Sjetite se Franje Tudjmana i Gojka Suska!?

CIA: Cancer Experiments with Presidents of Latin America

Nil NIKANDROV | 11.01.2012
In a series of his public speeches Hugo Chaves called an “epidemic” of cancer among Latin American presidents a strange and alarming phenomenon. This hard to cure desease was identified in case of Chavez himself, Paraguayan president Fernando Lugo, Dilma Rouseff and Lula da Silva (Brazil), Crisitina Fernandez (Argentina). Al of them are known as left of the center politicians struggling to expedite Latin America’s integration process and to get rid of the US dominance in the Western Hemisphere. Chavez let drop words about empires that go to any length to achieve their goals. 

The Washington’s response didn’t keep waiting. Victoria Nuland, US State Department official spokesperson, said the Chavez’ words were “horrific and reprehensible.” That is they were perceived by the Obama administration as imputation of using special biological technologies to cause cancer among Latin American leaders not friendly towards the USA.

Of course, Hugo Chavez was not that rude. He understood Washington would demand evidence. So the president explained his position saying he never blamed anyone but rather used freedom of thought facing a strange string of events that were hard to explain. The anxiety is well understood, to overcome the decease he had to go through harassing session of chemotherapy in Cuba. And the anxiety is here to stay. How did the decease appear? What made a malignant tumor hit a healthy man, a retired serviceman, former baseball player, regular gym goer and race runner? Why only the populist politicians got into the trouble that never occurred with the right wing presidents who stay in favor with the Empire?

Doctor Salomon Yakubowicz, a popular Venezuelan diet specialist and a frequent US embassy visitor, rushed to close the issue. He said in an authoritative way, no CIA prepared notes used, that it was the presidents themselves who brought the trouble upon them. Say Lula da Silva smoked too much. Christina Fernandez abused procedures of face and neck rejuvenation. The Paraguayan Lugo didn’t use protection in numerous cases of sexual intercourse and lymphoma was a common thing in such cases, thanks God it was not AIDS. Chavez was to blame himself for not living in harmony with biorhythms, working at nights, eating wrong – that’s what his the unhealthy nature of the fullness testifies. The opposition circles and pro US media picked up the tune: Chavez and his populist friends are subject to stresses, fear of the future and suffer persecution mania seeing the “Empire’s conspiracies” all around.

Still the Chavez epidemic explanation was taken seriously. Political scholars had no doubt the US special services were conducting a wide scale operation to neutralize the “leading Latin American rebels”. They studied the history of how the Pentagon and the CIA used radioactive substances, biological and chemical weapons on the continent and remembered monstrous facts of using human beings as guinea pigs, the facts the Western mass media keeps silent about.

There is a small chance the in-depth history of the US biological weapons program will ever see light. The major part of archives is classified, the most discreditable files are progressively liquidated and the scholars, who intended to make the truth about the criminal experiments public, perished under undisclosed circumstances.

It was in 1947 the CIA was caught red handed conducting such experiments that is immediately after the very agency was established. The FBI and CIA operatives “protected” the US doctors in Guatemala City, that studied syphilis and gonorrhoea making 2000 of the Guatemalans infected. No consent to experiment was ever asked.

more:

http://www.strategic-culture.org/news/2012/01/11/cia-cancer-experiments-with-presidents-of-latin-america.html

Hvala gđi. Korneliji Pejcinović

Kornelija Pejčinović: OPTUŽUJEM – J’ ACCUSE

Optužujem u ime svih žrtava rata na prostoru bivše SFRJ i nepravedno

zatočenih, optuženih i osuđenih Hrvata u Haagu, Evropsku uniju,

Ujedinjene

Narode- Vijeće sigurnosti, OSCE, NATO, Kontaktnu skupinu, takozvanu

Međunarodnu zajednicu i sve druge međunarodne organizacije i pojedince

aktivne sudionike koji su u ime svojih vlada suučesnica i navedenih i

drugih organizacija i njihovih političkih tijela vršili političke,

savjetodavne, vojne i kvazi humanitarne instrukcije i djelatnosti u

napadnutim državama slijednicama SFRJ, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini

i na Kosovu u suprotnosti sa zaključcima neovisne Badinterove

komisije.Optužujem ih za neprovođenje zaključaka ove komisije, za

izazivanje i podržavanje dugogodišnjeg ratnog sukoba, za izazivanje

patnji ogromnog broja stanovnika i uvođenje protektorata nad narodima

koje su doveli u

sukob.* Rat u bivšoj Jugoslaviji je izazvala Jugoslavenska narodna

armija -  JNA koja je prvotno bila savezna vojska, a koja ja 1987

nakon pojave Memoranduma – srpskog nacionalnog programa- koji je

izradila Srpska akademija znanosti i umjetnosti reorganizirana kao

srpska vojska i pripremana je da provede u djelo zacrtani program

Memoranduma, velikosrpsku državu, na štetu svih drugih naroda

federacije. U tu svrhu je kao najprikladniji izvođač bio izabran

Slobodan Milošević za predsjednika Srbije koji je imao vlast i komandu

nad oružanim snagama i koji je započeo rat i armiju poveo u napad na ostale federalne republike.

