer je tu Hrvatska po zemljopisnom smještaju središnja, a po površini spada u najuži prostor njenog kopnenog dijela.  O tom  više  u osvrtu na demografiju, što slijedi iza gospodarstva.

Dakle, u dvije temeljnice samog    o b s t a n k a , u gospodarstvu i demografiji  Slunjski kraj je pao u tešku krizu.

            Do 1991. Slunj (ondašnja općina) je zajedno s općinom Vrgorac po gospodarskim pokazateljima opće razvijenosti dijelila predzadnje i zadnje mjesto u Hrvatskoj.

            Ne raspolažem, današnjim gospodarskim pokazateljima za Slunjski kraj i Grad Slunj,  ali čvrsto vjerujem da se je  gospodarsko i demografsko stanje još pogoršalo.

Broj Hrvata i nacionalnih manjina, povratnika u Slunj nakon “Oluje” do sada kreće se između 4 do 5 tisuća. O općoj učinkovitosti gospodarske naravi s plus predznakom jedva se može govoriti. Sve je u fazi obnove.

 

1) Osvrt na gospodarsko stanje Grada Slunja

 

Loše stanje u Slunjskom kraju (nadalje ću više ili  s a m o  tretirati Grad Slunj) naslijeđeno iz obadvije Jugoslavije se je kroz Domovinski rat još pogoršalo:

a) krizom kroz opći pad smišljenom politikom crvenih srbočetnika, napose u sutonu Jugoslavije,

b)  srbočetničkom pljačkom svih gospodarskih vrednota u Slunju: državnih, obiteljskih, crkvenih i okolišnih.

c) srbočetničkim  uništavanjem svih gospodarskih potencijala u Slunju: proizvodnje, glavnih prometnica i mostova, lokalnih cesta, vodoinfrastrukture, elektrointalacija, škola, kulturnih institucija, zdravstva, obiteljskih gospodarstava, prirodnih dobara i okoliša,

d) miniranjem obradivog zemljišta, okućnica, raznih prometnica i prilaza te zapuštenošću i općem propadanju svih gospodarskih potencijala, pljačkom i odvoČenjem  traktora i drugih poljoprivrednih strojeva te devastacijom objekata kroz prepuštanje istih zubu vremena:

e) neradom za vrijeme srbskočetničke okupacije Slunja,

f)  ubijanjem, progonom i bijegom  hrvatskog pučanstva od srbskih zločinaca,

g) padom svih  o s o b n i h  gospodarskih potencijala Slunjana u progonstvu,

h) padom radnih navika prognanih Slunjana kroz skoro 4 ratne godine,

i)  invaliditetom  mladih ljudi i psihičkim posljedicama rata,

j) sporim tempom obnove obiteljskih kuća i gospodarskih zgrada,

k) sporim tempom deminiranja poljoprivrenog zemljišta i okoliša,

Pripominjem ovdje da su srbočetnici, pretežno iz redova lokalnih Srba podpomognuti  svevrsnim oružjima i jedinicama JNA  smještenima na Vojnom poligonu više tjedana granatirali pa čak i iz zraka bombardirali Grad Slunj, koji se baš nikako nije moga obraniti te je pao u neprijateljske ruke 16. studenoga 1991. Dio hrvatskog žiteljstva je pobjegao, a ostali su prognani uz  brojne poginule, masakrirane, mučene i nestale, među kojima ima i danas žrtava s nerazjašnjenom  tragikom.

Za vrijeme oko 45 mjeseci srbskočetničke okupacije, zločinci su s istaknutom brutalnošću: pljačkali svu hrvatsku imovinu, razvaljivali i odvozili sve upotrebljivo s hrvatskih kuća i gospodarskih zgrada, a zatim ih spaljivali ili minirali. Poštedili su samo kuće srbskih obitelji i one javne zgrade, koje su trebali za svoju upotrebu. Čak i njih su strašno devastirali, zapustili i nekoje pri bijegu zapalili.

Srbskočetnički zločinci su bili istaknuto barbarski nasilni baš u Gradu Slunju jer je:

a) oduvijek u njemu živjelo pretežno hrvatsko pučanstvo,

b) jer su oni sve Hrvate u Slunju smatrali ustašama,

c) jer je taj hrvatski grad i kraj razdvajao međusobno srbske dijelove Banovine i Like,

d)  jer su likvidacijom Hrvata u Gradu Slunju i u Slunjskom kraju namjeravali presjeći državu Hrvatsku na dva dijela i ujedno ostvariti svoj suludi cilj stvaranja velike Srbije na hrvatskom  tlu, što im se je izjalovilo za sada i zauvijek.

 

2) Oslobođenje Slunja, obnova i razvitak

 

            Grad Slunj je oslobođen hrvatskom vojnom i redarstvenom akcijom “Oluja”, 5. kolovoza 1995. godine. Taj dan je proglašen DANOM GRADA SLUNJA.

Nakon bijega srbskih zločinaca – četnika i njihovih pomagača iz redova lokalnog srbskog žiteljstva, Grad Slunj je nađen u općem i gospodarskom kaosu i stanju ispod nulte razine.

Da bi se došlo do razine “nula” i tek onda započela najnuždnija obnova i omogućio povratak prognanih Hrvata u Slunj trebalo je:

-Uspostaviti civilnu vlast – Gradsko poglavarstvo Grada Slunja, kojem su onda bili na čelu: Gradonačelnik Vladimir Katić s dvojicom dogradonačelnika, Draganom Hazler i Milanom-Ajkom  Skukan.

-Prvi korak je bio pregled i deminiranje  gradskih površina te saniranje hrpetina srbskočetničkog odpada i smeća.

-Organizirana je zdravstvena služba (Dr. Jasna Jurašin i Dr. Gorana Milković), veterinarska služba (Dr. Frane Vučer) i agronomska služba (Ing. Miroslav Čučuk) te je  sprovedena deratizacija, dezinfekcija i dezinsekcija, uklanjanje životinjskih lešina i zbrinjavanje lutajuće stoke (Vučer, Čučuk, Hazler).

-Započinje obnova Doma zdravlja u Slunju pod upravom Dr. Jasne Jurašin.

-Kuhinja HV preuzela je ulogu i Pučke kuhinje za zbrinjavanje povratnika (Toma Štrk).

-Zatim je uslijedila uspostava svih služba hrvatske vlasti, sudstva (sudkinja Marijana  Živčić i N. Turkalj), redarstva (Kotić), vatrogastva (Neralić) i komunalne službe (Štrbenac).

-Proradila je HPT (Kos), HEP (Petković), Hrvatski radio Slunj (Vuković…), kioski (Božičević, Skukan, Štefanac)i vodoobskrba (Štrbenac). U naseljima bez vodovoda dovozili su vatrogasci i jedinice HV pitku vodu u bunare, koje su prethodno očistili.

-Organizirana je obnova i poslovanje trgovina mješovitom robom ( Čop, Idrizi, Turkalj…)

Nakon sređivanja ovih najpotrebnijih uvjeta temeljnih i infrastrukturnih potreba, u kojima je veliku pomoć pružilo hrvatsko domobranstvo pod zapovjedništvom bojnika, kasnije pukovnika Vladimira Katića, omogućen je povratak prognanih Hrvata na svoja opljačkana, devastirana i posve uništena ognjišta.

-Ovim ujedno započinje obnova i razvitak Grada Slunja. Primjerice ću navesti najvažnije zahvate i učinkovitosti, pored već gore spomenutih, koje su od “Oluje” do kraja 1995. godine obavljane u Gradu Slunju:

-Deminiranje okoliša, napose okućnica, poljskih puteva i prilaza, obavlja HV.

-Organiziran je Ured za procjenu šteta obiteljskih kuća, gospodarskih zgrada i stanova. Organizator je i voditelj Ing. Franjo Žgela.

-Manje oštećene hrvatske obiteljske kuće, koje su za vrijeme okupacije koristili naseljeni Srbi obnavljaju sami vlasnici – prognani Hrvati povratnici. Primjerice u najužem središtu Slunja: Obitelj +Dane Božičević, Mate Božičević, Milan Cindrić, Ivica Gračan, Josip Hazler, Milan Hazler, Nikola Hazler, Joso Holjevac, Nikola Holjevac, Joso Ivšić, Dragan Jurašin, Josip Jurašin, Nikola Jurašin, Kristina Kos-Zagajski, Milan Kovačević, Tomo Kovačević, Tome Kuterovac, Nikola Lesar, Ivan Moćan, Dane Modrušan, Mile Modrušan, Ivanka Neralić, Hrvoje Obajdin. Branko i Mare Pejnović, Ivan Skukan, Janko Skukan, Mile Skukan, Milan – Ajka Skukan, Anđela Sminderovac, Ivanka Štefanac, Joso Štefanac, Mile Štrk,  Mirko Štrk, Braco Žalac, Janko Žalac…

-Od samog početka djeluje Župni ured u Slunju s izvanredno marljivim  vlč. Milom Pecić i dvije časne sestre, koje se karitativno i vjerski brinu za ljude.  Svete mise i ostala bogoslavlja odvijaju se redovito u ruševinama Crkve Presvetog Trojstva, koju su opljačkali i zatim spalili srbskočetnički zločinci iz redova domorodnih Srba.

-Obnavlja se Župni ured pomoću Caritasa (hrvatskog njemačkog i talijanskog!), trudom svećenika i vjernika Slunjana.

-Zbrinjava se narod sa svim potrebštinama kroz pomoć države Hrvatske, Hrvatski crveni križ (Ivan Rendulić), Ured za prognanike (Nikola Jurašin), Socijalna služba  i donacijsku pomoć iz hrvatske dijaspore (Mr. Dragan Hazler).

-Obnovlja se Veterinarska stanica za veterinarsku slušbu pod upravom Dr. Frane Vučer i privremeno  za agronomsku službu, koju vodi Ing. Miroslav Čučuk..

-Gradsko poglavarstvo Grada Slunja dobiva od Policijske postaje Slunj oko 400 albumknjiga “RASTOKE”, koje su preostale nakon srbskočetničkih uništavanja knjiga.  Autor ove najljepše i najvrijednije knjige o RASTOKAMA i Slunju, profesor Toma Žalac se dragovoljno odriče naknade za knjige u korist  II. izdanja prerađene i dopunjene knjige i dariva svih  400 primjeraka Gradskom poglavarstvu Grada Slunja. Za ovaj vrijedni dar Gradsko poglavarstvo duguje trajno veliku zahvalnost domoljubu, rođenom u Rastokama, prof. Tomi Žalcu.

-Gradsko poglavarstvo dobiva na dar: Knjigu utisaka protokolnog formata, kolekciju knjiga Dra Franje Tuđmana, 7 “trogrozda” po tri knjige od svake (Kresina, Hajduk i Gospodin Tome) od Mile Budaka i 3 zemljopisne karte Republike Hrvatske. Darovatelji:  Mr. Kroata Hazler-Pilepić, Alemka Hazler i Ing. Viktor Pilepić iz Zagreba.

-Sanirana je zgrada Osnovne škole kroz najnuždnije popravke i uvođenje novog centralnog grijanja. U njoj je, uz nepovoljne uvjete prokišnjavanja pokrovne deke započeta obuka i broj školske djece je svakodnevno rastao shodno povratku prognanika u Slunj.  Prvi ravnatelj jest Josip – JoČica Modrušan, kojeg slijedi ravnatelj Nikola Japunčić.

-Proradila Karlovačka banka – ispostava Slunj (Štrbenac, Keser, Vuković…).

-Obnavlja se Autopromet Slunj (Turkalj), Adria Detroit (Ing. Nikola Holjevac), Hrvatske ceste (N. Štefanac), Poduzeće Kordun (M. Turkalj), ugostiteljske usluge (J. Loknar), privatno obrtništvo (Bobinac, Čop, Filipčić, Gračan, Idrizi, Katić, Kos, Kotić, Skukan, Štefanac…) te shodno tomu zapošljavaju se ljudi povratnici i razvojačeni hrvatski domobrani.

-Proradila je Šumarija u Slunju (Ing. Željko Rendulić), kojoj je za početak osnovna briga snabdijevanje povratnika ogrijevom.

-Za samo 41 dan obnovljen je Tonkovićev most na Korani, kojeg su u bijegu minirali srbskočetnički zločinci, dok su vojne jedinice Unprofora bile posve pasivne. Konstrukciono-projektnu pomoć pružio Ing. Stipe Roščić, koji je dragovoljno za tu svrhu došao iz Švicarske. On je bio jedan od stručnih izvođača u Tonkovićevom  timu  za gradnju novog mosta na Korani i Slunjčici u Slunju.

-Započeta obnova zgrade i prostorija Narodnog sveučilišta Slunj i gradnja novog centralnog grijanja.

-Obnovljena je sportska dvorana u Osnovnoj školi u Slunju za međunarodno nadmetanje u stolnom tenisu za prvenstvo Europe u ženskoj konkurenciji. Organizaciju vodio i sanirao troškove (najveći dio)  osobnim sredstvima Mr. Dragan Hazler. Hrvatska reprezentacije je pobijedila Poljsku s 4:1.

Unprofor u Slunju

            Oslobođenjem Slunja od srbskočetničkih zločinaca vojnoredarstvenom akcijom “Oluja” našli smo u gradu poljske jedinice u slubi Unprofora.

Gradsko poglavarstvo zadužilo je dogradonačelnika Dragana Hazlera za svakodnevne odnose s Unproforom – prema potrebi i za primopredaju imovine pri napuštannu Slunja.  Naše  i moje osobno iskustvo s Unproforom nije za pohvaliti, iako su ga sačinjavali pretežno poljski vojnici i častnici. Oni su se odnosili prema nama kao da smo agresori, a pobjegle srbskočetničke zločince su smatrali žrtvama.  Nisu se pravilno odnosili ni prema čuvanju i zaštiti hrvatske imovine. U njihovoj nazočnosti srbočetnici su devastirali hrvatske kuće izvršili ekološki zločin – minirali su najveći slap BUK  u Rastokama i na bijegu su palili kuće i minirali most na Korani.

Odlazak Unprofora bio je planiran do polovice mjeseca studeni, a realiziran je uz naše požurnice tek polovicom prosinca 1995. godine.

Njihov odlazak je za nas bio vrlo koristan jer su nam vraćene zgrade, obiteljske kuće i stanovi, u kojima su oni obitavali.

 

3) Kulturne, sportske i druge priredbe u Slunju od “Oluje” do kraja 1995.

 

            -Školske priredbe pri otvorenju škole, Blagoslov kruha… (Ravnateljstvo škole, Župni ured i Gradsko poglavarstvo).

-Razne svečanosti i priredbe u izvedbi HV – 14. domobranske pukovnije Slunj (bojnik, kasnije pukovnik Vladimir Katić).

-Svečana i radna sjednica Županije karlovačke, održana u Slunju. Uz ostalo na njoj je odobrena:

-dogradnja nove zgrade za Gradsko poglavarstvo u Slunju – aneks postojećoj   i

-temeljita obnova stare zgrade, koja je ne samo nefunkcionalna po rasporedu prostorija, nego je jako devastirana i zapuštena kroz srbskočetničko barbarsto.

-Ministarstvo poljoprivrede RH, kroz našeg vijećnika g. Ivana Katalinića dodijelilo Gradu Slunju umjetno gnojivo i sjeme za jesenju sjetvu (Ing. Miroslav Čučuk).

-Kulturno-društvene svečanosti u izvođenju HV, na Hrvatskom vojnom poligonu ili u mjestu Slunju. Podjela darova djeci poginulih roditelja te izrazi sućuti i zahvalnosti (bojnik HV Vladimir Katić i Mr.ph. Dragan Hazler).

-Nogometna utakmica između seniora DINAMA i momčadi SLUNJA  (organizatori su braća Štefanac-Cavle).

-Nogometna natjecanja u Karlovcu, uz Dane piva, na kojima sudjeluju Slunjani (organizator dogradonačelnik Milan-Ajka Skukan).

-Međunarodna stolnoteniska utamica Europskog prvenstva za žene. Reprezentacija Hrvatske je pobijedila reprezentaciju Poljske s 4 : l. Organizator je Hrvatski stolnoteniski savez i Gradsko poglavarstvo Slunj, a pokrovitelj je predsjednik RH i vrhovnik HV, Dr. Franjo Tuđman.  Sponzori: Gradsko poglavarstvo Slunj, Mr. Dragan Hazler – Slunj, HDZ – Ogr. Basel, Ing. Nikola Skukan – Kutina i Ing. Željko Štefanac  – Čakovec.

-Podjela božićnih paketića školskoj djeci, djeci poginulih roditelja i drugoj djeci, koja su se iz progonstva vratila u Slunj. Poklone je prikupio u Švicarskoj i Njemačkoj te osobno partipicirao u njima Mr. Dragan Hazler uz suradnju s Ing. Brankom Dilberović, Miljenkom Krvavica, Mladenom Pavić i Ingom Wild.

-Održana završna godišnja i Božićna svečanost za poslovne ljude, čelnike institucija, časnike HV, HR i goste. Domaćin Gradsko poglavarstvo Grada Slunja uz nastup KUD Korana iz Slunja.

U prigodnom govoru i čestitkama, gradonačelnik Vladimir Katić izrazio zadovoljstvo postignutim učinkovitostima i poželio svima uspješnu Novu, 1996. godinu.

4) Obnova i razvitak Slunja tijekom  1996.  godine

 

            -Po naseljima Grada Slunja izabrani su Mjesni odbori, koji će voditi brigu o pravilnoj procjeni ratnih šteta i o poštivanju prioriteta obnove kuća iz V i VI stupnja oštećenosti po kriteriju: obitelji poginulih u Domovinskom ratu, invalidi Domovinskog rata, sudionici u Domovinskom ratu i hrvatske obitelji, napose one s više djece.

-Na izbornim skupovima za Mjesne odbore sudjelovali su čelnici Gradskog poglavarstva: gradonačelnik Vladimir Katić, dogradonačelnici Dragan Hazler i Milan Skukan te tajnica Grada, pravnica Zdenka Špelić.

-Grad Slunj je dobio od Ministarstva za obnovu i razvitak kroz odgovarajući Županijski ured oko 250 kuća.  S točnim brojem ne bih namjerno ovdje izlazio jer je broj uvjetno mijenjan tijekom godine od prvih obećanih  340 na sjednici Županijskog ureda u Karlovcu, na kojoj su  sudjelovali  Mr. D. Hazler i Ing. F. Žgela do konačnih oko 230.  Ni o ovom broju se ne može s pouzdanošću govoriti jer se je tijekom godine pokušavalo izboriti odobrenje za obnovu kuća u Rastokama, a nisu završene do useljenja ni kuće iz iznešenog broja.  K tomu, neke su obitelji obnavljale svoje kuće u vlastitoj režiji, bez obzira na to, u kojoj su kategoriji oštećenosti. Tako su postupili na primjer: Joso Barić, Ante Božičević, Mare Božičević, Mile Božičević, Jelka Hazler, Nikola Hazler, Nikola Holjevac, Milan Kovačević, Tome Kuterovac, Milan -Ajka Skukan (Disko), Marija Štefanac…

-Dok ovo pišem nemam uz sebe raspoloživu dokumentaciju pa se sve brojke i navedeni primjeri mogu smatrati približnima, ali i kao takovi daju sliku stanja, koju se može svako doba brojčano dopuniti..

-Ističem ovdje, da sam ja kao dogradonačelnik za dijasporu bio službeno određen za dužnosti izvan domene obnove kuća kao na primjer: donacije iz dijaspore, društvene djelatnosti, zapošljavanje ljudi, ustrojstva raznih udruga, popis ratnih žrtava, inicijative za razne aktivnosti, dopisništvo za medije, službena pisma, sastavljanje govora, izjava i povelja, savjetodavno i informativno primanje stranaka, zbrinjavanje korisnika u napuštenim  kućama, korespondencija na stranim jezicima…

Djelatnosti iz domene obnove kuća bile pod isključivom nadležnošću gradonačelnika Vladimira Katića uz suradnju s tajnicom grada gđicom Zdenkom Špelić, slunjskim čelnikom Županijskog ureda  Ing. Franjom Žgela, kasnije i Draganom Jurašin te s čelnicima Mjesnih odbora.

-Dakle, svaka pohvala za učinjeno  u obnovi kuća ide na njih.

-Uostalom u ovom pismu i inače nema ni puno značaja raspravljati o zaslugama nas Slunjana (u I. i u II. poglavarstvu) za obnovu ratom uništenih kuća raznog stupnja oštećenja jer se to odvija brigom i sredstvima Ministarstva obnove i razvitka RH.  Naše zasluge (a i grijesi) su samo u tomu:

-jemo li izborili odobrenje za što veći broj kuća za obnovu;

            -jesmo li ažurno savladali administrativne zahtjeve glede natječaja i izvođača,

            -jesmo li s Mjesnim odborima izvršili pravilnu raspodjelu po kriterijima prioriteta,

            -jesmo li su-nadzirali kvalitet i brzinu obnove pojedinih kuća i

            -jesmo li  koordinirali između svih djelotvornih punktova.

 

-Na temelju opće poznatog ostvarenja može se konstatirati, da je u Gradu  Slunju obnovljeno relativno manje ratom oštećenih kuća (za mandata bivšeg i sadašnjeg Gradskog poglavarstva), nego je to postignuto u sličnim gradovima i općinama Republike Hrvatske.

-O otežanim okolnostima kao svojevrsnoj “uvjetnoj” obrani nas Slunjana za mršavije učinkovitosti u usporedbi s drugima sam pisao u prvom dijelu ovog pisma.  Pritom sam točno naveo, da nam je naslijeđena polazna osnovica iz Jugoslavije bila zadnje ili predzadnje mjesto u ljestvici razvijenosti lokaliteta bivše SRH pa je borba prema vrhu ljestvice jako teška. K tomu valja dodati, da je srbskočetnički vandalizam i okupatorsko barbarstvo lokanih Srba gurnulo Grad Slunj ispod nulte razine.

-To je opravdana olakšavajuća okolnost za prenisku učinkovitost u obnovi, ali je otežavajuća za premali broj dodijeljenih objekata jer je upravo takav, gospodarski nerazvijeni grad i kraj, ujedno strateški jako važno područje trebalo dobiti maksimalni mogući broj kuća za obnovu.

-Kao dobar poznavatelj obnove iza II. svjetskog rata možem matematičkom točnošću dokazati, da je u istom vremenskom razdoblju bilo obnovljeno mnogo više kuća i gospodarskih zdanja, nego sada. Osnovni razlog za uspjeh onda bio je u tomu, što je država i lokalna vlast, (uz pomoć sa svoje strane!) aktivirala sav narod – dragovoljno i prisilno.  Danas je svu brigu preuzela na sebe džava i tako pasivirala znatan udio naroda u obnovi i izgradnji. O tom ću pisati Ministarstvu obnove i razvitka jer još uvijek nije kasno.

-I uz ovakav kriterij Države Hrvatske, izjavljujem ovdje s punom odgovornošću, da bih ja u ulozi gradskog čelnika za obnovu učinio za Slunj barem toliko, koliko je g. Luka Hodak učinio za Saborski jer po prirodi imam takova borbena svojstva. Ali, kako sam već napisao, bio sam raspoređen za druge dužnosti, a ne za obnovu i razvitak.

-Ovu izjavu  dajem s punom  osobnom odgovornošću.

 

          5) Godina 1996. je bila uspješna u ukupnim učinkovitostima

 

Ovdje valja za sada i za povijest obnove i razvitka Grada Slunja staviti na papir  važnije učinkovitosti tijekom  1996. godine, iz čega će se vidjeti da je ipak bila uspješna:

-Obnovom po politici Ministarstva obnove i razvitka Republike Hrvatske zahvaćeno je oko 230 kuća.

-Više od dvjesto kuća i drugih objekata na području Grada Slunja je obnovljeno ili je zahvaćeno najpotrebnijim dijelom obnove privatnom inicijativom građana ili drugim načinima. Nekoliko takvih primjera sam naprijed naveo za mjesto Slunj, a tako se je samoinicijativno obnavljalo i u svima naseljima Grada Slunja.

-Obnovljeno i novoizgrađeno i novoizgrađeno dvadesetak baraka i kiosaka. Ne vjerujem, da je ova “privremena izgradnja” dobar oblik građevinske politike jer bi se okupljanjem ulaganih sredstava u barake i kioske mogle izgraditi zgrade trajne vrijednosti s prizemnim lokalime, umjesto sada u “privremenim drvenim kućicama i kioskima.  Ovim načinom se je središte Slunja pretvorilo u balkanske barakane i kioskane, što nama Slunjanima ne služi na čast i na dobar ukus. Protiv takve gradnje, a napose protiv nakaradnog šiptarskog kioska na nekadašnjem Neralićevom zemljištu sam se otvoreno borio na sjednicama Gradskog vijeća i Gradskog poglavarstva i zaključeno je sluČbeno, da se gradnja obustavi. Međutim, Albanac je na očigled svih Slunjana i vlasti obnovio kiosk i stavio ga u funkciju. Tim načinom je onemogućio primjernu gradnju velike jednokatnice, za koju postoji investitor.

-Nastavljena je i većim dijelom završena  obnova započetih objekata iz 1995. godine.  Ovima su priključeni i novozahvaćeni objekti za obnovu i razvitak. Radi ilustracije evo takvih primjera:

-Završena je obnova Narodnog sveučilišta Grada Slunja i knjižnice.

-Temeljito je renovirana Kino dvorana i uvedeno novo centralno grijanje. Ugrađene nove stolice darovala je prijateljska Općina Grude.

-Obnovljena je zgrada i krovište Osnovne škole u Slunju te uređen okoliš.

-Obnovljena je do stupnja mogućnosti korištenja zgrada Srednje škole u Slunju.

-Asfaltirana je glavna prometnica Karlovac – Hrvatski Jug na čitavoj dionici pa tako i na području Grada Slunja.

-Temeljito je renoviran i asfaltiran Tonkovićev most na rijeci Slunjčici.

-Asfaltiranno je nekoliko ulica u Gradu Slunju, primjerice: Školska ulica, Stara cesta, Ogulinska ulica, prilazi prema Rastokama i prilazi prema nekim obiteljskim kućama, na teret tih obitelji.

-Obnovljen je Skukanov most na Korani poviše Kremena (inicijativom dogradonačelnika Dragana Hazlera i suradnjom  s njemačkim častnicima u službi Unprofora).

-Izgrađeno desetak kilometara važne nove ceste u Furjanu kao početka buduće prometnice Furjan -Plitvice (Cestu grade inženjerci HV inicijativom Ing. Franje Žgele).

-Popravljeno je na desetke kilometara lokalnih cesta, primjerice: Slunj-Cetingrad;  Slunj-Furjan; Primišlje – Mrežnički most…

-Popravljeno nekoliko desetaka kilometara lokalnih puteva kroz naselja Grada Slunja…

-Popravljeni i osposobljeni poljski putevi prema Plišu i Grabarju (dragovoljni radovi građana Slunja inicijativom Josice Neralića).

-Obnovljena je i svrsiuređena Gradska tržnica u Slunju.

-Obnovljena je Stočna tržnica s dogradnjom ugostiteljskog objekta (Inicijativa i investicija Veterinarske stanice Slunj s Dr. Franjom Vučerom).

-Nastavljena je obnova, rekonstrukcija i proširenje Gradskog vodovoda. Za tu svrhu stavljen je na raspolaganje Gradu Slunju iznos od DEM 1,000.000, iz Tirola inicijativom Mr. Dragana Hazlera preko Prof. Dr. Adalberta Rebića.  Moglo se je dobiti još sredstava, ali sve daljnje poslovanje prešlo je u druge ruke pa nemam uvida u to pitanje. Ta mogućnost korištenja pomoći je otvorena i sada.

-Izgrađen je pomoćni vodorezervoar u Novom Selu (korisna inicijativa gradonačelnika Vladimira Katića, jer se time omogućuje proširenje vodovodne mreže).

-Nastavljena je rekonstrukcija glavnog elektrovoda Gojak – Slunj i elektrifikacija naselja u Gradu Slunju (HEP).

-Rekonstruira se glavni HPT vod “Karlovac – Jug” i proširuje telefonska mreža po slunjskim naseljima.

-Gradsku čistoću za Slunj preuzeo je “ČIS” Zagreb. Voditelj g. Milan Štefanac, koji ujedno preuzima saniranje jednog dijela priobalja rijeke Slunjčice, gradnju javnog zahoda i adaptaciju  kioska (inicijativa Vladimira Katića).

-Obnavljaju se rudnici pjeska i proizvodnja (inicijativa g. Tome Kovačevića).

-Osniva se Građevno i zanatsko poduzeće Slunj (Ing. Joso Vuković), koje iz meni nejasnih razloga ne sudjeluje u obnovi kuća

-Nastavlja se obnova Doma zdravlja i uvode novi aparati (inicijativa Dr. Jasne Jurašin).

-Obnovljena i stavljena postepeno u pogon Robna kuća “BUK” (inicijator g. Mile Turkalj).

-Nastavljena i dovršena obnova, rekonstrukcija i proširenje kapaciteta Hotela “Park” (voditeljica gđa Jelena Loknar).

-Obnovljena izvana i iznutra zgrada za Socijalnu skrb u Slunju.

-Obnovljena i sanirana zgrada bivše Srednje ekonomske škole i predana za razne namjene: Crveni križ, Ured za prognanike, Mirovinski ured, Ured za zdravstvenu zaštitu, Ured za zapošljavanje, Udruga HRVATSKI DOMOBRAN, Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, Lovačko društvo…

-Obnovljena zgrada Dekanata slunjskog i Župnog ureda Crkve Presvetog Trojstva (brigom vlč. Mile Pecića).

-Izgrađena velika Crkvena dvorana (montažna kuća) za održavanje bogoslavlja, dok se ne obnovi devastirana zgrada stare slunjske crkve.  Dvorana kao i dio unutarnjeg namještaja i crkvenih predmeta je dar Talijanskog caritasa

-Započeta obnova Crkve Presvetog Trojstva u Slunju, koju su spalili srbskočetnički zločinci iz redova domaćih Srba. Inicijator i predvodnik je vlč. Mile Pecić.

-Obnovljena je po četnicima opljačkana i devastirana Kapelica Sv. Magdalene na Katoličkom groblju, koje je također uređeno i obnavljaju se cvjetnjaci.

-Osnovano pogrebno poduzeće (osnivač Jure Katić).

-Poduzeće Autoprevoz Slunj pvećava svoj vozni park i proširuje voznu mrežu (Turkalj).

-Otvoreno nekoliko novih obrtničkih radnja i trgovina raznih struka kao na pr.: ugostiteljstvo, pekarna, stolarija, građevinski materijal, zidarstvo, ličilarstvo, limarija, željezara, poljoprivredna ljekarna, trgovina elektrouređaja, trgovina poljoprivrednih alata i drugih uređaja, trgovine mješovite robe, tekstilna trgovina “Duga Resa”, trgovina konfekcije,  trgovina cipala “Bata”, trgovine voća i povrća, vlasuljarstvo, postolarstvo, cvjećarna, papirnica, kozmetika, …

-Realizirana nabavka voćnih i drugih sadnica, sjemenja, krumpira, umjetnog gnojiva i drugih potrebština za oživljavanje gospodarskih djelatnosti. Stručna analiza poljoprivrednog zemljišta, obnova stočnog fonda… Profesionalno i samoinicijativno djelatnosti obavljali Ing. Nikola Gržan i Ing. Jasna Magdić.

-Obnavlja se i stavlja u promet Ljekarna Slunj. Realizirano direktnim nastupom Mr. farm. Dragana Hazlera suradnjom s g. ministrom zdravstva Prof. Dr. Andrijom Hebrangom. Ovo ističem jer su se građani Slunja obraćali na mene kao ljekarnika radi obnove i otvaranja Ljekarne Slunj, ali sam bio nemoćan protiv čitave mreža raznih špekulanata, koji su htjeli za sebe kupiti ljekarnu. Tek mojim  odlučnim nastupom  protiv njih uz nalog ministra Hebranga obnovljena je i stavljena u promet Ljekarna Slunj u sustavu karlovačkih ljekarna. Napose ističem radi pravilne informacije građana,  da osobno nisam bio nikada zainteresiran za kupnju te ljekarne, ali sam bio svestrano zainteresiran, da se ona što brže obnovi i stavi u promet. Zato sam energično i stručno nastupio protiv svih špekulanata, koji su radi svojih interesa kočili obnovu ljekarne i stavljanje iste u promet. Ljekarnu vodi  Mr. ph. Božena Holjevac.

-Renoviran je središnji park u Slunju (inicijativa i stručno vodstvo gradonačelnika Vladimira Katića).

-Obnovljena je i rekonstruirana zgrada Gradskog poglavarstva u Slunju i kupljen novi namještaj.  O radovima, roku izvršenja, nadzoru kvaliteta izvedbe i namještaju vodili su brigu gradonačelnik Vladimir Katić i tajnica Grada gđica Zdenka Špelić.

-U obnovi zgrade sudjelovao je sa svojom donacijom Gradu Slunju prijatelj Dragana Hazlera gospodin Janko Mijatović iz Freiburga. Njegovo poduzeće obavilo je besplatno kao DAR GRADU SLUNJU sva opločavanja hodnika, stubišta, zahoda i zidova (gdje je to bilo potrebno) u cijeloj zgradi  Gradskog poglavarstva i stubišta ispred nje. Gospodinu Mijatoviću je plaćen samo utrošeni građevni materijal: kamen, keramika, cement i ljepila, a izvođenje radova je dar Gradu Slunju. Hvala osobnom prijatelju i prijatelju Grada Slunja g. Janku Mijatoviću! (D.Hazler)

-Za potrebu Gradskog poglavarstva darovao je prijatelj Dragana Hazlera, Ing. Branko Dilberović iz Freiburga  automatsku telefonsku centralu s 30 brojeva (rabljenu, ali renoviranu i tehnički osposobljenu za upotrebu). Ta centrala nije ugrađena jer je obnoviteljskim troškovnikom  bila predviđena i ugrađena nova telefonska centrala za Gradsko poglavarstvo. Darovana centrala je i sada na raspolaganju za Slunj.

-Obnovljeno je i dograđeno Nogometno igralište Slunja (inicijativa braće Štefanac – Cavle uz pomoć iz Čakovca, koju je organizirao Ing. Željko Štefanac).

-Sprovodi se uređivanje zapuštenih stanova, obiteljskih kuća, okućnica i okoliša kao i obnova vrtova, voćnjaka i cvjetnjaka, što obavljaju velikim dijelom građani Slunja uz redovitu profesionalnu pomoć Gradskog poglavarstva Grada Slunja. K ovim djelatnostima valja dodati opću brigu Gradskog poglavarstva i odgovarajućih služba za stručno sprovođenje svih djelatnosti za sigurniji i bolji život ljudi u Slunju. U te djelatnosti spada na primjer deratizacija, uklanjanje pasa lutalica, javna rasvjeta po ulicama, uređivanje izloga, popravci nogostupa, obrezivanje zelenila uz ceste, uređivanje autoparkirališta, stavljanje  privremenih ograda oko  zgrada, koje su spalili srbočetnici, zimsko zbrinjavanje snijega s prometnica i ulica, svečano uređivanje Slunja za Božićne blagdane i slične prigode…

-Obnovljen je Most Svetog Ivana na Slunjčici, podignut zaštitni zid ispred mosta i postavljen na svoje mjesto kip Svetog Ivana  (inicijativa Jose Holjevca i Ing. Nikole Holjevca).

-Izvršena krčevina i čišćenje od drača i odpada na dionici stare ceste izmađu mostova prema Boljku te oko Vignja i Struge. Započeta obnova i rekonstrukcija dijela trase zapuštene ceste, prerasle u drač i zmijnjak.  Svrha zahvata je uljepšanje okoliša, namjena ceste za vidikovac, šetalište, pješačku stazu za Rastoke, slobodni i bezopasni prostor za dječje igre i eventualno za “bacanje kamena s ramena” i boćalište. Na tom mjestu bi dobro došao i jedan kiosk i veliki šah na otvorenom prostoru.  Inicijativa gg. Nikole Hazlera i Dragana Petrovića, koji su sve obavljali svojim trudom i osobnim sredstvima kao DAR GRADU SLUNJU zaustavljena je od Županijske građevinske inspekcije iz Ogulina.  Po mojem i općem sudu ta je Odluka Županijske građevinske inspekcije štetan promašaj i trebalo bi ju razborito preinačiti.

-Krčenje i uređivanje, uključujući i predhodno deminiranje lijeve i desne obale rijeke Korane od Tonkovićevog mosta do Jarebovog slapa. Također su napravljene pristupne staze i privremene stepenice.  Inicijativa i novčana donacija mr. Dragana Hazlera, većinu radova obavila HV pod zapovjedništvom bojnika g. Stipe Botice i poručnika g. Zlatka Ivšića, a povod za akciju bile su pripreme za natjecanje u kajaku na divljim vodama, radi izbora hrvatskih reprezentativaca za prvenstvo Europe.

-Obrezivanja obalnih vrba s desne strane Slunjčice i čišćenje priležećeg okoliša od nereda, kojeg su iza sebe ostavili srbskočetnički barbari. Inicijativa i plaćanje radova  Milan – Ajka Skukan (privatno).

-Obrezivanje obalnih vrba s lijeve strane rijeke Slunjčice, krčenje i čišćenje okoliša, popravak prilaznog puta i staza k rijeci i odvoz zaostalog srbskočetničkog odpada. Sađenje mladih jablana i drugih sadnica. Inicijativa i novčani troškovi: Dragan Hazler, Nikola Hazler i Vesna Hazler, koji su obavljali dio radova sami ili su za izvršenje radova platili radnike iz Ukrajine.

-Obrezivanje vrba i drugog drveća na vodotoku i slapovima rijeke Slunjčice od Mosta Svetog Ivana nizvodno prema Donjim i Gornjim Rastokama. Svrha radova je bila čišćenje, uređivanje i normalizacija toka, slapova i vodopada rijeke Slunjčice. Inicijativa Mr. Dragan Hazler i Ing. Nikola Holjevac. Radove su izvodili Ukrajinci pod nadzorom  g. Tomislava Tureka, a u plaćanju su participirali: Gradsko poglavarstvo Grada Slunja te ovi građani: Mr. Dragan Hazler, Nikola Hazler, Joso Holjevac, Ing. Nikola Holjevac, Dragan Petrović i  Milan -Ajka Skukan.

-Veći dio građana Slunja – povratnika iz progona pristupio je obnovi zemljoradnje, vrtlarstva, voćarstva, stočarstva, peradarstva i drugih djelatnosti.  Po mojem sudu, za kojeg ne tvrdim da je posve točan najaktivnijma su se pokazali Cvitovčani, Nikšićani, Podmelničani, Popovčani i Furjančani te pojedinci iz mjesta Slunja, primjerice Josip Jurašin, Nikola Hazler, Dane  Modrušan, Mile Modrušan, Nikola Lesar…

 

            6) Razne društvene, kulturne, humanitarne, sportske i druge djelatnosti tijekom 1996. godine

 

          Druga kalendarska godina nakon “Oluje” (1996) bila je plodna na polju svih infrastrukturnih djelatnosti, od kojih ću najvažnije ovdje navesti:

-Obnovljene su u Gradu Slunju ili su novopokrenute ove djelatnosti i udruge:

-HVIDRA. sa svima svojim djelatnostima za invalide Domovinskog rata.

-Hrvatska udruga dragovoljaca Domovinskog rata.

-Komemorativne svečanosti u znak štovanja poginulih u Domovinskom ratu.

-Započinje redovitom službom Društvo za psihološku pomoć u Slunju. Osnovna mu je uloga psihološka pomoć u odklanjanju ratnih sindroma kod djece i odraslih. Sve usluge daje besplatno; izdaje mjesečnik i razne prospekte s korisnim savjetima na polju psihologije.    Susretljivoću Mr. Dragana Hazlera Društvo za psihološku pomoć RH djeluje u prostorijama njegovog stana u Ul. Ivana Trnskog 6, 47240 Slunj.

-Utemeljeno Prijateljstvo gradova Slunja i Gruda u Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni (inicijatori s hrvatske strane: Dragan Hazler, Vladimir Katić, Milan-Ajka Skukan, Vladimir Šeks; inicijatori od strane Hrvata za Grude i Hercegbosnu: Mate Boban, Stipe Brzica, Jozo Majić, Vice Vukojević, Vinko Zorić…).

Prijateljstvo Grada Slunja i Općine Grude se zasniva na dvostrukoj zahvalnosti Slunjana za pomoć Slunju:

a) U II. svjetskom ratu, kada Gruđani i Hrvati iz drugih mjesta Hercegovine u 10. ustaškoj bojni Domovinske vojske hrabro brane Slunj od crvenih srbočetnika, i

b)  Prognanim Slunjanima u Domovinskom ratu pružaju Gruđani prijateljsku pomoć i zbrinjavaju ih u nevolji.

Obostrana naša želja jest stvoriti trajno prijateljstvo na osnovi međusobnog poštivanja, druženja, ispomaganja i suradnje na opću korist obadva lokaliteta i čitavog hrvatskog naroda.

-Obnovljeno Prijateljstvo gradova Slunja i Castel San Giovani-a (Italija) i izmijenjeni su obostrane posjete.

-Utemeljena je Udruga ratnih veterana Domovinske vojske HRVATSKI DOMOBRAN – Ogranak Slunj (inicijativa: Dragan Hazler, Joso Holjevac, Nikola Katić i Mile Modrušan).

-Sprovedi  se temeljita  evidencija žrtava II. svjetskog rata i Križnog puta za Grad Slunj te općine Cetingrad i Rakovicu (Inicijativa HRVATSKI DOMOBRAN, glavni djelatnici su gg. Nikola Cindrić, Dragan Hazler, Nikola Hazler, Joso Holjevac, Joso Ivčić, Mile Modrušan… i Anđela Sminderovac).

-Inicijativa za izgradnju Spomen-mauzoleja svima palima za Hrvatsku u Slunju s kipom Majke Božje Slunjske ili Gospe Slunjske – zaštitnice hrvatskih  ognjišta (inicijator Mr.ph. Dragan Hazler).

-Obnovljena Lovačka društva “Trčka” i “Sokol”.

-Obnovljeno Ribičko društvo Slunj.

-Aktivirana djelatnost KUD-a Korana i Tamburaškog zbora Slunj.

-Utemeljena Turistička zajednica Slunj (inicijativa: Irena Božičević, Dragan Hazler i Dragoslava Matanić).

-Redovito djeluje Hrvatski radio Slunj.

-Redovito se održavaju kino predstave.

-Održano je tijekom godine preko stotinu raznih manifestacija poput: predavanja, političkih tribina, komemorativne svečanosti, kulturne svečanosti, društvene priredbe, recitali lirike, izložbe slika, izložba uskrsnih jaja, kazališni nastupi, fašinski običaji, Koranski susreti…

-Susreti Gruđana u Slunju s bogatim kulturnim, društvenim i sportskim sadržajima s obadvije strane.

-Razmjena obostranih susreta u Slunju (Talijana) i u C. San Giovaniu (Slunjana).

Izvoditelji i sudionici u programima bili su Slunjani i gosti, među kojima će se samo primjerice neke spomenuti: Hrvatsko narodno sveučilište Slunj, KUD Korana Slunj, KUD Grude, KUD Rakovica, Osnovne škole iz: Slunja, Rakovice, Dugarese, Karlovca i iz nekoliko gradova Istre, Srednja škola Slunj, Dobrovoljno vatrogasno društvo Slunj, Udruga dragovoljaca Domovinskog rata Slunj, Postrojbe HV u Slunju, Udruga ratnih veterana Hrvatski domobran u Slunju; Kazališta iz Zagreba, Recitali pjesama Ivana Bonusa, Drage Dumančića, Mile Pešorde, Zlatka Tomičića, Anđelka Vuletića; Izložbe slika Slunja, Gruda, San Giovani-a; Izložbe umjetničkih slika Matije Pokrivke, Branka Štrbenca te nekoliko autora iz Zagreba, Karlovca i Gruda…

-Tečajevi njemačkog jezika i ljetovanje u Njemačkoj

            a) za odrasle, 16 polaznika u trajanju jednu školsku godinu.

b) za mladež iznad 12 godina, 11 polaznika u trajanju jednu školsku godinu.

c) za školsku djecu do 12 godina, 11 polaznika u trajanju jednu školsku godinu.

d) redovno predavanje njemačkog jezika u Srednjoj školi Slunj.

Tečajeve je organizirao i vodio bezplatno Mr. Dragan Hazler te je za tu svrhu nabavio iz svojih osobnih sredstava i darovao učenicima 40 knjiga i slikovnica, 80 bilježnica te sav pisaći i drugi pribor.

Ljetovanje slunjske djece u Njemačkoj

Za mlade polaznike njemačkog tečaja i druge slunjske učenice i učenike organizirao je Mr. Dragan Hazler trotjedno ljetovanje u Njemačkoj. Svrha ljetovanja je bila odmor, razonoda, učenje njemačkog jezika, prirode, povijesti i upoznavanje Europe  putovanjem kroz Hrvatsku, Sloveniju, Austriju i Njemačku te izletima u Francusku.

Mlade Slunjanke i Slunjani su ljetovali u ponajljepšem dijelu niskogorja Schwarzwald u kraju zvanom Kaiserstuhl (Kraljev stolac).  Taj kraj je izabran iz više razloga kao: prirodne ljepote, blizina lijepih starih gradova kao Breissach i Freiburg, klimatske zanimljivosti uvjetovane ugaslim vulkanima; rijeke, potoci i kupališta; čisti okoliš i odmarališno zajedništvo s mladeži iz nekoliko država. Hrvatska djeca našla su se u zajedničkom ljetovalištu s djecom iz Njemačke, Austrije, Francuske, Norveške i Engleske.  Na prvom visokom jarbolu uz ostale zastave europskih država podigla su slunjska djeca hrvatsku državnu zastavu, koja se je vijorila tri tjedna.  Svako večer su izvođeni razni društvenozabavni programi, logorska vatra, pjesma na svim jezicima, igra i dječja radost bez granica.

Preko dana su djeca na ljetovanju imala svoje programe za učenje raznih vrlina iz ručnog rada, sportskih djelatnosti, raznih snalažljivosti, planinarenje, šetnja šumom, kupanje i izleti…

Djecu su zbrinjavali njemački i hrvatski  voditelji i jezični prevoditelji: Studentica njemačkoga “Gabi” iz Zagreba, Mr. Dragan Hazler i učitelj Nikola Tomašević.