To se dogodilo nakon prvih slobodnih višestranačkih izbora 1991 na

kojima je u Sloveniji i Hrvatskoj komunistička partija izgubila

izbore, dok je u Srbiji i u drugim republikama još uvijek bila na

vlasti. Armija je bila jednopartijska i strogo ideološki orijentirana.

Gubitak komunista na izborima u Sloveniji i Hrvatskoj bio je znak za

discipliniranje odmetnutih republika.

Za ovo pripremano povijesno preoblikovanje prostora bivše SFRJ u

jednopartijsku, komunističku, velikosrpsku, nedemokratsku državu, i to

u vrijeme nadolazeće globalne propasti komunizma, znale su sve

obavještajne službe vodećih svjetskih sila i unatoč zaklinjanju u

antikomunizam, demokraciju, ljudska prava, prava naroda i nacionalnih

manjina, pružile su aktivnu i pasivnu političku, vojnu, pravnu,

obavještajnu i svaku drugu podršku Slobodanu Miloševiću i vojnom vrhu

u Beogradu, i podsticale su razvoj prilika koje su vodile direktno u

krvavi međunacionalni sukob i genocid na prostoru bivše Jugoslavije.

Činjenica je da Međunarodni sud za ratne zločine… u Haagu u ovom

trenutku sudi samo Hrvatima iz Viteza u BiH, i to poglavito za zločin

u selu Ahmići za 100 mrtvih, i time se bavi od svog osnutka već pune

četiri godine, za čitavo to vrijeme kleveće Hrvate i hrvatskim

tobožnjim zločinima puni stranice svjetskog tiska i arhive međunarodnih organizacija.

Taj zločin su izvršili britanski vojnici iz sastava UNPROFOR-a a pod

zapovjedništvom pukovnika Boba Stewarta u organizaciji britanske tajne

službe, a u tradiciji i prema običajima britanske kolonijalne politike.

Pukovnik Bob Stewart, zapovjednika britanskog bataljona UNPROFOR-a

stacioniranog u Vitezu, je neposredno nakon pokolja u Ahmićima, na još

svježim zgarištima i toplim leševima, pozirao ekipi BBC-a i uzvikivao

bez dokaza i istrage pred kamerama: Bloody Croats, Bloody Croats -

Prokleti Hrvati ili krvavi Hrvati. Snimka je bila namjenjen čitavom

svijetu, a Sky Newa ju je objavljivao svaki puni sat širom SAD, Vel.

Britanije i engleskog govornog područja.

 

*ZAŠTO ?*

 

Cilj ove akcije je bio sprječavanje potencijalnih saveznika Hrvata i

Muslimana da se ujedine u obrani, izazivanje sukoba Hrvata i Muslimana

kao pomoć Srbima koji su počeli gubiti na bojištu, i pretvaranje

srpske agresije u građanski rat što puno više odgovara režiserima ovog

rata, nego obrambeni rat. Da su se udružili potencijalni saveznici

Hrvati i Muslimani Srbi su mogli biti poraženi, a stanje na terenu se

vratiti u vrijeme prije Sarajevskog atentata 1914 i Versailleskog sporazuma.

Nije li čudno da je upravo Bob Stewart glavni tužitelj Hrvata iz Bosne

i Hercegovine na Sudu u Haagu i da su njegovi vojnici iz Chichesterske

i Yorkshirske pukovnije bili nevjerojatno neprijateljskog držanja

prema hrvatskom stanovništvu Lašvanske doline.

Tajni napuci britanskim vojnicima u BiH su bili: Srbi su saveznici, a

Hrvati su katolici poput Iraca. Gospoda iz Narađaste lige koja već tri

stoljeća pustoše Sjevernom Irskom su Hrvate, potičući i naoružavajući

Muslimane, držali 14 mjeseci u potpunom okruženju i izgladnjivanju u

nadi da će kapitulirati. Proboj blokade je načinio dr. Sloboda Lang

organizacijom konvoja “Bijeli put za Novu Bilu”.

Nelogično i nedobronamjerno je nakon zlodjela srpskog okupatora od

Vukovara, Zadra, Gospića, Okučana, Novske, Županje, Dubrovnika, do

četverogodišnje opsade Sarajeva, Zepe, Srebrenice, Goražda, Bihaća i

drugih srpskih opsada i zlodjela, suditi pune četiri godine malobrojne

Hrvate iz Bosne za zločin u malom selu Ahmići, a namjere su da se

nastavi suditi Hrvatima iz Hrvatske koju su sudjelovali u oslobađanju

vlastiti države u nemogućim uvjetima nametnutog embarga, pod

kvalifikacijom međunarodnog sukoba i kršenja međunarodnog prava.

Mogu s pouzdanjem reći da osim srpsko-crnogorske inicijalne dugo i

pomno pripremane i izvršene agresije na svim prostorima bivše

Jugoslavije nikakve druge agresije nije bilo, niti bilo drugog

međunarodnog sukoba. Stoga sve kvalifikacije sukoba koje donose pod

pritiskom svjetskih centara moći “pravni mudraci” haaškog Tribunala su

zlonamjerne, neistinite, lažne i pravno nedolične.

*U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, potom i na Kosovu je Evropska

unija i t.zv. “Međunarodna zajednica” ta koja je naručila od

Badinterove pravne komisije analizu Ustava SFRJ iz 1974, a

neizvršavanjem odluka te komisije isplanirala je i započela rat protiv

svih njenih naroda. Obvezujući zaključci Badinterove komisije iz

siječnja 1992 godine su glasili: SFRJ je prestala postojati, bivše

republike – federativne jedinice – novonastale države su punopravne

slijednice SFRJ s pravom na međunarodno priznanje i sukcesiju

zajedničke imovine prema udjelu. * Europska unija i “Međunarodna

zajednica” nisu postupile prema pravorijeku zaključaka neovisne

Badinterove komisije koji su je obvezivali kao naručiteljicu, a koji bi osigurali trajan mir na prostoru bivše SFRJ.

*One su nakon napada na Sloveniju, užasnih razaranje, genocida i

progona koje je srbizirana federalna vojska JNA pod komandom Slobodan

Miloševića i generalštaba u Beogradu počinila u Hrvatskoj 1991, tu i

takvu vojsku –JNA-, koja je raspadom federalne države SFRJ i

nastankom novopriznatih država, prema zaključcima Badinterove komisije

izgubila državu čija je vojska bila, one su tu i takvu vojsku morale

razoružati, raspustiti, uhititi one koji su već počinili ratne

zločine, suditi im, teško naoružanje uništiti i izvrstiti

demilitarizaciju prostora bivše SFRJ. Zatim su morale organizirati

mirovnu konferenciju novonastalih država koja bi utvrdila buduće međusobne odnose i međusobne obveze država slijednica i sukcesiju.

To bi bilo istinsko i trajno mirovno rješenje sukoba na prostoru bivše

Jugoslavije prema ustaljenim pravnim normama i u skladu s takozvanom

politikom demokratiziranja ostatka svijeta, ljudskih prava, prava

manjina itd. * Sve je to u to vrijeme bilo lako izvodljivo jer je

nestalo SSSR-a i Varšavskog pakta. Evropska unija i ostatak

“Međunarodne zajednice” nisu učinili ništa od toga na što su bile

obvezne. Suprotno zaključcima Badinterove komisije one su toj i takvoj

vojsci, koja se pokazala kao zločinačka i spremna na sve u Sloveniji i

Hrvatskoj, naredile da se s kompletnim teškim naoružanjem i s

komandnim kadrom povuče pod pratnjom njenih vojnih promatrača u Bosnu

i Hercegovinu, u kojoj se nalazilo 70 % svih vojnoindustrijskih pogona

bivše države. Tamo su se nalazile već do zuba naoružane stacionirane

trupe JNA i naoružane paravojne srpske jedinice i jedinice Srba iz

Srbije.

*Međunarodna je zajednica ovo sve znala. Donijevši ovakvu odluku

namjeravala je drugačiji rasplet događaja, a ne ostvarenje trajnog

mirnog rješenja. * Očekivanja su vjerojatno bila da će snage JNA u

uvjetima općeg embarga na uvoz oružja žrtvama agresije brzo pokoriti

tamošnje Hrvate i Muslimane i da će reorganizirana i osnažena

tamošnjim JNA trupama i paravojnim srpskim jedinicama ponovo izaći na

granice bivše SFRJ. Jedan od razloga što do sada stoji zastava bivše

države pred zgradom UN je ovaj, da do danas stanje još nije

definirano, pa zakulisni režiseri događanja na ovim prostorima drže

one nedemokratsku, tiransku, tom zastavom simboliziranu Jugoslaviju

još uvijek mogućom. Protiv nje se u čitavoj njenoj povijesti od 45

godina oni nisu nikada pobunili, nisu u njoj kontrolirali stanje

ljudskih prava i sloboda, slobode medija, niti su slali svoje

promatrače i kritizirali politiku Titove diktature ” s ljudskim

likom”. Tu su državu primali u sve međunarodne organizacije sve do

1990 bez ikakvih uvjeta unatoč masovnim ubojstvima, teroru, zatvorima,

logorima, Golom otoku i punoj cenzuri u medijima, Bijeloj knjizi,

verbalnom deliktu i sličnom. Oni su branili i još uvijek brane ovdje

“socijalizam s ljudskim likom”, istim onim ljudskim likom kakva je

bila i njihova politika na prostoru bivše Jugoslavije u proteklih 10

godina. To je njihov model budućeg društva za treće tisućljeće.