U ljetovališnom kraju djeca su upoznala povijesne predjele, gdje su Hrvati sudjelovali u Tridesetgodišnjem ratu (1618-1648) i napose se istakli hrabrošću i pobjedonosnim vrlinama u hrvatskoj konjici, koja je brzo prodirala kroz neprijateljske borbene linije. Kroz Tridesetgodišnji rat dospio je hrvatski odjevni nakit  “hrvatka” u Europu, gdje su je kao vrlo privlačnu preuzeli Francuzi i kao KRAVATU (od “Croate” ili austrijski “Krabate” = Kravate) proširili u cijeli svijet.

Prema povijesnim izvorima se znade, da su u Tridesetgodišnjem ratu sudjelovali i hrvatski graničari iz Ogulinske, Otočke i Slunjske pukovnije pa je velika vjerojatnost da su hrvatski vojnici iz naših krajeva među kojima je i Slunj donijeli u Europu svoj nakit hrvatku = kravatu, koja je u svom početku izgledala kao naročito vezani šal.

Na tom ljetovanju slunjska djeca bila su više puta gosti u Hrvatskom domu u Freiburgu te su upoznala ne samo opće znamenitosti toga lijepog njemačkog grada, nego su vidjela i stari hrvatski grb, koji je ugrađen na zid Kaufhausa u 15. stoljeću. Na toj staroj Trgovačkoj kući, ujedno mitnici uzidani su grbovi onih  država i naroda, koji su trgovali u ovom dijelu Europe, a iz hrvatskog grba se vidi, da su među takvim narodima bili i Hrvati.

Troškove ljetovanja i prijevoza za 30 slunjske djece i pratnju snosili su naši prijatelji Nijemci, napose Herr Peter Toschka i mi Hrvati. Nijemci su dali besplatno prostorije, logorovalište, bazen za plivanje, liječničku skrb i poduke u raznim vrlinama.

Mi Hrvati smo snosili sve druge troškove za djecu iz svojih novčanih donacija i drugih pomoći. Evo abecedno popis hrvatskih donatora: Ing. Branko Dilberović, Mr. Dragan Hazler, obitelj Janka Mijatovića, obitelj Mate Veljače i Stipe Vuković. Dvije Hrvatice (Kate i Mare) brinule su se za čistoću rublja i krevetnine za slunjsku djecu.

Organizator ljetovanja, Mr. Dragan Hazler je svima sudionicima izrazio zahvalnost za ovo nezaboravno dobročinstvo za slunjsku mladež.

Ovom se je posvetilo malo više pisanja, da bi se i nas Slunjane pobudilo na slične aktivnosti prema njemačkoj i drugoj stranoj djeci te tako na osnovi razmjene omogućili mladim Slunjankama i Slunjanima upoznavanje Europe, stranih jezika i kultura.

-Na sportskom polju bile su zapažene ove aktivnosti:

-Koranski susreti, natjecanja u raznim disciplinama sportova na vodi.

-Izborno natjecanje hrvatskih reprezentativaca za europsko prvenstvo u kajaku na divljim vodama, na Korani nizvodno od mostova.

-Međudržavno natjecanje Hrvatske i BiH u budokeju za izbor reprezentativaca.

-Nogometna natjecanja na razini Županije karlovačke (seniori), te razni prijateljski susreti s momčadima HV, s momčadi Gruda, Karlovca…

-Nogometna natjecanja dvije momčadi podmladka Slunja na razini Županije karlovačke i Hrvatske (postignuti su zavidno visoki uspjesi).

-Organiziranje mažuretkinja Grada Slunja (vidi priloge ovom pismu).

-Uvježbavanje atletskih disciplina u Slunju i u Karlovcu (slunjski učenici u karlovačkim školama).

-Stolni tenis u Srednjoj školi u Slunju.  (rekvizite, desetak garnitura mrežica, reketa i obilje loptica darovao  Mr. Dragan Hazler)

-Tjelesne vježbe za učenike u školama i za građanstvo…

-Pokušaji s uvođenjem boćanja u Slunj (6 običnih i 2 profesionalne garniture boća te pijesak za jedno boćalište u dvorištu Srednje škole, darovao Mr. Dragan Hazler).

Izgradnju drugog boćališta kao dar Gradu Slunju od Nikole Hazlera i Dragana Petrovića, obustavila Županijska građevinska inspekcija iz Ogulina.

 

          -Humanitarne i druge djelatnosti tijekom 1996. godine

          Tijekom čitave 1996. godine stizale su u Slunj razne donacijske i humanitarne pomoći:

-za obitelji, koje su se vratile ili se vraću iz progonstva.

-za škole – Osnovnu školu i Srednju školu Slunj.

-za Dječji vrtić u Slunju.

-za trotjedno ljetovanje 30-tero Slunjske djece i tročlane pratnje u Njemačkoj.

-za Župni caritas Rkt. crkve Presvetog Trojstva u Slunju.

-za Dom zdravlja i Veterinarsku stanicu u Slunju.

-za agrokulturu i voćarstvo…

-za Gradsko poglavarstvo Grada Slunja i druge službe.

 

Donacije i svi drugi oblici pomoći Gradu Slunju dolaze iz Hrvatske po službenoj i po humanitarnoj osnovi. O tim oblicima, sadržaju i vrijednosti se ne će ovdje pisati jer su one pretežno briga Države Hrvatske, njene vlasti i infrastrukturnih služba. Tu spada uz ostalo čitava obnova i razvoj Slunja, uključujući državnu brigu kroz kriterije za područja posebne državne skrbi.

Isto tako se ovdje ne će pisati o novčanim i drugim pomoćima kroz hrvatske socijalne službe, Ured za prognanike, Crkveni caritas i kroz Hrvatski crveni križ jer to spada u profesionalne djelatnosti spomenutih institucija.

Osvrt na donacije iz dijaspore za vrijeme iza “Oluje”

Ovdje će se dati osvrt samo na neke od donacija i humanitarnih pomoći, koje je organizirao i u njima vlastitim novcem participirao za Slunj Mr.ph.sci. Dragan Hazler osobno i u ulozi dogradonačelnika Slunja za dijasporu.  Spomenut će se globalno (ne detaljno) samo donacije i humanitarna pomoć Slunju  n a k o n   “Oluje”.  U nijednu vrstu pomoći Dragana Hazlera tijekom Domovinskog rata za Hrvatsku i onu za Slunjane u progonstvu se ne će ovdje ulaziti, jer bi trebao sam autor pisati o sebi, a to je nezahvalno.

Od “Oluje” naovamo pošiljke i dopreme iz dijaspore u Slunj stizale su prosječno, najmanje dva puta mjesečno u količinama od nekoliko ovećih paketa preko obujma kombija do punih teretnjaka i transportera.

Distribuciju pristiglih roba iz dijaspore u Slunj obavljao je manjim dijelom sam organizator Dragan Hazler, a glavninom  g. Mate Božičević iz Slunja.

Glavni sadržaj donacijske i humanitarne pomoći bio je:

-zdrava konzervirana hrana, dječji prehranbeni artikli, vitaminski preparati, sanitetski materijal, higijenski preparati i dezinfekciona sredstva, potrebiti (ispravni i novi) lijekovi…

-kućanski predmeti, namještaj, kuhinjsko posuđe, krevetnina i odjevni predmeti, vunica za pletenje, razni konci, uređaji za pletenje i šivanje, šivaći uređaji i igle…

-građevinski elementi kao vrata, prozori, banje, umivaonici, nove zahodske školjke, čavli, linoleum, plastični podovi, plastične folije u balama i druge građevinske potrebštine…

-razni strojni uređaji: 3 univerzalna stolarska stola, poljoprivredni uređaji kao sijačica i drugi poljoprivredni traktorski priključci, alati…

-razne potrebštine namijenjene za Dječji vrtić u Slunju: krevetnina nova, dječje igračke, slikovnice, bilježnice, papir i pribor za crtanje i pisanje,  prehranbeni artikli, razni slatkiši i čokolade…

-razni sportski rekviziti za stlolni tenis, boćanje, badmington, šah…

-participacija u troškovima međunarodnih i nacionalnih natjecanja u Slunju (stolni tenis, kajak,  budokaj…).

-razne knjige časopisi i arhivalije,  koje su iz dijaspore dopremljene u Slunj.

-razne predplate za časopise i novine potrebne Gradu Slunju kao na pr. “Narod”, Hrvatsko slovo, Hrvatski dijasporski list “D”…

-razne potrebštine namijenjene Osnovnoj i nešto Srednjoj školi u Slunju:

10 novih computera “Pentium”, (od kojih su 3 ili 4 posuđeni Gradskom poglavarstvu Grada Slunja), i 1 rabljeni computer Srednjoj školi, razni školski pribor (bilježnice i kemijske olovke…), čokolade, božićni paketići…

-razni uređaji medicinske i protetičke upotrebe: stolovi, ormarići za instrumente i lijekove, invalidska kolica… Dio tih uređaja darovan je Veterinarskoj stanici u Slunju, a ostalo potrebnicima.

-razne potrebštine za Gradsko poglavarstvo Grada Slunja kao na primjer:

-6 computera sa svim dodatnim uređajima i programima (rabljeni, ali ispravni!), toneri i papir (u početku), disquette i papir u raznim bojama za computer…

-2 telafax aparata (jedan u upotrebi tajništva, a jedan je u reparaturi kod tvrtke, koja je instalirala telefone u Gradskom poglavarstvu),

-jedna automatska telefonska centrala s 30 telefona (nije ugrađena u obnovljeno Poglavarstvo grada Slunja i stoji na raspolaganje Gradu).

-razni prigodni darovi kao kemijske olovke, kava, vitaminski preparati i lijekovi za Prvu pomoć.

-donacija od DEM 1,000.000,- iz Tirola za komunalije vodovoda i kanalizacije (u ovoj donaciji je važnu ulogu odigrala inicijativa Dragana Hazler, njegov govorni njemački jezik, kontakti s moćnim ljudima i prva dopisivanja). S daljnim planskim trošenjem toga novca Dragan Hazler nema nikakve veze.

-Opločavanje keramikom i mramorom u obnovljenom Gradskom poglavarstvu. To je učinio kao DAR SLUNJU moj prijatelj i suborac za Hrvatsku, bivši politički emigrant g. Janko Mijatović).

-razne donacije Slunju od moga dugogoišnjeg prijatelja i suborca za Hrvatsku, Ing. Branka Dilberovića, zatim od Ivice Kuzmića, Dr. Ede Krušlina, gđe Miljenke Krvavice i Mladena Pavića. Spominjem posebno samo njih jer su njihove participacije istaknutije od ostalih sudionika, koje ću kasnije u ovom pismu navesti.

-namjenska novčana donacija iz Austrije, koju je prikupila Slunjanka, gđa Antonija Skukan i suradnički sa mnom predala za djecu poginulih roditelja u Domovinskom ratu.

-Dragan Hazler snosi sve troškove za 40 knjiga, slikovnica i školski pribor za tečajeve njemačkog jezika u Slunju – za odrasle i mladež.

-inicijativa, organizacija i participacija troškova za ljetovanje slunjske djece u Njemačkoj… (glavninu troškova, uz njemačku donaciju podmirili su: Dragan Hazler, Branko Dilberović, Janko MIjatović i Mate Veljača).

Dakako, ovim nije iscrpljena lista mojih osobnih davanja za Slunj niti onih donacija, koje su dolazile u Slunj mojom inicijativom , organizacijom  i participacijom u njima.

Ovo sam morao napisati jer je po našem poznatom ponašanju izostao svaki izraz običnog “Hvala” pravim donatorima, među kojima je i istaknuto bio Dragan Hazler,  a bilo je i takvih, koji su volili sebe isticati kao dobročinitelji, a zapravo su tim dobročiniteljstvom služili samo sebi.

            Dragan Hazler organizator donacija i humanitarne pomoći za Hrvatsku i za Slunj

            Ovdje se moram najprije kritički osvrnuti sam na sebe radi moga trošenja vlastitog kapitala (čitave moje ne baš male ušteđevine!), silne energije, raznih znanja, velike volje i truda na socijalnom polju  za Hrvatsku u Domovinskom ratu, na donacijsku i humanitarnu pomoć za hrvatsku vojsku i građanstvo, u čemu je bila  vrlo visoka  participacija iz vlastitih sredstava.

            Ja se sada stidim sam pred sobom, radi moje naivnosti u davanju “šakom kapom” svoga novca, dok su se drugi u Hrvatskoj bogatili na račun Hrvatske i na račun naivčina poput mene, koji su u Hrvatsku slali robe i novce. Stidim se napisati cifru datih novaca jer će me poslovni ljudi proglasiti luđakom . Iz osobnih sredstava, dao sam svu svoju ušteđevinu od oko CHF 600.000 plus dodatne “sitnije” donacije.

            Danas tajkuni imaju kuće, vile i druge posjede, a Dragan Hazler nema niti stana. Sve što je zaradio i uštedio dao je za Hrvatsku, ali to nije otišlo u korist Hrvatske, nego lopova u Hrvatskoj.

Za sebe bi mnogo bolje učinio, da sam poput mojih vršnjaka došao održavati stražu pred stan zapovjednika 14. pukovnije Slunj u Oštarijama. Na taj način bih uštedio svoj novčani kapital, kojeg bi sada investirao u hrvatsko i moje gospodarstvo. Bio bi hvaljen od hrvatskog državnog i vojnog vrhovništva, dobivao bi odličja, trofejne nagrade i razna priznanja.

Ovako spadam među one Hrvate, koji ne samo da nije dobio nikakve spomenice, niti odličja niti priznanja, nego čak niti jedno obično državno “hvala”.

            To me ne bi ništa smetalo niti budilo moj osjećaj poštene naivnosti radi djelovanja za Hrvatsku kroz čitav život, da je Hrvatska postala približno onakovom, za kakovu smo se borili mi hrvatski patrioti, među koje spada Dragan Hazler.  

            Danas Hrvatska nije teritorijalno ono što je Hrvatska; povijesno tutorstvo nad Hrvatskom prešlo je poput štafete od Srbije na SAD i na zapadne asocijacije, hrvatski političari pristaju na svaku inicijativu  Zapada pa čak i na vraćanje petokolonaštva u Hrvatsku kroz Erdutski sporazum te time u tutorstvu Zapada nad Hrvatskom participira i dalje Srbija. Hrvati su svojim ratom s Muslimanima dali povod i političko opravdanje da se srbski agresorski rat redefinira u građanski rat i time smo ne samo izgubili prava na srbsko podmirenje ratnih razaranja, nego smo se pretvorili u ratne zločince – kandidate za Haaški sud.

            Polazeći od ovakovoga razočaranja ne želim nabrajati moje donacijske i humanitarne pomoći  za Hrvatsku tijekom Domovinskog rata. Ovaj umetak o razočaranju je radi stanja, u kojem je danas nalazi Hrvatska. Srbočetnici se vraćaju nekažnjeno u Hrvatsku i k tomu, nerijetko ubijaju ili napadaju Hrvate, a što tek slijedi dok se malo više okupe i organiziraju.

Odustajući od spominjanja moje pomoći za Hrvatsku navodim samo imena mojih  suradnika jer im time izražavam  osobnu zahvalnost.

Glavni suradnici i sudionici u donacijama i humanitarnoj pomoći za Slunj u dijaspori, kojima se i ovom prilikom  zahvaljujem su (abecedno):

Gg. Joso Barić, Tomo Barić, Ing. Tomislav Beronić, Frau Prof. Mathilde Caprez, Herr Ing. Wolfgang Czarnecky, Ing. Branko Dilberović, Društvo prijatelja Slunja u CH – Schwyz-Basel,  Ing. Ivan Dubravčić, Marija Grahovec, Gymnasium Kohlenberg u Baselu (učenik Mladen Pavić), Mr. Dragan Hazler,  HDZ (Ogranak Basel, Banoža, Hazler, Sattler…), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti za Dijasporu u Baselu (Dragan Hazler), Hrvatska Katolička Misija u Baselu (fra Berislav Kutle), Kreuz-Apotkeke Basel (Dr.Mr. Jürg Blome), Dr. Edo Krušlin, Ivan Kuzmić, Lerchengarten-Apotheke Allschwil (Dr.Mr. Samy Hegazy), Ogranak Matice hrvatske u Baselu, Stipe Lucić, Miljenka Krvavica, Mädchen-Gymnasium u Feiburgu (Prof. Marta Lončarević), Janko Mijatović, Prof. Dr. Vladimir Prelog (nobelovac), vlč. Martin Sentić, Frau Katharine Styger, Prof. Antonija i Josip Šemberger-Skukan, Herr Peter Toschka, Mate Veljača, Stipe Vuković, Frau Inge Wild, Dr. Franjo Zovko…

            Ovim ljudima bi trebalo Gradsko poglavarstvo uručiti Zahvalnice.

 

Završne misli uz proteklu 1996. godinu

          U pozdravnom  govoru za čelnike slunjskih poduzeća, udruga, obrtnika, institucija i uzvanika uz svečanost Božićnih blagdana, gradonačelnik Vladimir Katić je ocijenio proteklu godinu kao uspješnu po svima učinkovitostima.

Istakao je da su:

-zaživjele skoro sve djelatnosti na području Grada Slunja;

-broj povratnika dosiže cifru od 5.000.

-u tom broju je oko 50 doseljenika u napuštena naselja i oko 50 povratnika iz dijaspore u Grad Slunj.

-ukupni broj uposlenih u svim službama – civilnim, vojnim, u poduzećima i u obrtništvu kreće se oko 1.300 i pokazuje tendenciju porasta.

Ukazuje i na.

-zakašnjenje u završnim radovima na obnovi kuća,

-na neke pogreške u narušavanju prioriteta obnove,

-upozorava na propust radi neuključivanja Rastoka u plan obnove u 1996. godini.

Svima nazočnima zahvaljuje na dobroj suradnji i želi čestit Božić i sretnuNovu, 1997. godinu.

••••••••••••••••••••••••••••

            Osvrt na događaje, djelovanje i učinkovitosti tijekom  1997. godine

            Opća pripomena na događaje početkom godine

Zimski mjeseci i početak proljeća su u znaku predizbornih aktivnosti. Osim djelovanja lokalnih političkih djelatnika sa svrhom izborne promičbe dolaze u Slunj dužnostnici HDZ-a iz Zagreba, gg. Janko Bobetko, Neven Jurica i Borislav Škegro.

Prviput se pojavljuju i dužnostnici oporbe u Slunju i to iz HSLS-a, gg.Dražen Budiša, Vlado Gotovac, Jozo Primorac i Dr. Franjo Zenko.

Nakon Izbora za lokalne vlasti i za zastupnike u Županijski dom Hrvatskog sabora, koji su održani 13. travnja, dolazi do smjene u Gradskom poglavarstvu i u Gradskom vijeću Grada Slunja, koja je uslijedila tijekom mjeseca svibnja 1997. godine.

Dosadašnji gradonačelnik, g Vladimir Katić postaje zastupnik u Županijskom domu.

Dosadašnji dogradonačelnik g. Milan-Ajka Skukan postaje gradonačelnik Grada Slunja.

Dosadašnji dogradonačelnik za dijasporu Mr. Dragan Hazler, povratnik iz dijaspore  kao stručnjak  s idejama i motivima, znanjem iiskustvom, teorijom i  tehnologijom, marljivošću i razboritošću, vizijama i čak s nešto kapitala, kao nagradu za svoj marljivi, dragovoljni i pošteni rad, svakodnevno po najmanje 16 sati, dobiva nogu.

Dakle, od trojice dosadašnjih čelnika Gradskog poglavarstva Grada Slunja, dvojica su unaprijeđeni, a jedan je odbačen – valjda kao nepotreban

Ako Slunjani  nisu svjesni, da su time učunili štetu sebi, a ne meni, onda Slunju ne će ni Bog pomoći i umjesto gospodarskog razvoja, iz pokoljenja u pokoljenje živjet će se na tuđim jaslama (na proračunu!), na zadnjem mjestu razvijenosti u Hrvatskoj, kao ljudi s izgubljenim pouzdanjem u sebe samoga i s poljuljanim  ponosom na samog sebe, umjesto da postanemo ljudi ispunjeni radošću na svoje učinkovitosti, napredak i  gospodarske prinose sebi i državi Hrvatskoj.

Danas se može gospodarski i inače napredovati samo s:

-dobrim i suvremenim znanjima,

-velikom voljom i motivima,

-novim tehnologijama i planovima,

-investicionim kapitalom i njegovom oplodnjom,

-dobrom organizacijom i fleksibilnošću,

-podpunom predanošću svrsi i cilju u radu i ponašanju,

-studijem i primjenom gospodarskih i tržišnih zakonitosti,

-poznavanjem internacionalnog ponašanja i stranih jezika,

-razboritom marljivošću, upornošću i ustrajnosti,

-istaknutim naklonjenostima za zavičaj i državu te osvrhovljenje truda za njih…

No, što je tu je. Slunjani su pokazali na mojem slučaju da im nije stalo do ljudi takovih svojstava. Vjerojatno su im draži petokolonaški povratnici, koji su ih proganjali, uništavali i ubijali, nego Hrvati – patrioti poput Dragana Hazlera. Shvativši to tako, kako jest vratio sam se u Švicarsku jer i ovdje se može raditi (i radim!) za Hrvatsku i za Slunj.

Ako me Grad Slunj treba za pravu ulogu na pravo mjesto spreman sam svako doba tamo doći. U suprotnom  – za besplatni i dragovoljni rad, kao do sada uz nedostojne životne uvjete kao što sam ih imao u Slunju, koji čovjeku ugrožavaju zdravlje i ugled – HVALA LIJEPO! Toliko kao uvod prije kronologije za 1997. godinu, dakako u meni poznatim granicama.

 

Mandat  postojećeg Poglavarstva do svibnja 1997. godine

          Do druge polovice mjeseca svibnja djeluje postojeće Poglavarstvo Grada Slunja. Za to vrijeme nastavlja se:

 

A) Na obnoviteljskom i gospodarskom polju

-borba za završetak obiteljskih kuća u obnovi, koje nisu završene u prošloj godini.

-aktivnosti da se dobije što veći broj kuća za obnovu za tekuću godinu i da se obnovom obuhvati središte Slunja i Rastoke.

-završena je obnova, rekonstrukcija, osuvremenjenje i uveden novi namještaj u zgradu Gradskog poglavarstva.

-obavljeno je u ožujku preselenje Gradskog poglavarstva, Porezne uprave i Katastarskog ureda u obnovljenu zgradu Poglavarstva.

-u obnoviteljskim radovima je unutrašnjost zgrade Srednje škole u Slunju.

-vrše se pripreme za proljetnu sjetvu.

-u obnovi i proširenju kapaciteta je Hotel “Park” u Slunju.

-priprema za turističku sezonu…

B)  Političke, društveno-kulturne i druge djelatnosti

-stranački izborni skupovi predvođeni od Slunjana i gostiju iz Zagreba (gg. Bobetko, Jurica, Škegro…).

-inicijativa za osnutak Hrvatskih mažoretkinja Grada Slunja (inicijator Mr. Dragan Hazleri poručnik HV Zlatko Ivšić).

-Nastup Slunjana u HTV emisiji “KOLO SREĆE” u korist izgradnje mrijestilišta za potočnu pastrvu u Slunjčici. S tim u svezi dolazak HTV izvođača na čelu s gg. Lazom Goluža, Oliverom Mlakar i suradnicima u Slunj radi predaje ostvarenih novaca za mrijestilište.

-Tradicionalni fašnički običaji u Slunju.

-Dvodnevno kajakaško natjecanje na divljim vodama, uz prethodne tvotjedne treninge na Korani od mostova nizvodno. Veliku pomoć u svim pripremama i u izvođenju natjecanja za izbor hrvatskih reprezentativaca za svjetska natjecanja pružila je HV u Slunju, te osobno gg. bojnik Stipe Botica i  poručnik Zlatko Ivšić, a od Grada Slunja Mr. Dragan Hazler,  Ing. Nikola Holjevac, Nikola Štefanac i gđa Diana Cindrić-Štefanac.

-Stvaranje Prijateljstva Grada Slunja i Općine Krašić te razmjene susreta u obadva lokaliteta (inicijatori Vladimir Katić ispred Slunja te Ivan Penić i g. Ilijanić u ime Krašića).

-Izložba uskrsnih jaja u Narodnom sveučilištu Slunja.

-Posjet građana Slunja prijateljima u Grude.

-Domovinska vojska, Udruga HRVATSKI DOMOBRAN slavi Dan 10. Travnja uz svečanu akademiju, zbor i mimohod veterana hrvatske domovinske vojske (organizator predsjednik HD Mr. Dragan Hazler te pričuvni častnici gg. Joso Holjevac i Mile Modrušan).

-Izbori u Slunju za lokalne i županijske vlasti te zastupnike za Županijski dom Hrvatskog sabora, 13. travnja 1997. i zatim za Predsjedničke izbore.

-Izlet 80 Slunjanka i Slunjana u Bleiburg na komemorativnu svečanost u čast pogubljene Hrvatske domovinske vojske od strane crvenih srbočetničkih partizana (organizirao predsjednik Hrvatskog domobrana u Slunju, Mr. Dragan Hazler s umirovljenim časnicima HDV, Josom Holjevac i Milom Modrušan).

-Stigla donacija iz Švicarske za Dječji vrtić u Slunju (D.Hazler – E.Krušlin – Frau K. Styger).

-Posjeta Gradu Slunju gimnazijskih i fakultetskih rektora iz njemačke savezne države Baden-Würtenberg (organizatori: Ing. B. Dilberović – Mr. D. Hazler – Prof. M. Lončarević).

-17. i 18. svibnja predaja dužnosti starog Gradskog vijeća i Gradskog poglavarstva novoizabranim dužnostnicima:

gosp. Ivanu Renduliću – predsjedniku Gradskog vijeća Grada Slunja, i

            gg. Milanu-Ajki Skukan – gradonačelniku te Ivanki Magdić i Ivanu Mateša – dogradonačelnicima Gradskog poglavarstva Grada Slunja.

 

 

Nova vlast u Slunju sa starim i novim brigama

(osvrt u meni poznatim okvirima)

 

1) Obnova i razvitak, gospodarstvo i srodne infrastrukture

          -Nastavlja se obnova i razvitak na svim naslijeđenim i nezavršenim radovima i pristupilo se je obnovi novopreuzetih objekata. Prema TELETEXT-U HTV stanje obnove je slijedeće:

“SLUNJ, 1.12. 1997.

Na slunjskom području obnovom je obuhvaćeno 270 kuća V i VI stupnja oštećenosti.

            U različitim fazama obnove je 250 objekata, od kojih je 80 osposobljeno za stanovanje. Gradsko poglavarstvo namjeravalo je obnoviti svih 270 objekata do kraja godine, no radovi kasne zbog loših vremenskih uvjeta i nedostatka izvođača.”

            Pohvalno je, što su obnovom obuhvaćene Rastoke i mjesto Slunj.

Osim vremenskih uvjeta, koji i nisu bili tako loši, kako ih se ističe, zastoj u obnovi uslijedio je najviše radi prebacivanja sredstava i izvođača u Vukovarsko-Srijemsku županiju i u Baranju.

I pored objektivno otežanih okolnosti, u Slunju se čini maksimum na svim poljima. U daljnjem evo primjerice nekoliko objekata, pretežno izvan obnove “po Radiću”, koji se grade ili su gotovi:

-Proširuje se elektromereža po naseljima Slunja (HEP).

-Izgrađen je suvremeni telefonski vod preko Slunja za “Jug” i u Slunju se uvode novi telefonski priključci (HPT).

-Završava se obnova i proširenje Hotela “Park” u Slunju.

-Započeta obnova hotelsko-ugostiteljskih objekata iz vlasništva Hotela “Slunjčica” u Grabovcu.

-Uređeno središnje autoparkiralište u Slunju i premještena jedna drvena baraka.

-Obnavljaju se lokalne prometnice po naseljima Grada Slunja.

-Izgrađena cesta kroz Novo Selo i priključak prema vodocrpilištu na Slunjčici.

-Obnovljene su prostorije za društvene djelatnosti u bivšoj Srednjoj ekonomskoj školi.

-Postavljene su nove klupe u središnji park Grada Slunja.

-Obnavljaju se i dograđuju mnogi objekti u privatnoj režiji za razne namjene, primjerice u Slunju, kuće: Mile Božićevića,  Milana Cindrića. Josipa Hazlera, Nikole Hazlera, Nikole Jurašina, Ivana Moćana, Jožice Modrušana, Hrvoja Obajdina, Milana Skukana (Barinoga), +Anđele Sminderovac, Ankice Štefanac, Tome Štrka, Brace Žalca, te mnoge privatne kuće i objekti drugih namjena, napose uz prometnicu Karlovac – Slunj. To su kuće i ugostiteljski objekti u Nikšiću, Blagaju, Veljunu i Točku.

-Ispred Veljuna, na bivšem gradilištu “Elana” izgrađuje se univerzalna trgovačka kuća s benzinskom crpkom, motelom…

-Obnovljen i pušten u promet ugostiteljski objekt u Točku (obitelj Turek).

-Obnovljen jedan dio zgrade bivšeg RIZ-a za proizvodnju građevinskih montažnih elemenata.

-U fazi pretvorbe je dio bivšeg Agroproizvoda, kojem je i Veterinarska stanica Slunj te se djelomično obnavlja.

-Obnovljena je većim dijelom zgrada za stolarski obrt i stanovanje. Obnavlja vlastitim sredstvima naseljenik u Slunj iz dijaspore g. Petar Zorić.

Slično g. Zoriću čine također za obrtničke svrhe gg. Pero Barić, Dragan Jurašin, Mate Pavlešić…

Asfaltirano je pola dvorišta ispred Srednje škole u Slunju. Taj prostor, uz ostalo dobiva i sportske namjene.

-Obnavlja se Rkt. Crkva Presvetog Trojstva u Slunju, koju su opljačkali i spalili srbskočetnički zločinci za “Balvan revolucije”.  Obnovu predvodi g. dekan, vlč. Mile Pecić

-Proširuje se prostorno i poslovno Adria Detroit d.d. Slunj (predvodi Ing. Nikola Holjevac).

          -Nastavlja se gradnja turističkog objekta u izvedbi g. Milana Štefanca.

-Otvoren  Ured turističke zajednice Slunj.

         

          2) Društveno-kulturne, sportske, humanitarne i druge djelatnosti

          -Razne školske priredbe i blagoslov kruha.

-Program Radio Slunja i kino predstave.

-Izložbe slika u Narodnom sveučilištu i u Konobi.

-Aktivnosti Narodnog sveučilišta i knjižnice.

-Koncert za javnost posvećen razvoju turizma (inicijativa poručnika Zlatka Ivšića).

-Posjete visokih gostiju i znamenitih osoba poput Tomislava Neralića i Prof.Dr. Žarka Dolinara (organizirao g. Branko Pejnović).

-Posjeta direktora baselskih tvrtki i motorista (inicijatori Mr.ph. Dragan Hazler i Dr. Edo Krušlin).

-Koranski susreti.

-Posjeta Grudama uz Dan općine.

-Razna sportska natjecanja (seniori, juniori i podmladak) u nogometu, stolnom tenisu, atletici…

-Izložba slika i drugih umjetničkih radova u Grudama (autor Vladimir Katić).

-Djelovanje društava: ribičkog i lovačkog.

-Razni prijateljski susreti građana Slunja i HV.

 

Napomene:

-O ostalima učinkovitostima na polju obnove kuća, gospodarstva, kulture, sporta, upošljavanja ljudi, perspektivi Grada Slunja… govorit će u Božićnoj i novogodišnjoj poslanici gosp. gradonačelnik  Milan-Ajka  Skukan.

          -Najavljeni III. dio ovog pisma o Uzajamnosti gospodarskog razvoja Slunja i demografije kao i vizije budućnosti, slijedi u nastavku, kojeg ću uskoro poslati.

 

          Uz izraze štovanja i pozdrav Gradonačelniku i čelnicima gradske vlasti te svima Slunjanima, želim

 

          ČESTIT BOŽIĆ I SRETNU NOVU GODINU 1998!

Mr.ph.sci. Dragan Hazler

SPOMENIČKA KULTURA U GRADU SLUNJU

HRVATSKI DOMOBRAN
UDRUGA RATNIH VETERANA
OGRANAK S L U N J
****************************************************************
Predsjednik, Mr.sci. Dragan Hazler Slunj, 01. listopada 1999.

R E P U B L I K A H R V A T S K A
Ž U P A N I J A K A R L O V A Č K A
GRADSKO VIJEĆE GRADA SLUNJA
Predsjedniku, gosp. Ivanu – Ivki RENDULIĆ
i
GRADSKO POGLAVARSTVO GRADA SLUNJA
Gradonačelniku, gosp. Milanu SKUKAN
47240 S L U N J – Trg Stjepana Radića 12 (za obadva naslova)

N/p
MATICA HRVATSKA – OGRANAK SLUNJ
i
HRVATSKI DOMOBRAN
SREDIŠNJICA – ZAGREB

SPOMENIČKA KULTURA U GRADU SLUNJU

Spomenička kultura na otvorenom prostoru Grada Slunja je vrlo siromašna. Ovdje nije težište na gradinama i starijim objektima javne i sakralne naravi, koji su uzput rečeno u zabrinjavajuće derutnom stanju (vidi o tom posebni prilog od Dragana i Nikole Hazlera), nego na namjenskim spomen-obilježjima zaslužnim osobama – Slunjanima i Hrvatima, istaknutim događajima…, kakovih u Gradu Slunju, osim u imenima nekih ulica uopće nema. Štoviše i nazivima ulica i trgova trebalo bi se posebno zabaviti jer izbor ne zadovoljava razne kriterije.
Grad Slunj bi trebao postaviti spomen obilježja sljedećim:
I. Osobama, II. Sadržajima i događajima i III. Lokacijama

I. SPOMEN OBILJEŽJA OSOBAMA (navodim ih približno kronološki uz kraći životopis ili opis zasluga…):

1) -Hrvatski kralj Zvonimir, vlada kraljevinom Hrvatskom kao okrunjeni kralj od 9. listopada 1076. do 1089. Prije toga je vladao kao ban Slavonije ili Slovinja i za to vrijeme, godine 1070. utemeljio je grad Slunj i dao mu naziv Slovinj. Ni kao ban niti kao kralj nije Zvonimir imao stalnu prijestolnicu, nego je obilazio državu i u raznim svojim dvorovima i samostanima vršio državne poslove pa je vjerojatno banski i državnički djelovao i u Slovinju – Slunju, kojeg je sam utemeljio, izgradio samostan i u njega doveo redovnike.
Povijesni izvor: Prema predaji i navodu povjesnika Gedeona Maretića te Eduarda Breiera u CROATIE, god. II. str. 155, Zagreb 1840. Slunj je sagradio hrvatski kralj Zvonimir godine 1070. Namjena mu je bila povezivanje panonsko-ravničarske Hrvatske s planinsko-jadranskom Hrvatskom i obrana, u kojoj ulozi se je grad svjedočio kroz čitavu povijest.
Donosim ovdje po prviput za javnost Grada Slunja i suvremenu hrvatsku javnost tekst na njemačkome i hrvatski prijevod od Eduarda Breiera, CROATIE, god. II. str. 155, Zagreb 1840. godine:

“SCHLOSS, STADT UND KLOSTER SZLUN, FRÜHER ZUN, ZLUN
Zlun ist vom König Zunimir (Zuonimir) um das Jahr 1070 erbaut. Unter demselben Könige, dessen Frömmigkeit auch das Kloster der heil. Dreifaltigkeit gründete, liessen sich zur Zeit der Sarazenen – Einfälle – im Jahre 1135 – zu Zlun eine Menge vertriebener Einwohner aus Dalmatien nieder, und erbauten die Stadt, die mit Mauern umgeben wurde. Im Jahre 1241 vurde Stadt und Kloster von den Tartaren zerstört, das Schloss konnten sie jedoch nicht erobern.
Unter dem Schutze des Banus Stepan (Stepanius) wurde 1268 Stadt und Kloster wieder erbaut, und beide dem königl. Fiskus unterworfen, im Jahre 1387 aber sammt dem Gebiete Klokoch und Chetten der Familie Frangepan geschenkt. Später wurde es an die Grafen von Cilli verpfändet, und als der Mannstamm derselben ausstarb, fiel se wieder dem königl. Fiskus anheim. Im Jahre 1525. tratt Ferdinand I. es wieder der Familie Frangepan ab, die daher den Namen von Zlun führte. Anna Grafin von Zlun, Gemalin Kaspar Milos, übergab im Jahre 1578 ihre Schlösser in Kroatien, als: Zlun, Cettin, Kladus, Kersztina und Kremen an der König Rudolf.
Im Jahre 1584 überfiel hier der Ban Thomas Erdödy, die mit einer grossen Beute aus Krain zurücklfährenden Türken, und befreite die gefangenen Krainer. Im Jahre 1594 bemächtigten sich die Türken der Stadt – nicht des Schlosses – und verbrannten sie.
Nach der Niederlage des Banus Derenchen bei Vituin – nächst Modrus – wurde im Jahre 1494 das jenseits der Kulpa liegende Kroatien von den Türken verheert, und die Einwohner der Stadt in Sklaverei geschleppt.
König Ferdinand II. umgab das Schloss im Jahre 1622 mit grösseren Befestigungen, und verwandelte es in die stärkste Vormauer Kroatiens. Zur selben Zeit wüthenten daselbst wie in mehreren Orten Kroatiens epidemische Krankheiten. In den Thürmn wurden als Wachen Hunde von Nerar gebalten, zu deren Unterhalt monatlich ein Scheffel (cutulus) Weizen gesteuert wurde.
Im Jahre 1656 wurden die bosnischen Türken, welche bei ihren wiederholen Einfällen Zlun belagerten, von dem Commandanten des Schlosses, Johann dem Jüngern, Maretich – Voikovich von Klokoch, gewöhnlich Mitkiević genannt, mit Hilfe der Besatzung in die Flucht geschlagen.
Im Jahre 1665 wurde Stadt und Kloster der heil. Dreifaltigkeit von der Türken zerstört; die Strassen und Wege können jetzt noch geschen werden.
Sehenswürdig sind wegen ihrer hydrostatischen Merkwürdigkeit die Wasserfälle des Flüsschen Sluincsicza, bei dem Einfluss in die Korana, wo sie 80 Mühlen treibt.

Eduard Breier
CROATIE, god.II. Zagreb, 1840.
Odlomak iz veće cjeline, pisan njemački – goticom, ovdje prepisan latinicom i slijedi identično-autentični prijevod:

Tvrđava, grad i samostan Slunj,
prije Zun, Zlun

Slunj je izgradio kralj Zvonimir oko 1070. (Zunimir, Zuonimir). Isti kralj, poznat kao pobožan čovjek izgradio je također Samostan Svetog Trojstva. Oko 1135. godine u vrijeme navala Saracena naselilo je u Slunj mnoštvo prognanih stanovnika iz Dalmacije, koji su izgradili grad i opasali ga zidovima. Godine 1241. grad i samostan su uništili Tatari, ali pritom nisu mogli osvojiti tvđavu.
Uz podporu bana Stjepana izgrađen je opet 1286. grad i samostan i oboje je bilo podvrgnuto kraljevom namjesniku, a 1387. bivaju zajedno s okružjem Klokoča i Cetina daraovani obitelji Frankopana. Kasnije je to bilo založeno Celjskim grofovima i nakon izumrća njihovih muških potomaka opet je dopalo pod kraljevog namjesnika. Godine 1529. Ferdinand I. opet povjerava Slunj Frankopanima, koji od tada nose naziv grofovi Slunjski. Ana grofica Slunjska, supruga Gašpara Miloša predala je godine 1578. kralju Rudolfu njene tvrđave u Hrvatskoj, kao Slunj, Cetin, Kladušu, Krstinju i Kremen.
Godine 1584. porazio je ovdje ban Toma Bakač Turke, koji su se s bogatim plijenom vraćali iz Kranjske i oslobodio zarobljene Kranjce. Godine 1594. osvojiše i spališe Turci grad – ne i tvrđavu.
Nakon poraza bana Derenčina kod Vituina – nedaleko Modruša – opustošili su Turci1994. Hrvatsku s obje strane rijeke Kupe i stanovništvo gradova odveli su u ropstvo.
Godine 1622. dogradio je kralj Ferdinand II. gradinu Slunj s velikim utvrdama i pretvorio ga u najjače predziđe Hrvatske. U to vrijeme harala je kao i u mnogim krajevima Hrvatske zarazna bolest. U kulama su kao straža lajali psi od erara, za njihovo uzdržavanje oporezivalo se je mjesečno mjerom žita.
Godine 1656. bosanski Turci su često obssjedali i napadali Slunj, ali ih je zapovjednik grada s posadom Ivan Mlađi Maretić – Vojković od Klokoča, obično zvani Mitkiević prisilio na bijeg i porazio ih.
Godine 1665. uništili su Turci grad i samostan Svetog Trojstva; samo ceste i putevi mogli su se još vidjeti.
Zadivljujući su radi vodene čudotvornosti vodopadi rječice Slunjčice na njenom ušću u Koranu, gdje ona pokreće 80 mlinova.”

Dakle, u godini 2000-toj je 930. obljetnica Grada Slunja, vezana uz hrvatskog kralja Zvonimira pa bi taj događaj i kralja trebalo jubilarno proslaviti kroz cijelu godinu i na razini Republike, Županije i Grada Slunja te postaviti Kralju Zvonimiru dostojno Spomen-obilježje, prema odluci Vlasti, povjesničara, Matice hrvatske, URV Hrvatskog Domobrana i UMJETNIKA: skulpturu ljudske veličine, bistu, spomen-ploču, izraditi kraljevsku krunu, zlatnike… te središte Slunja nazvati Mostac kralja Zvonimira.
*************************

Dragan Hazler Slunj, 21. srpnja 1996.

2) FRANJO FRANKOPAN SLUNJSKI – KNEZ I BAN HRVATSKI
(Uz 460. obljetnicu rodjenja u Slunju)

O lozi Frankopana općenito
Frankopani potječu s otoka Krka iz velikaške porodice knezova Krčkih, a prezime Frankopan uzeli su nešto prije 1430. da bi time ukazali na svoje navodno podrijetlo od rimske plemićke porodice Frangipani, od koje su tada preuzeli i grb, sastojeći se od dva lava, koji lome kruh. Prema nekim tumačenjima prezime Frankopan uzeli su knezovi Krčki od latinskog: frangere panem = lomiti kruh i dijeliti ga narodu, čime su se predstavljali kao dobročinitelji
Prvi poznati knez Krčki bio je Dujam I. (1118-1163). Njegovi sinovi Bartol i Vid sklopili su 1163. ugovor s Venecijom i držali krčku knežiju u zakupu za iznos od 350 bizantskih zlatnika, a treći sin Bartol II. (umro 1209) proširio je vlast svoje porodice na kopnenu Hrvatsku. Prešavši u službu hrvatsko-ugarskog kralja Bele III, primio je od njega 1193. godine Županiju Modruše, kojoj po svoj prilici pripada tada i Slunj; darovnicom Andrije II. njegovi su potomci proširili svoj posjed Vinodolom (1225). Zbog sve tješnjeg povezivanja s Arpadovićima, Frankopani su izgubili privremeno Krčku knežiju, preuzimajući povremeno čast načelnika u Splitu i Trogiru. Podkraj XIII. stoljeća proširili su svoj posjed prema jugu (u Senju su 1271. načelnici, a 1323. knezovi; prije 1292. prisvojili su Gacku s Otočcem, a 1323. stekli su Drežnik sa Slunjem). Uspješnom borbom Ludovika I. za Dalmaciju oslobodili su se vazalne ovisnosti o Mletcima, i Frankopani su ubrzo postali najznatniji velikaši u Hrvatskoj. Tomu je najviše pridonio Ivan V. (umro 1393), koji je pomogao kralju Sigismundu spasiti kraljicu Mariju iz zarobljeništva u Novigradu; za nagradu je dobio Cetin s Klokočkim kotarom i 1392. postao banom. Njegov sin Nikola IV. okupio je, kao jedini potomak knezova Krčkih, sve njihove posjede u svoje ruke i zajedno s čašću hrvatsko-dalmatinskog bana (1426-1432) dobio od kralja u zalog gotovo čitavu Hrvatsku, osim baštine Kurjakovića i Nelipića. Dokazujući tobožnje srodstvo s rimskim Frangipanima, postigao je 1430. od pape priznanje novog porodičnog imena Frankopani i novog grba. Ali već za njegovih sinova, koji su zbog razmirica podijelili prostrana imanja i tako osnovali osam loza porodica Frankopan (1449), počinje ugled porodice slabiti. Tako pripadne Stjepanu kao najstarijem bratu grad Senj, Ozalj, Modruš i dio Trsata i po tome ima naslov kneza senjskoga, trsatskoga, ozaljskoga i modruškoga; Martin dobiva drugi dio Trsata i Vinodol te naslov Trsatskoga; Bartol s gradom Brinje i dijelom Ozlja nosi naslov kneza Brinjskoga; Ivan s dijelom Modruša i i Senjom ime kneza Modruškoga i Senjskoga; Sigmund dobiva Cetin i naslov kneza cetinskoga, Andrija i Juraj ostaju posjednici Krka i zadržavaju naslov knezova Krčkih; napokon poprimi Dujam s gradom Slunjem ime kneza Slunjskoga, kojega nasljednici zadržaše taj grad do izumrća loze 1572. smrću kneza i bana Franje Frankopana Slunjskog.
Kralj Matijaš Korvin oduzeo je Frankopanima Gacku s Otočcem, a zatim dio Hrvatskog primorja i Senj (1469). Sukob s kraljem naveo je Ivana VIII, posljednjeg člana loze Krčke, da otok preda Veneciji (1480). Od tada se propadanje porodice, čija su imanja sve više izložena turskim napadima, ne zaustavlja. Podkraj XVI. stoljeća preostala je samo loza Tržačka, koja je 1671. izumrla s Franom Krstom Frankopanom, smaknućem u Bečkom Novom Mjestu.
Frankopani i s njima Zrinski su najistaknutije hrvatske velikaške loze. Ne samo kao junaci i vojskovodje europskog glasa, već i kao kulturni djelatnici te veliki rodoljubi zadužili su oni za sve vijekove svojim nadasve korisnim i plodonosnim

radom hrvatski narod. Te dvije slavne hrvatske porodice dale su Hrvatskoj dvanaest banova, od kojih su neki vladali u Hrvatskoj kao pravi dokraljevi, te su si stekli silan ugled ne samo u svojoj domovini Hrvatskoj već i širom čitave Europe.