*Ja tužim Europsku unije, UN, OSCE, Kontaktnu skupinu i čitavu

takozvanu “Međunarodnu zajednicu” zbog neprovođenja zaključaka Badinterove komisije.

*

Posljedice neprimjenjivanja tih zaključaka su gotovo 300 000 mrtvih u

Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, tome treba pribrojiti i žrtve na Kosovu.

Vjerojatno je da je ranjeno između 70 – 100 000 tisuća ljudi, a

silovano je od 50 000 tisuća muškaraca i žena. Milijuni su protjerani,

a broj duševno i tjelesno osakaćenih je ogroman i nedovoljno poznat.

Razaranje su ogromna, a treba spomenuti i nepregledna minska polja kao

ostavštinu rata za budućnost.

*Tužim Evropsku uniju, UN, OSCE, Kontaktnu skupinu, NATO i takozvanu

“Međunarodnu zajednicu” i sve njihove aktivne političke i vojne

posrednike za propuštene radnje u sprijecavanju zločina, za planiranje

i aktivno dugogodišnje sudjelovanje u zločinu. Posebno tužim Evropsku

uniju zbog naredbe o povlačenju kompletno naoružane vojske bez države-

JNA, s kompletnim zločinačkim vojnim komandnim kadrom u Bosnu i

Hercegovinu, kada se već vidjelo i znalo sve o namjerama i ponašanju

te vojske i njenim ciljevima. Tužim ih za neprekidno podržavanje

zločinačkog režima Slobodana Miloševića i vojnog vrha u Beogradu i Radovana Karađića na Palama.

Tužim Evropsku uniju, UN, “Međunarodnu zajednicu” i sve aktivne tvorce

i izvršitelje takozvanih mirovnih rješenja na prostoru bivše SFRJ zbog

uvođenja EMBARGA na uvoz oružja žrtvama agresije i režiranju i

produljavanju njihove patnje do dana današnjeg.

*U prigodi mnogih nastupa članova Evropske unije, UN, OSCE, Kontaktne

skupine i drugih predstavnika “Međunarodne Zajednice” u Bosni i

Hercegovini, a to se danas više nego ikad vidi u Hrvatskoj i na

Kosovu, vrlo se često govori da je prostor bivše SFRJ laboratorij u

kojem se provodi eksperiment organiziranja multietnickih i

multikulturalnih zajednica u uvjetima Novog svjetskog poretka i globalizacije.

*Tužim Evropsku uniju, UN, OSCE, Kontaktnu skupinu, NATO i

“Međunarodnu zajednicu”, vladine i nevladine organizacije i sve ostale

aktivne organizatore rješavanja politice budućnosti naroda na prostru

bivše SFRJ zbog provođenja eksperimenta nad živim ljudima. * Prema

zakonima svih civiliziranih država svijeta zabranjuje se provođenje

bioloških, političkih, društvenih i drugih eksperimenata nad živim i

sa živim ljudima. Takvi kriminalni politički eksperimenti su bili

nacizam, fašizam i komunizam, a možemo reći da je i globalizacija

jedan monstruozni eksperiment sa svim živim stanovništvom svijeta čiji

ishod mnogi narodi neće preživjeti.

Najbolji dokaz za to je upravo eksperiment “Međunarodne zajednice” u

zemljama bivše Jugoslavije i hladnokrvno i pasivno laboratorijsko

promatranje izdržljivosti lokalnog “urođeničkog” stanovništva u

uvjetima opsade, ranjavanja, smrti najbližih, i lišavanja svake vrste

koje se pri opsadi Vukovara, Zadra, Dubrovnika, Gospića, Sarajeva,

Srebrenice, Žepe, Jajca, Bihaća i drugih mjesta odvijalo pred očima

njihovih promatrača i oružanih snaga UN-a i Snaga za brzo djelovanje

Velike Britanije i Francuske. Čak su razvili i monstruozni turizam pri

čemu su najviši predstavnici vlasti tih zemalja i međunarodnih

organizacija obilazili i proučavali živi materijal na terenu pružajući

mu minimalnu i neadekvatnu pomoć. / Primjer je bacanje paketa iz

aviona, često u minska polja, s nepriličnim sadržajem: igračkama za

djecu, aspirinima, otpadnim sanitetskim materijalom i lijekovima s

isteklim rokom trajanja, serumom protiv malarije u uvjetima zime u Bosni od -20 C, i slično).

Ako se zabranjuje po zakonima svih civiliziranih zemalja eksperiment

na živom čovjeku pojedincu bez njegovog pristanka, koji to zakon bilo

koje zemlje svijeta dopušta eksperiment s čitavim narodom. Toga nema u

povelji UN-a i protivno je svim pozitivnim zakonima svijeta.

*Tužim Evropsku uniju, UN, OSCE, Kontaktnu skupinu, NATO i

“Međunarodnu zajednicu” i sve druge aktivne sudionike tragedije u

zemljama bivše SFRJ za neprekidno dugogodišnje klevetanje žrtava

agresije i zbog nehumanih mjera dugogodišnjeg provođenja eksperimenta.

*  Ovu tužbu treba podnijeti Međunarodnom sudu za ljudska prava u

Strasbourgu i bilo kojoj drugoj kompetentnoj nadležnoj instituciji za

takve vrste zločina i prijestupa.

Politika koja se već 10 godina provodi nad svim narodima s prostora

bivše Jugoslavije, osim Slovenije, može se po monstruoznosti

usporediti s eksperimentima protiv naroda u Trećem Reichu ili u SSSR-u

u vrijeme Staljina. Obadva su ova režima osuđena kao monstruozna po

opsegu i veličini zločina.

Apeliram na sve ljude željne i žedne pravde da se pridruže i podrže

ovu tužbu, jer ovo je jedini način da se oslobode žrtve zločina

zatočene u zatvoru Međunarodnog suda za Ratne zločine počinjene na

prostoru bivše Jugoslavije i Ruande u Haagu, koji prijeti da će

progutati poput Minotaura sve one koji su prekršili odredbe Embarga na

kupnju oružja i usudili se spašavati i privremeno se osloboditi od

planiranog globalizacijskog istrjebljujućeg eksperimenta.

Haaški Tribunal nije utemeljen za kažnjavanje zločina protiv

čovječanstva, nego je utemeljen da bude prijetnja svim pokušajima

budućih oslobodilačkih pokreta protiv neokolonijalizma u budućim

uvjetima Novog svjetskog poretka i globalizacije koju planiraju

svjetska financijska i vojna oligarhija zemalja G – 7.

Pozivanjem na pravdu za sve možemo se tako ujediniti da nam se ne može

prebacivati nacionalizam, fašistoidnost ili bilo koja druga etiketa

kojom nas se neprekidno tjera sa svjetske političke scene kao

nedorasle, nepouzdane i nesposobne za demokraciju i slobodu.

Ovo je jedini način da sve žrtve prokažu svoje mučitelje i

zlostavljače i da skinu sa sebe prijetnju i stvarnost protektorata.

Ovo bi bio presedan i dobar znak i za druge narode svijeta koji pate

od istoga zla. U nadi da će ovaj apel i pravni projekt podržati većina

onih koji ga budu pročitali i pojedinci svih naroda žrtava, mogla bi

se otvoriti nova budućnost za sve pogođene narode Hrvate, Muslimane,

Albance, pa čak i Srbe koje podrška Međunarodne zajednice u njihovim

zločinima i nepravdama lišava mogućnosti katarze i preuzimanja

odgovornosti za zločine i počinjene nepravde drugim narodima. Na taj

im se način oduzima normalna budućnost i čuva ih se za vječitu

instrumentalizaciju u nanošenju nepravdi i zla drugima. Ono što dobivaju zauzvrat u stvari je kazna, a ne zalog budućnosti.

U Zagrebu, 3.03.2000.

 

 Kornelija Pejčinović

Kornelija Pejcinovic: Ovo nije bio građanski rat!

Ovo nije bio građanski rat!
FOKUS 14. listopada 2005.
autorica: Kornelija Pejcinovic

U prvim godinama rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991./1993.
mnogo se ocekivalo od medunarodne zajednice. Naivci u politici i
žrtve rata ocekivali su od vodecih sila svijeta i medunarodnih
organizacija pravedno rješenje i mir, vjerujuci da je svima jasno
kako je agresiju izvršila i ovaj rat skrivila samo Srbija, a da su mu
protivni svi oni cimbenici odlucivanja u svijetu koji diktiraju
svjetska politicka dogadanja.

U takvoj vjeri su docekali osnivanje Medunarodnoga suda za ratne
zlocine na prostoru bivše Jugoslavije i Ruande, pristajuci na ime
suda koje u sebi vec definira i prejudicira ostvarenje obnove države
koja se raspala, a pomocu kvazipravnih metoda koje prakticira ovaj
sud.

Najprije se postavlja pitanje zašto se u dnevnom, politickom,
diplomatskom govoru o Madarskoj, Ceškoj, Slovackoj, Poljskoj,
Rumunjskoj, Italiji ne govori kao o državama bivše Austro-Ugarske.
Valjda zato što je to jedno prošlo svršeno vrijeme. Ni o Ceškoj i
Slovackoj se ne govori kao državama bivše Cehoslovacke, ni o
Rusiji, Bjelorusiji i Ukrajini se ne govori neprekidno kao o bivšim
clanicama SSSR-a.