Frankopani su zaslužni za hrvatsko školstvo, akademiju i sveučilište
Ova vrlo značajna uloga tržačke loze Frankopana se rijetko spominje iako je ugradjena u hrvatsko školstvo, iz kojeg se je postepeno razvila znanstvena akademija i sveučilište. Naime, godine 1607. osnivaju isusovci u Zagrebu svoju gimnaziju. Medju prvim darovnicama za uzdržavanje škole i konvikta, bila je (o tom piše Vladimir Bazala u Pregledu hrvatske znanstvene baštine, Zgb. 1978), danas već pozaboravljena darovnica Nikole Frankopana Tržačkoga (1586-1647). Ostavio je oporučno isusovcima u Zagrebu jedno imanje u Češkoj za izgradnju sjemeništa u Zagrebu, koje bi trebalo nositi ime Frankopanovo (Frangepanicum appelandum) i za uzdržavanje siromašnih djaka i studenata “osobito hrvatske ili ilirske narodnosti”. Isusovački konvikt i “sirotište” održali su se sve do kraja I. svjetskog rata.
U spomenutoj isusovačkoj gimnaziji započela su godine 1632. predavanja iz bogoslovlja, a nakon jednog zaključka Hrvatskog sabora godine 1606. koji je isusovcima nalagao da otvore “školu u kojoj će se izučavati filozofija” i pošto su isusovci dobili razne darovnice, medju kojima je i istaknuta darovnica Nikole Frankopana Tržačkoga, započela su godine 1662. predavanja iz “filozofije”, pa je uz gimnaziju osnovana “arhigimnazija” pod imenom academia scientiarum (akademija znanosti) tipa studium generale. Tako se razvila visoka škola, kojoj je car Leopold I. godine 1669. posebnom svečanom poveljom dao sva prava sveučilišta. Dakle, u to vrijeme grad Zagreb u temeljnom školstvu, akademiji znanosti i sveučilištu ide usporedo s Europom, o čemu bi naša kulturna historiografija trebala izvršiti glede hrvatske akademije znanstva iste korekcije, kakove su izvršene pred tridesetak godina sa sveučilištem. Naime, Hrvatska akademija znanosti u Zagrebu započela je godine 1662. i Hrvatsko sveučilište 1669. Strossmayerova djelovanja na tim poljima u drugoj polovici prošlog stoljeća imaju samo obnoviteljski i unapredjivački, a ne utemeljiteljski sadržaj.
Dakle u temelj duhovne zgrade hrvatske almae matris i academiae ugradjen je i “kamen” Frankopanski kroz darovnicu Nikole Frankopana Tržačkoga.

Loza Frankopana Slunjskih
(Vidi prilog iz knjige od FRANJE DEAK-a GRAD KARLOVAC, 1943)

KNEZ I BAN FRANJO FRANKOPAN SLUNJSKI
Franjo Frankopan bijaše knez krčki, modruški i slunjski i ban hrvatski; sin je Jurja i Ane Blagajske, rodio se u gradu Slunju. Izobražen po načinu tadašnjih vlastelina, pokazivao je osobitu ljubav k vojevanju. Proslavio se je već kao mladić, junački boreći se protiv Turaka za obranu domovine i svojih gradova. Ne bijaše skoro nijednog čarkanja s Turcima, kod kojega on ne bi pobjedonosno sudjelovao. Iz ovog razloga prozvao ga je madjarski povjesničar Mikloš Istvanffy “mačem i štitom hrvatskim”. O njegovom osobitom junaštvu pripovijeda se, kako je nekoć u svom gradu Gori, desivši se upravo kod ručka u veselu društvu, dobio glas da Turci navališe na okolicu. Franjo skoči odmah na noge, pohiti sa svojim ljudima prema neprijatelju, suzbije junački tri juriša i potjera Turke u bijeg. Ovaj čin opjevaše zatim Hrvati i Turci.
Po smrti bana Petra Erdödya velikim je oduševljenjem Hrvatskoga sabora 21. rujna 1567. zajedno s biskupom Jurjem Draškovićem uveden u bansku čast. Kao ban uperi sve sile na obranu svoje domovine. Redovno je stanovao u svom gradu Gore kod Hrastovice, da bude “što blie Krajini”, u koju provaljivahu Turci. Osim toga držao je gradove: Slunj, Cetin, Krstinju, Kremen, Letovanić, te Gornju i Donju Kladušu. Mjeseca rujna godine 1570. provali mladi ban Franjo s Jurjem Zrinskim, Franjom Blagajskim i Nikolom Frankopanom Tržačkim preko Une ispod Kostajnice u Bosnu, te zada mnogo jada Turcima. Slijedeće se godine mjeseca srpnja opet odlikova u vojni na Turke, kad je razbio 330 turskih konjanika, koji udariše na Hrastovicu. Za njegova banovanja nije Turcima uspjelo ni jedan grad, ni kulu osvojiti, mada su najviše harali po banovim imanjima.
Godine 1572. zaručio se je s Juditom, kćerkom Ladislava Kerečenja i Klare Frankopanke. Vjenčanje se je imalo obaviti u Mikulovu u Moravskoj, na imanju Kerečenja. Ban spremajući se u svatove, s kojima je kretao do svoje vjerenice, umre u Varaždinu 2. prosinca 1572 od čira u uhu, što mu ga je neki liječnik razrezao i zalio škorpionovim uljem i tako ranu otrovao. Mrtvo tijelo banovo prevezoče u Zagreb i sahraniše u stolnoj crkvi. S njime domre loza Frankopana Slunjskih.

(Slika FRANJE FRANKOPANA, prvog vojnog bana vrhovnog zapovjednika Hrvaske vojne krajine)

Knez i ban Franji Frankopan Slunjski

Dragan Hazler

Zaključak: Barem neki od najistaknutijih Frankopana Slunjskih trebao bi dobiti u gradu Slunju dostojno SPOMEN-OBILJEŽJE na čast i slavu njemu, gradu Slunju, Hrvatskome narodu i državi Hrvatskoj.

3) Bernard Lopušinić, franjevac u Slunju bi trebao imati jedno spomen obilježje u Gradu Slunju, barem u imenu jedne ulice i ploče, na kojoj bi pisalo, da je on spasio kip Gospe Slunjske (1578). Vidi o tome u sljedećem prilogu, pod naslovom: RADOST uz GOSPU SLUNJSKU.

4) GOSPA SLUNJSKA – zaštitnica ognjišta, trebala bi imati u SLUNJU svoju Kapelicu s kipom naravne veličine. O tome nešto više pročitati u prilogu. RADOST uz GOSPU SLUNJSKU.

*********************************

5) GOSPA SLUNJSKA – zaštitnica (hrvatskih) ognjišta – Spomen obilježje

Mr.sci. Dragan Hazler Slunj, kolovoza 1999.

RADOST UZ GOSPU SLUNJSKU
8. Rujna svake godine

Slavimo ju u znacima, molitve, štovanja, zagovora i radosti…
Najveće Bogom dane svetkovine, koje časti i slavi sav kršćanski svijet i u njemu hrvatski narod vezane su uz Bogorodicu – Majku Božju, Mariju Djevicu, Gospu… i njenog sina Isusa Krista, začeta po Duhu Svetomu, rodjenoga i žrtvovanoga na Križu, da bi spasio ovaj svijet i usmjerio ga po volji Božjoj. Bog je stvoritelj svijeta i svjetova, svega živoga i neživoga, a Blažena djevica Marija je ovozemaljska roditeljica Sina njegova, koji je radi nas i našeg spasenja došao na zemlju. Iz tog velikog misterija stvorio je kršćanski svijet blagdanski kult bogoštovlja prema Bogu Ocu, Sinu i Duhu svetomu i najradosniji kult štovanja i slave Majke Božje – Marije, kojoj su posvećena mnoga svetišta. Narod ju naziva raznim počašćenim imenima, slavi ju najizabranijim riječima, opjevava najljepšim pjesmama, gradi joj ponajljepše kipove i oltare u svima kršćanskim crkvama, ime joj krasi najpoznatija svetišta, hodočasti joj se više, nego svakoj drugoj božanskoj osobi naše svete vjere katoličke.

Gospa Slunjska i Gospina svetišta u Slunjskom dekanatu
U Slunju, starodrevnom gradu središnje Hrvatske časti se i slavi Marija – Majka Božja od davnine. Slavimo ju u molitvi, u zagovoru, u Svetoj krunici, u posvetama, u imenu, u hodočastima, u pjesmi, u tuzi, u radosti, u svemu što život čini životom, poštenje poštenjem, ljubav ljubavlju i vjeru vjerom…
Kao u svakom hrvatskom kraju izgradili smo kroz povijest mnoge crkve, kapelice i u crkvama oltare posvećene Mariji. Tako imamo u trobrodnoj slunjskoj crkvi Presvetog Trojstva u jednoj lađi Oltar posvećen Majki Božjoj Slunjskoj – Gospi Slunjskoj i njenoj majki Svetoj Ani. Spomenik je kulture. Crkvu su najprije opljačkali, zatim spalili srpskočetnički manijaci, 30.11.1996. Ova stara crkva je imala tri oltara, medju kojima je napose glavni oltar Presvetog Trojstva bio umjetnički vrlo vrijedan (barok). Od svega su ostale hrpe pepela i goli zidovi poput pravednika bez ruku.

U Slunjskom dekanatu imamo nekoliko crkava i kapela posvećenih Mariji
U neposrednoj blizini Slunja, u šumi podno brda Glavica imamo hodočasno svetište Majki Božjoj škapularskoj. Srbočetnici opljačkali vrednote i oštetili kapelu.
U Cetingradu je Crkva Marijina uznesenja (nažalost kao i sve katoličke crkve u Slunjskom dekanatu razorena do temelja od pradivljačkih srpsko-četničkih manijaka). Izživljavali su se na crkvi u nekoliko navrata, dok je nisu posve sravnili sa zemljom. U Gornjem Ladjevcu ostaci ruševine svjedoče istovremeno Kapelu Majke Božje kraljice svijeta, sakralni objekt pod zaštitom kulture i ruševinu kao spomenik srpskog pradivljaštva kroz žeđ za razaralaštvom.
U Drežničkom Selišću je ostala ruševina kapela Marije pomoćnice. Pripadnici srbočetnika i JNA rušili su je u dva navrata, paljenjem i miniranjem.
U Blagaju je Crkva Duha svetoga i Marije – spomenik kulture, opljaškali je i razorili srbočetnici, 24.10. 1991.
U Pavlovcu je Kapela Svete Ane – majke Marijine (spomenik kulture), potpuno su je opljačkali i razorili srpski divljaci, koncem 1991.
U Velikom Skočaju je ostale su nakon srbočetničkog divljaštva ruševine Crkve Blažene Djevice Marije Lurdske.

U Gnojnicama su ostaci prastare hrvatske crkve Svete Marije, koja se spominje u biskupskoj vizitaciji 1334. godine.
Povijest nam skreće pozornost na postojanje Marijine crkve u Kurijevcu, koja je karakteristična po tzv. punom tornju. Takodjer je postojala već 1334. godine.
Ovdje su spomenute samo crkve posvećene Mariji u Slunjskom dekanatu. Inače je poznato, da su srpski anticivilizatori devastirali i sve druge katoličke crkve Slunjskog dekanata kao i drugdje po Hrvatskoj, gdje su Srbi haračili. O tome valja pogledati album-knjigu: Ranjena crkva u Hrvatskoj – uništavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj (1991-1995), Zagreb, 1996.

Slunjani rado posjećuju i hodočaste u Marijina svetišta
Spomenimo ovdje hodočasnu crkvu Majke Božje Trošmarijske u Ogulinskom dekanatu, ali poznatu od davnine po hodočastima iz čitavog Slunjskog dekanata. Spomenimo i to, da Slunjani kao nepokolebivi vjernici Svete nam Crkve katoličke rado posjećuju i hodočaste mnogima udaljenijim Marijinim svetištima, primjerice kod nas Majki Božjoj Bistričkoj, Majki Božjoj Sljemenskoj – Kraljici Hrvata, Majki Božjoj Kamenitoj – zavjetnoj utješiteljici u Zagrebu, Gospi Sinjskoj, Gospi od Otoka u Solinu (najstarije hrvatsko svetište posvećeno Mariji, koje je izgradila hrvatska kraljica Jelena), Gospi Medjugorskoj i ponajviše Gospi Trsatskoj – čuvarici naših ognjišta.
Dakako, hodočaste Slunjani i u Marijina svetišta po Europi, ponajviše u Italiju (Rim), Portugal (Fatimsko Marijino svetište) i u Francusku (Majka Božja Lurdska).

Majka Božja Trsatska – čuvarica naših ognjišta
Medju svima domovinskim svetištima Mariji za Slunjane su ipak dva najviše prirasla srcu. To je Gospa Trsatska jer se u njoj čuva stari kip Gospe Slunjske i Mala Gospa u Slunju ili Gospa Slunjska, kojoj Slunjani priredjuju tradicionalno najveće slavlje godine, na dan 8. rujna.
Pogledajmo, što o tome piše opat. Dr. Emanuel Hoško i drugi povijesni izvori.

Gospa Slunjska (prilaže se slika)
U sklopu trsatskog svetišta Mariji nalazi se i kapela zavjetnih darova. Hodočasnici i posjetitelji rado navraćaju u nju jer svakoga uvijek duboko doimlje susret s bezbrojnim znakovima preporuke i zahvalnosti Gospi Trsatskoj. Na središnjem mjestu u toj kapeli postavljen je na zidu iznad oltara kip Majke Božje, koji od davnine nosi ime GOSPA SLUNJSKA. Riječ je o lijepoj gotskoj statui, jednoj od 14 gotičkih Marijinih likova u kontinentalnoj Hrvatskoj. Skulpturu je u 15. stoljeću izradio nepoznati majstor, ali je ona i danas nakon pet vjekova sačuvala ljepotu i privlačnost usprkos oštećenoj pozlati i izblijedjeloj plavoj boji plašta.

Otkad se štuje Gospa Slunjska
Narod govori, da se Gospa Slunjska štuje ovdje od vajkada, što može biti od samog početka krščanstva u ovom kraju još iz vremena japudskih predaka ili je kult Gospe nastao kasnije. Ovdje valja podsjetiti na par podataka, koji ukazuju na vrlo rano kršćanstvo u Slunjskom kraju, a gdje je kršćanstvo tu je i kult Blaženoj Djevici Mariji. 1) U Rimsko doba postojao je ovdje grad Quadrata, kojeg spominje Dragutin Hirc u Zemljopisu Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb 1905. i Josip Horvat u Povijesti Hrvata, Petrinja 1901. 2) Preko ovog kraja i grada Quadratae prolazile su stare prometnice od vremena Hallstattske kulture naovamo, kojima je vršena razmjena i širenje dobara, kulture i kršćanstva s hrvatske jadranske obale u Europu. 3) U Slunju iznad rijeke Korane postoji jedna stijena sa spiljom, koja se zove Narta. Prema škrtoj narodnoj predaji, tu se skrivali prvi kršćani i obavljali bogoslavlje. Narta potječe od grčke riječi Nartex i znači uz ostalo predvorje kod starokršćanskih crkava. Dakle, taj do danas sačuvani toponim u Slunju ukazuje na vrlo rano kršćanstvo ovog kraja. 4) Povjesničari spominju čak tri redovništva u Slunjskom kraju – dominikance još za kralja Zvonimira, Franjevce (od l5. stoljeća) i Pavline, ali pouzdane dokaze imamo samo za franjevce i (možda) pavline u Pavlovcu. Opća i crkvena povijest piše, da je nekoć u Slunju postojao franjevački samostan s Crkvom Presvetog Trojstva. U samostanskoj crkvi, koja je jednim svojim dijelom stajala na mjestu današnje, od srbočetnika spaljene Župne crkve Presvetog Trojstva, štovao se je lik Majke Božje – Gospe Slunjske.
Usprkos neprestanim ratovima s Turcima djelovali su franjevci u Slunju sve do 1578.godine. Tada su Turci na kraće vrijeme osvojili grad i samostan je stradao za vrijeme njihove provale. Većina franjevaca je napustila grad, a ostao je samo o. Bernardin Lopušinić zajedno s porobljenim kršćanima. Tješio je narod otajstvima vjere i čuvao najveću kršćansku dragocjenost u Slunju – Gospu Slunjsku. Kad su 1582. Turci protjerani iz grada, ostao je opat Bernardin još godinu dana u Slunju. Kako nije bilo više nade da će netko ponovo podići porušeni franjevački samostan, napustio je 1583. Slunj, ali je sa sobom ponio kip Gospe Slunjske i prenio ga na sigurnije mjesto, na Trsat. Tako se na Trsatu uz lik Gospe Trsatske našao kip Gospe Slunjske, obasut štovanjem vjernika zbog svoje čudotvorne moći i očite zaštite Majke Božje. Eto, uz Majku Božju Trsatsku – čuvaricu našeg Jadrana, našla se je Majka Božja Slunjska – čuvarica hrvatskih ognjišta. One ne ostavljaju na miru naše savjesti već traže brigu za more i kopno.

Što traži i što nam daje Gospa Slunjska – čuvarica hrvatskih ognjišta
Majka Slunjska i Hrvatska traži od nas da se zaustavi lavina koja bez milosrđa sa sobom povlači sve što su mukom stekli naši pređi. Ona nas poziva da s njom suradjujemo i učinimo sve što je u dometu naše odgovornosti. Mi sljedbenici Marijini živimo u nadi da će Marija pomoći oživjeti spaljena, razrušena i napuštena hrvatska ognjišta. Ona je svijetli znak Božje nazočnosti medju nama, koji smo narod Božji pa će naša povjerljivost prema njoj pokrenuti našu brigu za rodnu grudu i dar života što nam ga je dao Bog. Sa svojom svestranom brigom i pomoći Gospa Slunjska je uz nas.
Za svoj blagdan 8. rujna pozivaju Slunjani sve Hrvate, sve kršćane iz susjedstva i iz daljine, prijatelje i štovatelje Gospe Slunjske – čuvarice hrvatskih ognjišta, da dodju u Slunj i da u radosti proslavimo našu zajedničku zaštitnicu – dar Božji, koji je uvijek uz nas. Ona će pojačati našu volju i pomoći će nam da se opet rasplamsaju ugašena ognjišta, a neobradjena polja iznova procvatu mirisnim žitom i drugim darovima Božje prirode.
Dragan Hazler, Slunj

U zajednici s crkvenim vlastima trebalo bi izraditi TRI KIPA GOSPE SLUNJSKE u naravnoj veličini i to iz mjedi za RASTOKE i za Žitni plac, kojeg bi trebalo nazvati Dekanatsko predvorje iti Dekanatska poljana te jedan kip iz drveta (?) za Oltar u Crkvi Svetog Trojstva u Slunju.
Po Gospi Slunjskoj – zaštitnici hrvatskih ognjišta (spašena je iz ognja) Slunj bi trebao postati hodočasno mjesto na dan Male Gospe, 8. rujna. Četvrtkom uz taj dan bi trebao u Slunju biti godišnji sajam.

6) JOSIP LALIĆ – pučki liječnik Hrvatske vojne krajine – Slunjske pukovnije; uz ostalo liječio je ljude od zmijskog ujeda.
Barem jedna ulica bi trebala nositi njegovo ime i ploču s najkraćim životopisom.
Više o njemu u posebnom prilogu.

7) Nikolaus HASLER, došao u Slunj iz Švicarske za vrijema francuske vladavine 1809. i kao mladi građevinski stručnjak izgradio je u roku od godinu dana žitni magazin. Od suradnika na tom projektu, koji su nakon povlačenja Francuza (1813) ostali u Slunju bili su Francisco Barilli i Louis Samson. Sva trojica (bilo ih je još, ali su se povukli s Francuzima) su zaslužni za uvođenje svilarstva u Slunju pa su sadili velike plantaže murava i dogradili su u Rastokama veliki broj mlinica. Prema povjesničaru Eduardu Breieru bilo ih je tada 80.
Nicolaus Hasler je oženio Slunjanku Anu-Luciju NERALIĆ, iz kojeg braka je rođeno petero djece: dvije kćeri i tri sina: Nicolaus (Nikola), Stephan (Stjepan) i Josef zvani Pepo (Josip). Već u prvom pokoljenju oni su se pohrvatili. O Nikoli se znade manje, Stjepan je kao častnik služio u Jelačićevoj vojski i bio je jedan od zapovjednika tjelesne garde bana Josipa Jelačića.

8) Francisco BARILLI – došljak u Slunj 1809. godine, od kojeg nema više potomaka u Slunju, ali ima u Zagrebu. Posljednji slunjski potomak je bio:
Vlč. Mile BARILlI, rođen oko 1860. godine, umro i pokopan u Slunju blizu kapelice Sv. Magdalene 1930. godine. Navodno su njegovi pređi izgradili ili obnovili kapelicu u Novom groblju.
Istaknute zasluge vlč. Mile Barilli su briga za dužebrižništvo naroda, dovođenje u Slunj katehete za vjeronauk u školi, okupljanje vjernika u razne crkvene udruge sa svrhom vjerskog, kulturnog, folklornog i domoljubnog uzdizanja. Za tu svrhu izgradio je jednu zgradu, koja se je po njemu zvala Milin dom. Bila je u neposrednoj blizini Belkovićevih kuća, a srušena je od komunističkih vlasti “radi proširenja ceste” 1955. godine. U Milinom domu djelovala je slunjska Osnovna škola tijekom Drugog svjetskog rata i poraća.

9) Louis SAMSON je oženio jednu Slunjanku iz roda Lalića i ova mu je rodila jednog sina, koji je dobio očevo ime Louis (Ljudevit ili skraćeno Lujo), pradjed od današnjih Samsona u Slunju. Njegovi, nama poznati unuci su bili:
Mića (Mihovil) Samson i Ćipa (Stjepan) Samson. Trojica sinova od +Miće su poginuli u Crnoj legiji. Od +Ćipe također je najstariji sin poginuo u redovima HOS-a, a sada je još na životu u Slunju Ljudevit – Lujo Samson. Pređi današnjih Samsona su bili ugledni građani Slunja, obrtnici i srednje stojeći posjednici. +Ćipa Samson bio je vrstan stolar i istaknuoto društveno angažiran čovjek, napose kao vatrogasac i svirač u vatrogasnoj glazbi DVD – Slunj.

10) JOSIP (Josef – Pepo Hasler), rođen u Slunju 1827. godine, pohađao školu u Černomelju i tu se je družio s Ivanom (Ivanjicom) Sterkom (Štrkom), kojeg je doveo u Slunj. Od Ivana i supruge Barbare Modrušan su potomci, danas živući Štrki u Slunju.
Josip Hasler je oženio Francisku Modrušan i iz toga braka su sljedeća djeca: Katarina (udana za Josipa (Jolu) Jurašina), Barbara (udana Obajdin) i Marija (udana Matičić) i Luka (oženio Anu Turkalj iz Cvitovića).
Lukina djeca su: Katarina, Josip, Marija, Ivan i Anka. Potomci od ovih (sinovi i unuci) su danas živući Hasleri (od 1919. Hazleri) u Slunju, Zagrebu, u Istri i u Baselu te obitelji Pomykalo i jedan rod Štefanac.
Josip Hasler (Pepo) je bio kancelist (bilježnik) Općinskog poglavarstva u Slunju do mjeseca veljače 1875. godine, kada je umro od tzv. galupirajuće sušice. Za života je bio ugledni Slunjanin, veleposjednik, poduzetnik, inicijator od nekoliko građevinskih i drugih zahvata u Slunju. Sudionik je Hrvatskog preporoda i osobni prijatelj s Ivanom Trnskim (saborskim zastupnikom za okružje Slunjske pukovnije) i Ivanom Mažuranićem (odvjetnikom u Karlovcu i kasnijim hrvatskim banom).
Idejom Josipa Haslera, za koju je pridobio Ivana Trnskoga i Ivana Mažuranića izgrađena je u Slunju zgrada Građanske škole i vodovod s vodovodnim rezervoarom. Za obadva objekta – Građansku školu (plus Školsku plantažu) i vodovodni rezervoar darovao je zemljište na Šuplišću i Križopću. Završetak i svečano otvorenje Građnske škole (21. svibnja) i vodovoda (nešto kasnije, isto 1876) nije doživio. Umro je u veljači 1875. i pokopan lijevo od kapelice Sv. Magdalene u grobnici obitelji Hasler (Hazler) u neposrednoj blizini obitelji Barilli (Barili), gdje su nastavili kao mrtvi bliskost, koja ih je inače životno vezala od dolazka njihovih predaka u Hrvatsku.

Zaključak: BARILLI, HASLER i SAMSON radi istaknutih zasluga za razvoj SLUNJA trebali bi imati u Gradu obilježje kao na primjer: Barilijev put (prema ulazu u Novo groblje); Hazlerovo Šuplišće (ulica oko starog vodovodnog rezervoara) i Samsonova ulica (jedna od ulica u blizini obiteljskih kuća Samsona).

11) NIKOLA TURKALJ – građevinski inženjer iz Cvitovića.
O njemu slijedi posebni prilog.
Ovdje se navodi, samo kao podsjetnik, da je on projektant nekoliko željezničkih pruga, među kojima su od posebnog značaja za nas Unska pruga (u prometu) i Koranska pruga (započeta gradnja od Karlovca preko Slunja do Bihaća i prekinuta početkom II. svjetskog rata).
Jedan je od suinicijatora izgradnje slunjske hidrocentrale 1927. godine s ovim zaslužnicima (Prof. Cindrić, Ing. Kompanec i općinski načelnik Josip (Josica) NERALIĆ, stric od opernog pjevača Tomislava Neralića).
Ing. Nikola Turkalj je stric od +Mile Turkalja (bilježnika slunjskog) i od Nenada Turkalja, profesora Glazbene akademije u Zagrebu te rođak po majki od +Josipa Hazlera.
Uz stručne zasluge, Ing. Nikola Turkalj je zavičajno volio Slunj, napose Rastoke i promicao je prirodne ljepote svoga rodnog kraja u turističke svrhe.
ZASLUŽIO JE JEDNO SPOMEN-OBILJEŽJE U SLUNJU!

12) MILE MARKOVIĆ, profesor – prvi ravnatelj Građanske škole u Slunju, rodom je iz Ogulina u obitelji, koja je dala nekoliko istaknutih potomaka u Ogulinu i u Slunju. Uz zasluge za Građansku školu valja se podsjetiti, da je Marković poticao i razvijao prijateljstvo susjednih mjesta Ogulina i Slunja, doveo u Slunj vatrogasce iz Ogulina, što je urodilo idejom za osnutak DVD u Slunju.

13) Josip MARŠIĆ, Mr.ph. – utemeljitelj Ljekarne Slunj oko 1870. godine, zaslužan za razvoj i njegu kulturnog i društvenog života u Slunju. Suosnivač je Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Slunju. Njegovi potomci vode slunjsku ljekarnu sve do konfiskacije ljakarna u Hrvatskoj kroz komunističku vlast 1948. godine. Posljednji potomak u Slunju je bila +Sabina Maršić.

14) Josip ŠRAM – učitelj u Lađevcu početkom XX. stoljeća. Potječe iz poznate hrvatske plemenitaške loze ŠRAM, koja je dala nekoliko istaknutih hrvatskih ljudi, među kojima spomenimo samo učitelja Bratoljuba Šram, profesora Dragutina Šram i glumicu Ljerku pl. Šram. Posljednji, autoru ovog zapisa poznati potomak je bila gđa Mila Šram iz Zagreba (kćer lađevačkog učitelja), istaknuta hrvatskim domoljubljem, umrla oko 1980. godine.

15) Josip ŠTEFANAC – glumac u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Rođen je u Slunju 1877. godine. Po završetku građanske škole u Slunju, nastavlja srednju školu i studij u Zagrebu. Zavolio kazalište i stupa 1896. u Miletićevu glumačku školu. Pripada s Freudenrachom i Fijanom u glumački vrh hrvatskog glumišta. Osim Zagreba, djelovao je još u Ljubljani i u Splitu. S više sposobnosti i ambicija, nego snage podlegao je smrti u siječnju 1923. godine.

16) JOSIP BINIČKI, rodio se u Lađevcu 31.VIII. 1861. U Slunju je završio građansku, a u Petrinji učiteljsku školu. Slušbovao je po raznim mjestima u Hrvatskoj i na kraju u Nikincima, gdje je i umro. Već od mladosti u Slunju počeo je svojski djelovati preporodno hrvatski i nikad se nije iznevjerio hrvatskim idealima. Poznata su mu djela: Požar Petrinje te mnoge rasprave stručno pedagoške naravi kao Nerazdijeljena obuka, Akademsko obrazovanje pučkih učitelja, Udaja učiteljica… Izumio je “Svjetozor” u svrhu zorne obuke.
Trebala bi dobiti barem u Lađevcu jedna ulica ili ŠKOLA njegovo ime.

17) MILE CINDRIĆ – srednjoškolski profesor fizike i predavač na fakultetu u Zagrebu. Izumitelj je od nekoliko električnih uređaja. Rođen je u Kremenu 1869. godine, građansku školu završio je u Slunju, gimnaziju u Senju i Karlovcu i sveučilište u Zagrebu. Suinicijator je izgradnje hidrocentrale u Slunju 1927. godine.
O Mili Cindriću slijedi posebni prilog na 20 stranica.
Srednja škola u Slunju mogla bi nositi njegovo ime, tim više, što je on u njoj ustrojio Fizikalni kabinet u Građanskoj školi i surađivao intenzivno s profesorima i učiteljima,među kojima je bila i njegova sestra LUCIJA CINDRIĆ, inače ravnateljica Osnovne škole u Slunju. Ovaj kabinet je marljivo dopunjavao ruski emigrant, profesor na Građanskoj školi u Slunju Dimitrij ili Vladimir(?) Poljuljahov.

18) MILAN – MIĆO NERALIĆ iz Slunja iz roda NERALIĆA, od kojih je Željko Neralić, sin +Mije Neralića i unuk +Nikole Neralića.
Ovaj rod NERALIĆA imao je u Slunju tri kuće ili ispravnije tri gospodarska imanja i to jedno u samom središtu Slunja, na početku glavne ulice, na njenom broju 4; drugo u sadašnjoj Frankopanskoj ulici na broju 6 i treće na Trgu Frankopana (novija jednokatnica) sada u vlasništvu obitelji +Dragana Štefanca. U jednoj od te tri kuće je rođen Milan – Mićo Neralić. Prema prikupljenim izjavama od desetak starijih ljudi, Mićo je rođen i odrastao u Neralićevoj kući u Glavnoj ulici. Ta jednokatnica je onda bila prva kuća do Mostaca, a nova jednokatnica ispred nje, vlasništvo obitelji Tutek, izgrađena je 1911. godine. U toj Neralićevoj kući stanovala je obitelj i u njoj su se odvijala po tri obrta: gostionica, pekarna i mesnica. Kuća je imala velike gospodarske zgrade u golemom dvorištu, a iza toga je bio Neralićev voćar, koji i danas pripada živućim nasljednicima po Miji Neraliću.
Dakle, hrvatski majstor mačevanja Milan Mićo NERALIĆ je rođen u toj kući.
Prilažem pismo, koje sam uputio gosp. Vrdoljaku i dopis Karlovačkom tjedniku:

Dogradonačelnik Dragan Hazler
47240 Slunj • Trg braće Radića 12 • Telefon 047/ 777 514 • Fax 047/ 777 322
•••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••
Kl.ozn: 620-01/96-01/08;urbr: 2133/04-96-1 Slunj, 10. srpnja 1996.

HRVATSKI OLIMPIJSKI ODBOR
Gosp. predsjedniku Antunu VRDOLJAK
10000 Z A G R E B – Haulikova 60

OLIMPIJSKE IGRE I HRVATI
100. OBLJETNICA OBNOVLJENE OLIMPIJADE U ATENI
1896 – 1996.
Štovani gospodine Predsjedniče,
Najprije Vas srdačno pozdravljam osobno i od gradonačelnika, g. Vladimira Katića te Vam ovim načinom čestitam 100. obljetnicu obnovljenih olimpijskih igara u Ateni 1896 – 1996.
Nama Slunjanima je vruća želja posavjetovati se s Vama, gosp. Predsjedniče, što bi se moglo učiniti u Slunju, u znak trajnog obilježavanja PRVE OLIMPIJSKE MEDALJE, koju je osvojio u Parizu Hrvat – Slunjanin Milan Neralić.
Najkraće o Neralićima u Slunju
Neralići su u Slunju jedna od starijih, hrvatskih obiteljskih loza, iz koje je poteklo nekoliko prosvjetnih djelatnika, mnogo gospodarskih poduzetnika i općinskih čelnika. Zahvaljujući općinskom načelniku Josipu (Josici) Neraliću, mjesto Slunj je dobilo električnu hidrocentralu medju prvim gradovima u Hrvatskoj, a zahvaljujući Milanu Neraliću slunjsko ime vezano je za prvu olimpisku medalja Hrvatskog naroda.
U obitelji Mije Neralića rodilo se sedamdesetih godina troje djece: Katarina, Milan i Nikola. Nažalost točne podatke za rodjendane ne znamo jer su već u II. svjetskom ratu srpskočetnički komunisti spalili sve matične knjige, školsku dokumentaciju i obiteljske dokumente. Ovo posljednje su napravili baš u rodnoj kući Milana( Miće) Neralića, a brata Nikolu su mučili tako strašno, da je podlegao batinama.
Milan Neralić
Za ovo pismo zanima nas najviše Milan (Mićo) Neralić , koji se već za školovanja u Osnovnoj i Gradjanskoj školi u Slunju isticao u raznim sportskim vještinama: penjanjem po stijenama, plivanjem, skokovima u vodu, klisanjem, bacanjem kamena s ramena, trčanjem…
Nakon Gradjanske škole u Slunju završava Učiteljsku školu u Petrinji zajedno s poznatim učiteljem Matom Kuterovac, takodjer iz Slunja. Potom služi vojsku u Karlovcu, u 26. hrvatskoj pukovniji, gdje se ističe kao svestrani sportaš, napose kao gimnastičar, mačevalac i plivač. Godine 1898. postao je u Beču učitelj mačevanja, a kasnije i skijanja.
Godine 1900. na Olimpijadi u Parizu, osvaja Hrvat Milan Neralić prvu olimpijsku medalju. Uz njegovo ime vezani su i kasnije razni sportski uspjesi u Europi i Hrvatskoj. Često je navraćao u Slunj k rodbini i nastupao kao mačevalac. Pisatelj ovih redaka ima jednu njegovu sliku i dva zapisa u sačuvanom spomenaru, naslijedjenom od moje tetke – učiteljice +Jelene Cindrić, nešto malo mladje Neralićeve kolegice. Ovdje prilažem kopiju tih spomenarskih zapisa, a sliku je nezgodno slati faxom pa ću ju poslati drugom prilikom.
Milan Neralić bijaše oženjen Austrijankom Wilhelminom i starosne dane provode u Bečkom Novom Mjestu, gdje je umro i sahranjen.
Nakon ovih nepotpunih biografskih podataka slijedi moje pitanje na Vas, gosp. predsjedniče Vrdoljak.
Raspolaže li Hrvatski Olimpijski odbor s mogućnostima da se u Slunju postavi jedno od spomeničkih obilježja u znak trajnog sjećanja na prvog Hrvata, koji je osvojio olimpijsku medalju. To bi mogao biti na primjer:
– Amblem olimpijskih igara postavljen na kameni stup uz sliku i par podataka o Milanu Neraliću.
– Spomen ploča na rodnu kuću Milana Neralića.
– Poprsje s biografskim podacima.
– Spomenik sportaša s mačem.
– Prijenos posmrtnih ostataka u Slunjsko groblje…
– Izrada odličja, koja Predsjednik RH dodjeljuje za sportske zasluge (slično kao što je odličje s likom Franje Bučara).
Jedno od ovih spomeničkih obilježja nije samo ugled i čast za Slunj, nego za cijelu Hrvatsku pa i za svijet jer sport, kroz svoje nositelje povezuje prijateljstvom i natjecateljskim duhom ljude i narode našeg planeta, danas i svemira. Dakle, spomeničko obilježje u Slunju, koji leži na važnoj nacionalnoj i europskoj prometnici skretet će ne sebe pozornost svakog prolaznika na jednog uzornog hrvatskog i europskog sportaša.
Da ne bi ovo pismo postalo predugo jer ima još mnogo detalja vezanih uz Milana Neralića i njegovu rodnu kuću u Slunju, predlažem susret našeg gradonačelnika s Vama, gosp. Predsjedniče, da se o svemu dogovorite. To može biti u Zagrebu ili bismo Vas još radije vidjeli i pozdravili u Slunju. U Slunju biste na licu mjesta vidjeli, što bi od spomeničkih obilježja bilo najbolje postaviti i gdje ih locirati. Na sreću jedna od tri kuće Milanovih roditelja je u samom središtu Slunja pa je to jako dobra lokacija jer tu prolaze ne samo Slunjani, nego i svi posjetitelji Slunja, kako domaći tako i stranci. To je dobra promidžba za hrvatski sport. U središtu Slunja, neposredno uz Neralićevu kuću je i jedan omanji park, iznad Slunjčice, a u pozadini, s druge strane rijeke je Frankopanski grad pa bi tu bila odlična lokacija za spomenik, ako bi došao u obzir.
O svemu je bolje razgovarati, nego pisati pa Vas, gosp. Predsjedniče, molim za termin, kad biste se mogli sresti s nama u Slunju ili u Zagrebu.
Uz izraze osobitog štovanja i pozdrav od gosp. gradonačelnika Vladimira Katića i mene osobno
Dogradonačelnik
Mr.sci. Dragan Hazler
Nešto o Neralićima u Slunju
Sudbina Neralića je bila slična kao i ostalim Slunjanima. Obično ih je jedan dio ostajao na obiteljskim imanjima, a drugi su odlazili u bliži ili dalji svijet. Poznati su u Slunju kao marljivi i poduzetni ljudi. U doba moga djetinjstva (rodjen sam 1930), u Slunju su bile po ocu ili majki ove obitelji: Franjo Neralić (gostioničar), Joso (Josica) Neralić (općinski načelnik), Joso (Jođa) Neralić (gostioničar), Mijo Neralić (postolar), Milka Neralić-Čavrak (zemljoradnik i gostioničar), Nikola Neralić (gostioničar i mesar), Tomo Neralić (mesar), Vera Neralić-Kovačević (namještenik), Zvonko Neralić (trgovac). Bilo je tada devet obitelji. Već u ovom pokoljenju prate ih istaknute četiri nevolje:
1) Svaka obitelj je bila maločlana – jedno do troje djece.
2) Mnogo ih je stradalo u II. svjetskom ratu kao žrtve srpskočetničkih ili partizanskokomunističkih zločina ili su poginuli u hrvatskoj vojsci. Evo im imena: Ivo Milkin, Joso (Jođa) i supruga Jelka, Mijo, Nikola Mijin (podlegao mučenju srbskočetničkih partizana, da bi mu mogli opljačkati imovinu), Nikola (Franjin) , Zvonko i Predrag (Zvonkov). Srbi svih ideologija su napose iskorjenjivali stare hrvatske obitelji jer su ove svjedočile hrvatstvo u oduvijek hrvatskom Slunju.
3) Neki od slunjskih Neralića su u zadnjih stotinjak godina odselili iz Slunja s obiteljima ili su u novom obitavalištu stvorili svoje obitelji. Medju takovima su istaknuto poznate dvije osobe ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu: Milan Neralić, učitelj mačevanja u Beču i prvi Hrvat, koji je osvojio olimpijsko odličje u Parizu 1900. i Tomislav Neralić – jedan od najboljih hrvatskih opernih pjevača. Potomak obitelji Milanovog brata Željko Neralić živi u Belgiji.
4) Bijela kuga. U Slunju živi sada samo jedan muški potomak Neralića (Josip Neralić) – oženjen, ali bez djece i njegova sestra, djevojka Ivanka Neralić, radi u Zagrebu i posjećuje Slunj svakog tjednokraja. Iz druge obitelji (stričevići) živi još jedna blizu 70-godišnja neudata žena Mare Neralić.
Valja pripomenuti i to, da je jedan dio pisane povijesti Slunja posvećen lozi i obiteljima Neralića. Upravo rodoslovlje Milana Neralića je vezano za najstariji sačuvani dio Slunja, u kojeg spada i jedna gradjevina iz 16. stoljeća. U tom kompleksu s tri velike kuće i uzornim gospodarskim zgradama nema živih Neralića; oni su jedino gruntovni nositelji te, prvorazredne imovine.
Na sudbinskom slučaju Slunjskih Neralića susreće se hrvatska radost i istaknuta hrvatska zabrinutost. Jedna vrlo sposobna loza Neralića slunjskih s desetak obitelji uoči II. svjetskog rata na putu je potpunog nestanka u Slunju.
Neka ovaj zabrinjavajući slučaj posluži barem kao pouka drugim hrvatskim obiteljima, kojima je stalo do očuvanja obiteljskog rodoslovlja, a ne brinu se za potomstvo.
Dragan Hazler

Post scriptum za Uredništvo Karlovačkog tjednika
Ovaj prilog o Milanu Neraliću, prvom Hrvatu, koji je dobio olimpijsko odličje bilo bi dobro u cjelosti objaviti radi ukaza drugima na izčeznuće obiteljske krvi i stabla, ako se ne misli na potomstvo. Iako nisam pitao za slobodno objavljivanje, mislim da se gosp. Tonči Vrdoljak ne će ljutiti ako i njegov superbrzi pozitivni odgovor objavite. Odgovorio je na fax-pismo svojim fax-pismom za svega 15 minuta, što zaslužuje svaku hvalu i štovanje.
Takav je naš Tonči: domoljuban, sposoban, marljiv, ekspeditivan…

Zaključak: Jedno od SPOMEN-OBILJUŽJA bi trebao postaviti Grad Slunj svome građaninu zaslužnom za ugled hrvatskog sporta i PRVOM HRVATU dobitniku olimpiskog odličja 1900. u Parizu, dakle radi se o 100. obljetnici.

19) Nekoliko slunjskih učiteljica, učitelja, profesora i raznih pedagoških stručnjaka je zavrijedilo da na njih ostane sjećanje u u SLUNJU s odgovarajućim spomen-obilježjima. O njima će se pojedinačno napisati životopisi s istaknutijim zaslugama, a ovdje ih se samo poimence navodi (abecednim redom): Dragan Belković, Jelena Cindrić, Lucija Cindrić, Aleksandar Glavić, Matej Glušić, Romo Gračan, Marija Hazler-Pomykalo, Mare Holjevac, Milan Kosanović, Draga Kovačević, Jelena Kovačević-Kosanović, Josip Kovačević, Ankica Lovrenćić-Kosanović, Žarko Kovačević, Margita Pađan, Miloš Požega, Petar Šojat, Katica Štefanac, Mile Štrk, Stana Štrk, Ivan Vučeta, Mare Vučeta… Ovim nije broj iscrpljen, što se napose odnosi na nespominjanje mlađih osoba, koje nisu više na životu, primjerice Mile Keča, Ivan Magdić, Milan Marinković… Za sve slijede pojedinačne životopisne obrade.

20) DOMOBRANSKI NADSATNIK TOMISLAV PERIČIĆ
(Gradja za povijest – dokumentarno, po iskazima poznavatelja i osobnom sjećanju)

Tijekom II. svjetskog rata grad Slunj je dao tisuće hrabrih vojnika, dočastnika i častnika – branitelja svoga zavičaja i svih dijelova domovine Hrvatske. Ako je istaknuti među vrlima najvrlije onda je među prvima po mnogima ljudskim, vjerskim, građanskim, domoljubnim i vojničkim vrlinama takav bio Tomislav Peričić.
Rođen je 1905. u Novom Vinodolu. Majka Eugenija (Gena), udova častnika hrvatskog domobranstva, poginulog u I. svjetskom ratu, došla je u Slunj s dvoje djece, Tomislavom (Tomicom) i mlađim mu bratom Milanom ljetnih mjeseci 1919. godine i otvorila trgovinu mješovite robe u Rastokama, u kući Toše Skukana, blizu mosta Svetog Ivana. Ta lijepa i velika jednokatnica, najveća u Rastokama više ne postoji, srušena je zajedno s pripadajućim gospodarskim zgradama radi gradnje Tonkovićevog mosta na Slunjčici, 1954. godine.
Valja pripomenuti, da je iza te kuće u Tošinoj Strani bilo mnogo murava, koje su zasađene u Napoleonovo doba radi svilarstva. Plodovi murava i penjanje po stablima su privlačili svu rastočku i slunjsku djecu pa su obadvojica Peričića kroz to okupljanje na murve i nogomet postali poznati i među djecom obljubljeni prijatelji. Možda je već to utjecalo na kasniji društveno i predvodničko djelovanje Tomislava (Tomice) Peričića.
Prema sjećanju Mile Cindrića – Boljka, Tomica je pohađao u Slunju samo IV. razred Građanske škole i nastavio je gimnaziju, ali ne zna točno gdje: u Ogulinu, Senju, Karlovcu ili Zagrebu. Glede gimnazije, to isto vrijedi i za brata Milana Peričića, koji je redovno pohađao sve razrede Građanske škole u Slunju.
Marljivim radom, trgovačkom spretnošću i nešto gotovinskim nasljeđem iz Novog Vinodola, Eugeniji Peričić je uspjelo za kratko vrijeme preseliti iz Rastoka u vlastitu jednokatnicu, u Glavnoj ulici samog središta Slunja. Tu je nastavila s trgovinom mješovite robe i vodila veletrgovinu tekstila s konfekcijom i zaposlenom krojačicom i šveljom za prilagodbu odjevnog predmeta kupcu.
Kao samohrana majka, uzorna katolkinja i Hrvatica, inače prezrena od jugorežima jer joj je suprug pao u borbi sa Srbima, uspjela je izškolovati obadvojicu sinova – Tomislava u pravničkom smjeru, a Milana za liječnika.
Za vrijeme II. svjetskog rata ulični dio kuće je stradao od bombardiranja, a dvorišni dio je kupio još za života od Gene Peričićke Jure Štefanac i po njemu je kuću naslijedila njegova kćer Ivanka.
Po završetku medicinskog obrazovanja u Zagrebu, Milan napušta Slunj i otvara u Ludbregu liječničku ordinaciju. Običavao je navraćati u Slunj, napose ljeti jer je bio veliki ljubitelj kupanja u Korani i skakanja u vodu s najviše stijene i jablana u Škrili. U Ludbregu je umro.
Tomislav Peričić ostaje trajno u Slunju. Zajedno s majkom vodio je trgovinu. Osim trgovine djelatan je na svim poljima, počev od crkve i kulture do politike i vojske.