Zašto se u posljednjih petnaestak godina neprekidno govori o državama
bivše Jugoslavije kada se nakon donošenja zakljucaka Badinterove
komisije 1991. utvrdilo da se bivša SFR Jugoslavija raspala kao
federativna državna tvorevina na samostalne države: Sloveniju,
Hrvatsku, Bosnu i Hercegovini, Saveznu Republiku Jugoslaviju i
Makedoniju, i da više ne postoji. Sve te države su na temelju
zakljucaka te komisije proizišlih iz nepristrane pravne analize
Ustava SFRJ iz 1974. medunarodno priznate kao samostalne države
ravnopravne sljednice SFRJ.

Zašto su vlasti Republike Hrvatske prihvatile u godinama koje su
slijedile nakon stjecanja samostalnosti i diplomatskoga priznanja u
službenim i neslužbenim susretima, dokumentima ovaj termin “bivša
Jugoslavija” i dopustile i omogucile da se udomaci u diplomatskom i
svakodnevnom govoru i službenim dokumentima?

Zar se nije vidjelo da u konacnici ova praksa vodi u rekonstrukciju
raspale države i poništenje hrvatske neovisnosti?

Ime Medunarodnoga suda za ratne zlocine osim prostora bivše
Jugoslavije, nosi na svom pocetku u produžetku naziv “i Ruande”.

Je li to bilo slucajno? Jesu li hrvatske vlasti i hrvatski pravni
eksperti smjeli pristati na ovakvu instituciju koja imenom Ruande
takoder otkriva necasne ciljeve utemeljitelja ovoga suda. Zašto?

U Ruandi se dogodio plemenski gradanski rat izmedu dva
antagonisticka plemena frankofonih Hutua i anglofonih Tutsija. Sukob
se dogodio u režiji velikih sila. Cak se može izreci da su ga
inicirale službene francuske vlasti.

Što imaju zajednicko sukobi u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi?

Ništa, osim namjere utemeljitelja Suda da pravnim smicalicama pretvore
agresiju iz 1991., koju je izvršila Srbija sa saveznom vojskom JNA na
ostale federativne jedinice, u gradanski rat, a onda ciljanim
vodenjem sudskih postupaka, izmjenom redoslijeda dogadanja,
razlicitim umjetnim konstrukcijama i presudama utvrdi jednaku krivnju
agresora i žrtve i uspostavi stanja od prije 1991. godine.

Dakle, na tom sudu sudilo se objema državama za zlocine pocinjene u
gradanskome ratu. U meduvremenu cak i jedna Ruanda ih se riješila!
A gdje smo mi?

I sada se treba upitati tko su osnivaci ovoga suda i kako je taj sud
utemeljen kako bi se sagledale sve opasnosti za urušavanje
medunarodnih pravnih odnosa gaženjem svih tisucljetnih zasada
teorije i prakse medunarodnoga prava.

Medunarodni sud za ratne zlocine pocinjene na prostoru bivše
Jugoslavije i Ruande je osnovan na poticaj Madeleine Allbright koja je
1993. godine bila veleposlanica SAD-a u UN-u. Na njezino inzistiranje
stalne clanice Vijeca sigurnosti: Sjedinjene Države, Velika
Britanija, Francuska i Njemacka su se složile u svezi odluke za
osnivanje jednog medunarodnoga suda, a Rusiju i Kinu su neutralizirali
dopuštenjem ovim državama da samostalno i nasilno rješavaju svoje
probleme s malim državama u svome okruženju.

Prema Povelji Ujedinjenih Naroda Vijece sigurnosti ima mandat da
poduzima odredene mjere u slucajevima agresije, prijetnji miru ili
izbijanju rata. Clanovi Vijeca sigurnosti uživaju imunitet i clanak
41. Povelje daje im pravo da pregovaraju, koriste arbitražu, da se
služe diplomatskim metodama i slicnim mjerama za djelovanje u
navedenim situacijama.

Medutim, Vijece sigurnosti nema zakonske osnove za utemeljivanje
nikakvih pravnih tijela.

Prema medunarodnome pravu, praksa utemeljenja jednog medunarodnoga
suda pocinje ugovorom. Tek kada taj ugovor bude ratificiran, može se
pristupiti osnivanju suda.

Takav sud može osnovati Opca skupština, a ne Vijece sigurnosti.
Razlog za to su dva kamena temeljca medunarodnoga prava: državni
suverenitet i jednakost.

Sve clanice UN-a su jednake i suverene.

U slucaju generala Blaškica ICTY tužitelj izjavljuje da je Sud kao
tijelo Vijeca sigurnosti iznad države. To je u kontradikciji s
jezikom Statuta suda koji traži da države suraduju. Postavljajuci
se po svom položaju iznad svake države, tužitelj kao tijelo toga
suda ponaša se u stilu ovlasti sultana Selima III. koji je 1793.
utvrdio svoj “novi svjetski poredak”.