Proslava 1000. obljetnice Hrvatskog kraljevstva
Tomislav pomaže Crkvu, sudjeluje u njenom životu, druži se sa svima svećenicima, ujedno dekanima Slunjskog dekanata: +Ivanom Mikanom, +Dragutinom Kukaljem i +Ivanom Nikšićem. Na kulturnom polju zapažen je kao organizator i suorganizator raznih priredaba, koje su se održavale u dvorani Hrvatskog Katoličkog Doma, u Viličićevoj sali, u dvorani Građanske škole kao i na otvorenom – u Slunjskom Jelviku na pristranku iznad rijeke Korane ili na Križopću. Njemu se pripisuje, iako je bio tek 20 godina star, po zanimanju student Prava u Zagrebu značajna uloga u organiziranju velike proslave u Slunjskom Jelviku u znak 1000. obljetnice Hrvatskog kraljevstva. S te proslave prilaže se slika Slunjanki odjevenih u razne narodne nošnje i među njima je učiteljica +Katica Štefanac u ulozi hrvatske kraljice Smiljke, supruge kralja Tomislava. (Autor ovog članka Dragan Hazler posjeduje izvornu sliku).
Za to vrijeme u Slunju je općinski načelnik Josica Neralić, stric opernog pjevača Tomislava Neralića (Franjinog), a općinski bilježnik je Josip Turkalj, trajni prijatelji i politički istomišljenici Tomislava Peričića. Sva trojica pripadaju Hrvatskoj seljačkoj stranki.
Tomislav je ne samo suradnik, nego i osobni prijatelj s Dr. Lovrom Sušićem odvjetnikom iz Ogulina, inače Mačekovim zastupnikom za Kotar Slunj. Posjedujem mnoga pisma iz korespondencije Sušić-Peričić, koja je u biltenu “Studia Croatica” objavio Dr. Jere Jareb, inače baštinik Sušićeve pisane ostavštine. Za Slunj i Slunjane ta pisma imaju istaknuti značaj pa ih u prilogu ovog životopisa Tomislava Peričića donosimo u cjelosti.
Zanimljivo je ovdje iznijeti neka moja sjećanja prije, nego se osvrnem na ishod službenih podataka za glasovanje od 5. svibnja 1935. godine.
Osobno sam sudjelovao zajedno s ocem +Josipom Hazler i starijom braćom Nikolom i +Milanom u predizbornoj promidžbi. Tada smo mi to zvali prediznborne parade ili predizborne povorke. Uzvikivali smo do promuklosti “Svi za doktora Mačka i za listu doktora Lovre Sušića!” Pjevalo se je:
“Hajde, hajde narode pod barjakom slobode,
Živjela sloboda, živio mir, živio doktor Maček Vladimir!”
Sjećam se mnoštva ljudi u narodnim nošnjama okupljenih na Križopću pred slunjskom školom i tu je uz ostale govorio Tomislav Peričić, dakako uz glavnog govornika Dr. Lovru Šušića. S Križopća je kretala povorka preko Svetice i kroz Slunj do Jurčićevog Brižka pa nazad, istom Drobarskom ulicom kroz čitav Slunj, preko Mostaca u Rastoke sve do Koranskog mosta. U Rastokama su se isto redali govornici – domaći ljudi, od kojih se sjećam +Ivice Moćana i +Mile Tošinoga – Skukana.
U sjećanju mi je ostala i jedna predizborna parada Jeftićevaca – Vlaha i Srba iz Kotara slunjskog, koji su fizički napali Rastočane, a ovi su im istom mjerom odgovorili pa su se mnogi u svome bijegu okupali u Korani prije sezone kupanja.
Jedan od srpskih zastupnika Stojadinivićeve liste, Mitar Dragaš, inače poznati četnik davao je istaknutijim Hrvatima čak 400 dinara da ih dobije na svoju stranu, ali je dobio samo jednoga Slunjana Hrvata iz brojnih obitelji Jurašin.
Dobrosavljevićevi zastupnici srpske politike su kupovali glasače (čak vlaške) s jednim opankom, s tim da je drugi opanak dobio dotični glasač tek nakon glasovanja za srpskog kandidata.

Zastupnici HSS nisu ničim kupovali glasače
Tomislav Peričić, Dr. Antun Kuharić (kardinalov brat, inače odvjetnik u Slunju) i Lovro Sušić nisu ničim kupovali glasače, nego su ih privlačili hrvatskom riječju za hrvatski boljitak i pobijedili su u ondašnjem , pretežno hrvatskom Kotaru Slunj.
Prema podatcima iz Statističkog ureda u Zagrebu: “Izbori za Skupštinu Kraljevine Jugoslavije 5. maj 1935, izdanje Narodne skupštine… Beograd 1938, str. 24-25″, izborni rezultati za Kotar Slunj izgledaju ovako:
Dobrosavljević/Jeftić: 3.050 (32,41%); Kosanović: 473 (5,03%); Popović: 1090 (11,58%); Peričić/Sušić: 4796 (50,96%).
Tomislav Peričić je igrao vrlo zapaženu ulogu u sveukupnom životu Slunja za vrijeme stvaranje Banovine Hrvatske i dalje do predzorja, svanuća i trajanja Nezavisne Države Hrvatske. Nije oduševljen s dolaskom njemačke vojske, a još manje s pojavom Talijana u Slunju. Potiče i organizira prosvjed protiv Talijana radi njihovog slavlja Princa od Savoje, koji je trebao postati hrvatskim kraljem. Kad su talijanski “berselieri” vidjeli tako brojan prosvjed Slunjana i prvi nastup hrvatskih vojnika – ustaša i domobrana ubrzo su posve napustili Slunj. Tek nakon 3 mjeseca pojavili su se opet i to fašisti, koji su u Slunju jedva prezimili i od straha od Hrvata, uoči Uskrsa 1942. zauvijek napustili Slunj. Ne ulazim ovdje u uvjetno političko savezništvo ratne Italije i NDH, ali tvrdim iz iskustva, da je talijanska vojska smatrane nepoželjnom u Slunju i vojnici su se tako osjećali.

Tomislav Peričić je suustrojitelj Slunjske domobranske satnije, 1941. godine
U Slunju je tada Čivio umirovljeni nadsatnik Hrvatske vojske Jure Štefanac iz Rastoka. Kao veliki domoljub pristupa 1941. ustrojstvu Slunjske domobranske satnije, kojoj je bila svrha okupiti podobne muškarce za obranu hrvatskog naroda od srbskočetničkih odmetnika.
Ovdje valja reći, da su još prije II. svjetskog rata u svima vlaškim selima Slunjskog kotara postojale četničke organizacije, koje su se početkom travnja 1941. godine povezale sa srpskim četnicima iz odmetnute jugoslavenske vojske i zajednički su ugrožavali hrvatska naselja, zlostavljali pastire na pašnjacima, težake po poljima, pljačkali putnike, goniče stoke, prijevoznike i putničke autobuse.
Drskost tih srbočetnika omasovljenih s pravoslavnim Vlasima išla je i dalje. Za ovu biografiju Tomislava Peričića ostat će se samo pri navođenju nekoliko primjera bez detaljnih opisa:
1) Nad dan Velike subote, 12. travnja 1941. odmetnuti četnici iz jugoslavenske vojske uz suradnju s Vlasima Tržića, Primišlja i Zečevaroša oružano napadaju Slunj. Odbijeni su. Tom prilikom poginula su dvojica hrvatskih domobrana i šestorica srpskih i crnogorskih četnika.
2) Veljunski Vlasi zajedno s Vlasima iz Cvijanović Brda i Poloja poklali su 5. svibnja 1941. hrvatsku obitelj Jose Mravunca, mlinara na Korani u Blagaju.
3) Polovicom lipnja 1941. godine, Vlasi iz Srpskog Kremena ubili načelnika Općine Cetingrad, Miju Mraunca.
4) Početkom srpnja Vlasi iz Slušnice i Broćanca izvršili iz zasjede u klancu Presjeka napad na domobrane, koji su se u dva teretnjaka vozili prema Bihaću.
Tada je na lice mjesta došao iz Bihaća ustaša Mile Baljak, istražio slučaj i izvršio odmazdu.
U samom mjestu Slunju je do tog vremena bilo sve mirno. Znalo se je da Slunjski Srbi i Vlasi, napose Dušan Popović, Dmitar Dragaš, Niko Šaša, Milan Vujnović i drugi odlaze u srpska sela Slušnicu i Zbjeg na četničke sastanke.
Inače su se slunjski Vlasi i Srbi za razliku od Hrvata mogo družili s talijanskom vojskom koja je tada bila u Slunju. Predvodio je Dmitar Dragaš.
To je vrijeme službenog stvaranja hrvatskih oružanih snaga u Slunju. Domobrani su se pojavili kao dragovoljci iz redova Slunjana već 10. travnja 1941. Neposredno iza toga ustrojen je vod mladih ustaša, koji su kasnije otišli u Francetićevu Crnu legiju.
Za ustrojstvo Slunjske domobranske satnije izabrao si je visoki domobranski časnik još iz vremena Austro-Hrvatsko-Ugarske države – Jure Štefanac Tomislava Peričića. Izbor je bio ispravan, što je potvrđeno izvrsnim odnosom prema vojnicima, uzornom stegom, hrabrom obranom Slunja, pomaganjem civilnom pučanstvu u ratnim nevoljama i brojnim borbenim podvizima od početka rata, 1941. do Bleiburške tragedije 1945.
Slunjska satnije i njezino sudioništvo u obrani zavičaja i domovine – Nezavisne Države Hrvatske bit će posebno obrađena, a ovdje će se uz biografiju Tomislava Peričića iznijeti samo nekoliko nepotpunih, ali točnih podataka, koji su mi osobno poznati još iz onog vremena.
Satniju je dičila zavičajna i domovinska ljubav, vojnička stega, svijest da svaki vojnik brani svoju obitelj, svoj dom i svoju domovinu.
Najprije satnik, a kasnije nadsatnik Tomislav Peričić stvarao je Slunjsku domobransku satniju od ljudi s područja Općine Slunj. Godine 1941. satnija je brojila između 160 – 200 domobrana s 5 častnika (nadsatnik Jure Štefanac, satnik Tomislav Peričić, satnik Milan Kosanović i poručnici Dragan Belković i Toma Žalac) s nekoliko dočastnika, među kojima je najstariji bio Mile Turkalj, a najmlađi Ivica Vučeta.
Prema iskazu preživjelog domobrana Mile Cindrića, Slunjska domobranska satnija brojila je pri završetku II. svjetskog rata oko 400 momaka pod trajnim zapovjedništvom nadsatnika Tomislava Peričića.
Za razumjeti ratno stanje i vojničke uloge u njemu vezano za Slunj valja u najkraćem predstaviti Slunj povijesno, zemljopisno, napose relijefno i nacionalno. Povijesno gledano Slunj je od davnine bio u ulozi obrane domovine. Zemljopisno gledano, Slunj se nalazi u središnjoj Hrvatskoj, koja je baš tu kroz nepovoljne povijesne okolnosti postala najužom. Doduše za vrijeme NDH to nije bio slučaj jer je hrvatska granica bila na Drini, a među njenim braniteljima bilo je preko stotinu momaka iz Kotara Slunjskog, u Crnoj legiji. Promatramo li relijefno samo mjesto Slunj, onda slijedi zaključak, da je za obranu sa zapadne strane vrlo nepovoljan
Prema iskazima svjedoka, preživjelih domobrana, nadsatnika Tomislava Peričića i sav častnički kadar Slunjske domobranske satnije postrijeljali su u Bleiburgu, na putu prema Mariboru srpskočetnički komunisti oko 15. svibnja 1945. godine.
Slijedi prilog-pisma i završne misli.
Priredio: Dragan Hazler
Pripomena:
Slunjska domobranska satnija će biti posebno obrađena s popisom svih častnika, dočastnika i vojnika. Svima njima pripada slava i hvala jer su branili svoj zavičaj i domovinu Hrvatsku.
Čitavu satniju i poimence najistaknutije u njoj trebalo bi sačuvati u uspomeni kroz imena ulica i nekih institucija u Slunju. Po mojem kriteriju takvi su (abecedno):
Dragan Belković, Mate Belković, Ivica Božičević, Toma Blažević, Slavo Flanjak, Ivan Gračan, Romo Gračan, Jure Hazler, Joso Ivšić, Nikola – Nina Ivšić, Slavo Ivšić-Štefanac, Mile Jareb, Milan Jurašin, Tomica Jurašin, Ivica Jurčić, Milan Kosanović, Tome (Icin) Kovačević, Joso Kuterovac, Mile Kuterovac, Mile Lalić, Pero Lalić, August Moćan, Joso Moćan, Nikola – Nina Moćan, Jure-Juka Modrušan, Tomislav Peričić, Dragan Petrović, Joso Požega, Mića Samson, Janko Skukan, Ivan Sminderovac, Ivica Sminderovac, Lujo Sminderovac, Jure Štefanac, Milan Štefanac, Tone Štefanac, Živko Štefanac, Jure Štrk, Stipe Štrk, Mile Turkalj, Tome Turkalj, Ivan – Ivica Vučeta, Joso Vučeta, Milan Vučeta… Jure Žalac, Nikola-Niko Žalac, Toma Žalac, Jure Živčić, Ivan (nastavit će se!)

21) SPOMEN OBILJEŽJE VITEZU JURI FRANCETIĆ U Slunju

Opravdanje za ovaj čin stoji pred nama povijesno, nacionalno i moralno
Glede lokacije i oblika spomen-obilježja treba se dogovoriti. Prednost imaju dvije lokacije i to:
1) na mjestu, gdje je umro – u današnjoj kući Dane Modrušana, odnosno na zidu kuće prema Žitnom placu i to u obliku spomen ploče ili u zid ugrađene biste sa spomen pločom sasvim jednostavnog sadržaja:
U ovoj kući je 28. prosinca 1942. podlegao ranama vitez Jure Francetić. Spomen obilježje postavlja URV HRVATSKI DOMOBRAN
Ogranak Slunj

2) na početku Stare ceste kod Mosta Sv. Ivana jer su tom cestom išli hrvatski mladići – dragovoljci za Crnu legiju viteza Jure Francetića na zborno mjesto, koje je bilo u kući, gdje je sada Hotel Slunjčica. Tu ih je okupljalo vojno izaslanstvo iz Francetićeve bojne, uz nazočnost bilježnika Općinskog poglavarstva Slunja Josipa Turkalja.
Na početku Stare ceste trebalo bi postaviti
a) tropiramidni humak zemlje od: Otočca – Vivoze, gdje je Jure Francetić rođen, iz Istočne Bosne, gdje je pobjedonosno štitio narod od srbsko-fašističkih četnika i iz Zagreba, glavnog grada svih Hrvata ili
b) samo humak zemlje pomiješane iz svih hrvatskih krajeva jer su se u njegovoj Crnoj legiji borili i ginuli za slobodu i nezavisnost Hrvatske dragovoljci iz svi hrvatskih krajeva.
Iznad humka bi se mogao staviti jednostavni kameni križ s nadpisom:
VITEZU JURI FRANCETIĆ
Rođen u Otočcu 3.VII.1912. umro u Slunju 28.XII.1942.
Njegovu grobu nigdje traga nema, ali duh mu žari srca hrvatska
Podižu njegovi dragovoljci u URV
HRVATSKI DOMOBRAN – Ogranak Otočac i Slunj

Staru cestu, koja je ovim nazivom ionako bezimena valjalo bi nazvati: Put Jure Francetića.
Uz ova obilježja valjalo bi razmisliti i o izdavanju zlatnika i srebrenjaka s liko viteza Jure Francetića.

VITEZ JURE FRANCETIĆ
NAJVEĆI HRVATSKI ANTIFAŠIST I ANTIKOMUNIST
Medju najistaknutijim hrvatskim vojskovođama svih vremena stoji zapamćen, zapisan i opjevan sin Gacke doline Jure Francetić. Rođen je u Otočcu, 3. srpnja 1912. kao sin seljačkih roditelja. Nakon završene gimnazije u Križevcima (1931) upisao se na Pravni fakultet u Zagrebu. Djeluje politički, biva zatvaran koncem 1932. Stalno zlostavljan i proganjan odlazi u emigraciju. Pristupa Ustaškom pokretu u Italiji i polaže ustašku prisegu 24. travnja 1933. u Borgotaru. Prolazi vojnu obuku i ubrzo postaje obrazovatelj hrvatskih ustaša u emigraciji. Godine 1937. vraća se u Zagreb i prima namještenje u upravi sanatorija “Merkur”. Kratko zatim biva izagnan iz Zagreba na 3 godine. To vrijeme provodi djelatno za Hrvatsku u Grazu i uz proglašenje Nezavisne Države Hrvatske, 10. Travnja 1941. vraća se u domovinu služiti joj vjerno, učinkovito, hrabro i častno do junačke smrti, koja ga je zadesila u Slunju, 27. prosinca 1942. godine, nakon zrakoplovnog udesa 22. prosinca u Močilama vršeći svoju vojničku dužnost. Priopćenje o tom tragičnom udesu završava ovim riječima: “Ustaški pukovnik, vitez Jure Francetić, prvoborac, veliki hrvatski rodoljub, hrabri vojnik i častnik osobitih sposobnosti, položio je tako u borbi, na žrtvenik domovine svoj mladi život. S nama je!”
Jure je bio poput Eugena Kvaternika vodjen idejom: Hrvatska Hrvatom niti pod Nijemcima, niti pod Talijanima i nipošto pod Srbima i Madjarima. Sa svima poštena i ravnopravna suradnja, ali podredjenost samo Bogu i hrvatskoj državi. Upravo kroz ovo nadahnuće, ponašanje i djelotvornost pravnim i vojnim načinom postao je vitez Jure Francetić najomiljeniji i najopjevaniji hrvatski vojskovođa u II. svjetskom ratu.
On je svojom odlukom iz hrvatske duše, razboritosti, prava, vojne moći i hrabrosti obezvrijedio Opatijski sporazum od 3.III.1942. nepovoljan za Hrvate, prema kojemu su se Nijemci i Talijani nagodili s četnicima o njihovoj nazočnosti u hrvatsko-bosanskom Podrinju. U tzv. operaciji “Trio” Crna legija, koju je utemeljio i predvodio Jure Francetić nije bila kao sudionik predvidjena niti u “Uputama” spomenuta, iz čega se može zaključiti da je ona za vojne podhvate bila bez udjela, dakle nepoželjna. Francetić se je dogovorno s poglavnikom Dr. Antom Pavelićem protivno Nijemcima (Glaise i Kasche) i Talijanima (Roatta i De Matteisa), koji su štitili četnike i suradjivali s njima, uključio sa svojom Crnom legijom u pobjedonosnu borbu protiv srpskih i crnogorskih četnika i drugih bandita, koji su u sprovedbi svoga velikosrpskog plana, upotrebom talijanskog oružja ubijali i progonili Hrvate katolike i muslimane.
Francetićeva borba bila je obranbena i uspješna, spasonosna za sav narod Istočne Bosne, napose Podrinja. Hrvatske međaše postavio je na Drini, vjekovnoj međi europske civilizacije i balkansko-azijatske dvoličnosti. K njemu su danomice pristizali dragovoljci – Hrvati obadviju vjera. Narod ga je volio, hrvatska vojska ga je vjerno slijedila, častnički suradnici su, napose Rafael Boban s njime skladno i pobjedonosno djelovali. Ime Jure Francetića, njegove Crne legije i Rafaela Bobana ostaju neizbrisivi uzori u borbi za Hrvatsku, u borbi za svaki pedalj našega, u borbi za spas života naših ljudi. Povijest i predaja ih pamte i narod ih pjesmom časti kao nezaboravne hrvatske junake ugradjene u vječiti Oltar naše Hrvatske.
+Vitez Jure Francetić je s nama, u Vivozi kod Otočca, gdje je rodjen, u Hrvatskoj koju je ljubio, za koju se je borio, živio i svoj mladi život dao, i u Slunju, gdje je čistu i pravednu dušu Bogu u milost predao.
I na kraju valja reći da je vitez Jure Francetić bio najveći hrvatski antifašist i antikomunist u II. svjetskom ratu jer se je hrabro i učinkovito borio protiv srpsko- četničkog nacifašizma i protiv komunizma kao najvećih neprijatelja hrvatskog naroda i svake samobitne države Hrvatske.

Mr.sci. Dragan Hazler, predsjednik Udruge ratnih veterana HRVATSKI DOMOBRAN – Ogranak Slunj

Slijede posebno još dva priloga o Vitezu Juri Francetiću.

22) Skupina zaslužnih ljudi na raznim poljima – Slunjana i zaslužnih došljaka u Slunj, koji kroz neke od istaknutih djelatnosti zavrijeđuju spomen na sebe. Dakako, riječ je samo o pokojnicima i to pretežno davnijima:

Ovdje ih se samo poimence navodi uz spomen zvanja, djelovanja ili bez toga:
Bojnik HOS-a Slavko Bedijanac, načelnik Općine Slunj Mate Božičević, vlč. Stanko Compare, vitez Jure Francetić, botaničar Dragutin Hirc, Ing. Mile Holjevac, veletrgovac Rude i Rudica Kovačević, Dr. Antun Kuharić, vlč. Dragutin Kukalj, agronom Nikolaj Kurđunov, obitelj Kvaternik (pošta), vlč. Ivan Mikan, opć. načelnik Josip Neralić, vlč. Ivan Nikšić, nast. građ. škole – slikar Dimitrij Poljuljahov, ravnatelj banke u Slunju Pavle Radić, stran. i saborski zast. Lovro Sušić, Ing. Ivo Štefanac, nadsatnik HOS-a Jure Štefanac, opć. bilježnik Josip Turkalj, saborski zast. Ivan Trnski, Dr. Petar Zdunić…

23) Slunjski obrtnici, zemljoradnici, mlinari, kirijaši, trgovci, gostioničari i druga zanimanja dali su gradu Slunju gospodarski zamašnjak. Među njima ima istaknutije zaslužnih, koji zavrijeđuju da ih se kao uzore pamti. Oni ćće biti obrađeni u Biografskoj povijesti Slunja, koji je u idejnoj pripremi.

II. Spomen-obilježja znamenitim događajima – navest će se samo nekoliko primjera kao smjerni podsjetnik

1) Prvi povijesni spomen Slunja, vezan uz njegovo utemeljenje po banu – kralju Zvonimiru 1070. godine. Slijedeće godine je 930. obljetnica.

2) Dolazak Frankopana u Slunj, vezano uz Županstvo drežničko 1185. godine.

3) Pobjeda nad Osmanlijama 1584. u Slunju – Toma Bakač.

4) Tragedija Zrinsko-Frankopanska u Bečkom Novom Mjestu, 30.04.1671.

5) Dan osnivanja hrvatskog domobranstva, 05.12. 1868.

6) Pogibija hrvatskih zastupnika u Beogradskoj skupštini, 20.06.1928.

7) Proglas Nezavisne Države Hrvatske, 10. travnja 1941.

8) Pobjeda nad srbsko-četničkim naci-fašistima, 12. travnja 1941. u Slunju.

9) Bleiburška tragedija, 15. svibnja 1945. i Križni putovi.

10) Dan hrvatske državnosti, 30.05.1991.

11) Dan hrvatske “OLUJE” – dan pobjede nad srbsko-četničkim naci-fašizmom.

12) Dani svih rodova HOS-a i redarstva

13) DAN KRUHA,

14) DAN GOSPE SLUNJSKE – ZAŠTITNICE HRVATSKIH OGNJIŠTA, 8. rujna.

15) DAN SLUNJA, 6. kolovoza.

16) DAN MRTVIH – SVI SVETI, 01.11.

O svakom od navedenih obljetničkih obilježja postoje napisani prilozi. Neki su već naprijed otiskani, primjerice o PRVOM SPOMENU GRADA SLUNJA, o Gospi Slunjskoj, o Četničkom napadu na Slunj…, a daljnjem se daju još samo neki prilozi, kako slijedi:

H R V A T S K I D O M O B R A N
Udruga ratnih veterana
O G R A N A K S L U N J
47240 SLUNJ * Školska ul. 11 * tel. 047/777 514 * fax 047/777 322
***************************************************************************
Slunj, 10. Travnja 1997.

10. TRAVNJA DAN NDH – DAN DOMOBRANA I USTAŠA U SLUNJU

Svima nam je poznato da je hrvatsko domobranstvo i ustaništvo staro koliko i hrvatski narod jer domobran je svaki čovjek, koji na bilo koji način brani svoj dom: djelom svih poštenih oblika, obranom svake vrste, radom, pisanjem, knjigom, vjerom, ponašanjem, odporom, politikom, zaštitnim sredstvima, oruđem i oružjem, ali je tek 1868. godine taj naziv službeno uveden za Oružane snage hrvatske vojske. Samo ime domobran označava čovjeka vojnika koji brani svoj dom i domovinu i ne napada tuđe. Ako je domobran ustao radi nepravde, koju mu neprijatelj čini na njegovoj zemlji, onda takove branitelje nazivamo ustašama.
Tako je to bilo kroz čitavu našu povijest do danas. S pravom bismo mogli reći da je katoličanstvo i domobranstvo spasilo Hrvatsku: na kopnu, na moru i na nebu hrvatskomu: njenu kulturu i vjeru, gospodarstvo, promet i trgovinu; izborilo slobodu, demokraciju, mir red, uvjete za rad, sigurnost i perspektivu u bolje životno blagostanje.
Kad je država Hrvatska pogibijom posljednjeg hrvatskog vladara – kralja Petra Svačića , 1097. godine u Gvozdu ili Petrovoj gori izgubila svoju samostalnost, svi tuđinski vladari, zvali oni sebe saveznicima, osvajačima, okupatorima ili braćom (kako su nas nazivali Srbi) imali su nešto zajedničko.
1) otuđiti hrvatski narod samom sebi, politikom zavadi pa vladaj.
2) progoniti hrvatski narod raznim metodama u progonstvo ili uvjetno iseljavanje, da bi oni došli u posjed hrvatske zemlje i hrvatskog mora.
3) etnocid svake vrste, kočenjem populacije, miješanjem brakova na štetu Hrvatske i ponajviše ubijanjem civila i vojske (istaknuti slučaj II. svjetski rat, Bleiburška tragedija, Križni put i u Domovinski rat).
4) napučivanjem hrvatskih zemalja tuđincima, koji se nisu asimilirali, nego naprotiv vršili su denacionalizaciju Hrvata i razarali cjelovitost hrvatskog nacionalnog prostora. U tom zlodjelu najdivljačkije su se ponašali Srbi, koji su si uzeli u zadatak uništiti obstanak hrvatskog naroda i sve dokaze hrvatskog nacionalnog identiteta: jezik, kulturu, umjetnost, vjeru (ateizacijom) i rušenjem svih sakralnih objekata i knjiga.
Ovu srbsku perfidiju su prvi uočili hrvatski domobrani pa su se već u prosincu 1918. prosvjedom odupirali ujedinjenju sa Srbima i mnogi od njih su pali pod strojničkim rafalima srbske vojske u Zagrebu. To su poznate Prosinačke žrtve.
Za države SHS i Kraljevine Jugoslavije naziv je zabranjen i istaknutiji domobrani iza I. svjetskog rata završili su u emigraciji, a preostali u domovini su zlostavljani kao i čitav domoljubni hrvatski narod.
Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, na današnji dan 1941. prvi su se našli domobrani u obrani svojih domova od srbskih i crnogorskih četnika odmetnutih iz poražene jugoslavenske vojske.
Na sjednici Privremenog predsjedništva hrvatskog domobranstva, održanoj 16. travnja 1941. odlučeno je da se hrvatska vojska ustroji i vodi po uzorima i načelima koja su vrijedila za hrvatsko domobranstvo do 1918. godine. Na taj će se način kako je rečeno, produžiti tradicija hrvatske vojske i njezine slavom ovjenčane 42. “Vražje” divizije, što ovdje napose ističemo jer su naši očevi služili u 26. hrvatskoj pukovniji , koja je bila u sastavu te divizije.
U komunističkoj Jugoslaviji naziv hrvatski domobran je zabranjen, a desetci tisuća hrvatskih domobrana nakon završetka II. svjetskog rata završili su u Bleiburškoj tragediji, Križnom putu, u Kočevju, Jazovki, Maceljskoj šumi, Petrovoj gori i drugim masovnim ili pojedinačnim stratištima.
Malobrojni su preživjeli domobrani, ustaše i pripadnici drugih rodova OS HV .

U SUMRAKU KRALJEVINE JUGOSLAVIJE U SLUNJU
Za trajanja Kraljevine Jugoslavije – tamnice svekolikog hrvatskog naroda u ondašnjem Kotaru Slunju, današnji grad Slunj i općine Cetingrad i Rakovica vladala je srbskočetnička diktatura i teror srbskih i crnogorskih žandara.
Strogo kažnjivo je bilo spomenuti hrvatsko ime ili zapjevati hrvatsku pjesmu. Seljak nije smio imati svoj duhan, svoju rakiju i svoje vino. Zbog toga su ga zlostavljali vandaceri, financi i žandari, koji su najbrutalnije po zatvorima tukli i mučili Hrvate, a nakon toga su zatvorani i ubijani bez krivnje i bez osude.
Ima slučajeva, da su žandari teretili obitelj ubijenog Hrvata, da plati metke s kojima su ubili oca obitelji.
Istaknuto zloglasan u Slunju je bio žandarmerijski kapetan – Srbin Pavao Nećak. Taj je ne samo izmišljao krivnje Hrvatima, da bi ih mogao zatvarati i tući, nego ih je prisiljavao da svaki zatvorenik pojede najmanje pola kile soli i onda ga je držao bez vode na mučenju u zatvoru. Među inima najpoznatija je bila jedna protuhrvatska akcija, u kojoj je dvadesetak mladih Slunjana Hrvata, proglašeno da su pokušali minirati sprave srpskog sokola u Slunju. Nakon silnih mučenja jedan po jedan su brzo umirali kao mladi ljudi. Prvi među njima je bio krojač Ivica Turkalj.
U Kotaru Slunj sve je bilo u rukama srbskim. Zastupnik za Kotar bio je Srbin Svetozar Drenovac iz Drežnika, načelnik kotara Srbin Stanko Ilić i svi viši službenici bili su Srbi, zapovjednik žandarmerije – Srbin Pavao Nećak s oko 40 žandara, među kojima su u Slunju bila samo četvorica Hrvati: Ivo Balaban, Filip Đuraković, Mirko Marušić i Luka Cvitković; zapovjednik finanaca je Srbin Dušan Popović, glavni gruntovničar je Srbin Đuro Smoljanović; ravnatelj Građanske škole – Srbin Dušan Vitas i skoro svi nastavnici bili su Srbi, Rusi ili polutani.
Čak skoro svi lugari i cestari su bili Srbi, a naklonošću srbske vlasti čak i dobar dio ugostiteljstva i obrtništva dodijeljen je Srbima: četničke obitelji Dragaš, Dodig, Ivošević, Trkulja, Stevo Stefanović – Srbijanac, Vujnović…
Hrvati su većinom bili zastupljeni jedino u Općinskom poglavarstvu. Uoči II. svjetskog rata, načelnik je bio Mile Paulić, zatim Mate Božićević, bilježnik Joso Turkalj i blagajnik Dragan Hodak…
U nemogućnosti dobiti zaposlenje, a škrta naša zemlja nije mogla sve prehraniti, Hrvati su morali napuštati svoj Slunjski zavičaj te odlaziti u druge hrvatske krajeve ili u tuđinu, pretežno u Ameriku i na rad u Njemačku.
Na sreću u ono vrijeme hrvatski duh u našeg naroda bio je vrlo zdrav i jak kroz kućni odgoj, kroz osnovne škole, u kojima su bile pretežno hrvatske učiteljice
i kroz katoličku crkvu i kroz neugasiv duh Oca Domovine Ante Starčevića i braće Radića, utjelovljen u osobi poglavnika Dr. Ante Pavelića, koji je državotvorno djelovao iz emigracije. Njegova djela su nam poznata. Uz ostalo organizirao je Hrvatski radnički savez, Hrvatski ustaški pokret i usmjerio hrvatski duh i sve djelotvorne snage srca, uma, djela i politike u stvaranje Nezavisne Države Hrvatske. Iz našeg kraja u redovima HUP, u emigraciji nalazi se desetak junaka.
U Domovini i ovdje kod nas u Slunjskom kotaru hrvatski duh je napose porastao uspostavom Banovine Hrvatske 1939. godine, iako hrvatski narod nije bio s banovinom zadovoljan jer se je vladalo iz Beograda, a u teritorij Banovine Hrvatske nisu ušli svi hrvatski krajevi, koji su pripadali Trojednici Hrvatske , Slavonije i Dalmacije iz vremena prije Kraljevine SHS – Jugoslavije.
Hrvatske stranke toga vremena bile su sljedbenice braće Radića i Ante Starčevića. Djelovale su jedinstveno u hrvatskom bloku za hrvatski boljitak, a na čelu je bio zastupnik Dr. Lovro Sušić i njegov zamjenik Tomislav Peričić, legendarni junak i nadsatnik Slunjske domobranske satnije, koju je zajedno s nadsatnikom Jurom Štefancem iz Rastoka i osnovao.
Čelni ljudi Katoličke crkve u Slunju, ujedno žarišta vjere, kulture i domoljublja bili su dekan Ivan Mikan, kojeg naslijeđuju: Dragutin Kukalj i iza njega Ivan Nikšić. U Blagaju je Blaž Tomljenović, u Cetingradu Petar Medved, u Cvitoviću Josip Gurzan, u Drežniku Dragutin Štimac, u Lađevcu Stjepan Petovar i u Rakovici Ivan Jurajić.

ŽITNI ILI KRUŠNI PLAC I MOSTAC

Za održavanje ovog Domobranskog zbora namjerno je izabrano ovo mjesto, ovaj najstariji trg u Slunju, zvani Žitni plac, iza kojega je Mala promenada i Mostac.
To je najstariji dio Slunja s lijeve strane Slunjčice i sačinjava zajedno sa Slovinj-Gradom na desnoj obalnoj uzvisini Slunjčice najstarije naselje, za koje se može tvrditi da je kao grad QUADRATA postojalo još u rimsko doba.
U ovom dijelu starog Slunja stajao je prije turskih osvajanja Franjevački samostan i Crkva, iz koje je sačuvana Gospa Slunjska – zaštitnica ognjišta, koja se od 16. stoljeća naovamo čuva u Trsatu
Veći broj kuće oko nas su sa svojim temeljima vrlo stare, a nadgradnjom datiraju od 16. stoljeća naovamo, dakle od početka Hrvatske vojne krajine, kojoj su preteČno i sluČile. To su bile obiteljske kuće, obrtničke kuće, vojničke kuće i kuće, u kojima je bila mjesna vlast.
Crkva Presvetog Trojstva je relativno nova. Sagrađena je na temeljima bivše crkve i groblja 1726. Sve najvažnije građevine po svojim namjenama od 16. stoljeća naovamo, sačuvane ili pretešno uništene u II. svjetskom ratu nalazile su se između Mostaca i Žitnog placa, a u sredini je bila Mala promenada. To su vojne zgrade, kotar, općina mjesni sud, stari rešt, osnovna škola (otvorena 1765), Magdićeva kovačnica, šternja (1875), župni dvor, čardak (Jurašinova kuća) i Neralićeve kuće.
Ovaj Žitni trg, Mala promenada i Mostac su temeljnica građanske i vojničke povijesti Slunja. Vezan je životom i grobovima za slunjske velikaše Frankopane, koji se spominju ovdje uz Drežničko županstvo već 1185. i nestaje ih smrću posljednjeg
potomka Franje Frankopana Slunjskog, koji je bio prvi ban Hrvatske vojne krajine. Napose je poznat po junačkim i pobjedničkim ratovanjima s Turcima braneći
svojrodni kraj, Hrvatsku i Europu. Ovaj narod ga od davnine zove domobranom, a tako ga opjevava i pjesma hrvatskih domobrana iz II. svjetskog rata:

“Mi smo domobrani trećeg gorskog zdruga
mi branimo barjak hrvatskoga Juga,
Mi branimo barjak – crven, bijel i plavi,
za kojeg su pali Zrinski i Frankopani,
Zrinski i Frankopani naši domobrani… (ili naši velikani).”

U vojničkoj i ratnoj, dakle domobranskoj ulozi, grad Slunj je u središtu hrvatske i europske povijesti. Između glavnog grada Hrvatske i Slavonske vojne krajine Karlovca i Slunja vlada prvorazredna suradnja, tako da je jedno vrijeme Zapovjedništvo Slunjske pukovnije stolovalo u Karlovcu, a općenito je poznato, da obranu Slunjske pukovnije nikada nisu Turci probili. Također je uzorno djelovala suradnja sa svima gradovima središnje Hrvatske, napose s Dugom Resom, Ogulinom, Otočcem, Ozljem i cijelom Hrvatskom, s kojom se upravlja iz našeg glavnog grada svih Hrvata – Zagrebom.
Grad Slunj s domobranima iz vremena Vojne krajine, branio je sebe, Hrvatsku (njene, nikad nepokorene ostatke ostataka ) i Europu.
Ista ova slava i zasluga pripada Cetingradu i Rakovici. U Cetingradu je 1527. (ove godine je 470. obljetnica) sklopljen savez s Austrijom kroz vladarsku kuću Habsburg, što znači hrvatsko opredjeljenje za Europu. Spomenimo za Rakovicu samo Rakovički ustanak 1871. pod vodstvom Eugena Kvaternika. U njegovom ustanku se ustanici nazivaju ustaše, prema nazivu za ustanike u Hrvatskoj i Bosni u našem povijesnom pamtivjeku.

SAT POVIJESTI UZ 10. TRAVNJA 1941. GODINE U SLUNJU

Godine 1918. Versailles-kim mirom osnovana Kraljevina SHS, koja godine 1929. postaje Kraljevina Jugoslavija, bila je za svoga postojanja izrabljivačnica, proganjateljica, mučiteljica i tamnica za hrvatski narod. Po svome ideološkom sadržaju Jugoslavija postaje kroz vladavinu Milana Stojadinovića profašistička država. Politički Beograd, inače vezan uz London i Paris, istovremeno drži se nacifašističke osovine Berlin – Rim i 25. ožujka 1941. godine podpisuje Trojni pakt s Njemačkom, Italijom i Japanom.
Prolondonski Srbi i promoskovski komunisti već 27. ožujka uzvikuju Beogradom “Bolje rat, nego pakt” pa su to i dobili.
Njemačke trupe napale su Jugoslaviju 6. travnja, kad je bombardiran i Beograd Taj napad je jedva nailazio tu i tamo na odpor jugoslavenske vojske, koja je bježala ili se je predavala.
Znatan dio jugosllavenske vojske predvođen petoricom generala, s glavnim zapovijedajućim generalom Dragutinom Antićem bježao je od Karlovca pravac Slunju prema Jadranu. Još prije njih tim pravcem pobjegao je u dopodnevnim satima ban Ivan Šubašić, banski savjetnik Branko Guteša, Frol, Ivković, Bojkić, Kosanović…
raće vrijeme su se zadržali u Slunju, u restaurantu Slave Kovačevića “Bajekovice”i produžili nesmetano svoj put.
Toga dana, 10. Travnja Radio Zagreb prenosi govor Slavka Kvaternika, u kojem se najavljuje ustoličenje Nezavisne Države Hrvatske, što mi Slunjani kao i sav hrvatski narod primio srcem punim oduševljenja, jer se oslobađamo srbskobalkanskog jarma, žandarmerijskog terora i bezperspektivnog sivila.
U Slunju je bio sajmeni dan, ujedno Veliki četvrtak pa se je okupilo mnoštvo svijeta. Ženski svijet je bio svih dobi, a muškarci pretežno stariji i djeca, jer je Jugoslavija već koncem ožujka izvršila mobilizaciju svih muškaraca u vojnoj starosnoj dobi. Zborno mjesto za Slunjski kotar bio je Otočac. Grad Slunj je bez mladih muškaraca, a neizvjesnost rata kuca na vrata.
Prema osobnom sjećanju, koncem mjeseca ožujka u Slunju je boravio najprije ogulinski (ranije slunjski) župnik Ivan Mikan i nešto kasnije odvjetnik iz Ogulina Dr. LOVRO SUŠIĆ. Njegov dolazak je imao svrhu udružiti stranačke prvake i ugledne Hrvate Kotara Slunja, da u prevratu budu na strani hrvatske državotvorne politike, koju je predvodio Dr. Ante Pavelić u emigraciji. To udruživanje bilo je sudbonosno već za Veliki četvrtak, a još više za Veliku subotu.
Danas bi se reklo, stranački prvaci Hrvatske stranke prava i Hrvatske seljačke stranke, zajedno s vanstranačkim Hrvatima stvorili su Hrvatski državotvorni pokret.
Bez obzira na uloge pojedinaca, spomenut ću imena nekolicine Slunjana, dotično građana Kotara Slunja, koji su se na taj način odazvali pozivu Domovine (abecedno): Dragan Belković, Mijo Belković, Slava Belković, Toma Blažević, Tomica Božičević, Juko Cindrić, Ivica Cindrić, Joso Cindrić, Mile Cindrič, Nikola Cindrić, Slavo Flanjak, Ive Gračan, Petar Grašić, Ivica Hazler, Josip Hazler, Mile Hazler, Nikola Hazler, Mile Ivšić, Slavo Ivšić, Đeranda Jelečanin, Božo Jurašin, Krsto Karakatić, Mile Katić, Dragica Kovačević, Draga Kovačević, Branko Kovačević, Milan Kovačević, Rudica Kovačević, Zvonko Kovačević, Žarko Kovačević, Rudica Kovačević, Slavo Kovačević, Antun Kuharić, Jure Lesar, Valentina Lesar, Janko Lončar, Dane Marinac, Janko Medved, Luka Mihić, Mate Mihić, Majki Močilac, Joso Moćan, Ivica Modrušan, Juka Modrušan, Mijo Mraunac, Petar Mujić, Ivan Nikšić Marko Obajdin, Mile Obajdin, Nikola Obajdin, Margita Pađan, Mile Paulić, Josip Paunović, Tomica Peričić, Mića Petrović, Joso Požega, Miloš Požega, Tomo Radočaj, Mile Raužan, Ivan Rupčić, Ante Salopek, Ivan Skukan, Mile Skukan, Nikola Skukan, Ćipa Samson, Dragica Sminderovac, Marica Sminderovac, Nikola Sminderovac, Janko Smolić, Janko Štefanac, Jure Štefanac, Katica Štefanac, Mare Štefanac, Mića Štefanac, Milka Štefanac, Josip Stipetić, Joso Štrk, Zvonko Štrk, Blaž Tomljenović, Dragan Turkalj, Ivan Turkalj, Josip Turkalj, Joso Turkalj, Mile Turkalj, Slavo Turkalj, Milan Vratarić, Ivica Vučeta, Joso Vučeta, Petar Zdunić, Josip Zmajlović, Josip Žalac…
Za predah recimo, da je čitava hrvatska povijest jedan dugi Križni put, ali onaj pravi Križni put započeo je vezanjem Hrvata sa Srbima u raznoimene jugoslavenske tvorevine, kojima je zajednički nazivnik bio i ostao velika Srbija. Dakle, taj najteži Križni put započinje 1918. i prolazi kroz svoje najstrašnije faze tijekom II. svjetskog rata i poraća, a završava HRVATSKIM USKRSNUĆEM kroz pobjede u Domovinskom ratu pod vodstvom najvećeg sina hrvatskog naroda Dr. Franje Tuđmana.
Među spomenutima bili su ljudi, koji su organizirali doček i razoružanje bježeće jugoslavenske vojske iz Karlovca, kojoj se nikada ne će znati točen broj jer su Slunjani razoružavali vojnike i odmah ih slali svojim kućama. Prema zaplijenjenom oružju rauna se da je bilo razoružano oko 6.500 vojnika i oficira JV.
Prema osobnom sjećanju događaj se je odvijao ovako:
Od Karlovca kretala je u pravcu Slunja okom neobuhvativa kolona vojske s prethodnicom u raznim vozilima, osobnim i teretnim.
U Slunju ispred nekadašnje pošte ljudi su postavili brklju, a s balkona poštanske zgrade, pred kojom su se zaustavljala vozila. S balkona poštanske zgrade župnik Ivan Nikšić najavljivao je okupljenom mnoštvu ljudi i prispjelioj vojski da je u Zagrebu proglašena Nezavisna Država Hrvatska i pozvao slušatelje da ju prihvate i njenim zakonima da se pokore.
Slijedi susret generala JV Dragutina Antića i župnika Ivana Mikana, u kojem su se oni dogovorili o uvjetima mirne predaje sve vojske i o njenom povretku u zavičaje.
To je trajalo čitavo popodne Velikog četvrtka, čitavu noć i produžilo se u dan Velikog petka.
Tom prilikom Slunj je zarobio veliki broj vozila, svu vojnu opremu, živež i novac, kojeg je JV vozila sa sobom.
Postupak sa zarobljenim, bolje rečeno razoružanim vojnicima i oficirima bio je vrlo jednostavan, korektan i uljudan. Vojnici su se u najvećem broju odmah po razoružanju vraćali kućama.

Slijedi opis četničkog napada na Slunj, 12. travnja 1941.

(To je prilog, koji je cjelina za sebe i ovdje se samo govorno na njega osvrće)

SRBSKO-ČETNIČKI NAPAD NA SLUNJ 1941. i 1991.
(Uz dan četničke okupacije Vukovara i Slunja)

U uvodnom dijelu filma o Vukovaru, kojeg je uz obljetnicu srbskih zločina u tom gradu prikazala HTV, pokazani su srbski četnici u Gračacu i četničko ubijstvo Pere Kvaternika* u Crikvenici već 10. travnja 1941. Za povijest srbsko – hrvatskih odnosa trebalo bi temeljito obraditi sve četničke organizacije u Hrvatskoj uoči II. svjetskog rata i njihove protuhrvatske djelatnosti jer ih je pisana povijest u komunističkoj Jugoslaviji prešućivala ili je kao u Slunjskom kraju četničke organizacije predstavila kao komunističke organizacije. Ovo, vrlo opširno područje trebalo bi pod hitno, dok još ima živih svjedoka postati predmetom povijesnih istraživanja i zapisa u cijeloj Hrvatskoj. Ovdje ću samo podsjetiti na četnike u Slunjskom kraju i dotaknuti samo dijelić njihovih ponašanja i zločina, a detaljna istraživanja i opise prepuštam hrvatskim povjesničarima.
Glavni vođe četnika u Slunju bili su (abecedno): Dmitar Dragaš, Pavao Nećak, Milan Popović, Nikola Radmanović, Nikola Šaša, Dušan Vitas i Đuro Vujnović…
Sastanke su održavali najčešće u gostionici Dmitra Dragaša i u stanu ravnatelja Građanske škole u Slunju Dušana Vitasa.
U svakom srbskom selu Slunjskog kraja uoči II. svjetskog rata djelovala je četnička organizacija, koja je pojavom NDH organizirala i sprovodila razna zlodjela protiv Hrvata.
Već u subotu, 12. travnja četnici su od primišljansko-plaščanske strane oružano napali Slunj i bilo je mrtvih na njihovoj strani najmanje 6 i na obranbenoj slunjskoj strani 2.
Četnici su napose začekivati putnike pješake i čak putničke autobuse te ih pljačkati i zlostavljati.
Već 17. travnja 1941. poklali su četnici mlinarsku hrvatsku obitelj Mravunac na Korani, a oko mjesec dana kasnije umorili su načelnika općine Cetingrad Miju Mraunac (ovdje bez “v”).
Početkom srpnja 1941. četnici su iz zasjede i zamke na cesti između Slušnice i Broćanca, na šumskom predjelu “Presjeka” zarobili dva teretnjaka puna domobrana i sve ih poubijali, a dvije kuharice s njima su svestrano mučili i izmasakrirali.
Par dana kasnije začekali su četnici osobni automobil, koji je vozio učitelja Miloša Požegu iz Slunja u Liku. Tom prilikom su najbrutalnije masakrirali ove ljude: Miku Močilac, Miloša Požega, Dragutina Turkalj i vozača automobila (ime sam zaboravio).
Za najave princa od Savoye hrvatskim kraljem, velik broj slunjskih Srba slavio je zajedno s Talijanima, a Hrvati su prosvjedovali protiv Talijana i Srba i protiv talijanskog kralja i slavlja.
Za čitavo vrijeme II. svjetskog rata, do kapitulacije Italije (1943) četnici i partizani u Slunjskom kraju djelovali su zajedno.
Četnici su javno kolaborirali s talijanskim fašistima i od ovih su dobivali oružje, streljivo, odjeću i hranu za svoje suborce po šumama i srpskim selima.
Talijansko fašističko zapovjedništvo u Slunju nalazilo se je u četničkoj kući Dmitra Dragaša i ovaj je sa svoje dvije kćeri svako jutro počasno stajao uz fašističkog kolonela, kad se je uz himnu “Per Duce, per Re…” podizala talijanska zastava.
Talijanski fašisti su javno ili skriveno surađivali sa šumskim odmetnicima, koji su u Slunjskom kraju nosili obadva znaka – četnički i komunistički.
Poznato je, da se je već početkom 1942. dao od šumske vojske zarobiti čitav bataljun talijanskih fašista u selu Radovici između Cetingrada i Slunja, a samo par dana kasnije ponovio se je slučaj kod Livadine Lokve. Zanimljivo je da su šumski odmetnici razoružali zarobljene Talijane te im djelomično oduzeli odjeću i poslali ih u Slunj.
Šumska vojska u Slunjskom kraju mogla je “zarobiti” talijanske fašiste, kad se je to ovima prohtjelo ili kad su se vjerojatno (?) o zarobljavanju dogovorili. Tako na primjer, tijekom listopada 1942. razoružana je u selu Perjasica čitava pukovnija Talijana. S tim oružjem četnici i partizani su tijekom studenoga 1942. zauzeli sva hrvatska uporišta od Bihaća preko Drežnika i Rakovice do Slunja. Dakako, u tom su imali djelomično pomoć od stacioniranih Talijana u nekim naseljima.
Kruna svega je bila zajednička posada talijanskih fašista i srbskih četnika u Plaškomu. Kad su Nijemci, koncem siječnja 1943. prolazili u svojoj ofanzivi kroz Slunj, pojavili su se u gradu u zajedničkom mimohodu, čak izmiješani plaščanski četnici i talijanski fašisti. Tako je to bilo sve do kapitulacije Italije, 8. rujna 1943. Tada je jedan dio Talijana prešao na stranu šumskih odmetnika bez obzira na to, pod kojim su imenom ovi ratovali protiv NDH, a veći dio bez odpora predanih Talijana je miroljubivo poslan u Italiju.
Četnici Slunjskog kraja bili su neposredno povezani s četničkom središnjicom u Plaškom, a ovi su preko Vrhovina i Gračaca držali cjelinu s kninskim četnicima. Zanimljivo je reći, da je uzajamnost srbskih četnika i srbskog dijela partizana u Slunjskom kraju bila vrlo solidarna. O međusobnim sukobima jedva se može govoriti tek tijekom druge polovice 1944. kad su plaščanski četnici porazili 3. partizansku brigadu, a nakon toga su partizani likvidirali neke istaknutije četnike u svojim redovima. O tomu detalju sam pisao u Vjesniku.
Nije na odmet spomenuti, da je četnički duh vladao i u samom partizanskom vrhu u Slunjskom kraju, o čemu svjedoči poslijeratno ponašanje Stanka – Čanice Opačića i poznati Devrnjin ustanak Srba u Mašvini, kojeg se nažalost pogrešno povezuje s hrvatskom pobunom u Rakovici, do kojeg je došlo približno u isto vrijeme, ali ne iz solidarnosti s Devrnjinim četnicima, nego radi previsokih nameta na hrvatske seljake i prisile u seljačke radne zadruge. Radi važnosti ističem da Devrnjin četničko-šovinistički ustanak nema veze s Hrvatskom pobunom seljaka u Rakovici, osim što su, kako je već rečeno obadva buknula u približno isto vrijeme.
Četnički duh i protuhrvatstvo provođeno je u Slunjskom kraju tijekom čitavog trajanja komunističke Jugoslavije, što se je pokazalo masovnim četničkim ustankom i četničkim divljanjem u Slunjskom kraju od pojave “Gazimestana” do pobjede hrvatske “Oluje”.
Nažalost, hrvatska historiografija i čak hrvatska politika premalo ozbiljnosti posvećuju srbskom četništvu u Slunjskom kraju i drugdje pa bi nam se to moglo osvetiti, kao što je bilo u II. svjetskom ratu i sada od Gazimestana preko Vukovara i trećine devastirane Hrvatske dok je nismo oslobodili “Olujom” i politički u Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu.
Ne zaboravimo: Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Za trajni i kvalitetni mir u Hrvatskoj treba posve iskorjeniti četnički duh iz gena hrvatskih Srba.

*
Pero Kvaternik i loza Kvaternika, koji su igrali značajne uloge u stvaranju NDH potječu od Kvaternika slunjskih. Ovi su imali u samom središtu Slunja kuću, u kojoj je kasnije spekulativnim metodama za vrijeme kraljeve Jugoslavije bila Srpska štedionica, a za maršalove Jugoslavije je kuća srušena radi proširenja ulice. Uz tu kuću obitelj Kvaternik je bila u posjedu tzv. Viličićeve sale i ogromnih prostorija ispod nje, koje su služile za konje, održavane i njegovane za potrebe pošte. Obitelji Kvaternik pripadao je dio zemlje, na kojoj je kasnije uređen Park u Slunju i jedna obližnja draga, koja je kasnije došla u posjed obitelji Ive Radočaja. Tu je maršalova era izgradila zgradu PT, sada HPT u Slunju.
Slunjani Kvaternik su napustili Slunj oko 1920. U Novom groblju, odmah iza ulaza postoje još grobovi, u Slunju umrlih Kvaternika. Eugen Kvaternik, buntovnik u Rakovici 1871. ne pripada slunjskoj lozi Kvaternika.

KRATKI OSVRT NA ZNAČAJ ŽITNOG PLACA U SLUNJU

OD MOSTACA PA DO ŽITNOG PLACA, NAJTEŽA I NAJSLAVNIJA JE POVIJEST NAŠA.
TU JE SVAKA STOPA, SVAKO DRVO, SVAKA KUĆA, SVAKI KAMEN VEZAN UZ NEKI NAŠ ZNAMEN.
TU JE OD DAVNINE NAŠA CRKVA, U KOJOJ SE KRSTIMO, BOGU MOLIMO, SLIJEDIMO KRISTOV PUT I SLIJEDOM SEDAM SVETIH SAKRAMENATA VRAĆAMO SE U NARUČAJ STVORITELJA OCA.
U TOJ CRKVI PRESVETOG TROJSTVA DOŽIVLJAVAMO KRIJEPOSTI KRŠTENJA, RADOST PRVE PRIČESTI, KRŠĆANSKU PUNINU SVETE KRIZME i VJENČANJA, OSMIŠLJENOG KRŠĆANSKOG ŽIVOTA DO POSLJEDNJEG POMAZANJA I U VJEČNOST ISPRAĆANJA. U NJOJ TRAŽIMO UTJEHU U TUZI I RADOST ZA SVE BOŽJE DAROVE. ONA JE NAŠ OVOZEMALJSKI BOŽJI DOM.
SRBI – ČETNIČKIH I DRUGIH BARBARSKIH OPREDJELJENJA SU JE SPALILI, ALI OVAJ NAROD ĆE OPET OBNOVITI SVOJU CRKVU I VJEČNO SVJETLO PRED NAŠOM SVETOM TROJICOM SE NIKADA VIŠE NE ĆE UGASITI.
DANAS MI IMAMO SVOJU SLOBODNU DRŽAVU HRVATSKU, KOJU JE STVORIO HRVATSKI NAROD, BOŽJOM POMOĆU POD VODSTVOM HDZ-a I DR. FRANJE TUĐMANA I U HRVATSKOJ DRŽAVI SVETU KRISTOVU CRKVU, KOJU NIKADA NE ĆE NADVLADATI VRATA PAKLENA.
ZATO ZNAJMO, ZA KOGA GLASUJEMO:
MOLITVOM ZA BOGA!
LJUBAVLJU ZA DOM i DOMOVINU HRVATSKU!
GLASAČKIM LISTIĆEM – ZNA SE ZA HDZ, KOJI JE S NAŠIM VOĐOM FRANJOM IZBORIO I STVORIO HRVATSKU DRŽAVU I HDZ ĆE JU NAJBOLJE VODITI U SRETNU, SIGURNU, SADRŽAJNU I BLAGOSLOVLJENU BUDUĆNOST.
NA OVOM TRGU SE JE UMIRALO ZA DOMOVINU:
TU SU SE ZA OBRANU SVOG ZAVIČAJA BORILI I PADALI NAŠI PREĐI KROZ POVIJEST OSMANLIJSKIH NADIRANJA U EUROPU.
TU SU PALI FRANJEVCI SLUNJSKI, OD KOJIH JE SAMO JEDAN I TO BERNARDIN LIPUŠINIĆ USPIO SPASITI SVOJ ŽIVOT I KIP MAJKE BOŽJE – GOSPE SLUNJSKE.
U OVOM SUDU, OD KOJEG SE JOŠ VIDE TEMELJI SU TUĐINSKI SUDCI PRESUĐIVALI NA SMRTNE I DRUGE KAZNE HRVATIMA – SLUNJANIMA.
U OVOM STAROM REŠTU SU MUČENI HRVATSKI DOMOLJUBI I DRUGI LJUDI I ISPAŠTALI DO EXEKUCIJE.
U ŽANDARMERIJSKOJ KASARNI SU JOŠ U VREMENU, KOJEG PAMTIMO MUČILI HRVATE SRBSKI I CRNOGORSKI ŽANDARI, A ZAPOVIJEDAO IM JE NAJOKRUTNIJI MEĐU NJIMA – KAPETAN PAVAO NEĆAK.
NA OVOJ LIPI JE NASILNO ZAVRŠIO SVOJ ŽIVOT IVAN SKUKAN IZ RASTOKA.
U KUĆI DANE MODRUŠANA UMRO JE VITEZ JURE FRANCETIĆ I U MUKAMA PROVEO SVOJE ZADNJE ŽIVOTNE SATE NJEGOV PILOT, ZASTAVNIK MIJO ABIČIĆ.
IZ SUSJEDNE KUĆE POTJEČE DOMOBRANSKI SATNIK, UČITELJ MILAN KOSANOVIĆ, POLOŽIO ŽIVOT ZA HRVATSKU.
IZ ŠTRKOVE KUĆE, PAO JE ZA HRVATSKU JOSO, IZ MAGDIĆEVE SLAVO, IZ KOVAČEVIĆEVE: BRANKO, ZVONKO I ŽARKO.
U NAŠOJ CRKVI PRESVETOG TROJSTVA ODRŽAVANE SU MISE ZADUŠNICE ZA SVE UMRLE I ISTO TAKO ZA SVE POGINULE ZA DOMOVINU HRVATSKU.
IZ SVAKE OD OVIH KUĆA PALI SU LJUDI ZA OBRANU DOMA, DOMOVINE HRVATSKE I SVETE NAM VJERE KATOLIČKE.
U KUĆAMA NA OVOM ISTOM TRGU RAĐANI SU BROJNI ZNAMENITI SLUNJANI – HRVATI S RAZLIČITIM ŽIVOTNIM SUDBINAMA:
IZ KUĆE, MENI LIJEVO POTJEČE TOMISLAV NERALIĆ, SVJETSKI POZNATI OPERNI PJEVAČ.
IZ NERALIĆEVE LOZE NAMA DIAGONALNO POTJEČE MILAN MIĆO NERALIĆ, PRVI HRVAT, KOJI JE OSVOJIO OLIMPIJSKO ODLIČJE 1900. U PARIZU.
NA ISTOM OVOM TRGU i MOSTACU, SRBI SU 1991. POKOSILI TRI MLADA HRVATSKA CVIJETA: NA MOSTACU JOSU BEGOVIĆA, A NA ŽITNOM PLACU: DRAGANA MODRUŠANA I NINU ŠTEFANCA.
VEZANI UZ OVU CRKVU NEPOSREDNO ILI DEKANATSKI TU SU ŽIVOT POLOŽILI ZA BOGA I DOMOVINU OVI SVEĆENICI: IVAN JURAJIĆ, DRAGUTIN KUKALJ, IVAN MIKAN (u Ogulinu), IVAN NIKŠIĆ (Bleiburg), DRAGUTIN ŠTIMAC i BLAŽ TOMLJENOVIĆ.
VENULA JE I USAHNJIVALA HRVATSKA MLADOST NA OVOM TRGU. U NERALIĆEVOJ KUĆI NA MOSTACU POKLALI SU SRBI – ČETNICI i KOMUNISTI 22 RANJENIKA HRVATSKA VOJNIKA i U KUĆI MODRUŠANOVOJ ISTO OKO 20.
NA TOM ISTOM TRGU BAHATILI SU SE SKOJEVCI, PIONIRI i SRBSKI OMLADINCI, DIJELEĆI CRVENE MARAME I CEVENE KARANFILE.
TO JE VRIJEME UMRLO I NIKADA SE NE ČE PONOVITI DOK BUDE HRVATSKE DRŽAVE, KOJU SMO S FRANJOM STVORILI I NIKOMU JE NE ĆEMO DATI.
OVAJ TRG OD CRKVE DO MOSTACA TREBAO BI DOBITI KRIŽNI PUT NA OTVORENOM, KOJI BI IŠŠAO DO SPOMENIKA SVIMA PALIMA ZA DOMOVINU, KOJEG ĆEMO IZGRADITI NA MOSTACU i NATRAG DO CRKVE.

OVIM BI ZAVRŠIO IZLAGANJE UZ DOMOBRANSKI ZAVJETNI POZDRAV

ZA HRVATSKU – UVIJEK!.

Mr.sci.Dragan Hazler
Predsjednik U.r v. HRVATSKI DOMOBRAN – OGR. Slunj

III. SPOMEN-OBILJEŽJA vezana za lokacije

Dragan Hazler Slunj, 11. studenoga 1996.

PRIJEDLOG POGLAVARSTVU I VIJEĆU GRADA SLUNJA

TRAJNI SPOMENIK U OBLIKU MAUZOLEJA SVIMA PALIMA ZA DOMOVINU
I ŽRTVAMA NEPRIJATELJSKIH ZLOČINSTAVA

Lokacija: Središnji dio stare jezgre Slunja zvani MOSTAC

Opis i obrazloženje
Slunj je središnji i glavni grad središnje Hrvatske isto tako kao što je Split glavni i središnji grad južne Hrvatske, Rijeka zapadne Hrvatske i Osijek istočne Hrvatske, a Zagreb, zna se, glavni je grad cijele Hrvatske i svih Hrvata.
U gradu Slunju, središnjem i glavnom gradu središnje Hrvatske treba izgraditi dostojan spomenik svima palima u borbi za obranu domovine kroz sva vremena, odkad se ovdje znade za Hrvate, povijesnim slijedom kroz 13 stoljeća do palih vitezova Hrvatske Vojske u Domovinskom ratu, prerano pokošene hrvatske mladosti, koja je toliko ljubila svoj dragi i lijepi zavičaj i čitavu Lijepu našu domovinu, da je za njenu obranu položila svoj život na oltar vječne Hrvatske.
Branitelj domovine na svakom njenom pedlju zemlje, što istaknuto vrijedi za središnju Hrvatsku bio je sav hrvatski narod. Svi neprijatelji, osvajački pohlepni, znali su dobro, da ovu svetu zemlju brani svaki njeni živi stvor, bio muško ili žensko, star ili mlad pa su u svakom osvajačkom ratu proganjali, porobljavali, mučili i ubijali civilno pučanstvo.
Zato bi ovaj spomenik u glavnom gradu središnje Hrvatske trebao biti središnji spomenik čitave regije, koja čini središnju Hrvatsku, ovdje gdje je ona najuža – južno od Pokuplja do gorja Plješivice. To je većim dijelom područje, koje je obuhvaćeno Slunjskim dekanatom, u kojemu je glavna štovateljica i zaštitnica

MAJKA BOŽJA SLUNJSKA – ČUVARICA OGNJIŠTA.

Ovaj spomenik treba biti namijenjen:
SVIMA, KOJI SU BRANEĆI SVOJ ZAVIČAJ I DOMOVINU UMIRALI ZA NJU! NEKA IM VJEČNO SVJETLO BUDE PREČISTI DUH MAJKE BOŽJE, GOSPE SLUNJSKE – ČUVARICE NAŠIH OGNJIŠTA.

Valjalo bi ga postaviti na Mostacu, u središtu Slunja, gdje se sada vijori hrvatski barjak i rastu borovi.
Na ovoj lokaciji bi se spomenik dobro uklapao u okoliš i uljepšavao bi ga, bio bi vidljiv za sve prolaznike, lako pristupačan svima ljudima, koji štuju svoje drage pokojnike – pale i umrle za zavičaj i domovinu Hrvatsku.
Ova lokacija je na pogodnom mjestu za svečana polaganja vijenaca i paljenje svijeća prigodom značajnih obljetnica, državnih blagdana, na dan Svih Svetih i od strane svih posjetitelja, koji to žele.

Spomenik bi trebao biti izgradjen iz klesanog kamena kao mauzolej u obliku nadgrobne kapelice s tlocrtom 7 x 7 m , visine do 5 m.
Izvedba ovog spomenika, dostojnog pokojnicima, dostojnog idealu Slobode i Domovine treba biti skladna sinteza: umjetnosti, građevinarstva i namjene kao i urbanističke, prostorne i okolišne lokacije.
Mauzolej – spomenik bi trebao biti s tri strane otvoren u obliku velikih voltanih prozora, da se vidi unutrašnjost, u središtu koje bi se postavio KIP MAJKE BOŽJE SLUNJSKE, koji bi noću bio osvijetljen. Valjalo bi prema originalnom liku Gospe Slunjske, koja se čuva u Trsatu napraviti kip iste Majke Božje odblikovane kako bdije nad pokojnicima.
Stražnja strana prema Slunjčici bi trebala biti Petrova stijena – puni zid i ispred njega kip Gospe Slunjske. Na tom zidu s obadvije strane Gospinog kipa bi trebale biti mramorne ploče s ispisanim imenima svih znanih palih tijekom povijesti, u II. Svjetskom ratu i u Domovinskom ratu. Od velikih, a pred Bogom smo svi veliki prema svojim zaslugama u središnjoj Hrvatskoj su za Domovinu pali mnogi Zrinski i Frankopani, u Rakovici Eugen Kvaternik i u Slunju legendarni vojskovodja, vitez Jure Francetić.
Krov toga mauzolej – spomenika bi valjalo izvesti na 3 vode i pokriti trajnim crijepom odgovarajućih boja, tako da na svakoj strani nešto oblikuje: grb grada Slunja, grb Frankopanski (ujedno središnje Hrvatske), Hrvatski grb i hrvatsku zastavu.
Ispred mauzolej – spomenika bi trebalo postaviti jedan obelisk, u kojem bi bio u r e z a n k r i ž.
Ova spomenička kompozicija bi trebala biti umjetnički izvedena i volte bi trebalo izgraditi ili barem obložiti klesanim kamenom.
Do klesanog kamena mogli bi doći iz dosadašnjih spomenika, što zapravo znači da se oni u spomeničkoj namjeni samo premještaju, odnosno ugradjuju u središnji spomenik.
Prvi korak k realizaciji je službeno prihvatiti izgradnju predloženog spomenika svima koji su braneći domovinu umirali za nju i predloženu lokaciju. Odmah zatim treba izraditi gradjevno-umjetnički projekt i sve propisane dokumente.
Sredstva bi trebalo prikupljati na sve moguće načine, koji dolikuju svrsi: od države, od grada Slunja, od hrvatskih gradjana u domovini i u dijaspori.
Ako bi se išlo na varijantu: “SVIMA, koji su ovdje pali braneći u Hrvatskoj Europu” (napose za vrijeme Hrvatske vojne krajine) onda bi trebali zatražiti novčano sudjelovanje od: Slovenije, Austrije, Njemačke, Švicarske, Madjarske, Italije, Češke i Francuske. Ova varijanta proširuje spomenički sadržaj i europeizira njegov značaj. Po toj varijanti trebalo bi graditi
SPOMEN CRKVU BRANITELJIMA EUROPE U HRVATSKOJ,
što je također za ozbiljno razmotriti, ali u drugom planu.
U svakom slučaju, u jednoj ili u obadvije varijante, dug nas živih je da izgradimo trajni spomenik svima, ovdje palima braneći svoj zavičaj, svoju domovinu Hrvatsku i ujedno Europu od svih osvajača s istoka.

Dragan Hazler, Slunj

Napomena kao zaključak:
Prijedlog za izgradnju mauzolej – spomenika na lokaciji MOSTAC usvojen je od Gradskog poglavarstva Slunja i od Gradskog vijeća Grada Slunja koncem 1996. god.

UZ DAN GRADA SLUNJA

Štovane dame i gospodo – gosti, uzvanici, Slunjanke i Slunjani!

Kao prvo, sve vas pozdravljam, želim ugodan boravak u ovom svečanom susretu i čestitam najveći dan našeg Grada – Dan Grada Slunja!
To je dan, koji ulazi za sva vremena u najljepše stranice naše povijesti jer njime počinje prava sloboda hrvatskog naroda ovog kraja, suverenost i demokracija, kao temelj kvalitetnog mira, reda i rada za razvoj suvremenosti i budućnosti pretočenih u blagostanje svih Hrvata na ovom prostoru, koji vole svoj zavičaj i domovinu – državu Hrvatsku.
To je:
– Dan prvog i pravog oslobođenja grada Slunja, 6. kolovoza 1995. godine, kojeg smo odredili za
DAN GRADA SLUNJA.

– Dan, kada su zajedničkom akcijom jedinice Hrvatske vojske i 14. domobranske pukovnije Slunj: hrabrošću, vještinom, snagom hrvatskog oružja i borbenim moralom hrvatskog vojnika i časnika zauvijek oslobodile Slunj, od onih neprijateljskih snaga, petokolonaških Srba, koji su mislili u svojim suludim glavama, da će uništiti sve Hrvate i ovdje stvarati veliku Srbiju.
– Ovim velikim danom, hrvatska borbena povijest predala je Grad Slunj mirnodobskoj suvremenosti – obnovi, razvitku i izgradnji blagostanja po našoj želji, potrebi i mjeri.
***********************************

Da bismo dobili pravu sliku Grada Slunja potreban je barem u najkraćim oblicima osvrt na njegovu prošlost, suvremenost i budućnost.

Prošlost

Geopolitički smještaj Slunja ima odlučni utjecaj na čitavu prošlost grada i kraja kroz sva protekla vremena.
Ovdje se je kroz čitavu povijest borilo protiv svih osvajača, napose onih barbarskih, što su dolazili s Istoka.
U toj borbi za obstanak i očuvanje svoga zavičaja, domovine Hrvatske i “usputno” Europe, istakle su se sve generacije, a napose ona iz redova loze Frankopanske, graničari slunjski, domovinska vojska u II. svjetskom ratu i napose suvremena Hrvatska vojska u Domovinskom ratu.
Povijest Slunja, napose ova koja prelazi u sadašnjost je vrlo burna. U prvim višestranačkim izborima u travnju 1990. u Gradu Slunju, dotično u
ondašnjoj Općini Slunj pobijedila je državotvorna misao Dr. Franje Tuđmana, osmišljena u programskim načelima HDZ.
Srpska nacionalna manjina, pomognuta iz Srbije i uz oružanu podporu JNA nije se htjela pomiriti s uspostavom države Hrvatske, nego se je odmetnula u četnički terorizam, naoružan do zuba oružjem i mržnjom protv svega hrvatskoga.
Hrvati Slunjani, videći zlo, koje im prijeti započeli su vlastitim trudom i sredstvima nabavljati oružje i spremati se za obranu. Međutim snage su bile neravnomjerne. Nakon uzastopnih bombardiranja, granatiranja i tenkovskog prodora jedinica JNA i četnika sa svih strana, sudbina Slunjana postala je 17. studenoga 1991. progonstvo i četnički masakr.

Oslobođenje Slunja i povratak

U progonstvu se nastavlja vojno ustrojstvo, koje je službeno ostvareno kao 14. domobranska pukovnija Slunj. Ova pukovnija zajedno s profesionalnim jedinicama HV u operaciji zvanoj “OLUJA” oslobodila je Slunj, 6. kolovoza 1995. Zato taj dan slavimo kao

Dan grada Slunja.

Naši domobrani su preuzeli na sebe održavanje sigurnosti, reda i mira pa je ubrzo uslijedio povratak prognanika u svoje devastirane stanove, u kuće ili na ruševine i zgarišta.
Za vrijeme progonstva Slunjana, srbočetnici su pljačkali i devastirali Slunj u nazočnosti međunarodnih snaga UNPROFOR-a, koji ih je štitio.
Hrvatskom vojnom operacijom “Oluja” oslobođeni su svi hrvatski krajevi i zajedno s njima i Grad Slunj.
Dana 6. kolovoza 1995. pobjedonosno je ušla u Grad Slunj 14. domobranska pukovnija Slunj, koja je preuzela na sebe održavanje sigurnosti, reda i mira pa je ubrzo uslijedio povratak prognanika u svoje devastirane stanove, kuće ili na zgarišta.
Ubrzo su uspostavljene sve državne službe: Dom zdravlja, pučka kuhinja, početak školske obuke, obnavlja se minirani most, HPT obnavlja sve svoje djelatnosti, otvaraju se trgovine i ugostiteljstvo, čiste se ulice i dvorišta, obnavlja vodovod i električna mreža, i vrijedni Slunjani popravljaju na svojim kućama, što sami popraviti mogu.

Obnova i razvitak
Sustavna obnova vođena od Ministarstva obnove i razvitka započinje 1996.
(uključiti točan opis i popis s brojčanim pokazateljima)

Budućnost Grada Slunja

Budućnost Grada Slunja počinje već sada i njene su temeljnice:
Gospodarski razvitak
Demografski razvitak
Briga za očuvanje okoliša
Usmjerenje na podizanje blagostanja ljudi.

Gospodarski razvitak Grada Slunja u budućnosti, koja počinje već sada temelji se na:

– Profitabilnoj i okolišu podobnoj industriji primjerice: prehranbena industrija zdrave hrane, drvna industrija, industrija vrijenja i alkoholnih prerađevina, voćni sokovi i druga bezalkoholna pića, flaširanje zdrave pitke vode iz podzemnih i nadzemnih rezervi…
– Suvremeno poljodjelstvo, stočarstvo, voćarstvo, ribogojstvo, peradarstvo, pčelarstvo… U ove oblike poljodjelstva će se uvoditi stručnim izborom najbolje kulture, koje će prema tlu, klimi i okolišu donositi najbolje rezultate i tako zadovoljavati potrebe prerađivačke industrije, svakodnevne potrošnje i tržišta.
– Turizam u Gradu Slunju mora u skoroj budućnosti postati i biti na vrhuncu svih profitabilnih djelatnosti. Da bi to postigli moramo k prirodnim
blagodatima izgraditi sve potrebne infrastrukture. To su na primjer: održavanje čistoće Korane, uređenje i održavanje njene obale od Karlovca do Plitvica, šetalište uz Koranu, razna odmarališta, bungalovi i hoteli uz Koranu, bazeni s toplom vodom Korane za rekreaciju, sport, odmor i ugođaj jer je voda Korane ljekovita i nalazi se u prekrasnom okolišu.

– Prometnice su temelj budućnosti Grada Slunja za prijevoz roba i ljudi, za trgovinske razmjene, za turizam, za opće povezivanje grada Slunja sa svima dijelovima Hrvatske i svijeta.
– Izgradnjom prioritetnih autocesta Europa – Zagreb Jadran rasteretit će se cesta Karlovac – Slunj Plitvice, ali tim ne će znatno izgubiti svoj značaj.
– Naš prioritetni plan mora biti suvremena prometnica: Zapadna Europa – Rijeka – Ogulin – Slunj – Bosna – Istok. U okolici Slunja bit će prometne petlje s priključcima i odvojcima za sve važne turističke i druge odrednice središnje Hrvatske i svijeta.

Demografija Grada Slunja je kroz ratne i poratne neprilike pala na najniži stupanj u zadnjih 200 godina, odkad nam je poznata statistika. Bez demografskog napredka nema ni gospodarskog naptedka niti podizanja ljudskog blagostanja.
Da bi u Gradu Slunju bilo rentabilno gospodarstvo svih vrsta, infrastrukturne djelatnosti, školstvo, trgovina i svi perspektivni zahvati Grad Slunj bi trebao imati do 2005. godine najmanje 15.000 stanovnika svih dobnih uzrasta.
Prirodnim priraštajem, polazeći od sadašnje demografske osnovice oko 6.000 stanovnika Grad Slunj ne može ostvariti svoj optimalni demografski cilj. Zato je potrebno naseljavanje Grada Slunja i pritom treba koristiti sve prednosti, koje pruža ovaj kraj sa svojim prirodnim resursima i statusom posebne državne skrbi.

Svrha čitave politike Grada Slunja jest kroz gospodarske, kulturne, demografske i sve druge međusobne uzajamnosti stvoriti u našem gradu solidan život s kvalitetnim blagostanjem. U tom ćemo sigurno uspjeti dobrom suradnjom marljivih i domoljubno nadahnutih građanka i građana Grada Slunja s demokratski izabranom lokalnom vlasti, županijskom vlasti i vrhovnom vlasti naše domovine i države Republike Hrvatske.

Nadahnut ovakovim mislima za svaki boljitak sadašnjosti i budućnosti Grada Slunja, završavam ovo izlaganje i još jedanput želim svima građankama i građanima Grada Slunja SRETAN DANAŠNJI DAN,

DAN GRADA SLUNJA I SRETNU BUDUĆNOST!

**************************************

Dragan Hazler Slunj, 4. listopada 1996.

UZ DANE KRUHA

Učenicama i učenicima Osnovne i Srednje škole u Slunju

Kad sam bio vašeg mladog uzrasta i zagrijavao školske klupe i učio ne za školu, nego za život, održavali smo slične jesenske svečanosti posvećene izložbi raznih plodina i voća. To je bilo davno u godinama prije II. svjetskog rata. Pritom smo pjevali jednu pjesmu, od koje se još i sada sjećam početka, koji glasi:

“Jesen je draga svakom stvoru
U njoj nam svega daruje Bog,
Prispjela žita, dozrela voća,
Puna je bašča – pun je i slog!”

Ova svečanost DANIMA KRUHA mi je, rekao bih na neki način draža od onih davnih, s kojima me vežu uspomene.
Draža mi je zato jer vidim pred sobom iz moje perspektive našu divnu mladost: učenice i učenike škole, koju sam ovdje pohadjao, vidim vaše marljive nastavnike i ponajdraže mi je što je medju nama naš svećenik, vlč. Mile Pecić i časne sestre – važe vjeronaučiteljice.
S njim smo sudjelovali u molitvi uz DANE KRUHA i izgovarali najljepšu i najdražu, ujedno i najsadržajniju molitvu, koju nam je Isus Krist, Sin Božji ostavio:
“Oče naš, koji jesi na nebesima… i poglavito u Očenašu:
KRUH NAŠ SVAGDANJI, DAJ NAM GA DANAS…”
Neizmjerna je veličina Očenaša jer u njemu, ponavljajući Kristove riječi osjećamo nazočnost Boga Stvoritelja.
Za kruh naš svagdanji molimo skromno samo za danas, a kako je to divni osjećaj i pouka upravo za nas, koji živimo u vremenu raskoši…
Želja mi je ovdje podsjetiti Vas na još jednu posvetu kruhu našemu, s kojim počinjemo život i završavamo s njim u posljednoj HOSTIJI, koju primamo prije Svetog pomazanja i odlaska u naručaj našeg Svevišnjeg Oca.
U zrno pšenice Bog je udahnuo život. Naime, današnja kemijska znanost može napraviti zrno pšenice, koje će po svome sastavu idealno odgovarati onome zrnu pšenice, koje sijemo, ali razlika je golema. Iz zrna stvorenog u kemijskom laboratoriju ne će nikada niknuti pšenica, a iz onoga zrna, koje je stvoreno misterijem Boga i sjetvenim trudom čovjeka niče i raste pšenica i donosi svoje zrnje, koje nam daje
KRUH NAŠ SVAGDANJI,
koji dolazi trudom naših majka na naše blagoslovljene stolove.
Podsjetimo se da je to silni trud od sjetve do kruha na stolu pa ćemo ga više znati štovati i cijeniti.
Zemlju treba nagnojiti, izorati, posijati, pobranati i blagosloviti zazovom Boga, da nam pšenica dobro rodi.
Tijekom rasta pšenicu treba pljeviti od drača i korova, štititi je od raznih štetočina i dohranjivati potrebnim gnojivima.
Zatim slijedi žetva, vršidba, pranje zrnja, skladištenje, meljava u brašno i od brašna uz dodatak kvasca mijesenje kruha. Zatim dolazi pečenje kruha i stavljanje na stol, kako je to ovdje kod nas.
Eto neka Bog vodi nas u ovom potrebanom trudu, za KRUH NAŠ SVAGDANJI, KOJI NAS HRANI I ODRŽAVA NA OVOM SVIJETU od rodjenja do oprosta sa svijetom.
ZATO JE DANAŠNJA SVEČANOST KRUHU JAKO VRIJEDNA I SVEVIŠNJEM BOGU MILA.
Dragan Hazler Slunj, 14. srpnja 1996.

SRBSKI ZLOČINI U SLUNJSKOM KRAJU

SRBSKI ZLOČINCI ŠEĆU PO SLUNJU DOK HRVATI SAHRANJUJU ŽRTVE

Uz svježe rane počinjene hrvatskom narodu u Slunjskom kraju od strane srbskih zločinaca, domaćih Srba i Vlasa, koji se slobodno šeću po Slunju dok mi Hrvati eksumiramo i dostojno kršćanskom ponašanju sahranjujemo svoje najmilije umjesno je podsjeti se Vukelićevog upitnog stiha iz pjesme nastale iza Solferinske bitke: “Bože, ako jesi – gdje si?”. Naime, ovaj stih je u svakom vremenu aktualan jer nepravde se poput zarazne bolesti nameću nedužnim ljudima, u našem slučaju Hrvatima u Slunju – svestranim stradalnicima i žrtvama srbočetničkih zločina. Mi sahranjujemo svoje najmilije, a zločinci, počinitelji žrtava i njihovi suradnici se svakodnevno vraćaju u Slunj i žive ovdje nekažnjeno. Jedan od takovih, ravnatelj škole za tzv. republike srpske krajine u Slunju Dušan Čačić povećao je ovih dana broj srbskih šetača po Slunju, kojima Republika Hrvatska daje mirovine.
Zar će zaista zločinci i njihovi suradnici ostati nekažnjeni, što duboko vrijedja mrtve, preživjele i ovozemaljsku pravdu. Poznato je da Haaški sud ili neke medjunarodne institucije pozivaju Republiku Hrvatsku na intenzivniju suradnju. Postavlja se pitanje zašto ne šaljemo pred Medjunarodni sud nekoliko tisuća ratnih zločinaca i njihovih pomagača iz redova srpske nacionalne manjine u RH, umjesto da ih amnestiramo i opraštamo im zlodjela i teške zločine.
Umjesno je zapitati i to, može li se kršćanski oprost, za kojeg se zaziva Boga prenositi na krivično-sudski oprost, koji bazira na ovozemaljskim zakonima stvorenima za sudjenje zločincima? Iz ovog slijedi još jedno pitanje kroz konstataciju: Zašto se Hrvate na sve načine upućuje na oprost i suživot sa zločinačkim Srbima, koji se prilično brojno vraćaju u Slunjski kraj, a znade se, da oni još nikada nisu za oprost zamolili. To mi sliči onoj narodnoj: “Pred svinje stavljati bisere”.
Prilažem ovdje “Uvod” jednom statutu za Slunj u nasiljem stvorenoj rsk, gdje oni jasno pišu “…opredjeljenje da nikada više neće zajedno s Republikom Hrvatskom.” To jasno upućuje, da se mnogi od njih vraćaju skladno Martićevim izjavama, da organiziraju novi ustanak i nove pokolje Hrvata, kao što su to činili mnogo puta u povijesti bilo kao turski podanici ili predvodjeni SPC, načertanijem, četničkim komunizmom, svojom SANU ili raznim Miloševićevim, Karadžičevim, Martićevim, Mladićevim… ideologijama krvožednog i teritorijalno pohlepnog manijaštva.
Kratko rečeno, Srbi su čitavu svoju povijest opteretili sa psihokompleksima, medju kojima se napose ističu dva: mitologiziranje svojih poraza od Kosova naovamo i patološka strast za osvajanjem i prisvajanjem Hrvatske svima načinima i metodama, medju kojima se ističu: genocid, etnocid, kulturocid, sakralocid i ekocid. Jurahominist Martin Sentić naziva takovo srbsko ponašanje: neoferitismus ili novo pradivljaštvo.
Mi smo u zadnjih mjesec dana eksumirali oko 50 nedužnih Hrvatica i Hrvata, pretežno staraca – žrtava srbočetničkog terora i dostojno sahranili u Cvitoviću, Drežnik-gradu, Ladjevcu, Rakovici, Selištu, Slunju i Vagancu. Ekshumacija daljnjih žrtava slijedi. Neke žrtve je vrlo teško pronaći jer su ih zvjerski podivljali Srbi, mrzitelji Hrvata spalili ili pobacali u bezdane.
Nastavak slijedi. Dragan Hazler
Prilog “Uvod”, kojeg bi trebalo objaviti u cjelosti.