Pred svakim neutralnim sudom stranke koje su u pravnom postupku imaju
jednak status. Ustroj ICTY-ja poništava to nacelo buduci da stavlja
tužitelja iznad optuženoga, jer je tužitelj tijelo Suda. Ovdje je
rijec o odsutnosti odvajanja nadležnosti, jer i tužitelj i ICTY
imaju prema Statutu zakonodavnu moc.

Za razliku od Medunarodnoga suda pravde, koji se nalazi u blizini
ICTY-ja i Medunarodnoga kaznenog suda koji su utemeljeni po ugovoru,
ICTY-ju, buduci da je utemeljen bez ugovora, ostavljeno je da svoja
pravila piše sâm. Kako i sâm tužitelj kaže, oni pišu pravila u
hodu.

Prema clanku 16. Statuta ovoga suda tužitelj ce djelovati neovisno
kao odvojeno tijelo Suda i ne ce tražiti ili primati instrukcije od
bilo koje vlade ili iz bilo kojega drugog izvora.

Nadalje, sadašnji tužitelj se pojavljivao više puta s dužnosnicima
SAD-a, ukljucujuci i Madeleine Albright, a zajedno su izjavili
otvoreno kako se obracaju NATO državama u pitanjima istrage. /Mnoge
države NATO-a imaju svoje izravne interese u ishodu sudenja? (…)

Ovaj sud ne zaslužuje medunarodno poštovanje, nego prijezir. Ovo je
krivotvorina cija je svrha služiti mocnim gospodarima koji se mogu s
lakocom identificirati. Možemo ici i dalje te reci da je to
politicki instrument predodreden da krši, razara integritet i
suverenitet jedne države, a njegovo djelovanje je zlocin protiv mira
prema Nurnberškim nacelima. Umjesto da rješava sukob, ovaj sud ga
stvara, on služi opravdanju sukoba. Umjesto da stvara mir, on se
koristi da opravda rat, i zato je instrument rata.

Christofer Black, ciji sam rad velikim dijelom koristila i prevela, je
odvjetnik-branitelj koji živi u Torontu. Branio je optužene za ratne
zlocine u Ruandi.,

Možemo li nakon svega zamisliti da Velika Britanija traži da hrvatski
osudenici služe svoje dugogodišnje kazne u Velikoj Britaniji i to u
privatnim zatvorima.

ANALIZI OSNUTKA, STATUTA I RADA MEĐUNARODNOG SUDA ZA RATNE ZLOČINE

NAŠA PRAVNA ZNANOST, NAŠA ODVJETNICKA KOMORA NISU KRITIČKI PRISTUPILI ANALIZI OSNUTKA, STATUTA I RADA MEĐUNARODNOG SUDA ZA RATNE ZLOČINE POČINJENE NA PROSTORU BIVŠE JUGOSLAVIJE I RUANDE U DEN HAAGU

KRITIČKU ANALIZU JE IZVRŠIO KANADSKI ODVJETNIK-BRANITELJ KRISTOPHER BLACKE

SAŽETAK NJEGOVE ANALIZE:

Prema Povelji Ujedinjenih naroda Vijece sigurnosti ima mandat da poduzima odredjene mjere u slucajevima agresije, prijetnji miru ili izbijanja rata.

Članovi Vijeća sigurnosti uzivaju imunitet i članak 41 Povelje daje pravo članovima da pregovaraju, koriste arbitražu, da se sluze diplomatskim metodama i sličnim mjerama u navedenim slucajevima.

Medjutim, Vijece sigurnosti nama zakonske osnove za osnivanje nikakvih pravnih tijela.

Jedan medjunarodni sud moze osnovati Generalna skupstina, a ne Vijece sigurnosti. Razlog za to su dva kamena temeljca medjunarodnog prava:

suverenitet drzava clanica i jednakost pred sudom.

Temeljni ugovor izmdju clanica koje neki sud osnivaju sluzi kao temeljni dokument suda. Za razliku od toga Medjunarodni sud … u Haagu pise sam sebi

Statut, pravila, i kao organ Vijeća sigurnosti je nelegalan.

Kao nelegalna tvorevina se ne moze stavljati iznad drzava kojima sudi.

Ovaj Sud nije neovisan, jer se njegovi duznosnici hvale prisnim odnosima s pojedinim vladama, a posebno s vladom Sjedinjenih drzava Amerike. Sud je uspostavio surdnju s vojnim savezom NATO i potpisao memorandum o pomoci u transferu osumnjicenih i optuzenih. Time je NATO savez u kojemu pojedine clanice imaju svoje direktne interese na podrucju bivse Jugoslavije postao pravosudna policija Medjunarodnog suda za ratne zlocine…, a ne snage UN-a.