III. OBILJEŽJA LOKACIJA, NA KOJIMA SE JE NEŠTO ZNAMENITO ILI TRAGIČNO DOGODILO
Ovdje se navodi samo nekoliko primjera, da se ukaže na što se misli:

PODSJETNIK O MOGUĆNOSTIMA ZAPOSLENJA
na području grada Slunja

I. dio

Mi danas ne živimo više u eri jugosrbskog komunizma, u kojem se je sve diktiralo od partije i vlasti, počev od krštenja ili nekrštenja vlastitog djeteta, odlaska ili neodlaska u crkvu pa do traženja i dodjele radnog mjesta od partijskog komiteta i općinskog poglavarstva.
Danas je država Hrvatska suverena, slobodna, demokratka, gospodarski i radno usmjerena na aktiviranje vlastitih snaga na svima poljima djelatnosti i otvorena je za svako tržište – narodno, medjunarodno, lokalno i čak obiteljsko.
Ovdje ćemo samo podsjetiti gradjanke i gradjane Slunja na dio raznih djelatnosti, koje se mogu obaljati u kućanstvu ili u amaterskim udrugama, koje bi bile prilagodive za razne djelatnosti.
Nama predstoji turistička godina 1997. Za tu godinu mi moramo već sada vršiti sve pripreme ili ih uključivati u dolazeće vrijeme, koje pojedinim djelatnostima odgovara.
Evo na primjer zbir djelatnosti, koje bi trebalo obavljati, a gradjanstvo se moli da ih prihvati i da traži suradničke mogućnosti u svima sredinama Grada Slunja. Pisatelj ovih redaka respektira naše teško poratno stanje, neimaštinu novaca, sredstava, gradje, radionica, strojeva…, ali je svjestan i toga da se dobrom voljom i pravilno usmjerenim ciljem dadu ipak pronaći minimumi potreba, da se nešto čini i učini. Dakle, mora se nešto: znati, htjeti i čvrsto željeti pa će se i učiniti. Konačno, učinak je jedno od mjerila vrijednosti čovjeka, a mi Slunjani znali smo se i uspijevali smo i u najtežim mukama dokazivati se sa svojim ponosom, sa svojim poštenjem, sa svojim domoljubljem, sa svojom vjerom kršćanskom, sa svojim uvjerenjem u sebe i svoje sposobnosti, sa svojim marljivim radom i učincima, od kojih smo živjeli. Ova naša svojstva visoke ljudskosti mi nismo izgubili niti smo se u bilo čemu pokolebali. Do nas je dakle, da se samo malo aktiviramo u svima djelatnostima, koje će pomoći zaraditi si poneki novčić, da bismo si poboljšali životno blagostanje.
Te djelatnosti (primjerice, a ne sve!) bi bile:
– Prirediti, što više suhog svinjskog i drugog mesa za ugostiteljsko-turističke potrebe. To vrijedi i za druga suha i svježa mesa. govedinu, teletinu, janjetinu, jaretinu, perad i ribu. Takodjer i mesne preradjevine.
– Obnavljajmo i razvijajmo stočni fond svih vrsta stoke za vlastitu upotrebu i tržište. Ovaj kraj i hrvatsko tržište, a i svjetsko tržište treba neograničene količine ekološki čistog mesa, mlijeka i svih mliječnih preradjevina: sir, maslac, vrhnje, kiselo mlijeko, jogurt, kefir, možda mlijeko u prahu i za preradjevine kao što su slastice, sladoled i razni mliječni napitci…
Neograničena je potreba za mesom svake vrste. Ovce su potrebne ne samo radi mlijeka i janjaca, nego i radi vune, iz koje se mogu plesti odjevni predmeti za opću upotrebu i za turističke suvenire kao na pr. pletene kravate, domaće šubare, puloveri, bječve, rukavice…
Svinjogojstvu bi trebalo posvetiti veliku pažnju. Ne samo da je uvijek traženo meso, ponutrice, kobasice i druge preradjevine, nego kočet od svinja služi za izradu kefa, koje se mogu prodavati kao turistički suveniri. Od kožica, hrskavice i kostiju dalo bi se proizvoditi industrijsku želatinu… Slunjske krvavice i mesne kobasice bi valjalo standardizirati i prodavati ih kao specijalitet Slunja.
Peradarstvo nije samo izvor relativno jeftinog mesa, nego izvjesne vrste peradi su ujedno i turistička atrakcija na slapovima Slunjčice i Korane (guske, patke i možda labudovi…).
Napose zanimljivo je konjogojstvo i magarogojstvo, kako za sportske i tegleće svrhe tako i za mesnice u proizvodnji najkvalitetnije salame.
– Pozabaviti se, kad za to dodje vrijeme sadnjom i uzgojem povrća svih vrsta ne samo za svoje potrebe, nego i za tržište. Napose su zanimljive grahorice (grah, grašak, mahune, bob…) , krumpir, zelje, kelj, salata, krastavci, rajčice, bundeve, buče, peršun, mrkva, celer, cikla… Na primjer, od rajčica, celera, mrkve, krumpira, cikle i zelja mogu se praviti prirodno konzervirani napitci, koji su zdravi i dadu se dobro prodati.
Od istaknutog interesa za opću upotrebu su kulture češnjaka, crvenog luka i raznih lučica. Češnjak je potreban i za industrijsku upotrebu za ljekovite svrhe, za mesnu preradjivačku industriju i za prehranbenu industriju kao začin raznim jelima i za ugostiteljstvo.
Kod nas bi trebalo ispitati mogućnost proširenja kultura raznih povrća kao na primjer: blitva, špinat, sladorna repa, možda i šparoga…
– Obnovimo i aktivirajmo sijanje svih usjeva kao nekada: pšenica, raž, ječam, piro, zob, razna prosa, heljhu i kukuruz. Dobro bi bilo pozabaviti se i uzgojom soje. Svaki od naših ljudi znade, da se svi proizvodi od žitarica dadu dobro iskoristiti za razne preradjevine, koje je moguće unovčiti. Uzmimo samo primjer škope od raži, koju se može koristiti počev od izrade šešira, košara i košnica do pokrivanja krovova. Proso je danas rijetkost, a zapadno tržište ga traži za uzgoj domaće peradi i ptica.
Domaće žitarice trebamo za vlastitu upotrebu, za prehranu ljudi i Čivotinja, a isto tako da bismo aktivirali mljevenjem mlinove u RASTOKAMA i priredjivanje domačih specijaliteta za turističke svrhe: pogača, proja, palenta, masnica, ušćipki, bazlamača, pecivo i druge preradjevine od domaćeg i ekološki čistog brašna. Ječam i zob imaju dodatne vrijednosti, koje mi nismo nikada dovoljno koristili kao primjerice pivski ječam, prČeni ječam za kavovine, ječmena kaša, a slično se dade koristiti i zob za razne jestive preradjevine, dakako i za ishranu stoke, napose konjogojstvo.
Izradjevine od škope mogu se raditi u svakoj kući i služiti kao turistički suveniri Slunja i za opću upotrebu, kako su služili u davnini.
– Zapušteno je sijanje sirka za metle pa bi to trebalo obnoviti. Isto bi trebalo obnoviti sijanje suncokreta, uljne repice i gorušice za proizvodnju ulja i senfa.
– Slunjski kraj je vrlo pogodan za pčelarstvo jer obiluje pašom, koja je ekološki sasvim čista i zdrava. Med i medovina (napitak) kao i vosak dadu se uvijek dobro prodati.
– Radi stočarstva i pčelarstva, trebalo bi sijati razne stočne biljke: lucernu, domaću djetelinu, ljulj i druge krmive sorte.
– VaČna grana gospodarske djelatnosti, s kojom se naČalost nikada nisu intenivnije bavili Slunjani jest hortikultura u najširem značenju tog izraza. Naime trebalo bi se ozbiljno pozabaviti sadnjom cvijeća, ukrasnog bilja i ukrasnog drveća i da bi se djelatnost, üto brže proširila i postala plodonosna valja napraviti rasadnike i oplemenjivališta tih ukrasnih biljaka i cvijeća (presadjivanjem, cijepljenjem, okuliranjem, kalemljenjem…)
– Treba obnoviti i sjetvu konoplje i lana jer od njih dobivene tkanine su uz pamuk i svilu jedini odjevni predmeti, koji ne izazivaju alergiju. Sjeme lana je jako tražena tržišna roba.
-Ovo vrijedi i za voće brzorastuće i ono, za koje treba dulje vremena. Napose valja skrenuti pozornost na uzgoj raznih vrsta voća, ali ne zanemariti i šljive za šljivovicu, za pekmez i za sušenje. Šljivovicu se dade uvijek dobro unovčiti. Drugo voće se dade preraditi u voćne sokove, pekmeze, djemove i želeje. Na primjer, od jabuka se može praviti dobar jabukovac (bezalkoholni napitak za djecu i odrasle), jabukov djem, ocat od jabuka, upotreba svježeg voća i suženih jabuka. a kod nas su ove godine ostale jabuke nepobrane. Slično vrijedi i za sve druge vrste voća kao na primjer ogrozd, ribizl, šipak, vrtne jagode i domaća sorta dunja, kojih skoro i nema više.
Napose trašeno i vrlo skupo voće na svima tržištima su orasi i lješnjaci.
Ima i divljeg voća, koje je jako zanimljivo kao prehranbeni artikal i tršižna roba. To su oskoruše, divlji šipak, šumske jagode, trnjule, glogovi, drijenak i napose pitomi kesten. Mi smo u Slunju imali uvijek pečenjare kestena kao dobro prodavanu robu, a sada uopće nemamo pečenih kestena, a ljudi traže zaposlenja. Na tom poslu moglo bi se uposliti barem dvoje ljudi s dobrom zaradom.
Pripominjem, da se svi naši proizvodi mogu jako dobro plasirati na tržište kao ekološki čisti i zdravi jer ovdje nema nikakve industrijske zagadjenosti.
– Uzgoj raznih vrsta gljiva mogao bi donijeti dobre dobiti svakom uzgajaču. Gljive je moguće prodavati sirove, sušene i konzervirane. Uzgoj je jako jednostavan, a tržišna dobit osjetna za svako kučanstvo.
– Možda bi bilo korisno obnoviti vinograde i druge vrste loza, radi groždja, radi mošta, kojeg se dade dobro prodavati i radi vina.
– Ribogojstvo, uzgoj raznih rakova i jestivih puževa trebalo bi pretvoriti u gospodarsko-profitnu djelatnost.
– Lov je zanimljiv radi sporta, turizma i lovine divljači, od koje se koristi jestivo meso, koža za krzno, rogovi…
– Ima još mnogo prirodnih plodina, kultiviranog raslinja svih vrsta i Čivotinja domaćih i divljih, o kojima bi se trebalo voditi brigu odgovarajućim načinima i metodama, da budu koristivi čovjeku ovog kraja za neposrednu porabu ili za trČišnu prodaju, uključujući i za turističke svrhe.
– Slunjski kraj obiluje samoniklim ljekovitim biljem, koje je narod u prošlosti znao ubirati i propisno spremati za potrebe u slučajevima bolesti. To su na pr. cvjetovi od kamilice, stolisnika, majčine dušice, jaglaca, saponarije, bazge, lipe… Neki plodovi (divlji kesten, hrastove šiške), kora (svibovina), korijen (kukurijek, jelenak, paprat), podanak (češnjak, crveni luk i smola (crnogorica) sluČili su narodu u ljekovite svrhe. To bi valjalo obnoviti i uvesti kultiviranje ljekovitog bilja jer je dobro za narodne potrebe, a dade ga se i dobro prodati, kroz otkup kod veledrogerija.
Zaključno u ovom dijelu “PODSJETNIKA ZA ZAPOŠLJAVANJE” valja ponoviti, da čisti okoliš, čista voda, čisti zrak i svi proizvodi, koji se ovdje spremaju imaju zavidno dobar glas kao najbolju reklamu: EKOLOŠKI ČISTI I ZDRAVI PROIZVODI IZ SLUNJSKOG KRAJA!
Svaki naš čovjek bi trebao naći sebe u nekom od spomenutih mogućnosti zaposlenja:
– Ljude treba podsjetiti na pripremu raznog drveća za izradu potrebnih orudja i njima sličnih predmeta za turističke suvenire.
Nastavak slijedi:
Mr.sci. Dragan Hazler

TUŽNI SPOMEN-DAN U SLUNJU

Na današji dan, 16. studenoga sjećamo se najveće povijesne tragedije grada Slunja i čitavog Slovinja.
Toga jesenjeg dana, godine 1991. je anticivilizatorsko i protuljudsko bezumlje udruženih Srba, Vlasa i Crnogoraca vodjenih četničkom kokardom, komunističkom petokrakom, gangsterstvom JNA, zloduhom spskog pravoslavlja, SANU memorandumom, Miloševićevom pohlepom, prirodjenom srpskobalkanskom pljačkom, srpskobalkanskom krvopožudom srpskobalkanskom mržnjom iz gena pradivljaštva i snagom oružane tehnologije sručilo se je na živote i imovinu Slunjana.
Kako očevidci govore nebo je potamnilo od granatiranja i piromanijskog dima srpskog, zemlja je gorila u ognju hrvatskih kuća i Crkve paljenih od srpskog, vlaškog i crnogorskog feritizma; potekla je nevina hrvatska krv; duše su ranjene, bol je plakala, Slunj je pretvoren u arenu užasa, straha, nemoći i eksodusa od onih, koji su nam do jučer glumili bratstvo i jedinstvo.
Umjesto jesenje sjetve, zločinci su granatama sijali smrt; umjesto topline doma i obiteljskih ugodjaja u njih se je ušuljala neizvjesnost, strah, očaj, tužne misli na progon i bijeg iz doma svoga.
Obrana Slunja bila je nemoguća i ravna samoubojstvu i samouništenju jer je neprijatelj bio naoružan mržnjom i do zuba ratnom tehnikom svih potencijala – poredbeno izraženo po nekoliko oružja protiv jednog golorukog čovjeka.
Uslijedio je progon i traženje spasa golih života u napuštanju svojih domova, svojih vrtova i cvjetnjaka – svoga zavičaja. U svemu tomu udružilo se protiv Hrvata – Slunjana bezumlje srpsko-jugoslavenske vojske i civila – susjeda, domaćih Srba i Vlasa, s kojima se je do jučer zajedno živjelo. Štoviše, ti srpski i vlaški susjedi, jednako kao i novi došljaci iz Srbije u ovaj kraj sa svrhom posrbljivanja i posrbljeni bivši Vlasi zloupotrebljavali su vlastitu djecu odgojem u mržnji protiv Hrvata. Djeca su telefonski nazivala susjede Hrvate i pjevala srpske šovinističke pjesme i izgovarala grozne parole: “Slobodane, šalji nam salate – bit će mesa, klat ćemo Hrvate.” Telefonske provokacije su obično počinjale i zavržavale: “Ovo je velika Srbija!” Ove podatke su mi dale brojne hrvatske obitelji, koje su bile tako provocirane. Medju provokatore sa sličnim provokacijama i denuncijacijama Hrvata s dokazima o tome spada i srpska obitelj Livada, koja se je povratila u Slunj i sada, tražeći “svoje pravo” podnosi prijave protiv časnika HV i nasilno provaljuje u njegovu garažu.
Zlo svake vrste sručili su od 1990/91. Srbi, Vlasi i Crnogorci na Hrvate, u našem slučaju na Slunjane – Hrvate, prognali su nas, spalili sva hravtska sela i u urbanim naseljima sve ono, što im nije trebalo za svakodnevnicu. 18 hrvatskih katoličkih crkava su pretvorili u zgarišta i ruševine. Naše Oltarske svetinje, u kojima je bio udružen Bog, svetaštvo i umjetnost pretvorili su u hrpice ostataka i pepela. Lomili su andjele, pljačkali zlatne kaleže, bahatili nad svetim kipovima i palili crkvene knjige i orgijali bombama nad mramornim krstionicama svih 18 hrvatskih katoličkih crkava. Naša djeca se mole Bogu, da oprosti zločestim ljudima za “ubijene andjele”. Poubijali su raznim divljačkim masakrima više od 150 Slunjanki i Slunjana, medju kojima i djece, izranjavali su i osakatili oko oko 250 slunjskih mladića – invalida Domovinskog rata. Mučili su po logorima mlade i stare, a napose su se izživljavali u batinanjima, silovanjima i patološkim mučenjima ljudi. Mladim muškarcima su sakatili plodnost. Dobar dio Slunjana su zatočili i pretvorili u robovanje za sebe, a golemu većinu su prognali. Velik broj Slunjana se još uvijek vodi nestali, znade se za jednu masovnu grobnicu i mnogo pojedinačnih ili skupnih, koje još uvijek čekaju ekshumaciju i identifikaciju žrtava. Za neke poubijane ljude nemamo još ni predodžbu, gdje bi mogla biti njihova tijela. Postoji vjerojatnost, da ih je progutala neka od bezdana, kakovima obiluje Slunjski kraj
Sve je to, hvala Bogu, svetom Franji i hrvatskoj Oluji završilo. Srpsko, vlaško i crnogorsko zločinstvo je pobijedjeno, ali nije njihov zloduh. Oni se vraćaju u Slunj i bez osjećaja krivnje i savjesti, koje nisu nikada ni imali traže “svoje pravo”. Arogancija i drskost nije ih napustila, a druga svojstva iz sličnih riznica čuvaju skriveno, kao što su ih skrivali u eri “bratstva i jedinstva”.
Mi Hrvati smo povijesno osudjeni na suživot s njima, sa zločincima. To su nam ostavili u baštinu “kumovi” iz “svetog rimskog carstva austrijskog” i naiva naših slavnih predja. Zato ih se i štiti više, nego endemske biljke i životinje. Svima Slunjanima poznati zločinci (poput četničkog vodje Brane Kukuruzovića, Tepavca, Ljevnajića, Livade i Ribića…) i njihovi suradnici šeću po Slunju i bore se za “svoja prava”. Ne ulazeći u to je li zatajila pravda ili pravo osudjeni smo kao sveti pravednici bez ruku na krivnju bez svoje krivnje – živjeti zajedno sa zločincima. Kad je već tako jer nas na suživot nagovaraju i prisiljavaju crkvene i političke vlasti, hrvatski gradjani Slunja i Gradski odbor HDZ-a Slunj poziva sve gradjanke i gradjane srpske nacionalne manjine i Vlase, da dodju na PUT SUŽIVOTA KROZ OPLJAČKANA I DEVASTIRANA HRVATSKA SELA i NA EKUMENSKO BOGOSLUŽJE U OSTACIMA ZIDINA SPALJENE KATOLIČKE CRKVE PRESVETOG TROJSTVA.
Dosad se nije odazvao nitko od Srba i Vlaha, iako na PUT SUŽIVOTA mogu povesti i svoje političke zastupnike, za koje su glasovali na posljednjim izborima.
Ne znam tko je u pravu. Opraštati je dobro, vjerovati je još bolje, a razborito postupiti je najbolje. Poznato mi je i ne ću ni ovdje kriti, da Hrvati Slunja nisu zadovoljni projektom i sadržajem suživota. Oni, koji ga ne prihvaćaju napuštaju Slunj. Negdje je zakazala kršćanska i politička savjest. Tko znade gdje, neka se pokaje i čvrsto odluči, da ne će više griješiti. Prisiljavati pravaednika na suživot sa zločincima je grijeh po Bogu Svevišnjemu i po slijepoj boginji “Justiciji”. Ja nisam po Bogu opunomoćen za opraštanje pa ako svojom samovoljom opraštam onda griješim. I sam Isus Krist, Sin Božji nije sam opraštao zločincima, nego je u mukama na Križu govorio: “OČE OPROSTI IM JER NE ZNAJU ŠTO ČINE!” Dakle, ako je Sin Božji molio Boga Oca, da oprosti zločincima, onda ću i ja moliti Boga, da im oprosti, a ja za oprost nisam od Boga opunomoćen pa me prema tomu nitko nama pravo ni nagovarati ni prisiljavati na oprost zločincima jer me tim načinom gura u grijeh. Opraštanje zločincima i njihovim suradnicima je u kompetenciji Boga, a do čovjeka je samo da moli Boga, da im ON oprosti.
Dragan Hazler, Slunj

Mr.sci. Dragan Hazler Slunj 29. rujna 1996.

PRIBILJEŽKE O TURIZMU ZA SVAKO KORIŠTENJE
(Bit će dopunjavano!)

Uvodna napomena
Ove pribilježke se prave “ad hoc” bez striktne sustavnosti i svrha im je podsjetiti, što bismo trebali neodgodivo činiti, da bismo u Slunju stvorili turističke uvjete za turističke ponude u smjeru naprednog turističkog gospodarstva, zanimljivog i privlačnog sa svojim sadržajima za turiste-goste i za Grad Slunj, koji od svoje turističke ponude treba i mora izvlačiti opću korist, kroz novčanu dobit, kroz nastup na turističkom tržištu i kroz zapošljavanje ljudi.
Pribilježke se dopunjuju prema dosjetki autora i dopunjavat će se “bez granica” vremena, prostora, sadržaja i ideja… Takvim načinom bilježenja sigurno će biti ponavljanja, što eventualni čitatelj(-ica) treba uzeti u obzir. Isto tako mora se računati s pogreškama pa i netočnostima. Najkraće rečeno ovo su zaista SAMO pribilježke i kao takove ih treba promatrati i iz njih koristiti samo ono, što je koristivo, a na sve ostalo se ne osvrtati. Bilježenje je započeto gornjim nadnevkom i trajat će “ad infinitum”. Dakle, nove misli će se ubacivati u tekst ili dopisivati na kraju.

Općenito i svrsishodno
Turizam u Slunju ima svoju perspektivu samo ako ćemo u njega ulagati: trud, vrijeme, sredstva, znanje, volju, koristiti dobra iskustva svoja i od drugih, bogatiti turističke sadržaje i turističku kulturu, baviti se stručnim i znanstvenim studijem i praksom svih aspekata i domena vezanih za svaki segment turizma Slunja.

U Slunju treba razvijati gospodarsku turističku organizaciju profesionalno s jakim startom od najmanje pet djelatnica i djelatnika udružnih voljom, sredstvima, djelom i ciljem kao dioničko društvo, s općim poznavanjem turizma, sa širokom turističkom kulturom i znanjem barem dva strana jezika kao i najnužnijim poznavanjem elementarnosti iz jezika od naroda, običaja i kulture onih, koji kao turisti navraću u Slunj.

Ne zaboravljajmo najvažnije: Slunj ima prirodne uvjete za razvoj turizma, ali nema turističkih profesionalaca niti turističkog plana niti organizirane i udružene turističke djelatnosti. To se može i mora razviti, praktički od sadašnje “pozitivne nule”, najprije s maksimalnim ulaganjem, ali istovremeno samoinicijativnim aktiviranjem djelatnika do te mjere, da u najdulje od pola godine oni postanu profitabilni ne samo za osiguranje svojih plaća, nego i za podmirivanje poreznih obveza. Dakle, već pri samom zapošljavanju djelatnika treba im reći da mogu iz sredstava Grada dobivati plaću najviše do 6 mjeseci, a za to vrijeme si moraju zaraditi novac za plaće i sve druge režije, uključujući i porez Gradu. Bavljenje turizmom u Slunju ne smije biti lagodno zaposlenje na teret Gradu, nego znalački, marljiv i unosan posao.

Obzirom da grad SLUNJ mora napraviti TURIZAM kao jedan od glavnih svojih GOSPODARSKIH RESURSA p r o f i t a b i l n i m, dužnost nam je pa makar i uz odricanje na drugim poljima, u početku n e s e b i č n o u l a g a t i u t u r i z a m, dakako uz evidentno praćenje učinkovitosti.

Ulaganja u t u r i z a m u Gradu Slunju trebali bi vršiti (u prvom redu) ugostitelji, trgovci i obrtnici, a zatim građani Slunja i drugi Hrvati iz Domovine i dijaspore. U turistički biznis treba uključivati i strance iz svih država Europe pa i Svijeta. Mi se pak u Slunju ne bismo smjeli baviti samo turizmom usmjerenim na slunjske lokalitete, nego se baviti turizmom na što široj osnovi – posrednički i servisni turizam za sve hrvatske krajeve i obratno iz Hrvatske u Svijet. Turizam u Slunju mora postati i biti glavna slunjska “industrija”.
Ulaganje u turizam ne bi smjelo ići iz sredstava Gradskog poglavarstva, osim u samom početku.

Turistička zajednica u Slunju mora biti GOSPODARSKA DIONIČKA UDRUGA, a ne nikako skup djelatnika, koji će živjeti na grbači Grada. Upravo suprotno, Turistička zajednica u Slunju mora vrlo brzo postati i trajno biti najjačom Dioničkom udrugom Grada Slunja.

Da bi se u Slunju mogao brzo razviti turizam kao glavna i najperspektivnija gospodarska djelatnost i glavni promidčbeni “as Slunja” djelatnici moraju biti stručni, samoinicijativni, djelatno zainteresirani, neograničeno marljivi, autoritativni i uslužni.
Osim domaćih ljudi SLUNJ BI MORAO “uvesti pod hitno” barem jednog iskusnog turističkog “asa” sa stručnim znanjima, jakom voljom i svojstvima probitačnosti. Možda je takav gosp. ekonomist iz Sinja (Šibenika). Valjalo bi ga na njegov i obostrani rizik uposliti u TURISTIČKU ZAJEDNICU SLUNJ (kasnije nešto o nazivu TZ) kao dioničku udrugu, a ne instituciju na teret gradskog proračuna. Plaću si već nakon tri mjeseca mora zaraditi sam, a nakon 6 mjeseci već porezno doprinositi Gradu Slunju. Pripomenimo ovdje, da prava i profesionalna turistička djelatnost ne pozna sezonstvo ili SEZONA TRAJE CIJELU GODINU, a mijenjaju se samo aktivnosti.

Turistička zajednica u Slunju mora “brzim tempom” postati najbrojnije, najače najproduktivnije i najstabilnije poduzeće u gradu, koje će inicirati i aktivirati sve druge djelatnosti i puniti iz svojih prihoda gradsku blagajnu. Ako to nije tako, onda prepustimo turizam dosadašnjem poluamaterizmu i besplodnoj stihiji.

Poznata je stara izreka: “Sreća ulazi samo u kuću umnih i marljivih.”
Zato, ako hoćemo mnogo zaraditi, da se postigne cilj, kojemu je turistička vještina usmjerena, potrebno je da prionemo vrlo marljivo, razborito, stručno i znanstveno uz sve ono, što nam na neki način može koristiti i pomoći u našoj namjeri. Turizmom se trebaju baviti ljudi zainteresirani za djelatnost, a ne za zaposlenje.

Imajmo pritom na umu, da je turizam najsveobuhvatnija djelatnost u ljudskom društvu jer zadire u sve aktivnosti, u sve gospodarske grane, u promet, u opću kulturu u kulturu ponašanja, kulturu trgovine, ekokulturu, hortikulturu, UMJETNOST (likovnu, skulpturnu, književnu, lirsku, kazališnu…) sport svih grana, rekreaciju (odmarališnu, sportsku zdravstvenu, psihološku…) zabavu svih vrsta bez granica, zdravstvo (svih specijalnosti), psihologiju (za odstranjivanje raznih sindroma, suvremenih problema, savjete mladima i pomoć starcima), etiku (kao opću sustavnicu bontona), istraživalaštvo (speleologija, povijest, zemljopis…, ekologija…), znanstvo (briga za sadašnjost i kreiranje budućnosti), religiju (temeljnicu brige za idealnu zaokruženost čovjeka kao najvrijednije pojave na ovom svijetu), “pustolovine” (otkrića prirodnih tajni amaterskim i stručnim zahvatima…), avanturizam (“cilj teme da prođe vrijeme”), strastvenosti (lov, ribolov, ronilaštvo, jedriličarenje…), medijske informacije (predstavljanje turistiških ponuda i mogućnost razmjene misli), razne društvenosti (udruge ljubitelja prirode, ljubitelja zaštite okoliša, zaštite starina, zatim udruge mladih poput židovskih kibuca, koji dolaze dragovoljno raditi u Izrael i mnogi ostaju u njemu stalno)…

Već ove natuknički spomenute sustavnice i temeljnice turizma zahtijevaju od Turističke zajednice u Slunju startni angažman od najmanje 5 profesionalaca uz jaku pripomoć amatera. Pokazuje se kao vrlo potrebno i svrsishodno, da to budu stručni i univerzalni ljudi, koji će znati između sebe podijeliti uloge i skladno raditi prema van i suradjivati prema unutra.

Prirodno je i znanošću jasno dokazano da čovjek treba u svom odnosu prema predmetima i djelatnošću, kojom se bavi, ako želi biti dodar i valjan djelatnik i upravljač n a j p r i j e srediti u sebi svoje misli, kako bi kasnije, kad prijeđe na djelo, pokazalo se očevidnim, da je unutrašnje umovanje nužna prethodnica vanjskom djelovanju.

Sve u daljnjem dotaknuto mora uvijek imati kao subjekt poslovnu mudrost, a kao objekt gospodarsku – profitabilnu stranu turizma.

Za kulturu ponašanja prema turistima treba odgajati gradjane. Jedno od mjerila turističke kulture je metla i zahod, dakle čistoća i higijena. Prema turistu se treba biti krajnje susretljiv, uslužan i ugodno raspoložen i uvijek zahvalan. Pri susretu izraziti turistu dobrodošlicu i ugodan boravak, a pri oprostu izraziti zahvalnost i dobre želje na putovanju i inače.

Za profesionalce u turističkoj službi potrebno je znanje stranih jezika; bar engleski i njemački dobro, a ostalima se treba znati barem poslužiti za osnovne informacije i poslovno-kurtoaznu uslugu.

Ovi znaci poslovne naklonosti ne smiju trajati samo u trenutku uslužnog odnosa, nego trajno; oni trebaju postati svakovremena svojstvenost poslovnog bontona.
Nenametljivost, skromnost i umjerenost u ponašanju daju sliku zadovoljstva sa svojom ulogom, a to daje uzoran dojam o sebi svakom sugovorniku. Da je to istina, bjelodano nam objašnjavaju primjeri iz svih umnih i manualnih vještina. Ponašanje i djelo je najbolje samodokazivanje vrijednosti čovjeka. Samohvala je perje za vjetar.

Turizam je svedeno na konačni poslovni cilj TRGOVINA. Još u rimsko doba Ciceron je rekao da su trgovci snaga države, a još prije njega Grk Aristotel smatra trgovinu jednim od glavnih i nužnih uresa države. Ukoliko nije izopačena i pokvarena ona je izvor o kojem ovise sve druge vještine.

Polazeći od poistovjećavanja turizma s trgovinom, nameće se samo od sebe uvoditi u poslovnost: pravilnik, uredbu, propis, ustrojstvo, promidžbu, tečajeve za usavršavanje… razvijati poslovnu suradnju sa svima institucijama i poduzećima, koje na bilo koji način dotiču turističku poslovnost. Tu spadaju i lokalne škole, koje u svakom predmetu trebaju osmisliti i dotaknuti turistička pitanja i sadržaje svoga kraja i domovine Hrvatske. Školska djeca trebaju pisati zadaće na temu turizam, maturanti maturantske radnje, a studenti završavati odgovarajuće studije ili praviti diplomske, magistarske i doktorske radnje na teme vezane uz turizam.

Kulturne institucije i njihov doprinos turizmu u Slunju
Slunj bi trebao imati turističko učilište ili barem AKADEMIJU za edukaciju iz turizma: predavanjima, znanstvenim skupovima, razgovorima, učenjem stranih jezika, izložbama turistiških vodiča, prospekata, knjiga…
Hrvatska Akademija Ekologije Slunj (HAES) je u osnivanju i u njoj će znatno mjesto naći turizam.

Hrvatsko narodno sveučilište u Slunju bi takodjer svoj dio trebalo posvetiti turizmu kroz na primjer: predavanja, stručne i znanstvene skupove, okupljanje svekolike narodne baštine ovog kraja…

Grad Slunj bi trebao imati STALNU GALERIJU SLIKA I SKULPTURA te učestalo organizirati gostujuće umjetničke izložbe.

ZAVIČAJNI MUZEJ SLUNJA je sušta i hitna potreba grada, kako za turizam i opću kulturu tako i iz pobude da se spasi još nešto malo starina, koje nisu nestale i ove danomice nestajuće.

Hrvatski Radio Slunj je prvorazredni medij za injiciranje turističkih djelatnosti, za brzo posredovanje i sve druge aktivnosti u službi turizmu kroz svoju profesionalnu ulogu i programe. HRS bi trebao biti jedan od dioničara TZ Slunj.
…………………………………………..

Baviti se turizmom kao trgovinom zbog velike raznolikosti sustava i segmenata nije lak ni jednostavan posao. Zato i kaže stara poslovica da je lakše biti sudac, nego trgovac.

Turizam kao struka i znanost ima svoje propise i pravila, pa se onaj koji ih se drži usavršava u toj znanosti, a jedino u složenoj poslovnosti kao što je upravo turizam, vlastita prirodna inteligencija odkriva što treba poduzeti u određenom satu i danu.

Valja biti spreman na turističke ponude/potražnje, koje se u nenametljivom odnosu predstavljaju turistima. U temelje turističke kulture spada dobro poznavanje svoga kraja u svima prirodnim i drugim sadržajima, poznavanje susjednih i udaljenijih krajeva radi osobne kulture i mogućnosti davanja informacija za turiste kao i međusobne suradnje.
U turističku kulturu spada i uzorno ponašanje turista, susretljivost prometnog redarstva, HPT-usluge, Hitna pomoć, medijske informacije na hrvatskom i stranim jezicima, razne obrtničke usluge, trgovine svih potrebština, sigurnosna i vatrogasna služba…

Kultura trgovine obuhvaća sve što se turistu može ponuditi kao na primjer: bogata ponuda svakodnevnih potrebština, luksusnih artikala, dobre i pouzdane informacije – unaprijed i spremno kad ih se traži, garderoba, mjenjačnica novca, izbor smještajnih i ugostiteljskih usluga, kuhinja prema raznom izboru (domaća, europska, prilagodiva) informacije o privlačnostima mjesta, znamenitosti, prirodne ljepote, rjetkosti i specifičnosti krajolika, kupalište s garderobom i WC, lađe, skakaonica, dječje igralište, ribičke potrebštine, kupaći pribori, zaštitne kreme, zaštitne naoćale, sportske rekvizite; prospekti, publikacije, zemljopisne karte krajolika, razglednice, suveniri (sve domaće rukotvorine i pletenu kravatu), prevozna sredstva, zabavišta, stolna voda Slunjčice i Korane s priloženim etiketama, šljivovica slunjska, domaći voćni sokovi, mliječni proizvodi, domaći kolači, sladoled, medovina, voće raznih vrsta…
Parfumerije, frizerski saloni, saloni za uljepšavanje, kozmetička i sportska masaža, sauna, bazen za plivanje…
Cvjećarnica, trgovina raznim nakitima, servisi svih potreba, knjižara i papirnica, kioski s raznovrsnostima svih ponuda…

Bankovne usluge, MJENJAČNICE, Ured za informacije…
Kulturu trgovine obogaćuju sadržaji uobičajenih proizvoda i proizvodi svojstveni kraju lijepo i privlačno servirani. Skladno, lijepo i privlačno uređeni trgovački i drugi izlozi.
Medju ponudama općih potreba zapaženo mjesto trebaju imati razni suveniri uspomenske, ukrasne i upotrebljive naravi.
U suvenire Slunjskog kraja mogu se uvrstiti skoro svi predmeti dnevne upotrebe, trajne upotrebe i ukrasne uloge kao i oni, koje je suvremeni život prepustio zaboravu pa ih valja obnoviti. Svima suvenirskim i drugim predmetima treba dati obilježja Slunja: slikom slapova Slunjčice i drugim slikama, grbom, pobližim oznakama, zgodnim stihovima ili barem imenom grada Slunja.

To su primjerice:
Domaća pletiva, tkanja: kape (šubare i japudsko-hrvatske kape), maje, zubuni, ječerme, šalovi, rubci za glavu, kravate, bječve (čarape), natikače, kuhinjske krpe, ukrasni stolnjaci, ručnici, biljci, šarenice, tepisi, otirači, mreže za nošenje namirnica i mreže za ribolov…

Predmeti iz drveta, lika, slame, kože, vune, lana, kočeti, gline, stakla, metala…
Razna poljodjelska orudja i predmeti – ukrasnih i ponegdje upotrebnih dimenzija i namjena, na primjer metle, grablje, rogulje, plugove, brane (drljače), sepeti, košare raznih vrsta, cekeri, maje, bječve, natikače, ručnici, rubčići, novčanici, KRESIVO s kremenkamenom i gljivom, duvankesa, NADŽAK, domaće narodne nošnje, tronožci, stupe, krosna, g(a)rdaše, trlice, preslice, vretena, vitlenke, ražnjevi, kefe, ćemeri, kubure, mačevi (po uzorku mača, kojim je Slunjan Milan Neralić kao prvi Hrvat osvojio prvu olimpijsku medalju 1900. u Parisu), sablje, jarmovi. orme, sedla, komoti, samari, samarnjače, bisage, bičevi, bačvice, kablovi, kace, ćupovi, zdjele za salatu od gline, čaše s obilježjima Slunja, tanjuri za ukras i za upotrebu s obilježjima Slunja, vaze, stalak za djecu, zibka, naćve, parilo, vašmadl, rolka i prakljača za glačanje tkanina, luč, velikaške i “gospodske nošnje”, graničarske nošnje, velikaške i kraljevske krune, dukati, konjske podkove, ukrasne bačenke, njihaljke za djecu, ukrasno ugradjeni satovi, svjećnjaci…

Razni predmeti svakodnevne ili trajne upotrebe: Odlagač za češljeve, odlagač za kišobrane, okviri za slike, držači za slike, albumi, novčanici od kože, svijeće od domaćeg voska i stearina, velikaške nošnje…
Šah-figure obične i velikih dimenzija za igranje u parkovima i na otvorenom, ladje slunjskog oblika, kace, bačve, stupe, koševi, tronožci i drugi stolci i stolčići…

Razni kućanski predmeti: mlinčići za kavu, uredjaji za preženje kave, ukrasne doze za slador (cukar), drvene soljenke, mlinčanice, škafovi, kačice, lajtići, bačvice, breme, fučije, kruglje, flaše, čokani, ćupovi, pek(v)e, noževi domaćih oblika i namjene, drvene Člice, male drvene daske za razna rezanja u kuhinji, maslenke, čaše iz gline, vrčevi, vaze, ćikobernice iz raznih materijala…

Ekokultura: red i čistoća okoliša, putovi i staze za razgledanje, obrezivati živice oko puteva, vrbe oko rijeka i njihovih rukavaca, držati čistim dno rijeka i vodu rijeka, kolektore, kupalište, plivalište, odmarališta uz puteve i prometnice, moteli, kioski, klupe, sladoled, napitci i specijaliteti…
Zelenilo grada, parkovi, vrtovi, čistoća ulica, cvijeće na prozorima, izgled fasada, izlozi, kićenje grada, obrtničke lokacije, gradska rasvjeta… mora biti većom brigom TURISTIČKE ZAJEDNICE, nego Gradskog poglavarstva.

Temeljnica turizma Grada Slunja jest prirodno lijepi okoliš s četiri rijeke. Korana, Slunjčica, Mrežnica i Glina te brojnim potocima (rječicama) poput Dobrinjice, Furjašnice…

Priprema i održavanje sportskih predjela rijeka Korane, Slunjčice i Mrežnice; To isto vrijedi i za druge sportske terene, a napose za pripremu i obilježavanje šumskih puteva za planinarenje i druge sportske discipline; konkretno KAJAK I SLIČNI SPORTOVI NA DIVLJIM I MIRNIM VODAMA. Valjalo bi uvesti natjecanje sa slunjskim lađama.

Popravak i izgradnja novih, ekološki podobnih mostića, napose izgradnja mosta preko Korane niže od Buka (viseći most ili most od drveta, dakako samo za pješake). Taj most bi bio divan vidikovac za buk i kanjon Korane, mjesto za slikanje i mjesto za sudca za vrijeme održavanja kajakaških natjecanja. Trebalo bi ga bez odlaganja napraviti već za ovogodišnju kajakašku i turističku sezonu (1997).

Investitor bi trebao obaviti odplatu mosta, obveznim ubiranjem “mostarine”, na primjer za prijelaz 1 kunu, koja bi se uplaćivala u automat. Na mostu bi trebala biti “vrtuljak-vrata” kakova su nekad bila na stočnom sajmu pred kućom Franje Neralića, a mogla bi se otvarati samo uz ubacivanje metalnog novčića, na primjer 1 kune.
Intenzivirati obnovu mlinova na Slunjčici, Korani i Mrežnici. Izgraditi dodatne sadržaje zanimljive za turizam, na primjer OGNJIŠTA s mogućnošću pečenja kruha pod pek(v)om, griliranje riba, pilića… zatim kuhanje domaće palente i uz nju kiselo mlijeko; pokazivanje praktičnog ispiranja rublja u košu, mljevenje zrnja u mlinovima, hranjenje gusaka, pataka, labudova. U Rastokama bi valjalo organizirati mali zoološki vrt s pernatom živadi, uključujući ptice, paunove i možda dodatno kozliće, kuniće i slične domaće životinje manjeg rasta. To bi bila atrakcija za privlačenje djece. Valjalo bi razmisliti i o malim konjićkima – ponijima za jahanje i možda dva-tri magarca.
Na mjestu, gdje je stajao viganj, valjalo bi ga obnoviti i u njemu organizirati izradu filigrantskog nakita te ga na licu mjesta prodavati.
Na Strugi postaviti ŠAH veličine 2,4×2,4 m na otvorenom. Suprot tomu bit će BOĆALIŠTE i KIOSK.

MOST SVETOG IVANA NA SLUNJČICI, SLOVINČICI ili HRVATINČICI
Most Svetog Ivana Rastočkog, Slunjskog ili Hrvatskoga trebalo bi učiniti sakralno hodočasnim i društvenim okupljalištem. Simbolični obred krštenja u SVETOJ RIJECI SLUNJČICI, SLOVINČICI ili HRVATINČICI – HRVATSKOM JORDANU kao zalog jačanja u VJERI KRISTOVOJ. Simbolična obnova krštenja Isusa u rijeci Jordanu. Uz ovu sakralnno-društvenu djelatnost trebalo bi prodavati svijeće i suvenire i eventualno ubirati dragovoljni prilog za krštenje.
Na tlu iznad struge, odnosno na pristranku iznad “vignja” trebalo bi postaviti SPOMEN-KRIŽ palim hrvatskim vojnicima za čast, slobodu i neovisnost države Hrvatske, kojeg će podignuti Udruga ratnih veterana HRVATSKI DOMOBRAN – Ogranak Slunj.

GOSPA SLUNJSKA – ZAŠTITNICA OGNJIŠTA
Gospu Slunjsku – zaštitnicu ognjišta bi takodjer trebalo uzdići do hodočasne razine. Prema praliku u Trsatu trebalo bi izradjivati od gipsa ili drveta male kipove Gospe Slunjske – zaštitnice ognjišta, koja bi se nakon posvete trebala naći ne samo u svakoj slunjskoj, nego i u svakoj hrvatskoj pa i u svakoj europskoj kući i stanu.

Slunjski gradonačelnik Vladimir Katić je istaknuti hrvatski umjetnik, koji spada u medjunarodnu umjetničku elitu pa bi upravo on mogao izraditi kipove Gospe Slunjske – zaštitnice ognjišta prema trsatkom praliku i staviti ju na tržište kao umjetničko sakralno djelo. Izrada i odljevi bi mogli biti od gipsa, gline, mjedi i plastičnih masa. Dobra bi bilo izrada iz drveta i kamena.

Gospa Slunjska – zaštitnica ognjišta bi trebala biti naslovom slijedeće umjetničke izložbe akademskog umjetnika Vladimira Katića u ŠIROKOM BRIJEGU.
Očekujemo od gradonačelnika-umjetnika, da izradi kip Gospe Slunjske – zaštitnice ognjišta za MAUZOLEJ umrlima za DOMOVINU, kojeg će se graditi u Slunju i ujedno za obnovljenu Crkvu Presvetog Trojstva u Slunju.
Investitor ovog grandioznog umjetničkog podhvata internacionalne, nacionalne i lokalne – sakralne vrijednosti mogla bi biti resorna ministarstva Republike Hrvatske, Županija karlovačka i Grad Slunj.

U ovom umjetničko-sakralnom podhvatu najneophodnija je suradnja s Katoličkom hijerarhijom svih razina, počev od Svete stolice, preko Metropolije Riječko-Senjske do Dekanata slunjsog. MoČda bi se i otuda, napose kroz neposredni susret umjetnika Vladimira Katića sa Svetim ocem moglo doći do sredstava potrebnih
za ovaj umjetničko-sakralni podhvat. Za tu priliku bi umjetnik trebao darovati Svetom ocu jedan iz drveta izrađeni prototip Gospe Slunjske – zaštitnice ognjišta i jedan uzorak donijeti na posvećivanje od samog Svetog oca – pape Ivana Pavla II. koji je poznat kao veliki prijatelj Hrvata.

Slične umjetničko-sakralne podhvate bi trebao obaviti gradonačelnik-umjetnik i s izradom kipova Svetog Ivana Rastočkog, Slunjskog – HRVATSKOG.
Trebamo iz sakralnih pobuda i u svrhu sakralno-kulturne strane turizma uvesti svaki mogući i kršćanski potrebni, opravdani kult prema Svetom Ivanu. Tu spadaju i kulturno društveni sadržaji raznih osmišljaja kao na primjer:

-Izgraditi na otvorenom postaje KRIŽNOG PUTA, od Mosta Svetog Ivana do Groblja Svete Magdalene. Za pripomoć na tom podhvatu ponudio nam je pomoć načelnik općine Konjščina, gosp. Željko Stošić. Za lokaciju KRIŽNOG PUTA na otvorenom treba izvršiti izbor i odobrenje vlasti Grada Slunja. Jedna moguća lokacija je već spomenuta: Od Crkve Presvetog Trojstva do Mauzoleja umrlima za Domovinu.

-Ispred Skukanovog DISKA na poljani paljenje KRIJESA uz svaku svečanost i kršćanski ceremonijal ispred Svetog Ivana na mostu.

-Pred ulazom na MOST SVETOG IVANA trebalo bi organizirati u ljeti svakovečernji društveni život – kulturno-zabavne priredbe, ples, časkanje uz razgovor… Pozornica bi mogla biti ispod Tonkovićevog mosta na Slunjčici ili na nekom drugom obližnjem mjestu u Rastokama.

-U Rastokama, brzom obnovom trebalo bi stvoriti mogućnost za boravak turista u obiteljskim kućama.

-Obnova bi trebala uslijediti brzo i radi LIKOVNE KOLONIJE RASTOKE i radi KORANSKIH SUSRETA.

-U Hazlerovoj Luki, ispod BOĆALIŠTA valjalo bi urediti pristanište za lađe (u ovoj ljetnoj sezoni bit će ih 5-6). Lađe moraju imati lađara (možda Ivan Moćan), koji će voditi brigu o održavanju, vožnji i naplati pristojbe… Na primjer 5 kuna za 1 sat lađarenja od mosta Svetog Ivana do Frankopanskog slapa na Slunjčici.

-Ispod Tonkovićevog mosta na Korani valjalo bi urediti spremište za kajake. Valjalo bi uz KAJAKE izgraditi nekoliko slunjskih lađa za KORANU. Na kupalištu bi uvijek trebala biti jedna lađa za prvu pomoć u nesretnom slučaju utapljanja.

IZLETI KAO TURISTIČKI SADRŽAJ i KAMPIRANJE
Organizirati izlete za domaće stanovništvo i za sve druge turiste, na primjer u Rakovicu, Drežnik, Plitvice; Cetingrad, izvor Slunjčice, izvor Mrežnice…

Slunjski Jelvik (borik) pretvoriti u park prirode.
U Jelviku bi trebalo organizirati Medjunarodni KAMP ZA ŠKOLSKU MLADEŽ, slično kao što ima njemački grad Breisach, u kojem su ljetovala školska djeca iz SLUNJA. Kamp za školsku djecu iz 5 nacija, na primjer: Austrijanci, Englezi, Francuzi, Hrvati, Nijemci.
Organizirati kampove na obali Korane uz izvore vode tako da se ne mora dovoditi vodovodna voda. Na primjer u Kotlacu na obližnjoj Lučici, zatim u LUČICI ispod BOGUT/PERAKOVIH kuća, u Lučici kraj Narte, u Nikšiću, u Blagaju, Veljunu i Točku te na Mrežnici ispod “Krušlinovih” mlinova.

Izletnička atrakcija Furjan
Pokušati obnoviti speleološka i geološka istraživanja našeg kraja i o tome upriličavati znanstvene skupove… Najatraktivniji sustav je Muškinja ispod Mašvine, pokraj Furjana. Do te lokacije nema dobrih cesta niti pristupnih puteva pa bi ih trebalo neodgodivo izgraditi. Ovdje valja umetnuti i pripomenu, da je cesta prema FURJANU za gospodarstvo Slunja, za trgovinu i za turizam najperspektivnija prometnica grada Slunja. Naime, to je prometnica, koja veže najveću hrvatsku luku RIJEKKU s BiH FEDERACIJOM. U Rijeku dolaze zapadnoeuropski turisti po dobro pristupačnim prometnicama. Tako je i od Rijeke do Ogulina. Od Ogulina preko Slunja do Furjana (hrvatsko-BiH granice) ova važna prometnica je vrlo loša – svojom izvedbom i održavanjem. Zato bi Grad Slunj trebao tražiti od RH prioritetnu izgradnju cestovne dionice od OGULINA do FURJANA s tim da se izgradi most preko Slunjčice “Žgelin most”, u produžetku sadašnje Ogulinske ceste. Od te prometnice Grad Slunj, napose naselja Popovac, Lađevac i Furjan mogu očekivati golemi gospodarski “bum”. Ponajvažnije u tomu jest vraćanje prognanika u svoj zavičaj i naseljavanje novog hrvatskog pučanstva, što je od prvorazrednog hrvatskog nacionalnog, demografskog i gospodarskog interesa.

Valja imati na umu, da je FURJAN u neposrednoj blizini PLITVICA pa bi ga trebalo povezati s dobrom cestom. Za to ima više prioritetnih opravdanja kao na primjer: Stanovnici Furjana bi mogli ići na rad u Plitvička jezera; turisti iz BiH bi preko Furjana najkraćim putem ostvarivali svoje turističke želje prema PLITVICAMA; sva trgovina izmedju BiH i Središnje Hrvatske odvijala bi se ovom ravničarskom prometnicom, koja ima svoje prednosti pred svima drugim prometnicama s BiH; nadalje ovom prometnicom FURJAN – SLUNJ- TRŽIĆ- OGULIN – RIJEKA odvijat će se najveći trgovački medjunarodni prpmet: BiH -RIJEKA – SVIJET. To je dovoljno prioritetnih i za Grad Slunj (gledano u cjelini) povoljnih argumanata, da tražimo pod hitno izgradnju suvremene prometnice FURJAN – OGULIN s već gotovim produžetkom za RIJEKU, a preko ove u čitav SVIJET. Ova cesta zadobiva na vrijednosti i općem značaju zapostavljanjem prometnice KARLOVAC – SLUNJ – JUG izgradnjom novih AUTOCESTA, koje zaobilaze SLUNJ. Tu je razlog više, da izborimo prometnicu RIJEKA – OGULIN – SLUNJ – FURJAN – BOSNA .

Furjan je inače svestrano zanimljivo naselje Slunja za opće gospodarstvo i turizam. Tu su tri rijeke: Dobrinjica, Furjašnica i Korana. Uz Koranu nalazi se prvorazredna ravničarska plodna zemlja, koju Korana preplavljuje. Zato bi trebalo pod hitno izvršiti melioraciju vodotoka Korane pa bi se dobili brojni hektari plodne i lako obradive zemlje za gospodarstva većih razmjera i izabranih kultura.
Melioracijom Korane, dalo bi se izgraditi ribouzgajališta i možda zgodu za hidrocetralu.
U Furjanu se nalaze za turističku kulturu zanimljivi objekti iz hrvatske prošlosti kao na primjer: Stari grad SOKOLAC, čardaci, most izmedju nekadašnja dva carstva – Austrijskog i Osmanlijskog.
Za razvoj gospodarstva u Popovačko-Lađevačkom i Furjanskom području, UZ IZGRADNJU PROMETNICE važno je izgraditi VODOVOD, ELEKTRIKU, HPT, URBANIZACIJU NASELJA, MELIORACIJU KORANE, STRUČNI KADAR, TRGOVINE, ŠKOLE, USMJERENO GOSPODARSTVO, POVRATAK PROGNANIKA I NASELJAVANJA HRVATSKOG ŽIVLJA IZ DOMOVINE I DIJASPORE, I STVORITI UVJETE ZA DEMOGRAFSKE IMPULSE. To su za ovdje jako važni sadržaji obzirom na granično stanje.
Furjansko-lađevačko-popovački kraj mora postati, područje posebne brige Grada SLUNJA iz strateških i gospodarskih razloga, u koje spada i turizam.

Neki općeniti zahvati u svrhu upotpunjavanja turističkih potreba
Obnoviti vodoskoke i šternje, izgraditi javne zahode, telefonske govornice posude za smeće… Važno je postaviti (gdje to još nije) dobre putokaze, označiti kilometražu, postaviti table s imenom naselja, informativne panoe.

Cvitović s okolnim naseljima do međe s Općinom Cetingrad bi trebalo gospodarski razvijati i u središte svega staviti seoski turizam. Za to postoje mogućnosti, ali ih marljivi Cvitovčani i ostali trebaju oživjeti ljudstvom, djelatnim sadržajima, raznim ponudama i možebitnim atraktivnostima iz nadzemnih i podzemnih istraživanja…

Što je nabačeno za Cvitović vrijedi i za Nikšić, Blagaj, Podmelnicu, Veljun, Točak, Kurijevac, Primišlje…

AUTOBUSNI KOLODVOR
SLUNJ mora pod hitno riješiti pitanje AUTOBUSNOG KOLODVORA, parkirališta za automobile i obvezno postaviti na vidno mjesto VOZNI RASPORED za sve autobuse, koji voze kroz SLUNJ u svima pravcima. Valjalo bi uvesti i nove autobusne linije kao na primjer: FURJAN – RIJEKA.

Najpogodnija lokacija za AUTOBUSNI KOLODVOR je staro NOGOMETNO IGRALIŠTE, jer je na važnom sadašnjem i napose budućem križanju CESTE I MOSTA PREMA FURJANU i MAGISTRALE. EUROPA – MEDITERAN i sve usputno.

Hortikultura: Parkovi, cvjetnjaci, vrtovi i povrtnjaci, drvoredi, nakiti grada… Održavanje postojećih drvoreda, parkova i ukrasnih stabala te sadnja novih ukrasnih stabala i park-šumica, napose uz Slunjčicu. Priobalje Slunjčice urediti kao šetališta, a obalu pristupačnu za lađarenje, ribolov, možda i za kupanje!?

Već ovog proljeća se treba mnogo posvetiti hortikulturi.
Od Hrvatskih šuma i vrtlarija treba nabaviti sadnice i koristiti domaće sadnice te saditi drveće, gdje god je slobodan prostor. Poznata je stara pjesmica iz Slunjskog kraja:
“Gdje god nađeš zgodna mjesta, tu drvo posadi,
A drvo je blagodato pa će da uzvrati…
Uzvratit će plodom, sladom i za sunca hladom.”

Intenzivirati sadnju i njegovanje kućnog cvijeća u vrtovima, oko kuća i na prozorima… Intenzivirati vrtlarstvo, voćarstvo, uzgoj loze…
Stočarstvo, peradarstvo, pčelarstvo
Intenzivirati domaće peradarstvo svih vrsta peradi, a napose guske i patke na Slunjčici, možda i labudove i paunove…
Utjecati na razvoj stočarstva svih vrsta, a napose sitne stoke… uzgoj kunića…
Pčelarstvo – domaće od naših ljudi i selidbeno.

GLJIVARSTVO i PUŽARSTVO
U Slunjskom kraju bi valjalo uvesti uzgoj jestivih gljiva i puževa. To su živežne namirnice tražene na svjetskim tržištima. Uzgoj je vrlo jednostavan i jeftin. a tržištna cijena zanimljiva.

SPOMENIČKA KULTURA ZA UPODPUNJAVANJE TURISTIŠKIH SADRŽAJA
Spomenička kultura i sakralna kultura (istraživanje, obnavljanje, obilježavanje, čuvanje, njegovanje, zaštita…): kipovi, spomenici zaslužnim ljudima i dogadjajima, crkve, kapelice, groblja, križevi na javnim mjestima (Gospa Slunjska – zaštitnica ognjišta, Kapelica Svetog Ivana Hrvatskoga, Stara crkva Svetog Trojstva, Križni put na otvorenom izmedju Crkve Presvetog Trojstva i Mauzoleja – spomenika svima palima za domovinu u našem kraju), imenovanje ulica, trgova i institucija imenima zaslužnih ljudi (Frankopani Slunjski, prof. Mile Cidrić, ing. Nikola Turkalj, vlč. Mile Barili, vlč. Dragutin Kukalj, načelnik Josip Neralić, mačevalac Milan Neralić, zatim od poginulih Slunjana za Domovinu – starijih i novih); od krajolika, obnova starinskih naziva ( Cip, Doljnja Gasa, Gornja Gasa, Križopće, Lumbardenik, Nanikraj, Narta, Plužnik, Strmac, Struga, Svetica, Šuplišće, Šloprug, briga za spomenike, obilježavanje znamenitih obljetnica i održavanje raznih prigodnica: susreti, predavanja, stručni i znanstveni simpoziji…
Sakralne objekte učiniti pristupačnim za turiste i osvrhoviti ih vjerskim sadržajima, za koje postoji volja i potreba kod turista. Napose tu valja predstaviti:
a) Gospu Slunjsku – zaštitnicu ognjišta,
b) Svetog Ivana Slunjskog (Hrvatskog) – zaštitnika mostova i putnika,
c) Rijeku Slunjčicu (Slovinčicu ili Hrvatinčicu) kao Hrvatski Jordan za učvršćivanje vjere dodatnim krštenjem,
d) Mauzolej svima umrlim za Domovinu, istaknuti i viteza Juru Francetića.
e) Obnoviti Frankopansku pivnicu iz 15/16. stoljeća kod Moćanove kuće.
f) Konzervirati ili obnavljati QUADRATU ( SLOVIN-GRAD ili FRANKOPANSKI GRAD) i Marmontovu palaču (magazin)…

SLUNJSKO GROBLJE SVETE MAGDALENE
Grobljem se treba stručno pozabaviti i od njega napraviti lijepi GROBLJE-PARK, kao što to dolikuje općoj kulturi i kultu prema pokojnicima. Nažalost, suvremeni beton i egoizmi su pokvarili izgled Starog i Novog groblja prenatrpanošću, a novi prostor nitko ne koristi.
Sadašnju MRTVAČNICU pod hitno treba preseliti s “ceste” pred groblje, a postojeću zgradu zadržati za TRGOVINU POTREBŠTINAMA ZA GROBLJE.

KAMPOVI
Kampove treba terenski i inače pripremati na vrijeme i hitno je potrebna promidžba.
Kampove treba organizirati brzo za slijedeću sezonu i dati ponude kroz turističke publikacije.
Kampovi mogu biti s našim šatorima, s donešenim šatorima, autokampovi…
Kampovi za djecu i odrasle: sportske tereni za sve vrste sportova, koje možemo organizirati: kajak, budokaj, boćanje, šah, stolni tenis… kompletno organiziranje i zbrinjavanje ovih aktivnosti, nudističko kupalište…
Odmarališta uz cestu i parkirališta: mogućnost raznih usluga ugostiteljske i druge naravi, javni telefon, javni zahod, mogućnost tuširanja…

Autobusni kolodvor u Slunju i vozni red za sve autobuse, koji obvezno staju u Slunju. Autobusni vozni red se mora pod hitno napraviti i izložiti za javnost.
Isto vrijedi i za autoparkirališta u Slunju…
……………………………………………
“Mudar čovjek će upravljati zvijezdama, pa ma kako bilo” (Ptolomej).

TURIZAM JE DIO OPĆEG GOSPODARSTVA i ostvaruje se u idealnoj punini svojih uloga kroz svestranu suradnju sa svima drugim granama i dijelovima ljudskih aktivnosti i potreba.

Prema realnim predvidjanjima TURISTIČKA ZAJEDNICA SLUNJ treba postati profitabilnom institucijom već u II. polugodištu 1997. Za to postoje mogućnosti i uvjeti pa ih treba maksimalno koristiti.

Kroz novije spoznaje odkriva se zakonska nemogućnost neposrednog profitabilnog djelovanja Turističke zajednice Slunj. Radi toga bi trebalo pored TZS osnovati Turističku agenciju kao privatnu poslovnicu, koja bi živjela od svoga rada i bila profitabilna do te mjere, koliko ju vode sposobni ljudi.

U ovom dijelu “PODSJETNIKA” ne bih ulazio u nikakve retoričke rasprave o turizmu, nego se pozabaviti konkretnim pitanjima koje moramo odmah rješavati kao sastavni dio priprema za slijedeću sezonu.

Zimski turizam vezan za zimske sportove
-Imamo idealne terene za učenje skijanja i za sanjkanje.
Ovu prirodnu datost trebamo fleksibilno koristiti preko na primjer:
-Turističkih ustrojstava u Zagrebu, Karlovcu i drugim hrvatskim gradovima, napose nizinskim i onima, gdje nema snijega.
-Neposrednim dogovorima sa školama.
-Neposrednim dogovorima s raznim poduzećima, ustanovama…
-Ugostiteljstvo bi trebalo biti uvijek spremno za ponudu zimskog jelovnika: sarma, kiselo zelje sa svinjskim mesom, kobasice, slanina, čvarci…
-Kuhana šljivovica i kuhana vina, ljekoviti čajevi…
-Zimsko vrijeme bi trebalo iskoristiti za izradu raznih suvenira u kućnoj radinosti za turizam. Na primjer: za žene – štrikani, pleteni, vezeni i srodni ručni radovi

Proljetna sezona
Za proljetnu sezonu treba pripremiti Koranu i Mrežnicu za KAJAK i srodne sportove na vodi.
Turistička zajednica treba biti inicijator za osnivanje raznih sportskih klubova i organizator sportskih natjecanja na svim razinama. Prioritet je osnivanje:

HRVATSKE EKOLOŠKE AKADEMIJE SLUNJ = HEAS SLUNJ.

U okviru HEAS valja osnovati, radi njegovanja tradicije i očuvanja napuštenog imena:
Hrvatski Akademski Športski Klub “Milan NERALIĆ” = HAŠK Slunj, koji bi za početak trebao imati ove klubove:
1) Kajakaški Klub RASTOKE – Slunj = KKR SLUNJ
2) Boćarski Klub RASTOKE – Slunj = BKR SLUNJ
3) Plivački Klub RASTOKE – SLUNJ = PKR SLUNJ
4) Mačevalački Klub Slunj = MKS SLUNJ
5) Šahovski Klub Domobran Slunj = ŠKD SLUNJ
6) Stolno-Teniski Klub Slunj = STK SLUNJ
7) Srednjoškolski Odbojkaški Klub Slunj = SOK SLUNJ
8) Srednjoškolski Košarkaški Klub Slunj = SKK SLUNJ
9) Srednjoškolski Atletski Klub Slunj = SAK SLUNJ
10) Srednjoškolski Rukometni Klub Slunj = SRK SLUNJ
11) Kuglački Klub Domobran Slunj = KKD SLUNJ
12) Planinarsko Društvo Melnica Slunj = PDM SLUNJ
13) Speleološko Društvo Slunjčica Slunj = SDS SLUNJ
14) Ribičko Društvo Slunj (već postoji) = RDS SLUNJ

MAŽURETKINJE GRADA SLUNJA
Najzad do proljeća Turistička Zajednica Grada Slunja bi trebala organizirati djevojke za MAŽURETKINJE. Isto tako bi TZ trebala imati svoj jaki udio u organiziranju svih kulturnih i zabavnih djelatnosti u Slunju tijekom čitave godine jer bi Slunj trebao postati turističkim središtem za sve godišnje dobe i sezone.
Treba odmah stupiti u suradnju s mažuretkinjama drugih gradova radi suradnje i razmjene iskustva.

Ljetna sezona
– Uređivanje kupališta na Korani, skakaonice olimpijskih dimenzija za skokove u vodu.
– Ribouzgajališta i ribolovni turizam.
– Ljetna pozornica RASTOKE
– Likovni susreti
– Koranski susreti
– Dan Slunja.

– Aktualna briga Slunja
– Slunj bi trebao imati, bez mnogo odlaganja jedinstveni Sportski centar HAŠK SLUNJ. Hrvatsli Akademski Športski Klub – Slunj. Ovaj starodrevni hrvatski naziv predlažu prijatelji Slunja: Prof.Dr. Žarko Dolinar (prvi Hrvat – prvak SVIJETA u stolnom tenisu i Dr. Edo Krušlin, predsjednik HAŠK-a u Baselu i obećavaju da će hrvatska dijaspora znatno pomoći organizaciji HAŠK-a u Slunju i pripomoći u izgradnji Sportskog centra – zgrade, dvorana i uredjaja.

Tu bi se udružile sve srodne sportske djelatnosti. Taj sportski centar bi trebao imati dvorane i uredjaje za većinu sportova. Trebalo bi ga već ove godine planirati, napraviti projekt, da se može tražiti investitora ili drugim načinima skupljati sredstva da se što prije pristupi gradnji. Dvorane bi osim za sport služile za kazališne i druge predstave, a to je Slunju vrlo hitno potrebno jer nemamo nijedne veće prostorije za odvijanje kulturnih i drugih manifestacija za brojniju publiku.

– U sklopu tog sportakog centra ili na pogodnom mjestu, uvjetovano dopremom vode iz Korane i kanalizacijom Slunj bi trebao imati olimpijski bazen za plivanje i sportove na vodi. Uz njega bi trebale biti uključene sve srodne djelatnosti kao primjerice: rekreaciona, sportska i kozmetička masaža, možda i sve druge grane fizikalne terapije.

– Prednost bi bila, da to bude voda rijeke Korane jer je dokazivo ljekovita.

– Filter za vodu rijeke Korane
– Uzputno se napominje, da bismo trebali s minimalnim sredstvima napraviti filter za vodu rijeke Korane i flaširati ju (u početku makar i ručno!) za potrebe ugostiteljstva u Slunju i pomalo ju uvoditi na hrvatsko i svjetsko tržište. Na boce izradjene od gline za lokalnu upotrebu bi valjalo nacrtati slapove Slunjčice, kanjon Korane i slične motive iz Slunja te napisati neku izreku kao na pr.: Pijte vode rijeke Slunjčice i Korane! “Tko Slunjčicu pije taj u Slunju ostaje!” “Slunjčica, Slovinčica ili Hrvatinčica je hrvatski Jordan – njena voda posvećuje i pohrvaćuje.” ili: “Korana poljepšava žensku ljepotu i jača mušku snagu!”
Možda bi se za svrhu pročišćavanja vode mogao koristiti postojeći FILTER na Šuplišću, iz kojeg se je prije novog vodovoda na Melnici snabdijevao vodom iz Slunjčice čitav Slunj.

-Prirodni gospodarski resursi Slunja
Ovdje valja pripomenuti, da Slunj ima samo četiri prirodna gospodarska resursa:

1) zemlja za zemljoradnju i stočarstvo, uključujući sve srodne djelatnosti – ekološki podobne živežne namirnice. Tu valja izvršiti na temelju starog iskustva i novih znanstvenih istraživanja najbolji izbor kultura. Dakako treba uvesti i nove kulture kao što su: uzgoj gljiva, uzgoj soje, uzgoj uljne repice i plantažno voćarstvo…

2) šume za drvnu preradjivačku industriju i ogrijev. Na sirovinskoj osnovi drveta trebe u Slunju izgradjivati sve, za što je drvo pogodna sirovina kao na primjer: kućanski namještaj i kućanske predmete, koji su još uvijek u upotrebi ili ih je ekološki nezdrava građa (razni plastični materijali) istisnuli.
Treba u ovom kraju opet obnoviti gradnju drvenih kuća s drvenim krovovima. To nije luksus, nego potreba jer statička snaga ovog kraja nije preporučiva za gradnju teških visokokatnica iz betona, željeza i kamena…

3) VODA je najbogatiji prirodni resurs Slunja.
a) Površinske vode rijeka i potoka ( Budačka Rijeka, Crno Vrelo, Dobrinjica, Furjašnica, Glina, Korana, Mrežnica, Slunjčica, Suhača…).
b) Podzemne vode: Blagaj, Budačka Rijeka, Cvitović, Glavica, Jopićeva pećina, Močila, Močilčeva pećina, Muškinja, Ponor…
Vode Slunjskog kraja kao bogati prirodni resurs svih gospodarskih smjernica i potencijala te daju jaku podlogu, uz ostalo i za turizam – primjerice: kupanje, sportovi na vodi, rekreacioni turizam, ekološki i mineralno bogata pitka voda.

Naše vode se moraju u interesu grada Slunja i Hrvatske staviti na turističko tržište ( tom je već naprijed nešto dotaknuto) i opće tržište:
a) kroz izgradnju vodovoda za daljinsko snabdijevanje vodom, crpeći podzemne i nadzemne vode.
b) kroz flaširanje i cisterniranje vode za arapsko i druga afrička tržišta.
Pod hitno se trebaju riješiti s Federacijom BiH problemi Korane. Neophodan je prečiščivač čitave vode rijeke Korane.

PODSJETNIK O MOGUĆNOSTIMA ZAPOSLENJA
na području grada Slunja kroz turizam

Mi danas ne živimo više u eri jugosrbskog komunizma, u kojem se je sve diktiralo od partije i vlasti, počev od krštenja ili nekrštenja vlastitog djeteta, odlaska ili neodlaska u crkvu pa do traženja i dodjele radnog mjesta od partijskog komiteta i općinskog poglavarstva.

Danas je država Hrvatska suverena, slobodna, demokratka, gospodarski i radno usmjerena na aktiviranje vlastitih snaga na svima poljima djelatnosti i otvorena je za svako tržište – narodno, medjunarodno, lokalno i čak obiteljsko.

Ovdje ćemo samo podsjetiti gradjanke i gradjane Slunja na dio raznih djelatnosti, koje se mogu obaljati u kućanstvu ili u amaterskim udrugama, koje bi bile prilagodive za razne djelatnosti.

Nama predstoji turistička godina 1997. Za tu godinu mi moramo već sada vršiti sve pripreme ili ih uključivati u dolazeće vrijeme, koje pojedinim djelatnostima odgovara.

Evo na primjer zbir djelatnosti, koje bi trebalo obavljati, a gradjanstvo se moli da ih prihvati i da traži suradničke mogućnosti u svima sredinama Grada Slunja.

Pisatelj ovih redaka respektira naše teško poratno stanje, neimaštinu novaca, sredstava, gradje, radionica, strojeva…, ali je svjestan i toga da se dobrom voljom i pravilno usmjerenim ciljem dadu ipak pronaći minimumi potrebština, da se nešto čini i učini. Dakle, mora se nešto: znati, htjeti i čvrsto željeti pa će se i učiniti. Konačno, učinak je jedno od mjerila vrijednosti čovjeka, a mi Slunjani znali smo se i uspijevali smo i u najtežim mukama dokazivati se sa svojim ponosom, sa svojim poštenjem, sa svojim domoljubljem, sa svojom vjerom kršćanskom, sa svojim uvjerenjem u sebe i svoje sposobnosti, sa svojim marljivim radom i učincima, od kojih smo živjeli.
Ova naša svojstva visoke ljudskosti mi nismo izgubili niti smo se u bilo čemu pokolebali. Do nas je dakle, da se samo malo aktiviramo u svima djelatnostima, koje će pomoći zaraditi si poneki novčić, da bismo si poboljšali životno blagostanje.

Te djelatnosti (primjerice, a ne sve!) bi bile:
– Prirediti, što više suhog svinjskog i drugog mesa za ugostiteljsko-turističke potrebe. To vrijedi i za druga suha i svježa mesa. govedinu, teletinu, janjetinu, jaretinu, perad i ribu. Takodjer i mesne preradjevine.
– Obnavljajmo i razvijajmo stočni fond svih vrsta stoke za vlastitu upotrebu i tržište. Ovaj kraj i hrvatsko tržište, a i svjetsko tržište treba neograničene količine ekološki čistog mesa, mlijeka i svih mliječnih preradjevina: sir, maslac, vrhnje, kiselo mlijeko, jogurt, kefir, možda mlijeko u prahu i za preradjevine kao što su slastice, sladoled i razni mliječni napitci…
-Neograničena je potreba za mesom svake vrste. Ovce su potrebne ne samo radi mlijeka i janjaca, nego i radi vune, iz koje se mogu plesti odjevni predmeti za opću upotrebu i za turističke suvenire kao na pr. pletene kravate, domaće šubare, puloveri, bječve, rukavice…
-Svinjogojstvu bi trebalo posvetiti veliku pažnju. Ne samo da je uvijek traženo meso, ponutrice, kobasice i druge preradjevine, nego kočet od svinja služi za izradu kefa, koje se mogu prodavati kao turistički suveniri. Od kožica, hrskavice i kostiju dalo bi se proizvoditi industrijsku želatinu… Slunjske krvavice i mesne kobasice bi valjalo standardizirati i prodavati ih kao specijalitet Slunja.
-Peradarstvo nije samo izvor relativno jeftinog mesa, nego izvjesne vrste peradi su ujedno i turistička atrakcija na slapovima Slunjčice i Korane (guske, patke i možda labudovi…).
-Napose zanimljivo je konjogojstvo i magarogojstvo, kako za sportske i tegleće svrhe tako i za mesnice u proizvodnji najkvalitetnije salame. Za konjogojstvo je napose pogodan Furjan.
– Pozabaviti se, kad za to dodje vrijeme sadnjom i uzgojem povrća svih vrsta ne samo za svoje potrebe, nego i za tržište. Napose su zanimljive grahorice (grah, grašak, mahune, bob…) , krumpir, zelje, kelj, salata, krastavci, rajčice, bundeve, buče, peršun, mrkva, celer, cikla… Na primjer, od rajčica, celera, mrkve, krumpira, cikle i zelja mogu se praviti prirodno konzervirani napitci (sokovi), koji su zdravi i dadu se dobro prodati.
-Od istaknutog interesa za opću upotrebu su kulture češnjaka, crvenog luka i raznih lučica. Češnjak je potreban i za industrijsku upotrebu za ljekovite svrhe, za mesnu preradjivačku industriju i za prehranbenu industriju kao začin raznim jelima i za ugostiteljstvo.
-Kod nas bi trebalo ispitati mogućnost proširenja kultura raznih povrća kao na primjer: blitva, špinat, sladorna repa, možda i šparoga…
– Obnovimo i aktivirajmo sijanje svih usjeva kao nekada: pšenica, raž, ječam, piro, zob, razna prosa, heljhu i kukuruz. Dobro bi bilo pozabaviti se i uzgojom soje. Svaki od naših ljudi znade, da se svi proizvodi od žitarica dadu dobro iskoristiti za razne preradjevine, koje je moguće unovčiti. Uzmimo samo primjer škope od raži, koju se može koristiti počev od izrade šešira, košara i košnica do pokrivanja krovova. Proso je danas rijetkost, a zapadno tržište ga traži za uzgoj domaće peradi i ptica. Ječam za pivo…
-Domaće žitarice trebamo za vlastitu upotrebu, za prehranu ljudi i životinja, a isto tako da bismo aktivirali mljevenjem mlinove u RASTOKAMA i priredjivanje domaćih specijaliteta za turističke svrhe: pogača, proja, palenta, masnica, ušćipki, bazlamača, pecivo i druge preradjevine od domaćeg i ekološki čistog brašna. Ječam i zob imaju dodatne vrijednosti, koje mi nismo nikada dovoljno koristili kao primjerice pivski ječam, prženi ječam za kavovine, ječmena kaša, a slično se dade koristiti i zob za razne jestive preradjevine, dakako i za ishranu stoke, napose konjogojstvo.
-Izradjevine od škope mogu se raditi u svakoj kući i služiti kao turistički suveniri Slunja i za opću upotrebu, kako su služili u davnini.
– Zapušteno je sijanje sirka za metle pa bi to trebalo obnoviti. Isto bi trebalo obnoviti sijanje suncokreta, uljne repice i gorušice za proizvodnju ulja i senfa.
– Slunjski kraj je vrlo pogodan za pčelarstvo jer obiluje pašom, koja je ekološki sasvim čista i zdrava. Med i medovina (napitak) kao i vosak dadu se uvijek dobro prodati.
– Radi stočarstva i pčelarstva, trebalo bi sijati razne stočne biljke: lucernu, domaću djetelinu, ljulj i druge krmive sorte.
– Važna grana gospodarske djelatnosti, s kojom se nažalost nikada nisu intenivnije bavili Slunjani jest hortikultura u najširem značenju tog izraza. Naime trebalo bi se ozbiljno pozabaviti sadnjom cvijeća, ukrasnog bilja i ukrasnog drveća i da bi se djelatnost, što brže proširila i postala plodonosna valja napraviti rasadnike i oplemenjivališta tih ukrasnih biljaka i cvijeća (presadjivanjem, cijepljenjem, okuliranjem, kalemljenjem…)
– Treba obnoviti i sjetvu konoplje i lana jer od njih dobivene tkanine su uz pamuk i svilu jedini odjevni predmeti, koji ne izazivaju alergiju. Sjeme lana je jako tražena tržišna roba za industriju.
-Ovo vrijedi i za voće brzorastuće i ono, za koje treba dulje vremena. Napose valja skrenuti pozornost na uzgoj raznih vrsta voća, ali ne zanemariti i šljive za šljivovicu, za pekmez i za sušenje. Šljivovicu se dade uvijek dobro unovčiti. Drugo voće se dade preraditi u voćne sokove, pekmeze, djemove i želeje. Na primjer, od jabuka se može praviti dobar jabukovac (bezalkoholni napitak za djecu i odrasle), jabukov đem, ocat od jabuka, upotreba svježeg voća i suženih jabuka. a kod nas su ove godine ostale jabuke nepobrane. Slično vrijedi i za sve druge vrste voća kao na primjer ogrozd, ribizl, šipak, vrtne jagode i domaća sorta dunja, kojih skoro i nema više.
-Napose traženo i vrlo skupo voće na svima tržištima su orasi i lješnjaci.
-Ima i divljeg voća, koje je jako zanimljivo kao prehranbeni artikal i tršižna roba. To su oskoruše, divlji šipak, šumske jagode, trnjule, glogovi, drijenak i napose pitomi kesten. Mi smo u Slunju imali uvijek pečenjare kestena kao dobro prodavanu robu, a sada uopće nemamo pečenih kestena, a ljudi traže zaposlenja. Na tom poslu moglo bi se uposliti barem četvero ljudi s dobrom zaradom.
-Pripominjem, da se svi naši proizvodi mogu jako dobro plasirati na tržište kao ekološki čisti i zdravi jer ovdje nema nikakve industrijske zagadjenosti.

– Uzgoj raznih vrsta gljiva mogao bi donijeti dobre dobiti svakom uzgajaču. Gljive je moguće prodavati sirove, sušene i konzervirane. Uzgoj je jako jednostavan, a tržišna dobit osjetna za svako kučanstvo.
– Možda bi bilo korisno obnoviti vinograde i druge vrste loza, radi groždja, radi mošta, kojeg se dade dobro prodavati i radi vina.
– Ribogojstvo, uzgoj raznih rakova i jestivih puževa trebalo bi pretvoriti u gospodarsko-profitnu djelatnost.
– Lov je zanimljiv radi sporta, turizma i lovine divljači, od koje se koristi jestivo meso, koža za krzno, rogovi…

Ima još mnogo prirodnih plodina, kultiviranog raslinja svih vrsta i životinja domaćih i divljih, o kojima bi se trebalo voditi brigu odgovarajućim načinima i metodama, da budu koristivi čovjeku ovog kraja za neposrednu porabu ili za tržištnu prodaju, uključujući i za turističke svrhe.

Ljekovito bilje
Slunjski kraj obiluje samoniklim ljekovitim biljem, koje je narod u prošlosti znao ubirati i propisno spremati za potrebe u slučajevima bolesti. To su na pr. cvjetovi od kamilice, stolisnika, majčine dušice, jaglaca, saponarije, bazge, lipe… Neki plodovi (divlji kesten, hrastove šiške), kora (svibovina), korijen (kukurijek, jelenak, paprat), podanak (češnjak, crveni luk i smola (crnogorica) služili su narodu u ljekovite svrhe. To bi valjalo obnoviti i uvesti kultiviranje ljekovitog bilja jer je dobro za narodne potrebe, a dade ga se i dobro prodati, kroz otkup kod veledrogerija.

U ovom dijelu “PODSJETNIKA ZA ZAPOŠLJAVANJE” valja ponoviti, da čisti okoliš, čista voda, čisti zrak i svi proizvodi, koji se ovdje spremaju imaju zavidno dobar glas kao najbolju reklamu: EKOLOŠKI ČISTI I ZDRAVI PROIZVODI IZ SLUNJSKOG KRAJA!

Svaki naš čovjek bi trebao naći sebe u nekom od spomenutih mogućnosti zaposlenja.

Ljude treba podsjetiti na pripremu raznog drveća, kao materijala za izradu potrebnih oruđa i njima sličnih predmeta za turističke suvenire. Naime, drvo za preradu se mora sjeći za nevegetirajuće periode.

KAKO BI TZ SLUNJ MOGLA POSTATI BOGATA

Jedna napomena:
Naziv Turistička Zajednica Grada Slunja nije najsretnije izabran jer je kao izvornik nejasan svima stranim turistima, dug je, ne reklamira jasno sam sebe, a u prijevodu, na pr u njemački jezik glasi TURISTISCHER VEREIN DER STADT SLUNJ. Taj naziv ne samo da je dug, nego po svome značenju više nateže na amaterizam, nego profesionalizam. Slično je u engleskom i francuskom.

Bolji naziv bi bio: RASTOKE – TURIST d.d. SLUNJ, HRVATSKA (hrv.)
RASTOKE – TOURIST i.c. SLUNJ, CROATIA (amer.engl.) RASTOKE – TOURISTE s.a. SLUNJ, CROATIA (franc.)
RASTOKE – TURIST A.G. SLUNJ, KROATIEN (njem.)

Ili u punom nazivu, kojeg se (možda?!) treba samo u zaglavlju (memorandumu) koristiti:

RASTOKE – TURIST dioničko društvo, 47240-SLUNJ – HRVATSKA
RASTOKE – TOURIST incorporated company, 47240-SLUNJ – CROATIA
RASTOKE – TOURISTE société anonyme, 47240-SLUNJ – CROATIA
RASTOKE – TURIST Aktien-Gesellschaft, 47240-SLUNJ – KROATIEN
•••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••••
Telefon: Fax:

Ovakav naziv 1) pravi sam sebi reklamu kroz RASTOKE-TURIST, 2) jasan je kroz točan prijevod u svima jezicima, 3) višejezičnost ulijeva poslovnu ozbiljnost na međunarodnom polju i 4) naslovom ukazuje na profesionalnost pa ulijeva svakom turistu sigurnost u suradnji.

Suprot tomu, pridjevski subjekt “turistička” nije uobičajen u stranim jezicima, a imenica “zajednica” u prijevodu udaljuje se od svog temeljnog značenja u hrvatskom jeziku i daje prizvuk amaterizma, a to je loš znak za međunarodno poslovanje.

Dobar naslov bi bio: RASTOKE TURIST-AGENCIJA – SLUNJ.
U svakom slučaju, naziv TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA SLUNJA valjalo bi preinačiti.

ZAŠTO MEĐUNARODNI NAZIV: RASTOKE TURIST d.d. SLUNJ?
1) Grad Slunj se, uz turizam iz Hrvatske mora usmjeriti na međunarodni turizam.
2) U tom pogledu valja nam tražiti uzor u nazivima stranih, profesionalnih TURIST-AGENTURA kao na primjer: DANZAS AG BASEL CH, KUONI AG ZüRICH CH, HOMBURG AG LöRACH D…
3) Mi moramo ostvariti poslovno-turističku suradnju s velikim medjunarodnim turističkim agenturama. Jedna od takvih, koja vozi turiste po cijeloj Europi je EGGMANN-FREI – BASEL CH. Ovu “TURIST-AGENTURU” navodim jer u njoj imamo kao Aktioner-a (dioničara) prijatelja Slunja Dr. Edu Krušlina. Njega bi valjalo poslovno angažirati, da nam dovodi Eggmannovim autobusima turiste u Slunj, u Plitvice i drugdje, gdje god možemo srediti turističke usluge.
Sličnu poslovnu suradnju na turističkom polju trebamo ostvariti s našim i stranim poslovnim suradnicima u velikim europskim središtima. Na primjer u FREIBURG-u (D) bismo mogli za suradnike imati Ing. Branka Dilberović i Ing. Tomislava Beronić. Obojica su naši prijatelji i donatori, a k tomu kroz Hrvatsku Akademiju u Baselu-Freiburgu izdaju glasilo “Domovina-Dijaspora “D” u tiražu od 46.000 primjeraka. Kroz to glasilo (ako su oni članovi našeg “RASTOKE TURISTA d.d.” možemo vršiti gratis promičbu.
Ako bismo za “RASTOKE TURIST d.d.” angažirali ekonomistu iz Sinja-Šibenika, onda bismo u naš turističko-poslovni splet dobili automatski: Basel, Freiburg, Slunj, Plitvice, Sinj i Šibenik (Jadransku obalu). Napose ističem, “RASTOKE TURIST d.d.” mora biti turistiško-poslovno otvoren i povezan s ćitavom Europom pa i sa svijetom. Na primjer, mi trebamo turistiško-poslovno pozvati naše Slunjane iz Svijeta na razgledanje PLITVIČKIH JEZERA i RASTOKA – SLUNJA.
Mi se trebamo staviti u poslovnu ulogu organiziranja turističkih posjetitelja u PLITVIČKA JEZERA, USPUTNO i RASTOKE autobusima iz svih gradova Europe, a napose iz GRAZA, BEČA, BUDIM PEŠTE, PRAGA, BRATISLAVE, MüNCHENA, BASELA, ZüRICHA, UDINA, VENECIJE, MILANA, C.-SAN GIOVANI, TRSTA, LJUBLJANE, MARIBORA, CELJA, dakako i iz hrvatskih gradova.
Za prijevoze turista trebamo fleksibilno koristiti autobuse iz dotičnih gradova. U Freiburgu imamo našeg autoprevoznika MATU VELJAČA iz Trogira (tim nam se već proširuje turistička mreža na TROGIR), u Baselu i Zürichu imamo (Krušlin-EGGMANN-FREI-a), s mnogim gradovima EUROPE prometuje zagrebačka CROATIA-TRANS ( s njom moramo pod hitno uspostaviti poslovno partnerstvo) i konačno može se za prijevoze koristiti autobuse AUTOPROMETA SLUNJ.
Spomenuti i drugi autoprevoznici bi trebali biti dioničari ili stalni suradnici s turističkom udrugom “RASTOKE – TURIST d.d. SLUNJ”. Na taj način postajemo pokretljiviji i povezaniji s cijelom Europom.
Mi se ne smijemo u našoj turističkoj poslovnosti zatvoriti samo u SLUNJ s RASTOKAMA, nego OTVORITI SLUNJ, PLITVICE, JADRAN (CIJELU HRVATSKU) CIJELOJ EUROPI PA I SVIJETU.
Postupimo li tako nama je već za početak premalo 5 djelatnica- djelatnika, ali to moraju biti ljudi, koji će tražiti, nalaziti, stvarati, obavljati i nuditi poslovnost, a ne čekati da se netko pojavi kao turist kao što se je to pokazalo kroz našu dosadašnju turističku nespremnost prije domovinskog rata, a napose tijekom 1996. godine, tijekom koje u Slunju nije nitko ništa turistički poduzimao, nego se je pasivno čekalo da netko “naleti” i pritom (ako je bio stranac) nije mogao niti novce promijeniti, a kamoli naručiti pečenu janjetinu, odojka, pastrve…
Uzmimo samo MJENJAČNICU, koju bi trebao organizirati i voditi “RASTOKE-TURIST d.d. SLUNJ”. Ta bi trebala raditi barem od 7 – 21 sat, a to znači, da za nju trebamo najmanje dvije djelatnice.
Možda bi se to pitanje MJENJAČNICE (prostorno i vremenski) moglo riješiti s jednim od dva sadašnja novčana zavoda u SLUNJU tako da se u njihovoj prostoriji uposle naše dvije djeletnice u smjenama od 7 – 21 sat. Ako ne bi išlo onda neodgodivo nađimo prostoriju i BANKU, koja će otvoriti MJENJAČNICU. To pitanje treba rješavati “RASTOKE TURIST d.d. SLUNJ”, a ne Gradsko poglavarstvo Slunj. I ovdje ponavljam, da TURIZAM SLUNJA mora prinosima uzdržavati Gradsko poglavarstvo, a ne vegetirati na grbači Poglavarstva.
U dobrim poslovnim rukama “RASTOKE TURIST d.d. SLUNJ” bi moglo postati za par godina najbogatije slunjsko poduzeće.

ZRAČNA LUKA U FURJANU

Zračna luka u Furjanu nije ni luksus ni utopija, nego sušta potreba srednje Hrvatske i ovog dijela BiH. Ona je potrebna iz državnostrateških razloga i potrebna je radi TURIZMA u PLITVICAMA i SLUNJU.

Izvjesni investitori su se već zanimali za takav projekt u Furjanu, ali mi Slunjani nismo imali dovoljno poslovnog sluha.

Projekt Zračne luke u Furjanu je opravdan i trebalo bi na njega skrenuti pozornost nadležnima u hrvatskom vrhovništvu. U tomu je i jedna šansa za zemljopisno-političku reorganizaciju županija, kroz koju bi PLITVICE činile čvršću županijsku cjelinu s Pokoranljem.

Ovaj projekt zahtijeva predpripreme u izgradnji naprijed spomenutih prometnica: FURJAN – RIJEKA i FURJAN PLITVICE.

Zračna luka u Furjanu bi služila: državno-strateškim potrebama, gospodarskim potrebama (odvoz ekološki zdrave hrane na hrvatska i europska tržišta), turističkim i sportskim potrebama…

PAR MISLI O HOTELU SLUNJČICA U ULICI STARA CESTA
(povijesno i poslovno)

Zgrada ovog hotela bila je od davnine vlasništvo predaka roda i obitelji KOVAČEVIĆ-PEK u nasljedstvu i građena je, dograđivana i preuređivana u nekoliko etapa.
1) Na starom kućišću Mile Kovačevića-Peka, koji je bio pekar pa otuda “Pek” uz takozvanu Nančikinu kuću napravljena je 1842. godine zidana prizemnica.
2) Ova prizemnica je 1852. podignuta u jednokatnicu. Vjerojatno bez stručnih statičkih ispitivanja. U zgradi je bio hotel, kojeg je za vrijeme otvaranja Gradjanske škole vodio Milin sin Franjo Kovačević.
Drugi Milin sin (Franjin brat) zvao se Joso, a žena je bila Nančika. Oni su roditelji od nekoliko djece, koja su napustila Slunj. Medju njima jedan se je zvao po ocu JOSICA Kovačević. Bio je profesor na Višoj trgovačkoj školi u Zagrebu, preteči Ekonomskog fakulteta. Umro je od gangrene noge izazvane diabetesom oko 1935. Dobro sam mu poznavao suprugu Dragu Kovačević – stručnu učiteljicu, s kojom sam za vrijeme studija u Zagrebu često razgovarao o starinama Slunja. Poznavao sam i njihove sinove Ozrena i Velebita, koji su završili život kao domobranski častnici u Bleiburgu.
3) Treći sin Milin zvao se je isto Mile Kovačević-Pek, žena mu je bila Ana. Umrla je oko 1937. U starosti je bila nepokretna. Nisu imali djece. Odijelio se je od braće i napravio prizemnu kuću, u kojoj sada živi obitelj Tome Kuterovca. Mile je umro 28. prosinca 1940. u 86-oj godini života, što upućuje na godinu rođenja 1844. Dobro sam ga poznavao i slušao od njega o obiteljskim i susjedskim starinama i općoj prošlosti – povijesti. Bio je opančar. U visokoj starosti sam si je prerezao (malo dublje zarezao) ždrijelo i grlo kosirićem (oblik domaćeg noža), kojeg su rabili opančari, a inače je služio za žetvu komuše. Volio je piti i hodeći cestom glasno je govorio : “E he, E he…” Umro je tek nakon 18 dana iza promašenog samoubojstva i kroz to vrijeme sipao si je sam u sebe rakiju kroz zarezanno ždrijelo.

4) Četvrti sin se je zvao Tome Kovačević-Pek i po zanimanju je isto bio opančar kao i brat Mile. Njegova žena je bila poznata kao Seka-Peka, a ime joj je bilo Ana. Bila je rođena sestra od Kate Lalić – Dudine. Umrla je 1944. godine. Na Tominom kućišću izgradio je svoju kuću Mile Cindrić-Boljko.
5) Najmlađi član obitelji Mile Kovačevića-Peka bila je Jagica, koju smo svi zvali teta Jaga Pekova. Umrla je 1945. godine u vrlo visokoj starosti, iako je patila od astme. Nije se udavala i nije imala potomstva.
6) Josina i Nančikina kuća je bila na voltanim podrumima, u kojima je bila pekarna. Izmeću nje i kuće od brata Franje bila je na zidovima nadkrovljena suša. Čitavo to obiteljsko zdanje je izdržalo II. svjetski rat. Godine 1953/54. direktor Hotela Slunjčica – Dušan Vujnović je sve porušio i na tom mjestu povećao je zgradu hotela. To je bilo mirnodobsko barbarstvo, protiv kojega sam (tada student u Zagrebu) prosvjedovao pa su me slunjski Srbo-Vlasi proglasili ustaškim fantazerom.
7) Slijedeći i ujedno treći (prvi je gradnja i drugi dogradnja I. kata) po redu građevinski zahvat pretrpjela je kuća Franje Kovačevića, kad joj je nakon izgradnje nove ceste dograđen dolnji dio jednokatne zgrade.
8) Tridesetih godina kupio je dekan slunjski, vlč. Ivan Mikan doljnji dio zgrade od potomaka Franje Kovačevića, koji su živjeli u Zagrebu i adaptirao ju je stanovitim građevinskim zahvatima za Hrvatski Katolički Dom. Taj dio je postao imovinsko vlasništvo Crkve Presvetog Trojstva u Slunju.
9) Tom prilikom kupio je vlč. Ivan Mikan i gornji dio kuće za Crkvu i sebe te raznim građevinskim zahvatima uredio u toj kući 4 stana sa samo jednim zahodom prizemno, koji je služio za obadva dijela zgrade. Prije toga su bili zahodi na dvorištu, na prostoru, gdje je sada hotelska kuhinja. Negdje 1932. ili 1933. (jedva se sjećam) u čitavoj kući odvijali su se mnogi građevinski radovi. Dovozio se je razni građevni materijal i odvozila šuta. Jedan dio šute iskorišten je za nasipavanje Stare ceste. Ovo je bila, od meni poznatih četvrta i peta građevinska preinaka obadva dijela zgrade.
10) Iza ovih radova, točno 1935. godine uslijedili su opet veliki građevinski zahvati na obadva dijela zgrade. Minirane su kamene stijene u dvorištu i napravljena zahodska jama i kuhinja za pranje rublja. Tom prilikom su u gornjoj zgradi napravljena prizemno dva zahoda s vodom, dakle WC, izgrađen odvod cijevima u zahodsku jamu i dalje odvod u drač i šikare iznad Slunjčice. U doljnjem dijelu zgrade povećana je dvorana za dio na kojem je napravljena pozornica. To je bila šesta po redu građevinska preinaka.
11) Godine 1943. 22. siječnja su srbokomunistički partizani spalili obadva dijela zgrade i u takvom stanju su zidovi, prepušteni zubu vremena ostali do 1947. To je sedma po redu (ovog puta uništavajuća) ataka na kuću. Tada je uslijedila obnova zgrade uz prethodna rušenja voltanih podruma i skoro svih pregradnih zidova. Uslijedila su posve nova niveliranja i etažiranja u obadva dijela zgrade. U doljnjem dijelu zgrade (nepromijenjene veličine) uredjena je dvorana za restaurant, a bivši podrum gornjeg dijela zgrade preinačen je za kuhinju, sanitarni čvor i druge namjene.
12) Gornji dio zgrade, do Stare ceste pretvoren je u hotelske sobe. To je bila osma po redu, jako velika građevinska preinaka u obadva dijela kuće. Inače u toj obnoviteljskoj preinaki, nijedan dio zgrade nije povećan. Obadva dijela su ostala na svojim temeljima.
13) Godine 1949/50. uslijedila su dugotrajna miniranja na konfisciranoj zemlji od Drage Kovačević ispred čelnog dijela Hotela Slunjčica (sjeverna strana). Tom prilikom su pronađene podzemni speleološki kanali, u koje je direktor hotela Dušan Vujnović dao sprovesti svu hotelsku kanalizaciju. Izminirani prostor je ograđen zidovima i stoji neiskorišten do danas. Tipičan primjer stihijskog i neplanskog rada. To je deveti po redu radikalni napad na temeljnu substanciju obadva dijela zgrade.
14) Ne mogavši povećati hotel u pravcu Rastoka direktor Vujnović pristupa radikalnom građevnom zahvatu sa zadnje strane obadva dijela zgrade i u podrumskom dijelu. Srbokomunistički divljaci radili su divljim metodama. Konfiscirali su okućnicu i staru Nančikinu zgradu, koju je trebalo zaštititi radi starosti, građevnog stila i voltanog podruma sa sačuvanim pekarskim pećima. To isto su učinili i s kućom, okućnicom i vrtom +tete Jage Pekove. Na tom velikom prostoru uslijedilo je miniranje u velike dubine do razine razine starog podruma. To isto obavljano je vrlo radikalnim miniranjem u doljnjem dijelu zgrade, da bi se povećala restaurantska dvorana, napravili tzv. separei i povećala terasa. Ovim je povećan bivši hotelski prostor barem trostruko. Ovo je deseta i jedanaesta vrlo radikalna ataka na temeljnu substanciju iskonskih zgrada sadašnjeg Hotela Slunjčica.
15) Ovi potresi kroz građevinske preinake i miniranja su se jadva smirili i uslijedio je još jedan vrlo radikalni, po redu dvanaesti. Naime, od 1952. nadalje gradjena je ispred doljnjeg dijela zgrade nova cesta, odnosno postojeća je spuštana za oko 1,5 m. Duž čitave nove trase ispred hotela vršena su dugotrajna i teška miniranja terena, što je jako potresalo čitavu zgradu. Čak je terasa pucala pa ju je trebalo obnavljati.
16) Kasnije su obaljani još mnogi građevinski radovi u unutrašnjosti obadviju zgrada i dograđivan je dio za uredske prostorije na nekadašnjem dvorištu stare zgrade. Ni takvi zahvati nisu mogli proći bez stanovitih potresanja stare jezgre od obadvije iskonske zgrade. Čitav skup tih potresa označimo trinaestim po redu.