 

FBI direktno pomaze ovaj Sud.

Medjunarodni sud za ratne zlocine u Haagu nije financijski neovisan i ne financira se direktno i iskljucivo iz budzeta UN-a kako nalaze Statut toga Suda. Njega financiraju vlada SAD-a, privatne korporacije Time-Warner, Discovery Products, Institut Otvoreno drustvo Georgea Sorosa, Rockfellerova obitelj, United State Institute of Peace, Carnegie fondacija i drugi.

Vecina osoblja ovog Suda dolazi iz institucija koje su privatno financirane od Georgea Sorosa i slicnih “filantropa”.

Ovaj Sud je bez presedana u civiliziranom drustvu i napustio je sve humane tecevine prava kroz stoljeca.

 

Stranke u postupku nisu pred Sudom jednake. Tuzitelj je dio sustava Suda koji sudjeluje u pisanju pravila i iznad je obrane. Podizanje optuznice trazi pristanak suca u postupku. Sudac daje pristanak jedino pri suocavanju, tj.

uhicenju. Osumnjicenog se uhicuje odmah. U toku istrage biva podvrgnut najstrozoj zatvorskoj disciplini kao da je vec osudjen. Sudjenje i cekanje presude traje godinama. Osumnjicenog se drzi u celiji, pod strogim nadzorom,

 

ogranicen mu je susret s obitelji i prijateljimaa, cenzurira mu se posta, trpi restrikcije onog sto moze cuti ili vidjeti. Princip da je optuzeni do osude nevin, ne postiva se.

Na ovom sudu nema jamcevine ni obrane sa slobode. Osumnjiceni je izlozen prije osude gubitku posla, kontakata s okolinom, obitelji i prijateljima, i na koncu, s obzirom da je deportiran on je i u prisilnom egzilu.

Dokazni postupka je nedopustivo izmjenjen. Kroz stoljeca razvijena zastitia od glasina i dokaza po cuvenju ne postoji na ovome Sudu. Prihvacaju se i glasine ukoliko su korisne tuzitelju Na ovom sudu nema porote. Svjedoci mogu anonimno svjedociti, ili svjedociti tako da se ne pojave pred Sudom. Postoje odredbe o, za javnost, zatvorenom saslusanju u nedefiniranim prilikama. Postoje tajni procesi koji su bitna odlika politickih sudova. Koriste se zapecacene optuznice tako da nitko ne zna, da li je osumnjicen ili nije sve dok ga policija ne uhiti na ulici u bilo kojoj drzavi. Osumnicene, neosudjene osobe, mogu se drzati u pritvoru do 90 dana bez optuzbe. Tako Sud moze bilo koga uhititi na 90 dana, uz jedino obrazlozenje da sumnja. Clanak 92 Statututa je opasan jer drzi da je priznanje dato slobodno sve dok se ne utvrdi suprotno, i to nakon 90 dana izlozenosti milosti i nemilosti policije.

Postoji posebna odredba po kojoj dokaze prikupljaju nevladine udruge poput Otvorenog drustva Georgea Sorosa, iako se tu radi o konfliktu interesa.

Sloboda optuzenoga da bira branitelja postoji samo na papiru. Sud ima bezbroj nacina da diskvalificira branitelja i da ga onemoguci.

O pravednom sudjenju ne moze biti ni rijeci na Sudu koji je placan i pomagan

 

od zainteresiranih drzava, institucija, vojnih saveza. organizacija, privatnih lica i korporacija direktno zainteresiranih za ishod sudjenja. Na svakom normalnom sudu se moze traziti izuzece suca ukoliko postoji sumnja u konflikt interesa i u unaprijed odredjeni ishod sudjenja. Na ovom Sudu ishod

 

sudjenja nije samo pretpostavljen, nego i unaprijed planiran, a mogucnost izuzeca na ovom Sudu ne postoji. Na ovom Sudu zalbu na presudu rjesavaju isti suci koji su presudu donijeli. Ne postoji visa instanca koja bi rjesavala zalbe. Nema odstete u slucaju greske ovoga Suda.

 

Bosanski Hrvati koji su se u dobroj vjeri dragovoljno predali ovome Sudu

1996/7 u nadi da ce dokazati cinjenicno svoju nevinost, osudjeni su bez dokaza na kazne 45, 25, 20, 20 i 7 godina.

 

Toliko o pravnoj utemeljenosti Medjunarodnog suda na prostoru bivse Jugoslavije i Ruande od Christophera Blacka koji zavrsava svoj prikaz ovog suda zakljuckom, da je ovaj Sud sramota za civilizirani svijet.

 

Hocemo li mi predati svoje ljude ovom i ovakvom Sudu na vjezbanje?

 

Prevela prof. Kornelija Pejcinovic