Zaključak i preporuka
1) Ova velika hotelska građevina nastala je raznim gradnjama, radikalnim preinakama i dogradnjama na temeljima jedne prizemnice iz 1842. godine.
2) Raznih potresnih zahvata bilo je tijekom više od 150 godina najmanje 13, što upućuje na najveći oprez za bilo koju daljnju adaptaciju.
3) Daljnje građevinske preinake mogle bi se katastrofalno odraziti na čitavu zgradu pa ih se ne bi smjelo nikako poduzimati bez vrlo temeljitih statičkih i drugih ispitivanja.
4) Postavlja se temeljno pitanje, da li se uopće isplate skupe građevinske preinake, da bi se dobio hotel sa standardnom kategorijom – ako bi se uopće mogao dobiti suvremeni hotel obzirom na skučenost prostora.
5) Polazeći od poznatog stanja i predstojećih vrlo skupih poduzimanja i imajući na umu, da će eventualni vrlo skupi hotel oskudjevati luksusnim pristupom (stepenište je “Kalvarija”), izgradnja dizala (liftova) i korištenje je vrlo skupo, okoliš ograđen cestama nekomforan i opasan, nema prostora za parkiralište automobila niti autobusa, predlaže se (pretvorbom) prenamijeniti tu golemu građevinu za jednu od slijedećih namjena:
a) Starački dom
b) Hotel za samce
c) Darovati ga Katoličkoj crkvi za Redovnički samostan jer ionako Crkvi pripada imovinski 1/3 – 1/2 računajući po iskonskim temeljima plus bivše dvorište plus dio okućnice, na kojoj je jednim dijelom proširena restaurantska dvorana. Preostali dio građevinskog kompleksa je na konfisciranoj zemlji od više bivših vlasnika +Josice i +Drage Kovačević i nasljednika (kuća i okućnica +Jage Kovačević-Pek je također pripadala njima) po lozi Jose i Nančike Kovačević-Pek, okomici živi treće ili četvrto pokoljenje (unuci od pogubljenog domobranskog časnika +Velebita Kovačevića iz Zagreba, Mesićeva 3/II. Ovdje se misli na prostor, gdje je stajala Nančikina kuća, dvorište i malo vrta i Jagina kuća s okućnicom. Jedan dio hotelske imovine (obzidana otvorena prostorija) je na zemlji, koju je od +Drage Kovačević kupio +Vlado Lovrenčić, ali je njemu dato drugo gradilište u zamjenu pa tako njegovi nasljednici nemaju pravo nikakvog potraživanja.
Po mojem mišljenju sve hotelske građevine trebalo bi vratiti i preostali dio darovati ili prodati Katoličkoj crkvi za redovnice i redovnike, po mogućnosti Dominikance ili Franjevce, koji su ranije obitavali u Slunju.
Redovnice i redovnici su u ovom kraju vrlo poželjni i potrebni radi duhovnog preporoda i jačanja ovog naroda, napose mladeži u svima moralnim vrlinama.
U tom slučaju radovnice i redovnici bi mogli taj golemi prostor koristiti ne samo za sebe, nego i za starački dom ili za đački dom (ili za obadvoje).
Ovaj čin bi trebalo obaviti bez odlaganja – odmah.
d) Grad Slunj obiluje s mnogo ljepšim predjelima za gradnju hotela, nego je to mjesto i oblik današnjeg Hotela SLUNJČICA.

Takvi predjeli su:
STRMAC i okoliš na uzvisini iznad desne strane Korane, odkuda se otvara najljepši pogled na Rastoke i veći dio slapova Slunjčice, a iza toga vrlo bogata panorama – mostovi, deltasto slapovlje Slunjčice, kanjon Korane, Marmontova palača, Jelvik, Slovin-Grad i grad Slunj, a daleko u pozadini brdo Melnica i Pliš te u produžetku desno Bukvar i Debela Glava.
Sa Strmca se otvara ljepši i sadržajniji pogled na svekolike turističke privlačnosti, nego s bilo kojeg drugog mjesta u Slunju.
Hoteli na toj lokaciji su vrlo blizu magistrali i imaju dovoljno prostora za parkiralište automobila i autobusa. Blizu je Korana za kupanje i druge turističke zahtjeve.

Slunjčicom nizvodno na grebenima kanjona i na pristrancima
Divni predjeli za izgradnju hotela su nizvodno od jezerskog izvora Slunjčice i iznad obale čitavim njenim vodotokom.
Osim zadivljujuće prirodne slike, tu se pružaju obilne mogućnosti za sve turističke sadržaje: ribolov, lađarenje, šetnje po čistoj i zdravoj prirodi, razgledanje jezera, mlinova, planinarenje na brdo, gdje je Suhi Slunj…

Hoteli na kanjonu Korane
Što vrijedi naprijed izraženo za priobalje Slunjčice to isto, još izrazitije vrijedi i za obadvije obale i uzvišena priobalja Rijeke Korane, napose u njenom dijelu ispod Narte. U lučicama se mogu napraviti razna sportska igrališta, Korana nudi prekrasan pogled na kaskade utonule vode u zelenilom obraslom kanjonu.
Najbolje lokacije za izgradnju hotela i to oblika velikih seljačkih kuća slunjskog tipa analogno poput Ličke kuće u Plitvicama jesu Koranski pristranci ispod Bogut-Perakovih kuća.
Hoteli na spomenutim lokacijama: Strmac, priobalje Slunjčice i priobalje Korane i dodajmo još predjele Jelvika pružaju prirodnom ljepotom višestruko veće bogatstvo, nego to ima sadašnji Hotel Slunjčica.
Uzmu li se pod lupu usporedbe drugi sadržaji, koje ove lokacije obilno nude, onda se opća slika Hotela Slunjčica pokazuje vrlo siromašnom. Hotel Slunjčica ima jedino lijepi pogled na Frankopanski (Moćanov) slap i na ruševinu Slovin-gradine.
Spomenimo samo neke od prednosti (potreba), koje suvremeni hotel mora imati: parkirališta, pokretljivost, mir, laka pristupačnost, suvremeni komfort, svrsishodna i funkcionalna izgrađenost i uređenost, mogućnost uređenja okoliša cvjetnjacima, parkom, sportskim igralištima, mini-golfom…
Sve ovo nema i ne može imati sadašnji Hotel Slunjčica, unatoč vrlo skupih gradjevinsko-adaptacionih zahvata, koji će stajati više, nego izgradnja odgovarajućeg velikog novog i suvremeno kategoriziranog hotela na STRMCU.

Uzevši sve to u obzir, autor ovih redaka ostaje pri naprijed iznešenom mišljenju, da se Hotel Slunjčicu uopće ne isplati renovirati, tim više što su komplicirana suvlasništva sa zemljom, na kojoj je hotel dograđivan. K tomu se postavlja i pitanje statičkog kriterija.
Obzirom da se hotelski kriteriji danomice povećavaju, veliko je pitanje, hoće li ovaj Hotel Slunjčica “položiti sve ispite za jednu od hotelskih kategorizacija” i nakon eventualnih renovacija.
Slunj treba odrediti točne lokacije budućih hotela i tražiti investitore, a ne zanašati se obnovom Hotela Slunjčica.
Pripomenimo na kraju još jednom i to, da je izgradnja novog (novih) hotela jeftinija, nego temeljita obnova i razne adaptacije starog Hotela SLUNJČICA.

DODATNI OSVRT NA HOTEL SLUNJČICU

Hotel Slunjčicu je najbolje, najsvrsishodnije i najpoštenije dati Katoličkoj crkvi za redovnički samostan i druga rapolaganja po samostanskim odredbama.
U prilog tome valja reći slijedeće:
1) Najstariji dio sadašnjeg građevnog kompleksa na površini oko 1/3 – 1/2
izvorno je imovinsko vlasništvo Katoličke crkve. To je bio Hrvatski Katolički Dom (zgrada prema Slunjčici, sadašnji hotelski restaurant) i stanbena zgrada s ulazom sa Stare ceste (današnji dio Hotela Slunjčica).
2) Jugokomunistički režim je po propisima, koje je sam za sebe stvorio, oduzeo od Crkve taj objekt i prisvojio ga sebi Zakonom o konfiskaciji neprijateljske imovine. Crkvi nije platio ništa za oduzetu imovinu.
3) Taj jugokomunistički režim je, nakon paljenja zgrade istu obnovio i prenamijenio ju u Hotel Slunjčicu, koji je bio kao i svi drugi objekti u državnom vlasništvu.
4) Jugokomunistička država – Jugoslavija je nestala i po Zakonima Republike Hrvatske o vraćanju imovine bivšim vlasnicima trebalo bi zgrade vratiti iskonskom i pravom vlasniku – KATOLIČKOJ CRKVI.
5) Dograđivani dio Hotela nalazi se isto na konfisciranoj zemlji od nasljednika +Josipa i +Drage Kovačević, koji su stanovali u Zagrebu, Mesićeva 3/II. Od dvojice njihovih sinova poginulih kao domobranski častnici (+Ozren i +Velebit) u Bleiburškoj tragediji samo je jedan bio oženjen i (koliko mi je poznato) iz tog braka bilo je dvoje djece (?!). To će trebati provjeriti.
6) Samo jedan dio hotelske imovine tj. duboko ograđena prostorija bez krova je na državnoj imovini, kupljenoj (zamjenom zemljišta) od +Vlade Lovrenčića.
7) Najveći vlasnik u čitavom hotelskom kompleksu je Katolička crkva, zatim nasljednici (ako ih ima?) od spomenutih +Josipa i +Drage Kovačević) i Grad Slunj od dijela na bivšoj imovini kupljenoj od +Vlade Lovrenčića (oko 1/10 od čitavog hotelskog kompleksa).
8) Iz te komplicirane imovinske situacije, najjednostavnije je izaći da se čitav kompleks vrati i daruje u posjed Katoličkoj crkvi za redovnički samostan ili za namjenu, koju će Crkva odrediti.
9)Redovnici mogu, po svojoj volji koristiti jedan dio za samostan i dvoranu za vjerski i društveno-kulturni osmišljaj. U jednom dijelu mogu imati starački dom ili hotel za samce.
10) Ovim načinom bit će najbolje zadovoljena pravda, vlasnik će dobiti svoje, a Grad Slunj može od redovničkog samostana imati goleme koristi.
11) Građevinski kompleks ionako nije podesan za hotel. Ako ga ipak netko poželi imati za hotel, lakše i jednostavnije će ga kupiti od Katoličke crkve, nego kroz Zakon o pretvorbi imovine.
12) Jugokomunistički režim nije plaćao nikakvu odštetu niti najamninu za prisvojenu CRKVENU IMOVINU pa bi onaj, koji bi sada Zakonom o pretvorbi preuzeo taj objekt mogao imati peripetija i po toj liniji.

KRATKI POGOVOR UMJESTO SAŽETKA

Ovo je prilog opće naravi s obiljem podataka korisnih za razmišljanje o brzom uvođenju turističkog gospodarstva profitabilne naravi u gradu Slunju. Pisan je i dopisivan u nekoliko navrata pa ima ponavljanja.

Ukazano je na mnoge potrebne podhvate, ali nijedan nije razrađen kao projekt, nego je za svakog potrebna stručna ekspertiza.

Za Turističku Zajednicu Grada Slunja predlaže se bolji naziv “RASTOKE TURIST d.d. SLUNJ” i:
-useljenje u svoju prostoriju odmah, a daljnja uređivanja u “hodu”.
-potpuno osamostaljenje kao gospodarsko poduzeće d.d.
-poslovno otvaranje prema Europi i Svijetu.
-zaposlenje dobrih turističkih stručnjaka, koji će dobro poslovati.
-okupljanje dioničara s jakim kapitalom i obrtnim sredstvima.
-otvaranje samostalne MJENJAČNICE ili “d.d.” s jednom bankom.
-tražiti dioničare ili poslovne suradnike strance ili Hrvate u dijaspori.
-utjecati na sve infrastrukturne djelatnosti u smislu uzajamne suradnje.

Spomenute su i razne mogućnosti korisnog zaposlenja u obiteljskom domu i inače.
U “Pribilješkama” je spomenut i SPORTSKI CENTAR, na otvorenom, zatvorenom i PLIVAĆI BAZEN olimpijskih dimenzija. Najbolja lokacija bi bila izmedju Marmontove palače i Jelvika.
Ovaj prilog je naslovljen kao PRIBILJEŠKE. One to i jesu i njima se može slobodno poslužiti za svaku dobronamjernu svrhu. Iako u PRIBILJEŠKAMA ima misli i sadržaja, koji su već sada preinačeni, zadobili drugi oblik, nove smjernice i planove tekst se objavljuje u cjelosti, bez ikakovih ispravaka u ZAPISIMA slunjskim broj 7(1), 1997.

SRETNA NOVA, 1997. GODINA!

Dogradonačelnik Slunja – Mr.sci. Dragan Hazler

HRVATSKO DOMOBRANSTVO

Najstarija hrvatska povijest, zamišljana, predajna i pisana vezana je za obranu doma, zavičaja i domovine pa je pojam branitelja doma ili domobran vrlo star, bez obzira na to, što je naziv službeno uveden u vojne postrojbe, koje su branili domovinu tek 1868. godine potpisivanjem Hrvatsko-ugarske nagodbe.
Hrvati su već u davnini poznati kao stočarski, ratarski, pomorski i vojnički narod. Vojnička vrlina diči nas u obadvije naše etnogeneze: Ilirsko-hrvatskoj i Slavenohrvatskoj.
Naši starosjedilački predji Iliri uspješno su se borili protiv svih napadača, a rimskim osvajačima su nanosili kroz dva stoljeća (<229, do 6-9..> godine) više poraza i vojničke brige, nego čitav, u ono vrijeme poznati svijet. Nakon, konačnog uključenja Ilira u sustav Rimskog carstva oni su se i dalje pokazali ne samo kao ponajbolja vojska, nego je iz redova Ilira poteklo nekoliko istaknutih rimskih careva, medju kojima spomenimo samo Aureliana, Proba, Dioklecijana…
Slaveno-Hrvati su upravo zahvaljujući svojim vojničkim vrlinama pozvani od bizantskog cara Heraklija, da mu dodju pomoći braniti se od Avara pa će za uzvrat dobiti zemlju.
Dakle mi smo ušli u europsku i u hrvatsku povijest kao vojnički narod i u njoj kao takovi postali čuveni sve tamo od hrvatskih knezova Ljudevita i Domagoja do Hrvatske “Oluje”. U tom, približno 13-stoljetnom razdoblju hrvatski vojnik igra dominantnu ulogu na kopnu i moru, braneći sve što je mirno i borbom stekao. Jednako tako povijesne prilike vodile su hrvatskog vojnika na skoro sva istaknutija europska ratišta, gdje se je uvijek u pobjedi i porazu ponašao hrabrije smjelije i dostojnije, nego vojska mnogo većih naroda nego smo to mi Hrvati.
Spomenimo samo primjerice i približno kronološki najvašnije borbe hrvatskog vojnika kroz povijest:
Iliro-Hrvati protiv rimskih osvajanja
Iliro-Hrvati i Slaveno-Hrvati sudjeluju zajedno s Germanima u rušenju Rimskog carstva, koje pada 476.
Hrvati dolaza iz Zakarpatja na Jug i pobjedjuju Avare, 626. godine.
Hrvatska vojska pobjedjuje vojsku Karla Velikoga kod Trsata i hrvatski knez Ljudevit Posavski uspješno se othrvava nadmoćnoj franačkoj sili sve do 821. godine.
Hrvatski knez Domagoj sa svojim Hrvatima – Neretljanima uspješno ratuje protiv Mlečana, koji tada počinju plaćati Hrvatima danak za slobodnu plovidbu Jadranom.
Hrvatski knez i kralj Tomislav (910-928) uspješno brani i proširuje Hrvatsku pobjedničkim ratovima protiv Mlečana, Bugara i Madjara.
Za vrijeme Tomislavovih nasljednika Hrvatska se brani od Normana, Arapa, Mlečana i Madjara.
1097. u junačkoj borbi protiv Madjara u Gvozdu, u našem susjedstvu pada posljednji hrvatski kralj narodne krvi Petar i otada, diplomatskim aktom zvanim Pacta conventa Hrvatska ulazi u Uniju s Madjarskom 1102. zatim u zajedničku državu pod Habsburzima, odlukom Cetinskog sabora 1. siječnja 1527. i nažalost u kraljevinu SHS 1.12. 1918. do 1941.
U tom dugom povijesnom razdoblju hrvatski vojnik – hrvatski domobran vodio je vjekovne borbe u svrhu obrane i samoodržanja domovine Hrvatske. Bilo je poraznih bitaka, ali i pobjedničkih slava, kojima smo i u najtežim prilikama uspjeli sačuvati domovinu na kopnu i na moru.
Porazili smo Mongole na Grobničkom polju, 1291. godine.
Najstrašnije borbe su bile protiv Turaka. Tu su se istakli hrvatski domobrani pod vodstvom Zrinjskih i Frankopana, Nikole Jurišica i Petra Berislavića te napose hrabroga Franje Frankopana Slunjskog i Tome Bakača, koji je pobjedom kod Siska (1593) dokazao Europi, da mala Hrvatska može pobjedjivati Turske osmanlije. U tome je jedan od razloga europske zavidnosti na hrabrosti Hrvatima pa se uobraženi “Veliko-Europejci” nedostojno odnose prema malim Europejcima Hrvatima.
Bilo je i poraza kao onaj na Krbavskom polju, 1493. pa onaj ugarsko-hrvatski na Mohačkom polju 1526.
Hrvatski domobrani na čelu s Nikolom Šubićem Zrinjskim zaustavili su 150.000 vojske cara Sulejmana paše Mehmada Sokolovića iako su svi poput Leonidinih Grka u Termopilskom klancu izginuli.
Hrvati uspješno ratuju za obranu i čast Domovine protiv Turaka i Mlečana kao Senjski uskoci i napose u Hrvatskoj i Slavonskoj vojnoj krajini.
U 30-godišnjem ratu pronijeli su Europom glas o sebi kao izvrsnim vojnicima, ponajboljim kao takozvana laka konjica, koja je brzim prodorima ulijetala i probijala neprijateljsku liniju i došla joj iz ledja, a pratila ju je redovna linija sučeljena s neprijateljem. Tom prilikom hrvatska vojska je nosila okovratni nakit kao znak raspoznavanja i taj nakit su od Hrvata preuzeli Francuzi i proširili u cijeli svijet kao modno-odjevni nakit KRAVATU ili HRVATKU..
U oslobodjenju Hrvatske od Turaka igrali su izvanrednu ulogu hrvatski domobrani pod vodstvom Luke Ibrišimovića u Slavoniji i Matije Mesića u Lici.
U Napoleonovim ratovima pokazala se je do vrhunca hrvatska vojnička vještina i hrabrost.
Na europskom bojištu kod Solferina, predvodio je Hrvate senjski Hrvat Lavoslav Vukelić. Tu je rodjen Crveni križ (Henri Dunant), ali i Vukelićeva potresna pjesma “SOLFERINO”, u kojoj nad užasom umirućeg ljudskog , izranjavanog mesa, uzdiše u stihu: “Bože, ako jesi – gdje si!?” .
1848. Hrvatski ban i vojskovodja Josip Jelačić uspješno ratuje protiv Madjara. Njegove vojničke postrojbe možemo smatrati pretečama suvremenog hrvatskog domobranstva.
U Prvom svjetskom ratu hrvatski domobrani ratuju uspješno na svim ratištma: protiv Srbije, protiv Rusije i protiv Italije.
Hrvatskim domobranima pripada čast i slava, što su prvi 1918. javnom demnostracijom u Zagrebu prosvjedovali protiv ulazka Hrvatske u zajedničku državu sa Srbijom. Tu ih je palo 17-18 i na desetke bilo ranjeno – izrešetano srpskim strojnicama i od slugana – orjunaša Grge Anđelinovića.
Hrvatski vojnik održavao je i njegovao hrvatsku nacionalnu svijest i u nevoljenoj jugoslavenskoj vojski. Upravo ta nacionalna i domoljubna svijest odigrala je značajnu ulogu u rušenju Jugoslavije i stvaranju Nezavisne Države Hrvatske, 10. travnja 1941. Prvorazredna zasluga u tom činu pripada u Domovini vojskovodji Slavku Kvaterniku, a u emigraciji dr. Anti Paveliću.
Napose 10. Travnja 1941. uspostavlja se Nezavisna Država Hrvatska, koja u ratnim vihorima se bori za opstanak i čast hrvatsku do Bleiburga. U njoj je hrvatska ustaška i domobranska vojska igrala časnu ulogu za svoju domovinu i hrvatski narod.
Tijekom II. svjetskog rata pojavljuju se komunistički partizani, medju kojima je bilo i takovih Hrvata, koji su se borili za uspostavu države Hrvatske, ali su na kraju bili politički poraženi. Tako je poražena hrvatska vojska i hrvatski narod i prepušten ubijstvima, progonima, izrabljivanju, osiromašenju i rasapu kroz odlazak u tudjinu.
U takvim neprilikama, doživjeli smo 1989/90. – prve demokratske izbore, u kojima je pod vodstvom Dr. Franje Tudjmana pobijedila hrvatska državotvorna ideja na političkom polju.
Medjutim, Srbija i JNA i Srbi u Hrvatskoj kao peta kolona Beograda pokreću agresivni rat na Hrvatsku. Taj perijod nam je jako dobro poznat pa ovdje ne ćemo o njemu raspravljati, nego samo reći da je Hrvatska Vojska svih rodove i u njenom sustavu Hrvatsko domobranstvo uspjelo najprije spasiti Hrvatsku u oružanoj borbi protiv mnogo jačeg neprijatelja i postepeno mu nanositi goleme poraze – pobjedjivati ga. Najveće pobjede su bile u oslobodjenju Konavla, Maslenice, Peruće, Papuka te konačno pobjede HV u Bljesku i u Oluju.
U Republici Hrvatskoj je Dr. Tudjman još na samom početku, uz ostalo sproveo kao jedan od prvih svojih akata SVEOPĆE POMIRENJE HRVATA. U sklopu toga uslijedilo je i pomirenje izmedju svih hrvatskih vojska, koje su se u II. svjetskom ratu medjusobno sukobljavale. Tako je stvorena mogućnost ustoličenja HRVATSKOG DOMOBRANA kao Udruge ratnih veterana HRVATSKI DOMOBRAN. Baš po toj liniji smo se i mi sastali ovdje, da nastavimo časni put tradicije HRVATSKOG DOMOBRANA, a to znači HRVATSKOG VOJNIKA jer su svi hrvatski vojnici ujedno HRVATSKI DOMOBRANI.
Ovdje ćemo razmotriti, što nam je u Slunju činiti. Mogućnosti i potrebe su velike, a djelatnost opravdana jer je Slunj u istaknutoj ulozi obrane domovine Hrvatske bio i ostao kroz čitavu hrvatsku povijest do danas, a to će biti i ubuduće jer je upravo ovdje Hrvatska najuža i stješnjena je izmedju dvije države Slovenije i BiH, ponegdje na oko 50 km zračne linije.
Naša uloga će biti osnutak Udruge ratnih veterana HRVATSKI DOMOBRAN – okupljališta ratnih veterana i mladih domobrana i onih od 14 godina nadalje, koji će DOMOBRANI biti, u Slunju – za Grad Slunj i Općine Cetingrad i Rakovicu, koja UDRUGA ne bi smjela biti samoj sebi svrha, nego se primiti onih domena djelatnosti, koje će biti opće korisne za veterane, njihove obitelji, za grad Slunj, susjedne općine i za Hrvatsku našu cijelu.
Od detalja spomenut ću samo: popis i biografije domobrana, poginule i briga za njihove obitelji, briga za grobove, podizanje spomenika, imenovanje ulica imenima istaknutih domobrana…
Uz domobranski pozdrav
ZA HRVATSKU – UVIJEK!

Mr.sc. Dragan Hazler

SLAVA TEBI CETINGRADE!
(Riječ uz 470. obljetnicu Hrvatskog sabora u Cetinu)

Na zasjedanju Hrvatskog sabora od 31. prosinca 1526. do 3. siječnja 1527. godine u franjevačkom samostanu u Cetinu (Cetingradu) hrvatsko je plemstvo izabralo Ferdinanda I. Habsburga za svoga kralja. Izbor je uslijedio točno 1. siječnja, a 3. siječnja bio je u Stolnom Biogradu okrunjen za kralja. Već 6. siječnja slavonsko plemstvo u Dubravi kod Čazme priznalo je svojim vladarom Ivana Zapolju.
U Cetingradu hrvatsko je plemstvo postupalo potpuno nezavisno od Ugarske i time pokazalo da je Hrvatska u ugarskoj državnoj zajednici samostalna država, a ne puki dio Ugarske.
Povijest, u enciklopedijski sažetom obliku prikazuje slijed dogadjaja ovako:
Već 7. ožujka 1492. hrvatski su staleži u Budimu potvrdili mir
između hrvatsko-ugarskog kralja Ladislava II. Jegelovića i cara Maximilijana te su od svoje strane priznali Habsburzima pravo na hrvatsko-ugarsku krunu. Premda taj zaključak nije dobio zakonske snage, opasnost od Turaka dovodila je do sve užih veza izmedju hrvatskog plemstva, poglavito onog južno od Kupe, i bečkog dvora. Te su se veze osobito razvile 1522. do 1526.; malo je plemstvo pozvalo 1524. nadvojvodu Ferdinanda, da imenuje bana, a 25. siječnja 1526. ponudio mu je Sabor i bosansko kraljevstvo. Još za života Ludovika II. austrijske su posade u nekim našim gradovima, a mnoga se gospoda i plemići daju u osobne službe Ferdinandu.
U vojnom pohodu zauzimanja europskih zemalja Sulejman II. nakon osvajanja Petrovaradina, Iloka i Osijeka, prešao je novosagradjenim mostom preko Drave i na Mohačkom polju porazio je 29. kolovoza 1526. slabu vojsku hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika II. U toj neprilici poginuo je i kralj pa je prijestolje ostalo prazno.
Hrvatski sabor u Cetingradu, nakon pogibije kralja i ujedno izumrća dinastije izabrao je za hrvatskog kralja Ferdinanda I. Habsburškog. Česi su to isto učinili već u listopadu 1526. godine; Ugarski sabor u Stolnom Biogradu (Székesfehérvaru) okrunio je kraljem Ivana Zapolju
pozvavši se na saborski zaključak iz 1505. kojim su stranci bili isključeni s hrvatsko-ugarskog prijestolja, a sabor u Požunu je u prosincu taj izbor proglasio nezakonitim i za kralja izabrao Ferdinanda.
U pitanju izbora novog kralja podijelili su se hrvatski velikaši: oni južno od Kupe i Save (Kraljevina Hrvatska), koji su držali Habsburge za jedinu realnu snagu sposobnu da pruži odpor Turcima, bili su za Ferdinanda, a plemstvo izmedju Save i Drave (Kraljevina Slavonija) bila je za vojvodu Ivana Zapolju.
Knez Krsto Frankopan napustio je Ferdinanda i prišao Zapolji, ali nije uspio osujetiti Hrvatski sabor u Cetinu, koji se održavao od 31. XII. 1526. do 3. I. 1527.
Vijećanja u Cetinu odvijala su se u nazočnosti sedmorice velikaša i sedamnaest plemića te nekoliko pouzdanika. Na poziv Ferdinandova poslanstva, da se poklone nadvojvodi, staleži su uzeli najprije u raspravu njegovo baštinsko pravo na krunu svetog Stjepana. Priznavši to pravo oni su na Novu Godinu odlučno zahtijevali, da se odmah uglave uvjeti za izbor. U nemirnoj atmosferi, koju su svojim otporom pojačavali punomoćnici kneza Bernardina Frankapana, poslanici su napokon dali u ime Ferdinanda pismeni pristanak na četiri uvjeta; tri su se odnosila na vojnu pomoć protiv Turaka, a četvrti je sadržavao obvezu, da će kralj nepovrijedjeno uzdržati, potvrditi i obdržavati sva prava i zakon Hrvatske. Tad se je pristupilo samom izbornom činu i polaganju prisege novome kralju i kraljici Hrvatske.

Cetinski sabor priznao je požunski izbor zakonitim, a Ferdinandu i njegovoj supruzi Ani (sestri kralja Ludovika II) baštinsko pravo na hrvatsko prijestolje.

Na zahtjev Hrvatskog sabora u Cetinu Ferdinandovi opunomoćenici obvezali su se u ime Ferdinanda da će on o svom trošku u Hrvatskoj uzdržavati 1000 konjanika i 200 pješaka, primjereni dio vojske u Kranjskoj, zatim posade u pograničnim krajevima Hrvatske: u Klisu, Bihaću, Senju, Ripču, Otočcu i Starigradu ispod Velebita; da će nepovrijeđeno potvrditi sve privilegije i zakone staleža i redova, što su ih priznali raniji vladari. Tada je 1. siječnja 1527. Hrvatski sabor u Cetingradu Ferdinanda proglasio za kralja.
Na izbornoj povelji pričvršćeni su pečati kninskoga biskupa Andrije Tuškanića te knezova: Ivana Karlovića, Nikole Zrinskoga, Vuka Frankopana, Stjepana Blagajskog i Jurja Frankapana. Na povelju je stavljen i pečat Kraljevine Hrvatske (Regni sigillum).
Već 6. siječnja 1527. na poziv Frana Krste Frankopana, sastao se Sabor u Dubravi kod Čazme, na kojem su bili: zagrebački biskup Šimun Erdödy te podban Mirko Bradaš, Petar Erdödy, Ivan Banffy (Banić) i mnogi drugi plemići. Oni su za kralja izabrali Ivana Zapolju, koji je imenovao Krstu Frankapana hrvatskim banom i vrhovnim vojnim zapovjednikom u Ugarskoj, a Šimuna Erdödya postavio je za kraljevskog kancelara. Međutim, Fredinandu je više bilo do borbe protiv Zapolje, nego do obrane Hrvatske protiv Turaka. Turci su pustošili hrvatske župe i preko njih prodirali do Velebita, Istre i Kranjske. Hrvatska je bila osiromašena, narod je umirao od gladi i bježao čak na tursko područje, a ključne hrvatske utvrde branile su neznatne posade. Hrvatski velikaši su Ferdinanda upozoravali na situaciju u zemlji, ali unatoč svim obećanjima nisu dobili traženu vojničku pomoć.
Uskoro je izbio i građanski rat između Ferdinandovih i Zapoljinih pristaša i tek nakon Zapoljine smrti (1540) Ferdinand je Hrvatsku i Ugarsku osigurao habsburškoj dinastiji.
Iako je povijest pokazala, da sporazum između Hrvatskog sabora u Cetinu i Habsburške Austrije nije striktno sprovođen, ipak Cetingradu pripada slava jer je ostvario barem dvoje:
1) Austrija je pomogla braniti Hrvatsku od Turaka i konačno ju pomogla osloboditi od istočnog barbarstva.
2) Hrvatski sabor u Cetinu je jedno od najjačih diplomatskih opredjeljenja Hrvatske za Europu u svekolikoj našoj povijesti.

Svima naslovljenima, napose suvremenim Cetingrađanima želim sretnu Novu godinu 1997. i u njoj 470. obljetnicu Hrvatskog sabora u Cetinu – 1527-1997!

Dogradonačelnik Slunja
Mr. sci. Dragan Hazler

Mr.sci. Dragan Hazler Basel/Slunj, 3. listopada 1999.

GRADSKOM VIJEĆU I GRADSKOM POGLAVARSTVU GRADA SLUNJA
Čelnicima: gg. IVANU RENDULIĆ i MILANU SKUKAN
47240 SLUNJ

ZA RIZNICU IDEJA, ZA AKCIONE PLANOVE I ZA UČINKOVITA IZVRŠAVANJA

GRAD SLUNJ ŽIVI JEDNIM PODŽIVOTOM U SKORO SVEMU
i zato
GRAD SLUNJ TREBA OPĆI HRVATSKI PREPOROD
u
gospodarstvu, kulturi, demografiji i pripadajućim infrastrukturama

U Gradu Slunju ne događa se baš ništa, što bi ga svrstavalo po općim sadržajima u hrvatski životno-ispunjavajući prosjek. Gotovo sve životari, kreće se ili stoji na ispodprosjeku gradova u R. Hrvatskoj. Takvo stanje i poimanje, moglo bi se s pravom nazvati “podživotom” ili životom reduciranim na kakovo takovo – ograničeno ispunjavanje prirodnih, konvencionalnih i minimuma službenih obveza. I pritom se postavlja pitanje volje ili dužnosti, a nema ni govora o istaknutim porivima, planovima, željama i nastojanjima, da SLUNJ zahvati jedan OPĆI HRVATSKI PREPOROD.
Slunj vegetira u svome poludrijemežu, bezvoljnosti, bezidejnosti, u jednom stanju vrtnje u krugu bez pokušaja da se iz tog kruga iskoči pa makar i u rizični “salto mortale”. Postavlja se ovdje pitanje: Ima li Grad Slunj barem usmjeravajući PLAN SVOGA RAZVITKA?!
Osim gradnje po Radiću i održavanja glavne hrvatske prometnice Zagreb – Split u kojima je Slunj objekt, a ne subjekt, u Slunju sve drugo životari. Ne događa se ništa IZVANREDNOGA – istaknutijeg spomena vrijednoga.
Pod ovim mislim:
Ne gradi se nijedan stanbeni objekt, nijedan uredovni objekt, nijedan trgovački objekt, nijedan objekt za kulturu, nijedan sportski objekt, nijedan objekt dječjih namjena, nijedan gospodarski objekt…
Za opću kulturu grada ne poduzima se baš ništa: Slunj nema nijedan oblik kulture na razini i u oblicima, kojima bi se kao sa svojim dostignućem mogao predstaviti Hrvatskoj kao grad. Naime, grad ne čine samo zgrade, komunalije, infrastruktura, broj žitelja, školstvo i administracija (koje je Grad manje ili više naslijedio), nego uz to svi oblici kulture i umjetnosti. Primjerice, Grad Slunj nema: stalne galerije slika i skulptura, nema objekata ni simbola spomeničke kulture po gradu, nema zavičajnog muzeja, nema amaterskog kazališta, nema glazbenih ustrojstava, nema dječjeg kazališta niti dječjih pjevačkih i folklornih sastava…, nema glazbenih instrumenata (osim tamburaškog zbora), u Slunju nema čak nijednog klavira u javnoj uporabi…
Za sportsku kulturu (osim nepodpunog nogometnog igrališta i sportske dvorane Osnovne škole), Grad Slunj nema ništa osposobljenoga za sustavno bavljenje sportskim djelatnostima. Nema jedinstvene sportske dvorane za razne grane sporta; nema ni otvoreni ni zatvoreni plivaći bazen, nema Sportski dom (možda u Jelviku) ni Planinarski dom, koji bi mogao biti na Melnici. Nema sportskih kampova ni motela, koji bi ujedno mogli služiti turizmu. Nema ni običnog lađarstva na Korani i Slunjčici, što vrijedi i za kajakaštvo… Nema ni profesionalnih ni amaterskih sportskih udruga (iznimka nogomet…). Glede gospodarstva stanje je ponajgore. Starim načinom poljodjelstva, stočarstva, voćarstva, vrtlarstva… ne bavi se gotovo nitko (iznimaka je vrlo, vrlo malo!), a za suvremeni način odgovarajućeg gospodarstva ima premalo mogućnosti i sluha od vlasti i od građanstva.
Za turizam, grad Slunj nema osposobljenu NIJEDNU turističku PONUDU. Nema čak niti javnog zahoda niti kioska na tlu Rastoka, gdje spontano dolaze posjetitelji. Nema autobusnog kolodvora u Gradu niti automobilskih parkirališta uz Rastoke (na pr. na Staroj cesti).
Stari obrti, osim sitnog gostioničarstva su skoro posve nestali. Nema uopće ili ima premalo: krojača, kolara, stolara, postolara, opančara, komotara, limara, tesara, mlinara, vrtlara, pečenjara, pčelara, ugljenara, vapnara… ALI, imamo više, nego ikada u povijesti Slunja: ribiča i lovaca.
Grad Slunj se ne obazire na vrijeme i okolnosti, u kojima bi se dalo nešto učiniti. Takvom nebrigom izgubili smo mogućnost izgradnje aneksa za poglavarstvo, spomen-obilježja palima u Domovinskom ratu, kuće pravde i (možda?) djećjeg vrtića… Takva nebriga traje i dalje. Naime uz potrebno zalaganje na pravom mjestu, trebali bismo u Slunju IHODITI izgradnju barem a) 2 podhodnika u samom mjestu ispod glavne prometnice, b) alternativnu prometnicu Starom cestom, c) ubrzati gradnju zaobilaznice i mosta, d) tražiti neodgodivo povezivanje Riječke ceste i buduće autoceste od strane Ogulina preko Slunja i Furjana do Bosne. Značaj toga je vezanje Bosne s lukom Rijeka, od čega Slunj može imati goleme koristi. Za tu svrhu bi se trebalo iza Vatrogasnog spremišta premostiti Slunjčicu. Možda bi trebalo postaviti pitanje gradnje najkraće željezničke pruge: Europa – Zagreb – Karlovac (preko SLUNJA) za Jadransku obalu (Split i drugi gradovi).
Ovdje pripominjem, da se upravo sada, dok još nije gotova LIČKA AUTOCESTA mora izboriti što je moguće više graditeljskih zahvata na postojećoj glavnoj prometnici. Kasnije će ova biti namjerno zapuštena, da bi putnici morali koristiti autocestu radi brže odplate. Mi Slunjani bismo se trebali na sve načine zalagati, da se što više izgradi na ovoj, za sada GLAVNOJ PROMETNICI, a ne samo pasivno prepustiti brigu Upravi hrvatskih cesta.
Održavanje postojećeg stanja u Slunju, obnova i njegovanje staroga, sanacija dotrajaloga… je prepuštena stihiji i nebrizi. Spomenut ću samo nebrigu za obadva stara mosta u Rastokama, za nebrigu o starinama (kuće na Žitnom placu, Mostac, podzidi Male promenade, vodovodni rezervoari, zgrada Hotela SLUNJČICA, (NE-) zaštita starih drvenih kuća tipičnih za Slunj, balkanski izgled (barake, kioski i gradnje ispod razne grada) u samom središtu Slunja…
Ovo je samo nepodpuni, ALI DOBRONAMJERNI kritički podsjetnik gradskoj vlasti i nama svima građanima Slunja.
Već sada unaprijed znadem, da ću za ovo dobiti kritiku (koje se ne plašim!) ili barem po NEKOLIKO IZGOVORA zašto se ovo ili ono nije učinilo.
Naime, opće je poznato, da se mi u svima razinama vlasti i građanstva radije branimo i ispričavamo radi pojedinih neučinkovitosti, štoviše spremni smo se za neučinkovitost štititi i zakonima, a BILO BI NAM BOLJE, DA BAREM TAJ DIO VREMENA; ZNANJA I ENERGIJE (koje trošimo za izgovore i opravdanja za neučinkovitosti) UPOTRIJEBIMO ZA RAZNA PODUZETNIŠTVA I DA NEŠTO OD TOGA IZVRŠIMO pa makar to bilo i neskladno sa zakonskom birokracijom.
Predstavnici vlasti, bez obzira na imena osoba, na koje se ova pripomena odnosi, BI TREBALI I MORALI izbaciti iz svih svojih nastupa i dijaloga pojmove: “NE MOŽE”; “TO NE IDE!”; “NEMA SREDSTAVA!”; “NIJE U PLANU”… ili “NIJE PO ZAKONU”; “NIJE PO URBANISTIČKOM PLANU…”. Pojam bilo koje negacije NE BI SMIO IMATI MJESTA pred bilo kojim PROJEKTOM I IDEJOM, nego: “UČINIT ĆEMO SVE ZA SPROVEDBU I TRAŽIT ĆEMO ALTERNATIVU, POMOĆ, IZMJENU, DOPUNU PA ČAK I PROLAZ -između redova – u zakonima i raznim propisima i NASTOJATI DA UČINIMO ŠTO BOLJE, da bude na zadovoljstvo građana, lokalne vlasti i ZAKONA.” Građanima ne treba objašnjenja, da se nešto iz ovoga ili onoga razloga ne može sprovesti u djelo, NEGO SMJERNICA I NAČIN ZA IZVRŠENJE i UČINKOVITOST IZVRŠENJA.
Zanimljivo je još nešto, da mi Slunjani, napose vlast NISMO ZAINTERESIRANI za bilo koji oblik SURADNIČKIH SAVJETA, UPUTA I SUDIONIŠTAVA U OSMIŠLJAVANJU ZA BOLJI I BRŽI NAPREDAK GRADA. Bit ću slobodan ovu izjavu podkrijepiti primjerima, koji su mi poznati. Naime, na ovaj ili onaj način nudili su besplatnu suradnju za SLUNJ ovi ljudi, pretežno stručnjaci i razni intelektualci i nisu naišli na susretljivost ili poželjnost od strane Slunja (abecedno): Ing. Tomislav Beronić, Ing. Branko Dilberović, Prof. Dr. Žarko Dolinar, Prof. Ante Gržan, Mr. sci. Dragan Hazler, mr. Nikola Jurković, mr. Nikola Katić, Dr. Edo Krušlin, vms. Miljenka Krvavica, ing. Janko Mijatović, operni pjevač Tomislav Neralić, Ing. Stipe Roščić, ing. Nikola Skukan, gđa Ksenija Škrgatić, Prof.dr. Hrvoje Šošić, pravnica Ivanka Štefanac-Sekulić, Ing. Joso Štefanac, Ing Željko Štefanac, kipar Josip Turkalj, zborovođa Milan Vlašić, ing. Stipe Vuković, Prof. Toma Žalac… Svi ovi ljudi su mi se tužili na ovakav ili onakav nesusretljivi odnos vlasti u Slunju prema sebi. Primjerice, najvećeg živućeg opernog basa u svijetu -Wagnerista Tomislava Neralića u pratnji svjetski poznatoga anatoma, Prof. Dr. Žarka Dolinara i njihovu odgovarajuću pratnju primio je i počastio mlinar Ivan – Iva Moćan, umjesto netko iz Gradskog poglavarstva.
Kad bi Slunj u svojim relevantnim strukturama i razinama imao smisla i volje prihvatiti suradništva ovih i sličnih ljudi, tim više što su ta suradništva dobronamjerna i besplatna, SIGURNO BI GRAD I NAROD imali od toga koristi.
Grad Slunj treba jedan OPĆI HRVATSKI PREPOROD (OPH), a za njega pored domaćih TREBA i LJUDE SA STRANE, dragovoljce pa i plaćene. U tu svrhu bilo bi dobro, UZ DJELOVANJE VLASTI i postojećih raznorodnih udruga ustrojiti i UDRUGU PRIJATELJA SLUNJA, u koju bi se trebalo primati samo one ljude, KOJI NA ODREĐENE NAČINE IMAJU SKLONOST ZA SLUNJ, DA POMOGNU GRADU U OPĆEM PREPORODU s temeljnim ciljem N A P R E D A K. To mogu biti dobre ideje, projekti, razmjene iskustava, dragovoljne učinkovitosti, donacije materijalne i novčane pomoći.
Za neke uloge, bila to službena radna mjesta ili dragovoljni rad GRAD bi trebao imati pavilniji odabir ljudi i to prema stručnosti, znanju, sposobnosti, požrtvovnosti, volji, ljubavi za svoj grad i entuzijazmu za dotično polje rada. U Slunju, nažalost nije tako. Neka službena radna mjesta su svedena na kruhoborstvo i počesto na vlastohleplje s “ciljem teme, da prođe radno vrijeme…”, a dragovoljnost u radu je na svome izdisaju. Ona je proglašena “komunističkom”, a zaboravljamo, da je dragovoljni rad (pored plaćenoga!) upravo u najkapitalističkijim zemljama najviše zastupljen, na pr. u Izraelu, Japanu i u Njemačkoj…
Ljude treba okupljati i poticati na svaki rad i također čuti njihovo mišljenje. Nijedan rad nije sramota, nego potreba i pruža čovjeku korist, zadovoljstvo i ponos za uspješno izvršenje. Naša vlast u Slunju i građanstvo se premalo poznaju, a još manje sastaju na razmjenu mišljenja. Primjerice, građanstvo mjesta Slunja je imalo od 1995. do sada samo jednu skupštinu i to Osnivačku skupštinu za izbor Mjesnog odbora. Dakle, nema ni sastajanja, ni izmjene mišljenja, ni sluha za GLAS NARODA, ni dijaloga ni međusobnog uvažavanja, Ni.., Ni…, Ni…! Zašto smo takovi?!
Svrha ovog pisma je dobronamjernost i molim, da se nijednu stavku u njemu ne tumači drugčije. Kritika je ukaz na ono, što treba popravljati, poboljšavati, mijenjati… Najveći rimsko filozof Seneca imao je iznad svoga radnog stola napisan slogan: “PRIJATELJ MI JE ONAJ, KOJI MI UKAZUJE NA POGREŠKE, A NE ONAJ, KOJI ME HVALI”.
U tom smislu, ja osobno primam kritiku i upućujem je drugima, da bi nam svima bilo bolje.
Ponavljam još jednom: Nijedan zakon niti bilo koji birokratski zamršeni propis ne smije biti kočnica razvoju. Takve zakone i propise, u interesu naroda, grada Slunja i države Hrvatske treba mijenjati ili raditi svoje, a na njih se ne obazirati

Mr.sci. Dragan Hazler

Pripomena uz ovu raspravu, u kojoj su zapažanja, primjeri, kritika i prijedlozi
Ovi prilozi su nasumce izvučeni iz memorije, piščevog computera pa radi toga ima ponavljanja mišljenja, prijedloga, kritika i tome sličnoga. Najmanje je gospodarskih sadržaja, u najužem značenju tog pojma jer sam o gospodarstvu uputio Gradskom poglavarstvu nekoliko pismenih priloga.
Ovim 70-straničnim zbirnim prilogom, koji je potaknut krizom spomeničke kulture nisu nažalost ni dotaknuti brojni oblici kulture, koje bi u Slunju trebali pojačati ili iz temelja započeti. Spomenut ću samo: planirana predavanja za javnost, obnova originalnih starih slunjskih nošnja (svakodnevnih i svečanih), uspostava Gradske straže (gradske garde)…
Nastavit će se…